Uz standardnu ekipu navijača Gorice, koji sa svojim nogometašima putuju po cijeloj Hrvatskoj, u teško objašnjivom nedjeljnom porazu na Poljudu Goričani su imali i dodatnu potporu. Odjevene u klupske boje, ogled Hajduka i Gorice pratile su i nogometašice Gorice, kojima je ova nedjelja bila neka vrsta nagrade.

Iza naših djevojaka teško je razdoblje, živjelo se, radilo i funkcioniralo u vrlo skromnim uvjetima, a one su šutjele i igrale. I davale sve od sebe, što god to značilo u smislu rezultata u tim i takvim okolnostima. Kako se u recentnom razdoblju financijska slika kluba dramatično popravila, pojavio se prostor i da cure dobiju ono što zaslužuju. A ponekad, kad se ukaže prilika, i malo više od toga.

Prilika se ukazala ovog vikenda, a u klubu su je odlučili iskoristiti. Djevojke su svoje otvaranje proljetnog dijela sezone odradile u subotu, na Dan žena, u prvom dijelu “hajdučko-goričkog vikenda”. Igrale su protiv bitno kvalitetnijih nogometašica Hajduka i doživjele težak poraz (0-5), propustile su pritom i neke svoje lijepe šanse, pa već iste večeri sve to ostavile iza sebe.

Naime, odlukom kluba dobile su još jednu noć u Splitu, prespavali, pa u nedjelju uživale u suncu i moru. Nakon što su iza sebe ostavile i večernje druženje, i jutarnju kavu na suncu, zaputile su se prema Poljudu, gdje su uživo vidjele sve ono što se događalo u tih frustrirajućih 90 minuta.

“Momci naši, ostaje žal što smo iz Splita otišli bez bodova, ali bila nam je čast bodriti vas sa tribina Poljuda gledajući vas kako ste ostavili srce na terenu! Bravo HNK Gorica i hvala vam na ovom danu”, javile su se cure s Poljuda.

Trener Marijo Ćorić iskoristio je ovo i kao kvalitetan teambuilding, što će dobro doći u nastavku sezone. Za početak, ove nedjelje na Gradski stadion stižu nogometašice Osijeka, prvakinje Hrvatske u 25 navrata… Sedmoplasirana Gorica ima pet bodova u 11 kola i igrat će u Ligi za ostanak, to je izvjesno već neko vrijeme, a dobra je vijest što će joj u njoj pomoći i četiri pojačanja. Ena Pernar stigla je iz Osijeka, Ida Jazbec i Lana Stanković iz Graza, a Iva Ožbolt iz Dinama.

Nakon što su rukometaši Gorice 2025. godinu otvorili prolaskom osmine finala kupa, a zatim i prvenstvenim pobjedama protiv Trogira u gostima i Metkovića doma, i to bez pomoći u tim trenucima ozlijeđenog Jakova Neralića, činilo se da nakon traumatične završnice jeseni slijedi novi uzlet.

– Želimo dobiti sve utakmice do kraja Lige za ostanak! – otkrio je planove i želje ponajbolji igrač Gorice Jakov Dujić u tim naizgled idiličnim trenucima.

Nažalost, taj je ambiciozni plan pao u vodu već koji dan kasnije. Pao je duboko u vodu, točnije rečeno, jer Zamet je natrpao goričku mrežu i slavio s 42-32, da bi potraga za iskupljenjem na rad došla ove subote, u županijskom derbiju. U grad je stigao Rudar iz Ruda pokraj Samobora, Gorica je u toj priči uživala status favorita, ali stvari opet nisu išle po planu. I opet ništa od pobjede.

Iako, krenulo je praktički idealno, s goričkih 4-0 na otvaranju, da bi gosti već do 12. minute ulovili priključak (5-4). Prvih 12 minuta tako je prošlo u skladu s planovima, dok je u posljednjih 12 minuta prvog dijela došlo do – potonuća. Rudar je u tom razdoblju izgradio ozbiljnu prednost od četiri gola, budući da su gosti poluvrijeme zaključili serijom 6-1.

Slijedom svega toga, u nastavku je slijedilo – mučenje. Doduše, vratila se Gorica u egal relativno brzo, već nakon devet minuta drugog poluvremena minus je iznosio samo jedan gol, ali muka se nastavila i nakon toga. Nikako Goričani nisu mogli ponovno preuzeti stvari u svoje ruke, pa su tek u 58. minuti uspjeli doći do izjednačenja (22-22). U dramatičnoj završnici gosti su opet poveli, da bi Juro Čakarić pogodio za konačnih 23-23 i podjelu bodova.

Najveće zasluge za to na kraju je imao golman Marin Sorić, koji je skupio 14 obrana, pri čemu je skinuo i tri sedmerca te dao ogroman doprinos u izbjegavanju drugog uzastopnog poraza. Jakov Dujić ponovno je bio raspucan, po pet komada zabio je iz igre i iz sedmeraca, a pet golova dodao je Vid Starčević.

Vodeća Gorica, sa svojih 20 bodova, u sljedećem kolu Lige za ostanak ide u goste Osijeku, koji je na drugome mjestu s pet bodova manje, jednako koliko ih sad ima i Rudar. Sezona uspona i padova ide dalje svojim tijekom…

Četiri dana nakon prvog proljetnog ispita, domaće pobjede protiv Bistre na svom Udarniku, nogometaši Kurilovca zaputili su se na prvo proljetno gostovanje. Čekao ih je težak izazov, odlazak u Zagorje, u mjestašce Mače, kod domaćeg Gaja, uvijek i za svakoga je zahtjevan ispit, ali Kurilovčani su ga ovoga puta položili sa – čistom peticom!

Doduše, morali su u sklopu toga podnijeti i određene žrtve, platiti visoku cijenu osvajanja novih bodova, ali sve je nekako lakše prihvatiti nakon novog trijumfa, nakon nove utakmice u kojoj se kurilovečka obrana pokazala granitnom, a napad dovoljnom kvalitetnim da riješi stvar. Junaku je na kraju ime Antonio Novak, jer vlasnik nadimka Točka postigao je oba gola u Zagorju, ali cijela momčad zaslužuje pohvale i pljesak na otvorenoj sceni.

“Navodno nakon današnje utakmice mladi Novak nema više nadimak Točka, nego Dvotočka”, zablistali su i nakon utakmice iz NK Kurilovca.

Posao je ovoga puta odrađen i prije nedjeljnog ručka, budući da Gaj Mače već godinama svoje domaće utakmice igra u terminu nedjeljom prijepodne, na što se također treba prilagoditi. Kurilovčani su se prilagodili od samoga starta, do vodstva su došli već u 13. minuti. Pomogla je tu i reakcija domaćega golmana, jer Novak je zapravo ubacivao iz kornera, gađao u gol, a u golu je lopta i završila nakon pomalo nespretne reakcije golmana Mikulića.

Isti momak pogurao je Kurilovec i u 56. minuti, nakon novoga kornera. Opet je Mikulićeva reakcija bila baš po kurilovečkoj mjeri, a to je iskoristio spretni Novak i postavio konačnih 2-0. I tako je Točka postao Dvotočka… A Kurilovec je upisao i drugu pobjedu u drugom dijelu sezone.

Loša vijest iz ove utakmice veže se za početak nastavka, kad je Elijah Chikwado, kurilovečki Nigerijac, ozlijedio koljeno i morao napustiti igru. Situacija s ozljedom bit će puno jasnija nakon što svoje odrade liječnici, ali na prvu je dojam kako se radi o ozbiljnoj nevolji populanog Elija, strijelca četiri prvenstvena gola ove sezone.

Da se tu radilo o velikoj nogometnoj bitki govori i podatak da je Kurilovec kući stigao bogatiji za novih šest žutih kartona, što će u sljedećem kolu dovesti do još ponekog izostanka, ali sve viđeno govori da to neće previše utjecati na momčad Senada Harambašića. Ovo je očito družina koja ima i gard, i karakter, i kvalitetu, ali i mudro vodstvo uz rub terena. Kao rezultat svega toga imamo lijep pogled na tablicu, na kojoj Ravnice vode s 36 bodova, a Kurilovec ih ima 35, četiri više od prve pratnje, odnosno Lučkog i Samobora.

U sljedećem kolu na Udarnik stiže pretposljednji HAŠK, nova je to prilika za Kurilovčane da nastave niz i svoj put prema cilju…

Od samog početka utakmice, nervozna gostujuća momčad iz Lekenika negodovala je na svaku odluku suca, kako igrači tako i klupa. Posebno su bili verbalno neugodni kada je sudac Borojević dosudio kazneni udarac za Mraclin, prethodno je rukom u šesnaestercu igrao gostujući igrač Stojaković, a iz bijele točke siguran je bio Igor Hajduk. U drugom poluvremenu izmjene trenera Marka Biljana bile su pravi pogodak nakon kojih je momčad Lekenika doživjela konačan pad. U 59. minuti s desne strane Ivan Paradžik, s ruba šesnaesterca pogađa u suprotan kut lekeničkog gola za 2:0, bio je to pogodak koji domaćoj momčadi još više diže moral. Petnaest minuta prije kraja golom Jurice Brdeka svadljiva i vidno nervozna lekenička momčad shvatila je da bodove iz Mraclina mogu samo sanjati i svoju borbu za opstanak potražiti na drugim terenima.

IV. NL Središte Zagreb , 17. kolo

MRACLIN – LEKENIK 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 120.
Sudac: Borojević (Šartovac). Pomoćnici: Anić i Tišljar (oba iz Križa).

STRIJELCI: 1:0 – Hajduk (25 – 11 m), 2:0 – Paradžik (59), 3:0 – Brdek (75).

MRACLIN: Zagorac (od 86. Matejčić), Godinić (od 75. Đurašić), J. Domitrović (od 55. Strunje), Rajić, B. Dandić, Borovac, Ivanković, Lukavečki (od 55. Paradžik), Matić (od 55. Brdek), Hajduk, Kaurin (od 75. Rakas). TRENER: Marko Biljan.

LEKENIK: Tor, Jolić, Babić (od 46. Mikulin), Radošević, Gajdek, Matić (od 88. Šturm), Eberl, Pipalović (od 85. Kolarić), Šipuš, Bunjevčević (od 46. Perušić), Stojaković. TRENER: Almir Halilović.

CRVENI KARTON: Šipuš (83 – vrijeđanje suca).

Sudac “isključio” sportskog dopisnika i fotoreportera
Zaista bizarna situacija na utakmici nakon drugog pogotka Mraclina. Vidno nervozan lekenički golman Mislav Janko Tor upustio se u svađu s jednim navijačem domaćih iza svoga gola, teškim psovkama. Ponašanje tako mladog sportaša spram navijača van ograde igrališta je nekulturno i nesportsko – interesantno da se nakon tih opaski namjerio i na fotoreportera i dopisnika ovih redaka riječima – “I tebi ću j…t majku i razbiti glavu poslije utakmice!” Kako sam se obratio sucu utakmice da barem upozori na ponašanje “mladog i kulturnog” igrača, kojeg su očito treneri u mlađim kategorijama lijepo odgojili – spomenuti sudac Borojević s nogometnog travnjaka “isključuje” fotoreportera, koji je prema svim pravilima bio označen na terenu. Nakon gotovo 30 godina sportskog dopisništva iz nogometnog Turopolja nikad do sada nisam takvo što doživio, napominjem da sam slučaj prijavio i delegatu utakmice, a predsjednik NK Lekenika, Božidar Antolec, s kojim sam dugogodišnji poznanik spomenuo je da taj “dječak”, njihov golman Tor, pravi je anđeo, koji ni mrava ne bi zgazio.
U sportu uvijek je netko pobjednik, a netko gubitnik. Treba se svakako naučiti nositi  s porazom …

“Nogomet je najveća prevara.”

Takva se rečenica često zavrti u nogometnim razgovorima, u analizama i potragama za objašnjenjima pojedinih situacija, pojava i ishoda. Doista, neke su stvari u svijetu najpopularnije igre na planeti doslovno neobjašnjive, nelogične i(li) besmislene, a opet – dogode se! Kao što se, recimo, i ove nedjelje poslijepodne dogodio poraz Gorice na Poljudu.

Na suncem okupanom Hajdukovom igralištu nogomet je i ovom prilikom prevario samoga sebe, a u domaćem taboru još će si neko vrijeme pokušati objasniti kako su došle do ove i ovakve pobjede. A odgovor je zapravo jednostavan: uz obilatu pomoć sreće, ali i uz sudačke odluke koje se će propitkivati. U najmanju ruku…

Hrabro je i odlučno Gorica ušla u ovu utakmicu, nametnula se posjedom Hajduku od prve sekunde, a prva prilika s bilo koje strane otvorila se u 21. minuti. Slavko Bralić krenuo je u sebi svojstven izlet prema naprijed, na centru izgubio loptu, a Sigur je povukao sve do ulaska u kazneni prostor i uposlio Mlakara. Slovenac je upao u vrh napada umjesto suspendiranog Livaje i već prvu mogućnost pretvorio je u vodstvo Hajduka.

Ali dobro, Gorica je nastavila igrati po svome, i dalje je bila bolja momčad na terenu, a u rezultatski egal vratila se već u 27. minuti. Naravno, samo nakratko… Elezi se izborio za loptu na 22-23 metra od gola, idealno je poslužio Ndockyta, a on je pogodio ispod Lučića. Međutim, javili su se dečki iz VAR sobe, sigurni da tu mora biti nečega spornoga. Nakon opsežne potrage pronašli su dodir Elezijeve ruke i lopte, koju je na otprilike nekoliko centimetra udaljenosti dodirnuo Uremović. Je, lopta je doista dotaknula Elezijevu ruku, ali bez ikakve namjere, bez šanse da je makne u tom dijeliću sekunde…

Nema veze, ruka je, nema gola! Naravno, jer zašto bi bilo drukčije kad je Gorica u pitanju…

Zabila je Gorica još jedanput, u posljednjoj minuti sudačke nadoknade Čuić je sve napravio idealno, zabio od prečke, ali sudac Lovrić nije vidio da je lopta prešla gol-liniju za cijeli metar?! Kad je nekako ipak uspio ustanoviti da je to ipak bilo debelo u golu, sljedeći korak bilo je nacrtati situaciju da to sve skupa bude zaleđe. Tako je i učinjeno, opet nema gola, umjesto nastavka igre slijedi – kraj poluvremena.

Imala je Gorica još i veliku šansu Elezija, imala je i matnu poziciju Mikanovića na otvaranju drugog poluvremena, a Hajduk istovremeno nije imao – ništa! Domaćin je bio u potpuno podređenom položaju, bez ikakve konkretne prilike, bez ikakve naznake da bi se to moglo dogoditi…

A onda se dogodila 68. minuta. Lijevi bek Šimun Hrgović, privremeno na desnom beku, ušao je u sredinu, opalio, pogodio stativu, od koje se lopta odbila u Banićeva leđa i zatim u mrežu goričkoga gola. Više sretno nego spretno, Hajduk je iz druge situacije koju je imao na ovoj utakmici došao do drugoga gola. Nakon svega viđenoga, pogled na semafor i tih 2-0 za Splićane djelovalo je nadrealno. I, ako se to može koristiti u sportu, potpuno nezasluženo.

Ušao je nakon toga i Ante Erceg, koji se našao u novoj dobroj prilici malo potom, a Gorica je konačno zabila – malo prekasno. Martin Šlogar u 92. minuti je došao do lopte za koju se izborio Erceg, opalio snažno ljevicom i zatresao Hajdukovu mrežu. Nažalost, vremena za potpuni povratak nije preostalo dovoljno, Hajduk je uzeo tri boda, a Gorica, mimo svih pravila logike, kući otišla praznih ruku.