Povežite se s nama

Sport

Martina i njezin trenutak: ‘Cure su slavile kao nikad prije, a sad će i sumnje valjda nestati…’

Rukometašice Udarnika šokirale su favorizirani Ivanić i pobijedile 29-28 u županijskom derbiju. Djevojke su odigrale nevjerojatnu partiju, a njihova trenerica Martina Vugrinović uživala je u najljepšim trenucima svoje trenerske priče…

Objavljeno

na

Bila je to večer županijskog rukometa u Velikoj Gorici. Dvije dvorane, dvije utakmice, što i nije ispalo idealno, ali eto, dogodilo se zahvaljujući šumovima u komunikacijskim kanalima… Pa su tako u 19.30 u Gradskoj dvorani svoj ogled s Rudarom iz Ruda započeli rukometaši Gorice, ogled koji je završio novim porazom, a pola sata kasnije u “bakariću” su krenule rukometašice Udarnika i Ivanića.

I nije to bio samo županijski, nego i pravi pravcati derbi. Drugi Ivanić, ozbiljan pretendent na ulazak u prvu ligu, gostovao je kod trećeg Udarnika, koji je tijekom zime doživio značajne promjene, ostao bez trenera i četiri igračice iz prve sedmorke, ukupno njih šest u odnosu na početak sezone, pa još i bez ozlijeđene Bernarde Mostarlić… Imao je Udarnik u uvertiri u bitku za županiju tri pobjede na otvaranju nastavka sezone, ali budući da su odreda u pitanju bili protivnici s dna tablice, upitnici su stajali u zraku.

Koliko ovakav Udarnik, s novom trenericom Martinom Vugrinović, doista može u okršajima s najjačima?

S jedne strane vrlo kvalitetna i iskusna ekipa, sastavljena za ulazak u najviši rang, koja radi u gotovo idealnim uvjetima, a s druge značajno oslabljeni domaći sastav, trenerica oko koje i dalje vlada skepsa, ekipa koja često trenira i na jednoj trećini dvorane, za što ovi u protivničkom taboru valjda ni ne znaju da je moguće…

A onda je krenulo. Korak po korak, obrana po obrana, napad po napad, evo nas u 17. minuti, a na semaforu svijetli: Udarnik – Ivanić 12-4! Bilo je nešto kasnije i 15-7, da bi se na predah otišlo sa šest golova prednosti za Udarnik.

Do komplikacija na putu došlo je u nastavku, prednost se počela topiti, gošće su se raspucale i već u 47. minuti sve je bilo na početku: 22-22. Tri i pol minute prije kraja Ivanić je prvi put i poveo, ali hrabre udarnice nakon toga su zaključale svoj gol, zabile dvaput za preokret i veliko slavlje moglo je početi!

– Bilo je prekrasno gledati cure kako slave, koliko im to znači. Potpuno spontano, sa zvukom sirene, počelo je možda i najveće slavlje koje sam ikad vidjela od naše ekipe. Zaista posebni trenuci, apsolutno najljepši dio jedne prekrasne večeri – javila se jutro poslije ponosna trenerica Martina Vugrinović.

Bila je ovo pobjeda Udarnika, pobjeda svake od tih sjajnih djevojaka, ali bila je to i njezina velika pobjeda.

– Najveća pobjeda u mojoj trenerskoj karijeri? Da, mogu slobodno tako reći…

Nije Martina skidala osmijeh s lica ni nakon neprospavane noći, teško je čak i pronalazila riječi, a to za nju baš i nije tipično. I najbolje opisuje koliko joj znači. Nakon svega što se dala za klub svih ovih godina iza nas, klub koji, reći će predsjednik Mučnjak, bez nje vjerojatno ne bi ni postojao, nakon zdrastvenih problema s kojima se još donedavno borila, odnosno teške operacije, bio je ovo veliki trenutak Martine Vugrinović.

– Da, u klubu sam praktički cijeli život, ali često su oko mene vladale nekakve sumnje i skepsa. Što god bih krenula raditi u klubu, uvijek je bilo pitanja, onih koji baš i nisu vjerovali, a tako je bilo i ove zime, nakon što sam preuzela prvu ekipu. Nadam se da ih sad više neće biti… – smješka se zadovoljno Martina dok vrti film od srijede navečer.

– Cure su sjajno otvorile utakmicu, imati osam razlike protiv ekipe kao što je Ivanić, sastavljene od praktički prvoligaških igračica, nešto je brutalno! Sve je funkcioniralo u prvom poluvremenu, ali isto tako u drugom baš i nije. Ta velika prednost brzo se istopila, u tim trenucima kod njih je sve počelo savršeno funkcionirati i moram priznati da sam u jednom trenutku pomislila da se to ne može zaustaviti. A onda je uletjela Stelal Hrnčić, naša golmanica koja je skinula dva čista zicera, i to nas je povuklo prema pobjedi – analizira Martina, uz obavezan dodatak:

– Svaka čast curama, njih 11 odradile su herojski svih 60 minuta i apsolutno su zaslužile svu tu sreću na kraju. Evo, uspjele su me čak i nagovoriti na slobodan dan u četvrtak, neka im bude…

A u tome, u toj posljednjoj rečenici, leži i dobar dio uspjeha ovog proljetnog Udarnika. U nekim krugovima već su je prozvali “Felix Magath ženskog rukometa”, a znamo što simbolizira jedna takva usporedba.

– Kod mene na treninzima nema lagano. Trening traje sat i pol, odnosno dok nas ne potjeraju iz dvorane. Želim iskoristiti svaku minutu treninga, jer ionako ih imamo malo, meni uvijek mali još malo vremena za trening. U početku je to malo i šokiralo cure, nisu baš bile naviknute na takav intenzitet treninga, ali bila sam svjesna da je to jedini način – govori Martina pa se malo vraća u recentnu prošlost.

– Nakon što je Dario Zrnić sredinom siječnja došao i rekao da više ne može i ne želi biti trener prve ekipe, budući da je u tom trenutku bilo jako teško naći neko drugo rješenje, opcije smo bili trenerica 2008. godišta i izbornica mlade talijanske reprezentacije Ljiljana Ivaci i ja. Kako je Ljiljana izrazila želju da ostane sa svojom generacijom i pokuša nešto napraviti na državnoj završnici, meni zapravo i nije ostalo previše izbora. Pao je dogovor da ja preuzmem seniorke, da pokrpamo rupe i pokušamo složiti ekipu za sljedeću sezonu – priča trenerica Vugrinović i nastavlja:

– I tu sam shvatila da, budući da nas je manje nego jesenas, jer mi smo recimo protiv Ivanića igrali bez osam igračica iz utakmice protiv u prvom dijelu prvenstva, moramo jače trenirati. Kažem, to im je u početku bio mali šok, ali moralo je biti tako jer više nismo na 14 igračica u rotaciji, nego na njih desetak. Ubrzo su i cure prihvatile moj način rada, feedback koji dolazi kaže da su zadovoljne treninzima i načinom rada, a to je jako važno. Naravno, i tad su trajale sumnje, čekalo se da se vidi kako će to izgledati na utakmicama…

Odlukom predsjednika Josipa Mučnjaka (lijevo), Martina Vugrinović naslijedila je ove zime Darija Zrnića

Pa su došle i utakmice. Dugogodišnja tajnica u klubu, osoba kojoj su se dosad obraćale kad je trebalo nabaviti ljepilo, pitati u kojim se dresovima igra ili u kojoj se dvorani trenira, uspjela ih je uvjeriti da zna i može voditi prvu ekipu, a to su potvrdili i rezultati.

– Jesmo, igrali smo s protivnicama s dna tablice u prve tri utakmice, pobijedili u sve tri velikom razlikom, ali nije to baš tako jednostavno kao što izgleda. Evo, za utakmicu s Jamnicom pripremala sam cure kao da nas čeka finale svjetskog prvenstva, da će to biti iznimno teška utakmica, jer mi smo jesenas s njima jako teško igrali, dobili par golova razlike u onom, punom sastavu… A na kraju smo dobili utakmicu 24 razlike, što je naša najveća pobjeda, a njima najveći poraz. Isto tako, nije lako bilo preživjeti ni Umag, tamo je uvijek nezgodno, a mi smo uspjeli dobiti osam razlike na kraju – kaže Martina.

U prvenstvu je tako na savršenih 4 od 4, jedini poraz doživjela je u kupu od prvoligaša Koke, a već za tri dana slijedi novi veliki izazov.

– Okupit ćemo se na treningu u petak i pokušati se pripremiti za gostovanje u Crikvenici kod Murvice. Nemamo puno prostora za slavlje i gledanje unatrag, čeka nas još jedna izuzetno zahtjevna utakmica, na terenu na kojem smo znali i teško nastradati u prošlosti. Ali vjerujem u ove cure, dokazale su da mogu. I dalje, nakon svih odlazaka, mi imamo kvalitetu, jedini problem je ta širina rotacije, no sigurna sam da to možemo izvući – završila je Martina, prije nego što se vratila čitanju poruka od čestitara sa svih strana.

I zaslužila ih je, jer ovo je njezin trenutak!

U kojem, naravno, neće zastati ni na sekundu. Puno još izazova slijedi do kraja sezone, a jedan od njih mogao bi biti ponoviti srijedu navečer i kad s druge strane bude vodeća Trešnjevka. Ista ona koja je uzela Udarniku tri igračice ove zime, usred sezone…

– O da, bilo bi slatko pobijediti ih… Ali, o tom potom.

Nasmiješila se, naravno, još jednom za kraj, kao da šalje poruku: Konkurencijo, čuvaj se Felixa Magatha ženskog rukometa…

Sport

U društvu najboljih: Mladi košarkaši krenuli u jedinstvenu ligu

Pretkadeti Gorice prošlog su vikenda izborili, a ovog vikenda i otvorili Jedinstvenu ligu, u kojoj je 12 najboljih momčadi u državi. Bolji od Goričana bili su vršnjaci iz Cedevite Junior, Zadra i Podsuseda

Objavljeno

na

U prvoj utakmici prvog turnira Jedinstvene pretkadetske lige, košarkaši Cedevite Junior svladali su vršnjake iz Velike Gorice rezultatom 92-47. Iako to rezultat ne sugerira, u prvom smo poluvremenu gledali izjednačenu utakmicu, ali je na početku treće četvrtine ipak isplivala kvaliteta domaćina za na kraju uvjerljivu pobjedu.

– Čestitam Cedeviti na zasluženoj pobjedi. Nama je ulazak u ovu ligu svojevrsna nagrada za cijelu sezonu i pokušat ćemo igrati što rasterećenije kako smo i izgledali u prvom poluvremenu. Međutim, da bi igrali i pobjeđivali u ovakvim utakmicama treba nam puno više iskustva jer su ovi momci dosad igrali u četvrtim ligama tako da s ovakvim utakmicama možemo samo napredovati – rekao je trener Gorice Hani Istanbuli.

U nastavku turnira na Velesajmu, mladi Goričani poraženi su od Zadra s 82-72, u utakmici u kojoj su do posljednje dvije minute bili u igri za pozitivan ishod.

– Čestitke Zadru na zasluženoj pobjedi. Mislim da smo ušli mekano u utakmicu, prije svega u nekim obrambenim zadaćama koje smo dogovorili u svlačionici. U napadu još uvijek nismo osjetili ovakav ritam i čvrstoću igrača i kao što sam već rekao, ovo je nama veliko iskustvo i trebamo raditi dalje da bi igrali protiv ovakvih ekipa – kazao je trener Istanbuli.

U posljednjoj, trećoj utakmici turnira protivnik je bio Podsused, kojem je na kraju pripala pobjeda 65-42. Nakon izjednačenog prvog dijela u kojem su se suparnici na nešto osjetniju prednost odlijepili tek u završnici, odluka o pobjedniku pala je u trećoj četvrtini u kojoj nismo znali odgovoriti na igru Podsuseda, koji je zasluženo došao do druge pobjede na zagrebačkom turniru.

– Čestitke Podsusedu na zasluženoj pobjedi. Bili su brži, agresivniji i čvršći. Mi smo u svakom duelu kasnili, bilo napadačkom ili obrambenom, i to je ono što je naša realnost. Trebamo raditi da budemo bolji i nadati se kako turniri budu odmicali da ćemo rasti – poručio je trener Hani Istanbuli.

Nastavite čitati

Sport

Pali u Sokolani: Kobna serija 13-0 za šesti poraz, drugi od Kaštela

Košarkaši Gorice uz osam pobjeda sad imaju i šest poraza u Prvoj ligi. Ribola Kaštela u svojoj je dvorani bila bolja 80-68, a utakmicu će unatoč porazu u lijepim uspomenama čuvati jedan mladi igrač…

Objavljeno

na

Po drugi puta ove sezone košarkaši Gorice poraženi su od Ribola Kaštele. Na parketu Sokolane Kaštelani su slavili s 80-68 iskoristivši u potpunosti pad u goričkoj igri u posljednjih pet minuta.

Domaći košarkaši bolje su otvorili susret te u ranoj fazi došli do vodstva 26-16. Iako je trener Damir Miljković zbog ozljede Šutala i Pavlica u ranoj fazi ostao sa skraćenom rotacijom, do odlaska na odmor uspjeli su Goričani doći do izjednačenja (41-41).

Neizvjesnost je potrajala do posljednjih pet minuta. Tricom Dramalije Gorica je prišla na 67-66, nakon čega je ponestalo goriva, pogotovo u napadu, što domaći igrači iskorištavaju te serijom 13-0 rješavaju pitanje pobjednika.

– Čestitam ekipi Ribole Kaštela na pobjedi, ipak su u odlučujućim trenucima bili spretniji i sretniji. Mi smo jednostavno pali pod pritiskom u jednoj dobroj utakmici u kojoj su moji momci dali svoj maksimum. Na žalost, ozlijedila su nam se dva igrača, ali idemo dalje, maksimalno se pripremiti za sljedeću utakmicu. Čestitke još jednom i jednima i drugima – kazao je nakon susreta trener Damir Miljković.

Najraspoloženiji kod Ribola Kaštele bio je Ivo Zukanović s dvostruko-dvostrukim učinkom od 22 poena i 16 skokova, dok je najbolji gorički strijelac bio Borna Dramalija s 18 poena.

Susret u Kaštel Sućurcu zasigurno će pamtiti naš junior, Petar Gruja koji je upisao prve seniorske minute.

Nastavite čitati

Sport

Tri razloga za ponos: članovi Atletskog kluba Turopolje zablistali na Gala večeri

Objavljeno

na

Atletski klub Turopolje prošlog petka, 23. siječnja imao je poseban razlog za slavlje. Na dan kada je klub obilježio svoj prvi rođendan, stiglo je i lijepo priznanje s nacionalne razine – čak tri člana dobila su zaslužena priznanja za postignute uspjehe iz sezona 2023. i 2024.

Vedrana Janjić proglašena je pobjednicom u ženskoj konkurenciji 2023. godine, dok je u 2024. sezoni završila na drugom mjestu. Josip Martinović dobio je nagradu za treće mjesto 2024., a Kruno Štriga za 2025. godinu.

Svečana dodjela odvila se u zagrebačkom Gastro Globusu pod nazivom Gala večer Hrvatske atletske cestovne lige koja je okupila najbolje hrvatske cestovne trkače, predstavnike atletskih klubova i organizatore utrka.

Nastavite čitati

Sport

Novi igrač u Gorici: ‘Brz i probojan, donijet će novu dimenziju u napadu…’

Theo Epailly novi je igrač Gorice. Francuski napadač rođen 1999. godine stiže nakon polusezone u Belgiji, gdje je za svoj bivši klub odigrao 86 minuta u četiri utakmice. U Gorici od njega puno očekuju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dan nakon što je porazom protiv Varaždina (1-2) otvorila drugi dio sezone, HNK Gorica predstavila je i drugog novog igrača ove zime. Nakon golmana Muhameda Šahinovića, koji je predstavljen u subotu, od utorka je dio goričke svlačionice postao i 26-godišnji francuski ofenzivac Theo Epailly.

– Moramo dovesti nove igrače, proširiti kadar, dobiti individualnost i kvalitetu. Ne govorim to zbog sebe, nego zato što nam to treba, u suprotnom bismo mogli imati problema – upozorio je trener Carević nakon razočaravajućeg ishoda protiv Varaždinaca.

Prvog sljedećeg igrača, eto, dobio je već jutro poslije. U kolikoj će mjeri Epailly biti pojačanje, a u kolikoj samo prinova, doznat ćemo u razdoblju pred nama, no iz kluba su svog novog igrača opisali kao pravo pojačanje.

“HNK Gorica dovela je značajno pojačanje u svoje redove – potpisan je ugovor s francuskim ofenzivcem Théom Epaillyjem, brzonogim i probojnim napadačem koji bi trebao donijeti novu dimenziju goričkoj ofenzivi!

Epailly je rođen 1999. u Levallois-Perretu u Francuskoj, igra na poziciji napadača, a najugodnije se osjeća kao lijevo krilo, gdje kombinira eksplozivnost, odličan prvi korak i izražen osjećaj za dribling. Po potrebi može djelovati i u sredini te na desnoj strani napada, što ga čini vrlo fleksibilnim i taktički vrijednim igračem”, istaknuto je u klupskoj objavi.

Epailly je prošao ozbiljne nogometne škole, bio je dio PSG-ove akademije, nakon toga nosio je i dres Monaca u mlađim kategorijama, no seniorska karijera tek čeka svoj veliki uzlet. Igrao je dosad za francuske niželigaše Entente, Boulougne i Virois, nastupao je i za B momčad Le Havrea, a jesen je proveo u najvišem rangu belgijskog nogometa, u dresu La Louvierea.

Upisao je u ovoj sezoni četiri nastupa, ukupno je odigrao 86 minuta, a posljednji od ta četiri nastupa upisao je još 17. kolovoza, u porazu od Sint-Truidena.

“Dolaskom u Goricu, Epailly donosi brzinu, agresivnost, okomitost i kreativnost – elemente koje će stručni stožer iskoristiti za dodatno podizanje razine napadačke igre momčadi. Vjerujemo da će njegovo iskustvo, karakter i stil igre biti važan dodatak u borbi za ambiciozne ciljeve kluba”, ističu iz kluba.

Neka tako i bude…

Nastavite čitati

Sport

Večer VG sporta: Najbolja u povijesti, puška koja pogađa i žena sa zaslugama…

Na dodjeli nagrada najboljima u velikogoričkom sportu za prošlu godinu vidjeli smo neke tradicionalne dobitnike, neka nova lica, ali i jedan prepoznatljivi brk s jednom posebnom nagradom…

Objavljeno

na

Na tradicionalnoj svečanosti naše Zajednice sportskih udruga i ove se godine okupilo sve najbolje što velikogorički sport ima, a mjesto radnje ponovno je bila dvorana Gorica, i ovoga puta pretijesna za sve koji su poželjeli zapljeskati nagrađenima.

Nagrade su se dijelile u ukupno 12 kategorija, počevši od mladih sportašica i sportaša u kategoriji “nada godine”. Svoja priznanja dobili su i najvrjedniji sportski djelatnici u godini iza nas, a dodijeljene su i nagrade za posebna postignuća, kao i ona za promociju velikogoričkog sporta. Priznanje za trenera godine dobili su Goran Živković iz Karate kluba Velika Gorica i Matej Mišković iz HRK Gorice, a među parasportašima i ove su se godine istaknuli stolnotenisačica Mirjana Lučić i atletičar Velimir Šandor.

Po dobrom starom običaju, posebnu pozornost privukao je izbor za momčad i ekipu godine, kao i za najboljeg sportaša i sportašicu.

Očekivano, ekipa godine su sjajne šahistice Poleta, koje su u godini iza nas osvojile i hrvatsku ligu i hrvatski kup, a za najbolju momčad godine proglašeni su rukometaši, koji su 2025. zaključili pobjedom kojom su ostvarili glavni cilj. Ponovno u drami, baš kao i prošle godine.

– Na čelu kluba sam već više od desetljeća i pol, ali ne pamtim dvije ovako stresne sezone -ističe predsjednik HRK Gorice Neven Karas.

Najbolja sportašica i treću godinu zaredom je Jelena Buchberger, peterostruka prvakinja Hrvatske u badmintonu, a sve vodi prema tome da će Jelena s Galženice biti najbolja hrvatska badmintonašica svih vremena…

– S obzirom na rezultate, ona to već sad jest – kaže Jelenin trener Neven Rihtar.

Protivnike koji su na olimpijskim igrama već bili, tamo osvajali i zlatne medalje, u godini iza nas pobjeđivao je sportaš godine Kristijan Kancelar, član streljačkog društva Gord, prvak Hrvatske u trapu.

Kao šlag na kraju stigla je i nagrada za životno djelo, koja je ove godine otišla u ruke Zlatka Petraca. Prvi brk naših brega u životu je bio i sudac, i igrač, i trener, i klupski djelatnik, i pokretač i organizator raznih liga… A evo kako, između svega toga, vidi sam sebe:

– Ja sebe vidim kao jednoga konja – u svom će stilu Petrac.

Iako je nagrada u njegovim rukama, Zlatko će priznati da on nije za nju najzaslužniji. Tko jest, doznajte u prilogu…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno