Povežite se s nama

Sport

Martina i njezin trenutak: ‘Cure su slavile kao nikad prije, a sad će i sumnje valjda nestati…’

Rukometašice Udarnika šokirale su favorizirani Ivanić i pobijedile 29-28 u županijskom derbiju. Djevojke su odigrale nevjerojatnu partiju, a njihova trenerica Martina Vugrinović uživala je u najljepšim trenucima svoje trenerske priče…

Objavljeno

na

Bila je to večer županijskog rukometa u Velikoj Gorici. Dvije dvorane, dvije utakmice, što i nije ispalo idealno, ali eto, dogodilo se zahvaljujući šumovima u komunikacijskim kanalima… Pa su tako u 19.30 u Gradskoj dvorani svoj ogled s Rudarom iz Ruda započeli rukometaši Gorice, ogled koji je završio novim porazom, a pola sata kasnije u “bakariću” su krenule rukometašice Udarnika i Ivanića.

I nije to bio samo županijski, nego i pravi pravcati derbi. Drugi Ivanić, ozbiljan pretendent na ulazak u prvu ligu, gostovao je kod trećeg Udarnika, koji je tijekom zime doživio značajne promjene, ostao bez trenera i četiri igračice iz prve sedmorke, ukupno njih šest u odnosu na početak sezone, pa još i bez ozlijeđene Bernarde Mostarlić… Imao je Udarnik u uvertiri u bitku za županiju tri pobjede na otvaranju nastavka sezone, ali budući da su odreda u pitanju bili protivnici s dna tablice, upitnici su stajali u zraku.

Koliko ovakav Udarnik, s novom trenericom Martinom Vugrinović, doista može u okršajima s najjačima?

S jedne strane vrlo kvalitetna i iskusna ekipa, sastavljena za ulazak u najviši rang, koja radi u gotovo idealnim uvjetima, a s druge značajno oslabljeni domaći sastav, trenerica oko koje i dalje vlada skepsa, ekipa koja često trenira i na jednoj trećini dvorane, za što ovi u protivničkom taboru valjda ni ne znaju da je moguće…

A onda je krenulo. Korak po korak, obrana po obrana, napad po napad, evo nas u 17. minuti, a na semaforu svijetli: Udarnik – Ivanić 12-4! Bilo je nešto kasnije i 15-7, da bi se na predah otišlo sa šest golova prednosti za Udarnik.

Do komplikacija na putu došlo je u nastavku, prednost se počela topiti, gošće su se raspucale i već u 47. minuti sve je bilo na početku: 22-22. Tri i pol minute prije kraja Ivanić je prvi put i poveo, ali hrabre udarnice nakon toga su zaključale svoj gol, zabile dvaput za preokret i veliko slavlje moglo je početi!

– Bilo je prekrasno gledati cure kako slave, koliko im to znači. Potpuno spontano, sa zvukom sirene, počelo je možda i najveće slavlje koje sam ikad vidjela od naše ekipe. Zaista posebni trenuci, apsolutno najljepši dio jedne prekrasne večeri – javila se jutro poslije ponosna trenerica Martina Vugrinović.

Bila je ovo pobjeda Udarnika, pobjeda svake od tih sjajnih djevojaka, ali bila je to i njezina velika pobjeda.

– Najveća pobjeda u mojoj trenerskoj karijeri? Da, mogu slobodno tako reći…

Nije Martina skidala osmijeh s lica ni nakon neprospavane noći, teško je čak i pronalazila riječi, a to za nju baš i nije tipično. I najbolje opisuje koliko joj znači. Nakon svega što se dala za klub svih ovih godina iza nas, klub koji, reći će predsjednik Mučnjak, bez nje vjerojatno ne bi ni postojao, nakon zdrastvenih problema s kojima se još donedavno borila, odnosno teške operacije, bio je ovo veliki trenutak Martine Vugrinović.

– Da, u klubu sam praktički cijeli život, ali često su oko mene vladale nekakve sumnje i skepsa. Što god bih krenula raditi u klubu, uvijek je bilo pitanja, onih koji baš i nisu vjerovali, a tako je bilo i ove zime, nakon što sam preuzela prvu ekipu. Nadam se da ih sad više neće biti… – smješka se zadovoljno Martina dok vrti film od srijede navečer.

– Cure su sjajno otvorile utakmicu, imati osam razlike protiv ekipe kao što je Ivanić, sastavljene od praktički prvoligaških igračica, nešto je brutalno! Sve je funkcioniralo u prvom poluvremenu, ali isto tako u drugom baš i nije. Ta velika prednost brzo se istopila, u tim trenucima kod njih je sve počelo savršeno funkcionirati i moram priznati da sam u jednom trenutku pomislila da se to ne može zaustaviti. A onda je uletjela Stelal Hrnčić, naša golmanica koja je skinula dva čista zicera, i to nas je povuklo prema pobjedi – analizira Martina, uz obavezan dodatak:

– Svaka čast curama, njih 11 odradile su herojski svih 60 minuta i apsolutno su zaslužile svu tu sreću na kraju. Evo, uspjele su me čak i nagovoriti na slobodan dan u četvrtak, neka im bude…

A u tome, u toj posljednjoj rečenici, leži i dobar dio uspjeha ovog proljetnog Udarnika. U nekim krugovima već su je prozvali “Felix Magath ženskog rukometa”, a znamo što simbolizira jedna takva usporedba.

– Kod mene na treninzima nema lagano. Trening traje sat i pol, odnosno dok nas ne potjeraju iz dvorane. Želim iskoristiti svaku minutu treninga, jer ionako ih imamo malo, meni uvijek mali još malo vremena za trening. U početku je to malo i šokiralo cure, nisu baš bile naviknute na takav intenzitet treninga, ali bila sam svjesna da je to jedini način – govori Martina pa se malo vraća u recentnu prošlost.

– Nakon što je Dario Zrnić sredinom siječnja došao i rekao da više ne može i ne želi biti trener prve ekipe, budući da je u tom trenutku bilo jako teško naći neko drugo rješenje, opcije smo bili trenerica 2008. godišta i izbornica mlade talijanske reprezentacije Ljiljana Ivaci i ja. Kako je Ljiljana izrazila želju da ostane sa svojom generacijom i pokuša nešto napraviti na državnoj završnici, meni zapravo i nije ostalo previše izbora. Pao je dogovor da ja preuzmem seniorke, da pokrpamo rupe i pokušamo složiti ekipu za sljedeću sezonu – priča trenerica Vugrinović i nastavlja:

– I tu sam shvatila da, budući da nas je manje nego jesenas, jer mi smo recimo protiv Ivanića igrali bez osam igračica iz utakmice protiv u prvom dijelu prvenstva, moramo jače trenirati. Kažem, to im je u početku bio mali šok, ali moralo je biti tako jer više nismo na 14 igračica u rotaciji, nego na njih desetak. Ubrzo su i cure prihvatile moj način rada, feedback koji dolazi kaže da su zadovoljne treninzima i načinom rada, a to je jako važno. Naravno, i tad su trajale sumnje, čekalo se da se vidi kako će to izgledati na utakmicama…

Odlukom predsjednika Josipa Mučnjaka (lijevo), Martina Vugrinović naslijedila je ove zime Darija Zrnića

Pa su došle i utakmice. Dugogodišnja tajnica u klubu, osoba kojoj su se dosad obraćale kad je trebalo nabaviti ljepilo, pitati u kojim se dresovima igra ili u kojoj se dvorani trenira, uspjela ih je uvjeriti da zna i može voditi prvu ekipu, a to su potvrdili i rezultati.

– Jesmo, igrali smo s protivnicama s dna tablice u prve tri utakmice, pobijedili u sve tri velikom razlikom, ali nije to baš tako jednostavno kao što izgleda. Evo, za utakmicu s Jamnicom pripremala sam cure kao da nas čeka finale svjetskog prvenstva, da će to biti iznimno teška utakmica, jer mi smo jesenas s njima jako teško igrali, dobili par golova razlike u onom, punom sastavu… A na kraju smo dobili utakmicu 24 razlike, što je naša najveća pobjeda, a njima najveći poraz. Isto tako, nije lako bilo preživjeti ni Umag, tamo je uvijek nezgodno, a mi smo uspjeli dobiti osam razlike na kraju – kaže Martina.

U prvenstvu je tako na savršenih 4 od 4, jedini poraz doživjela je u kupu od prvoligaša Koke, a već za tri dana slijedi novi veliki izazov.

– Okupit ćemo se na treningu u petak i pokušati se pripremiti za gostovanje u Crikvenici kod Murvice. Nemamo puno prostora za slavlje i gledanje unatrag, čeka nas još jedna izuzetno zahtjevna utakmica, na terenu na kojem smo znali i teško nastradati u prošlosti. Ali vjerujem u ove cure, dokazale su da mogu. I dalje, nakon svih odlazaka, mi imamo kvalitetu, jedini problem je ta širina rotacije, no sigurna sam da to možemo izvući – završila je Martina, prije nego što se vratila čitanju poruka od čestitara sa svih strana.

I zaslužila ih je, jer ovo je njezin trenutak!

U kojem, naravno, neće zastati ni na sekundu. Puno još izazova slijedi do kraja sezone, a jedan od njih mogao bi biti ponoviti srijedu navečer i kad s druge strane bude vodeća Trešnjevka. Ista ona koja je uzela Udarniku tri igračice ove zime, usred sezone…

– O da, bilo bi slatko pobijediti ih… Ali, o tom potom.

Nasmiješila se, naravno, još jednom za kraj, kao da šalje poruku: Konkurencijo, čuvaj se Felixa Magatha ženskog rukometa…

Moja županija

Div iz predgrađa na pola puta: ‘Dvije godine, dvije titule… Neka se tako nastavi!’

Bernard Gulić, trener Inkera iz Zaprešića, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i prisjetio se šampionske sezone iza nas, igračkih dana, ali i pogledao prema naprijed…

Objavljeno

na

Objavio/la

Uz onu na najvećoj razini, onu originalnu, imali smo u hrvatskom nogometnom svijetu još najmanje jednu “a kaj ako uspijemo” situaciju u sezoni iza nas. Događalo se to u petom rangu, u ligi koja se kompleksno zove 4. NL Središte Zagreb poskupina B, a u ovom slučaju, za razliku od Dinama u HNL-u, Inker iz Zaprešića je uspio. Naizgled neuhvatljiv bio je Vrbovec, no na kraju je Inker čak i u miru i spokoju dočekao zadnje kolo sezone.

– Uh, sezona je bila jako kompleksna. U jednom trenutku stvarno je izgledalo da nema šanse da stignemo Vrbovec, koji je imao osam bodova prednosti, ali odlučili smo napraviti sve da se na kraju sezone možemo pogledati u oči, spremni čestitati Vrbovčanima ako budu prvaci. U svlačionici sam imao skupinu igrača koji su puno toga prošli, koji zajedno imaju više od 500 utakmica prve lige, a zbog njih je i meni bilo puno lakše. Bili smo mirni, išli iz utakmice u utakmicu i sezonu završili s 10 pobjeda i tri remija. Pobijedili smo i Vrbovec u gostima, u utakmici koju je pratila pozornost nevjerojatna za peti rang, i na kraju zasluženo uzeli naslov prvaka i drugu godinu zaredom – priča nam Bernard Gulić, nekog igrač Intera iz Zaprešića, a u prošloj sezoni trener ovog novog Inkera iz Zaprešića.

Priča je poznata, u ljeto 2022. godine NK Inter Zaprešić je ugašen, a novi subjekt pod imenom NK Inker Zaprešić nastavio je raditi kroz omladinsku školu. Jednu sezonu seniori nisu postojali, da bi se u ljeto 2023. oformila momčad i krenulo od šestog ranga. Klub koji je osvojio prvi kup Hrvatske 1992. godine, koji je 2005. do posljednjega kola bio u igri za naslov prvaka države, čiji dres su nosili i velikani poput Luke Modrića, Vedrana Ćorluke, Dejana Lovrena, Eduarda i ostalih, našao se u situaciji da gostuje u Lomnici, Kuču, Buševcu…

Sljedeći korak bila je sezona u kojoj je Inker gostovao u Mraclinu i Gradićima, na Novoj grabi i doživio prvi poraz već u prvom kolu (3-0), ali sve je završilo najbolje moguće po Zaprešićane.

– Moramo zahvaliti i Mraclinu, koji je uzeo dva boda Vrbovcu, ali pogotovo Naftaš Ivaniću, koji je u samoj završnici preokrenuo s 1-3 na 4-3 i ostavio Vrbovčane bez bodova – kaže trener Gulić.

Iako je odmor od nogometa u tijeku, rado je potpisnik ove druge titule zaredom dočekao našu ekipu na stadionu u Zaprešiću. Smjestili smo se u prekrasno uređenu svlačionicu prve momčadi i prevrtjeli ponešto tema iz sadašnjosti, prošlosti i budućnosti… U kojoj je želja, ne skrivaju to u Zaprešiću, doći “najmanje do drugog ranga”. Dakle, Bernard i prijatelji na polovici su puta.

 

Nastavite čitati

Najave

NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!

Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…

Objavljeno

na

Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!

Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.

Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…

No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…

Nastavite čitati

Sport

KVALIFIKACIJE Lejla, Katarina i Dora idu na Taekwondo Grand Prix!

Najbolje plasirana u Srbiji bila je Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju.

Objavljeno

na

U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.  

Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić. 

Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu. 

Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.

–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub. 

Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.

Nastavite čitati

Sport

Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!

Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.

Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.

“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.

I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.

– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.

Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…

Nastavite čitati

Sport

Sjajni nastupi Karate Cluba Centar – čak 16 medalja na kraju sezone!

Zvijezda natjecanja – Sara Brletić!

Objavljeno

na

Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.

Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.

Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).

Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).

Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).

Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.

Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).

Srebrne medalje osvojili su:

  • Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
  • Dora Paić (učenice -44 kg),
  • Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
  • Mihael Jurlina (učenici -39 kg).

Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).

–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno