Studeni ide kraju a sjeverac nas starije dere do kostiju. Nogometaši amateri miruju ali u klupskim prostorijama Vatrogasca iz Kobilića ipak ima života. Predsjednik Anto Marić “peglao” je dresove, dopredsjednik Kristijan Kirinić Kićo bio je za kompjutorom a igrači Barišić, Čumpek i Ivkić pratili su na televiziji Ligu prvaka. Bio je tu i trener Nino Matković iz Vukovine koji je pozvan na posao u Kobilić prije godinu dana dok je Vatrogasac još životario pri dnu istočne skupine 1. županijske lige (jedanaesti). U novoj sezoni 2018/2019., nakon jesenskog dijela prvenstva, Vatrogasac je najugodnije iznenađenje prvenstva i zimuje na trećoj poziciji u redoslijedu. Malo je nogometno čudo kako je gubitnički mentalitet Matkovićeva momčad pretvorila u pobjednički i zaostaje samo dva boda iza favoriziranog Turopoljca i šest lidera prvenstva Naftaša iz Ivanić Grada. Statistika je impresivna, osam pobjeda, šest remija i samo jedan poraz, koliko ima i vodeći Naftaš, uz gol razliku 35:20. Ostali klubovi imaju tri i više izgubljenih utakmice. Strateg Matković je vrlo zadovoljan učinkom momčadi iz malog mjesta u predgrađu Velike Gorice.
Foto: Mato Paviša
– Uspjeli smo napraviti ogroman pomak u odnosu na sezonu ranije. Uspostavljena je međusobna pozitivna kemija igrača, Uprave, struke i navijačke skupine Browing (malo koji klub tog ranga ima takve navijače) a rezultati to potvrđuju. Najprije moram naglasiti da su dečki marljivo trenirali a malokad nas je bilo manje od 16 do 18 pod svijetlima reflektora. Ipak, mogli smo i bolje da nije bilo kikseva tamo gdje smo se najmanje nadali. U Oborovom smo izgubili 1:2 a kod Zvekovca odigrali samo 3:3. Vrijedne pobjede imamo vani nad Turopoljcem (2:1), Jelačićem (2:0) i Lonjom (2:1), dok smo remizirali kontra Naftaša (0:0) i jake Dubrave (2:2). Čestitke zaslužuju svi igrači koji su igrali a to su: Caput, J. Marić, Matanović, Muhić, Čavar, Šošić, Kontić, Novak, Barišić, Ivkić, Krasnić, Sambol, Šimek, Mišković, Grilec, Čumpek, Vodelšek, Vuković, Andrišević, Krstanović, Kadoić, Fabečić, Sudar, Vlahović, Mirenić, Sejfović i Habijanec. Strijelci su bili Krasnić (7), Barišić (5), Matanović (5), Sambol (4), Novak (3), Fabečić (2), Ivkić (2), Kadoić (2), Muhić (2), Čavar, Mirenić i Sejfović. Moram pohvaliti suđenje kroz čitavu jesensku polusezonu. Zahvaljujem se i svim članovima Uprave na velikom požrtvovanju i nesebičnom radu, posebno predsjedniku Anto Mariću i zamjeniku Kristijanu Kiriniću koji se ne libe ni poslova domara i oružara – skračena je verzija onoga što je ispričao trener Matković.
Foto: Mato Paviša
Nadovezao se predsjednik Marić.
– Nije lako voditi županijskog ligaša sa 70 tisuća kuna godišnje koliko dobijemo od Zajednice sportskih udruga grada Velike Gorive. Još barem toliko moramo namaknuti za kakvu takvu egzistenciju a nemamo sredstva za platiti stalnog domara. Igrači su čisti amateri, možemo ih tek počastiti s roštiljem ili kotlovinom nakon utakmice uz pokoju pivicu. Ambicija nam ipak ne nedostaje. Cilj nam je zadržati sadašnju poziciju i time se možda nakon najavljene reorganizacije plasirati u peti rang našeg nogometa – ambiciozan je predsjednik Marić.
Foto: Mato Paviša
Dopredsjednik Kirinić sjetio se omladinskog pogona. – Kobilić je vrlo malo mjesto ali ipak idemo na osnivanje limača. Akciju su pokrenuli igrač senior i trener starijih pionira Jurica Čumpek i Tomislav Dobrenić. Selekciju juniora jesenas je vodio Juro Gavran ali on vjerojatno seli iz Hrvatske (katastrofalan trend) –
Trener Matković naglasio je još jednu činjenicu.
– Ljetos su nam pristupili vratari Josip Marić koji ima školu Hrvatskog dragovoljca i Matija Caput iz Lonje (zaposlio se u Velikoj Gorici). Uz povratnika Ivana Matanovića bili su naša velika snaga i sigurnost. Ove zime iz kluba nitko ne odlazi a cilj nam je dovesti još dva do tri pojačanja – Matkovićeva je želja.
Razgovoru su nazočili i ponajbolji igrači Jurica Čumpek, Krešimir Barišić i Antonio Ivkić. Naglasili su da spomenemo suigrača im Marka Novaka golgetera povratnika nakon ozljede a i veliku podršku momčadi gospođe Božene Matković (trenerova supruga) koja obično ponekom slasticom nagradi najboljeg igrača utakmice. Zaslužili su dečki, kao i gospođa Božena koju je minulog vikenda 23., 24. i 25. studenog suprug Nino odveo na odmor u Opatiju. Dok traju prvenstvo i treninzi, za takvo što nema vremena. “Ima se, ima u Vatrogascu!”-nabacili su mangupski na kraju prisutni igrači svojem treneru, u prošlosti plemenitom veznjaku kakvih danas ima malo.
Novi poraz rukometaša u gostima, još samo Osijek prije Zagreba u kupu
Rukometaši Gorice poraženi su 29-27 u županijskom derbiju u Rudama pokraj Samobora, čime su doživjeli četvrti uzastopni gostujući poraz. Prvenstvo će završiti idućeg vikenda protiv Osijeka doma
Nije ovo dobro proljeće za rukometaše Gorice… Bitno je drukčije od jeseni, koja je dugo bila fantastična, da bi na kraju ispala tragična, jer Goričani su unatoč velikom broju nakupljenih bodova završili u Ligi za ostanak, koju u drugom dijelu sezone – odrađuju. Više ili manje uspješno, s nekoliko različitih lica i s jednom konstantom: u gostima ne ide pa ne ide…
Na otvaranju Lige za ostanak Gorica je uspjela pobijediti u Trogiru, zatim je doma pao i Metković, a tu je negdje stigla i najava da će momčad koju vodi trener Matej Mišković pokušati dobiti sve utakmice do kraja. Međutim, ništa od toga. Ni blizu. Na domaćem parketu još nekako to i funkcionira, u zadnje tri domaće utakmice upisane su dvije pobjede i remi, ali u gostima se istovremeno nižu sami porazi. Prvo minus deset kod Zameta, pa minus četiri u Osijeku, zatim minus 12 u Metkoviću, da bi za kraj došlo i posrnuće u Rudama u subotu.
Završilo je 29-27 za Rudar na posljednjem goričkom gostovanju ove sezone, u utakmici u kojoj je Gorica bila u egalu samo u prvom dijelu utakmice. Drugo poluvrijeme pripalo je domaćinu, koji je kontrolirao zbivanja na terenu, dok su Goričani neuspješno pokušavali uloviti stalni zaostatak. Na kraju nisu u tome uspjeli, nisu čak bili ni dovoljno blizu da bi ozbiljnije ugrozili pobjedu domaćina…
Maksimilijan Jurić ovoga je puta bio prvo ime Gorice, sa šest golova iz šest pokušaja, pet od pet šutirao je Jakov Dujić, pri čemu je četiri gola zabio iz sedmeraca, a četiri komada dodao je Marko Grubišić. Golman Mislav Turčić obranio je deset lopti, no sve to nije bilo dovoljno.
Domaći ogled s Osijekom u posljednjem kolu, u kojem će Goričani pokušati zadržati prvo mjesto u Ligi za ostanak, bit će i posljednja priprema za Final Four kupa, kojim će naša momčad zaključiti ovu kampanju. Bilo bi čudo da se to ne dogodi već u polufinalu, budući da će Goričani za ulazak u finale morati biti bolji od – Zagreba! Igrat će se 16. svibnja, dva tjedna nakon Osijeka u zadnjem kolu prvenstva…
Gorica na Šubićevcu: ‘Specifična utakmica, ali bit ćemo spremni na sve!’
Nogometaši Gorice zaključit će 32. kolo HNL-a gostovanjem u Šibeniku, kod posljednje momčadi lige, koja ima sedam bodova manje od Goričana. Cilj je, naravno, tu razliku povećati na okruglih deset…
Nakon što je nedjelja iskorištena za kreiranje potpunog kaosa u borbi za vrh HNL-a, jer upravo to se dogodilo pobjedama Osijeka protiv Hajduka i Dinama protiv Rijeke, ponedjeljak bi bilo zgodno iskoristiti da se izbjegne kaos na dnu tablice. Barem kad je riječ o nogometašima Gorice i njihovom statusu, koje od 19.15 sati čeka utakmica koju smo dugo čekali kao “sudbonosnu”. Srećom, kad smo je konačno i dočekali, ispalo je da ta riječ baš i nije potpuno prikladna, budući da je Gorica u kudikamo boljoj poziciji nego što je bila najvećim dijelom ove sezone.
Na tome Goričani, naravno, mogu zahvaliti u prvom redu sebi samima, jer tri vezane pobjede donijele su dozu mira, stabilnosti i vjere u svoje mogućnosti uoči odlaska na Šubićevac.
– Da, činjenica je da se momčad napunila samopouzdanjem nakon te tri pobjede, ali mi smo oprezni do kraja, u svakoj utakmici, jer svaka utakmica nosi neke zamke, a mi ćemo biti spremni i na ovu sljedeću. Dobro je imati zalihu bodova, međutim sasvim sigurno se nećemo opustiti. Do kraja je još pet kola i koliko god je to malo utakmica, ne zaboravimo da je u igri još 15 bodova i da tu može biti svega. Fokusirani smo samo na svaku sljedeću utakmicu – govori trener Mario Carević.
Utakmica je ovo koju je i sam čekao, zapravo iščekivao, budući da ovo ni za njega ni za Goricu nije i ne može biti obična utakmica. Sezonu je počeo na klupi Šibenika, na kojoj će i večeras biti čovjek koji je sezonu počeo na klupi Gorice. Rajko Vidović i njegovi igrači odbijaju odustati, svjesni da bi s tri boda protiv Gorice prišli na dva boda minusa za Lokomotivom i četiri za Goricom. A to bi trebalo svakako izbjeći…
– Bit će to jedna specifična utakmica, toga smo svjesni, ali smo i spremni na sve – ističe Carević, koji će nakon dvije utakmice suspenzije opet biti na klupi, na svom radnome mjestu.
– Nedostaje mi klupa, jedva se čekam vratiti… – spremno kaže Car.
S glavnim trenerom na tribinama Gorica je s minimalnih 1-0 srušila Osijek u gostima i Dinamo na svom stadionu, a sad će ponovno svi biti zajedno.
– Ponosan sam na zajedništvo koje imamo. Svi živimo za taj cilj koji imamo, napravili smo dosta velik korak, ali zapravo i dalje nismo napravili ništa. To je tako u nogometu. Međutim, u dobrom smo ritmu, u dobroj formi, pokušat ćemo zadržati ovakvu formu i rezultate do kraja prvenstva. Ova momčad pokazala je da se sa svima može nositi, da može pobijediti čak nominalno kvalitetnije protivnike. Ponosan sam na ove igrače, ali nećemo dozvoliti da nas to poljulja, ostajemo oprezni i fokusirani na sljedeću utakmicu sa Šibenikom – ponovit će Carević.
Pobjedom na Šubićevcu, nema dvojbe, Gorica bi otklonila sve sumnje u ostanak u ligi, a ova bi tri gostujuća boda bila posebno važna iz perspektive onoga što slijedi; Rijeka u gostima, Hajduk doma, Slaven Belupo vani…
– Liga je izjednačena i nitko od favorita nema garanciju da će dobiti bilo koga, sve momčadi iz donjeg dijela pokazale su da se mogu nositi s onima koji se bore za naslov prvaka. Mi ćemo ići iz utakmice u utakmice, možemo u svakoj ponuditi nešto i stvarno mislim da možemo pobijediti svaku momčad u ovoj ligi – zaključio je trener Gorice.
U prvom ovosezonskom dolasku na Šubićevac Gorica je doživjela minimalan poraz (1-0), dok je u dvije domaće utakmice dolazila do pobjeda, što će reći da bi i jedan osvojeni bod zapravo donio jedan i pol bod u slučaju potencijalnog poravnanja sa Šibenčanima u završnici sezone. Do kojeg, uvjereni smo, neće doći…
Uz već dugo odsutne Juricu Pršira i Ivana Fiolića, neće ovom prilikom biti ni Vite Čaića, koji je isključen protiv Dinama, kao ni ozlijeđenog Matea Leša, ali u kadar se vraćaju Agon Elezi i Gregor Sikošek, a oporavio se i “načeti” Tibor Halilović. S obzirom na sve to, može se očekivati prvih 11 u otprilike ovakvom sastavu:
Turniri za mlade šahiste, kadetkinje i kadete, U08 i U10 u organizaciji Šahovskog kluba Polet iz Buševca održani su u subotu, 26. travnja 2025. godine. Do kraja roka za prijavu bilo je prijavljeno 20 djece za turnir U08 i 18 djece za turnir U10. Mečevi su igrani tempom od 7 minuta uz dodatak 3 sekunde za svaki odigrani potez.
Buevec, 26.04.2025. Održani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Buevec, 26.04.2025. Odrani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Na turniru U10 natjecalo se 15 kadeta. Prvo mjesto osvojio je Borna Križanić (ŠK Polet), koji je osvojio 6 poena pobijedivši sve svoje suparnike. Drugi je s 5 poena bio Josip Juroš (OŠ Ivan Meštrović), a 3. mjesto zauzeo je Ivan Bartulica (ŠK Polet). Najbolji kadet do 9 godina bio je Ilan Randeli (ŠK Polet). Najbolja kadetkinja do 10 godina bila je Marta Rožić, a do 9 godina Sara Atelj.
Buevec, 26.04.2025. Održani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Buevec, 26.04.2025. Održani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Na turniru U08 natjecalo se 17 kadeta i jedna kadetkinja, Maša Šuligoj, rođena 2018, i spada zapravo u U07. Međutim to je nije zasmetalo da se natječe sa starijim od sebe, dapače, u posljednjem kolu je pobijedila do tada vodećeg Jakova Marakužića i osvojila prvo mjesto! Drugi je bio Mrakužić, a 3. mjesto osvojio je Mateo Smiljan (OŠ grofa Janka Draškovića). Medalju za najboljeg kadeta do 7 godina osvojio je Pavle Biočić (OŠ Dugo Selo).
Buevec, 26.04.2025. Održani ahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: K Polet
Djeca i roditelji bili su vrlo zadovoljni organizacijom turnira te je u planu organizacija tih turnira krajem svibnja.
Lider prvenstva, momčad Bune imala je totalnu kontrolu nad utakmicom i suvereno svladala Pribić. Početak je bio ključan, jer su brzo postigli dva gola koja su gostima totalno poljuljala moral. Robert Huđber i Fran Stipančić svojim su golovima praktički odlučili pobjednika već u prvih 10 minuta.
U drugom poluvremenu domaći su nastavljali s napadima i još agresivnije su pritisnuli, a gosti nisu imali odgovora na silovitu igru Bune. Justin, Jurica Ruklić i Danny Škojc u razmaku od samo deset minuta postavili su točku na “i” i pokazali kako su pravi “razbijači” na terenu. Iako je bilo još nekoliko zrelih domaćih promašaja u završnici, pobjeda je bila sigurna i zaslužena. Ovaj dvoboj vjerojatno nije bio iznenađenje za nikoga, ali pokazao je razliku u kvaliteti i motivaciji.
JEDINSTVENA PRVA ŽNL , 23. kolo
BUNA – PRIBIĆ 5:0
MALA BUNA. Igralište Bune. Gledatelja 120.
Sudac: Mikšec. Pomoćnici: Gajšek i Bukovčan.
BUNA: Vidović, Kalisar (od 60. Zlodi), Ruklić (od 68. Forjan), Mrkonjić, Čumpek, Stipančić, Đurašin, Vukašinec (od 60. S. Šebek), Huđber, Justin (od 68. Keremendi), N. Šebek (od 35. Škojc). Trener: Miroslav Lukinić.
PRIBIĆ: Žebec, Novosel, Grgetić, Beketić, Šerić, Lovrinović, Puškar, Britvec, Štefanić, Sedlar, Staničić (od 46. Bucković). Trener: Josip Kosić.
VIDEO Nesretan pad bolje momčadi: Kurilovec praznih ruku iz Lučkog
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 na gostovanju kod Lučkog, u derbiju u kojem je društvo s Udarnika napravilo sve što se moglo napraviti da bi došlo do pobjede, ali to nije bio taj dan…
Bio je to možda i presudan trenutak u utrci za naslovom prvaka u 3. NL Centar, bila je to utakmica u kojoj Kurilovčani, s obzirom na okolnosti, nisu imali pravo na pogrešan korak. Zbog svega toga Senad Harambašić i njegovi igrači napravili su sve što je bilo u njihovoj moći da dočekaju gostovanje kod vodećeg Lučkog što spremniji, što bolji, što kvalitetniji… Međutim, nogomet je ćudljiva igra, u kojoj ni sve to ne mora biti dovoljno.
Kao što, nažalost, nije bilo dovoljno ni ovoga puta.
Sve je ove subote u Lučkom bilo iznad razine četvrtog ranga natjecanja; i kvaliteta nogometa, i stadion na kojem se igralo, i broj gledatelja, i ukupna atmosfera na tribinama, i suđenje… U takvom okruženju Kurilovec se od prve minute uspio nametnuti i pokazati da je bolja momčad od Lučkog. Lopta je više bila u kurilovečkim nogama, a kroz igru su momci s Udarnika uspjevali ulaziti u vrlo ozbiljne šanse, među kojima je bilo i onih koje spadaju u kategoriju zicera. Ali lopta nije htjela u gol.
Prvih 45 minuta, gledajući u cjelini, u potpunosti je pripalo Kurilovcu, domaćin je mogao biti i više nego zadovoljan s 0-0, rezultatom s kojim se otišlo na veliki odmor. U sličnom stilu ušlo se i u nastavak utakmice, da bi domaći trener prvi povukao potez s klupe: umjesto Patrika Turkovića u 57. minuti ušao je Borna Cerjak, što će se nepunih pola sata poslije pokazati važnim faktorom za konačnu odluku…
Prekidi su u cijeloj ovoj priči bili jedini način na koji je Lučko moglo ugroziti Kurilovec, a svi promašaji upravo su tako i došli na naplatu. U 73. minuti Lučko je imalo korner, nakon kojeg je najbolje reagirao Filip Šoštar.
Kurilovčani nakon ovoga šoka nisu upali u depresiju, umjesto toga su još odlučnije krenuli prema naprijed, željni dokazivanja da trenutačni rezultat jednostavno nije preslika onoga što se događalo na travnjaku.
I uspjeli su se vratiti u utakmicu, i to već u 80. minuti, jubilarnim desetim golom Luke Sedlačeka ove sezone.
Sljedeći cilj bio je doći do potpunoga preokreta, ali ovo jednostavno nije bio taj dan. Novi korner Kurilovčani su dobili u 83. minuti, vodstvo gostiju s Udarnika bilo je udaljeno svega koji centimetar, jer lopta je odsjela na gredi… I odmah nakon toga – opet Lučko! Domaćin je zgrabio loptu i odjurio u kontranapad, kojeg je zaključio Borna Cerjak, džoker s klupe.
Trener Kurilovca Senad Harambašić, uslijed važnosti utakmice, ali i problema s kadrom, napravio je samo jednu izmjenu u cijeloj utakmici, Niko Šestak u 80. minuti je zamijenio Jakova Caganića, ali više od širine u kadru, puno više nego kvalitete u izvedbi, ovoga puta nedostajalo je sreće. Ona je bila na strani Lučkog, koje je proslavilo silno važnu pobjedu i s jednom utakmicom više otišlo na sedam bodova prednosti.
Ništa još nije izgubljeno, eventualnom pobjedom nad petrinjskom Mladosti u odgođenoj utakmici Kurilovčani bi prišli na četiri boda minusa, nakon čega bi ostalo još šest utakmica do kraja. Kurilovec bi, sad je jasno, morao biti savršen u završnici sezone želi li izboriti prvo mjesto i kvalifikacije za ulazak u jedinstveni treći rang.