Svjetski je dan borbe protiv raka, a obilježava se svake godine 4. veljače. Zbog visoke učestalosti malignih oboljenja i njihove visoke stope smrtnosti rak je prozvan epidemijom modernog doba.

Rijetki su ljudi koji redovito brinu o svojem zdravlju, ne odmahuju rukom i uz to dodaju „to se događa drugome, a ne meni“. Jedna od tih rijetkih je Marijana Šipušić iz Velike Gorice, majka tri sina, vedra i pozitivna osoba.

Cijeli život redovito je odlazila na preglede koje je poželjno napraviti bar jednom godišnje i ništa nije prepuštala slučaju. Uz to ima sreću raditi za poslodavca koji svoje djelatnike šalje na godišnje sistematske preglede, i upravo je na jednom takvom pregledu doznala da ima cistu na lijevoj dojci. Bilo je to 2006.godine.

„Svake godine sam išla na ultrazvuk, pratilo se da li raste cista, ima li kakvih promjena. Ona je lagano rasla, nije bilo potrebe za punkcijom, nisam imala nikakvih problema, nisam ništa napipala, nije bilo promjena na koži i promjene oblika.“– kaže Marijana.

Podrška kolega s posla nije izostala od prvog dana. Foto: privatni album/Facebook

S četrdeset godina otišla je na prvi mamografski pregled u goričkom Domu zdravlja, nakon čega je za dvije godine uslijedila redovna kontrola u Vinogradskoj bolnici gdje je uočen promijenjen oblik ciste, te napravljen ultrazvuk  zbog sumnje da se nešto događa, a ujedno je napravljena i punkcija. Sljedećeg dana došao je nalaz iz kojeg je bilo vidljivo da je u cisti razvijen početak karcinoma, te je Marijana upućena na kirurški zahvat.

„Prva reakcija bila je šok, nalaz nije dobar, moram na operaciju, rasplakala sam se, obavijestila supruga, a mama je bila ta koja je zapravo preuzela nalaz, i ona je odmah reagirala, te me povezala s prof. Ivanom Milasom s Instituta za tumore, koji je vidjevši nalaz rekao da se sve mora očistiti, ali da će sve biti u redu što je mene smirilo jer je profesionalac koji je pomogao i mojoj majci. Pojasnio je da slijedi čišćenje, da će biti potrebno zračenje i kemoterapije.“ – prepričava Marijana, te nastavlja: „Odmah sam mu rekla, tako sam se posložila u glavi, režite, odstranite sve ako treba, one su svoje napravile, othranile su moju djecu, sve ću učiniti smo da ozdravim.“

foto: privatni album/Facebook

Prof. Milas je prvo rekao da nema potrebe za tim da će se obaviti samo čišćenje, pa će se vidjeti dalje. I dok je obavljala pretrage, čekala je nalaze magnetske rezonance. Ti nalazi su pokazali da nije problem samo lijeva, nego i desna dojka što se nije vidjelo na ultrazvuku. Po nalazu se vidjelo da je metastaziralo na limfe, to je već bilo puno ozbiljnije i prof.Milas se odlučio za obostranu mastektomiju.

Marijana se pomirila  s tim,objašnjen joj je postupak,  i rečeno da će nakon svega uslijediti rekonstrukcija, a ona se našalila „Ako je mogla Angelina Jolie, mogu i ja!Nije smak svijeta, medicina je napredovala i znam da će sve biti u redu, uostalom i doktor je rekao da sam došla na vrijeme.“

Operirana je 15.12.2016. odstranjene su joj obje dojke.  Kako kaže, nakon operacije je sve bilo u redu, bio  je malo šok kad je došla doma i pogledala se u ogledalu. „Prihvatila sam to najnormalnije, istina, bio je to dio mog tijela, ali ljudi ostaju bez noge, ruke, ima ortopedskih pomagala koja pomažu, i sama sam dobila ortopedski grudnjak, i ponavljam, nije kraj svijeta, morate se posložiti u glavi ako želite pobijediti ovu bolest.“

Prije mjesec dana održan je konzilij, onklolzi su joj dali terapiju. „Moram ići na kemoterapije i zračenja, a možda ću uzimati i pametne tablete. Dobila sam četiri jake kemoterapije na koje idem svaka tri tjedna, i dvanaest slabih, svaka tjedan dana jedna, a nakon toga slijede zračenja po minutu dvije dijela tijela gdje je bio karcinom. „

Prva kemoterapija. foto: privatni album/Facebook

I nije tu kraj borbi s ovom opakom bolesti, ali naša hrabra sugovornica se ne predaje i puna je optimizma. „Otpast će mi kosa, pa što? U ponedjeljak idem po periku i namjeravam se nakon druge kemoterapije vratiti na posao. Volim raditi, volim ljude, i ne želim sjediti doma, i do sad cijeli radni vijek nisam bila na bolovanju, a i za psihu je bolje vratiti se u kolotečinu.“

Ističe kako uz kemoterapiju postoje nuspojave:  umor, osjećaj metala u ustima, proljev i povraćanje, nemoć… „Super se osjećam, rana mi je zarasla, vježbam, i zapravo sam zdrava osoba, što je potvrdila i onkologica,  a kemoterapija se radi zbog preventive.“ – kaže Marijana, ali ističe:„Karcinom je nešto što će postati kronična bolest. Nema pravila u godinama, stres je okidač svega, loša prehrana, tempo života, najmanje vodimo brigu o svom zdravlju. Dnevno se za operaciju javi 15 žena. Postalo je to naša svakodnevica. Ljudi o tome ne žele pričati, prihvatila sam ovo kao najnormalnije,imat ću nove zdrave grudi. A da ih ni nemam – živa sam!“

Samopregled je najbitniji, rano otkrivanje raka dojki je uspješnije ako se same pregledavate, jedna je od poruka žene koja je sve to prošla, i u pravu je kad kaže: „Čim vam auto zaškripi idete mehaničaru, pokvari se mobitel jurite u servis, ali kad je vaše zdravlje u pitanju nema vremena, neće se to meni dogoditi. Pet godina dojila sam svoju djecu, ali tu više nema pravila. Preko noći mi se život okrenuo, ali u boljem smjeru jer sam vidjela da tu nije kraj i da ću biti dobro.„

U Hrvatskoj je u muškaraca najčešći rak pluća, debelog crijeva i prostate, a u žene karcinom dojke, pluća i debelog crijeva. Ujedno se provode tri Nacionalna programa: Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva i Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice. Zato, brinite za svoje zdravlje i odazovite se preventivnim pregledima radi eventualnog ranog otkrivanja raka.