HOTNEWS
Maja Trupčević pobjednica projekta „Oni su najbolji“ u kategoriji „Naj za pričanje“
„Teta“ nije samo „teta“ ona je super junakinja s posebnim moćima, a dokazala je to i Maja ovom nagradom!
Biti odgajatelj u vrtiću, reći će vam svi koji to rade, nije posao nego poziv. Odgajatelji su drugi roditelji, brišu suze, smiju se s djecom, uče ih novim vještinama, slušaju ih…I još puno, puno toga. I sve je to, na neki način reći ćemo mi promatrači rutina, nešto svakodnevno, ali što kada dođe nesvakidašnja situacija? Zatrese potres koji ni djedovi i bake ne pamte, kad su djeca u strahu, a „teta“ u vrtiću mora biti smirena. Kako djecu osloboditi straha u danima koji dolaze? Nije jednostavno, ali do svojih vrtićanaca doprla je Maja Trupčević iz dječjeg vrtića Ciciban u Velikoj Gorici. I to na naočigled vrlo jednostavan način.
No tko je zapravo Maja?
– Rekla bih ono što drugi kažu o meni, a to je da sam glasna, energična, pozitivna, motivator, perspektivna, a ja bih još dodala i zaigrana djevojčica-započinje svoju priču Maja.
-Oduvijek sam željela biti učiteljica, ali kada sam upisivala fakultet trebala sam studirati uz rad, a izvanredni smjer je bio jedino predškolski odgoj, tako da je sudbina odlučila da se bavim predškolskom djecom iako u slobodno vrijeme radim i sa školarcima kao trenerica mentalne aritmetike. Nikada nisam pomislila da bih radila nešto drugo jer oduvijek osjećam taj poriv u sebi za rad s djecom I radim to intuitivno tako da svoj posao nikako ne smatram poslom već pozivom i prilikom da radim na sebi i obogaćujem svoj život kroz rad s njima.
Na prvu, pomislili bismo da je Maja već puno, puno godina u ovom poslu, ali u struci radi tek pet godina, te je kroz period pripravništva imala prilike raditi i s djecom s teškoćama u razvoju što ju je dodatno obogatilo i smatra to neprocjenjivim iskustvom.
-Ta djeca zahtijevaju drugačiji pristup i pogled na svijet što nas tjera na prilagođavanje i kretanje izvan naših okvira te nam neizmjerno koristi u svakidašnjem životu posebno u sadašnjici u kojoj živimo, prepunoj izazova i prepreka. Biti odgojitelj nije lako, odgovorni smo za živa bića koje nas trebaju. Kad nisu u svom primarnom okruženju smatraju nas uzorima, modelima i doživljavaju nas kao najsavršenije autoritete, očekuju da uvijek imamo rješenje za sve- kaže Trupčević.
Kako ističe, roditelji također imaju očekivanja s obzirom da im ostavljaju nešto najvrijednije što imaju. Ogromna je odgovornost i pritisak i s time se treba nositi, a to je ponekad vrlo teško. Individualan pristup svakom djetetu kao i svakoj obitelj jer su svi različiti, zahtjeva puno prilagođavanja, dobre komunikacije, pristupa, empatije i razumijevanja, a sve se to uči i vježba tako da je posao odgojitelja doista cjeloživotno učenje.
-Srećom kod djece ništa ne prolazi nezamijećeno tako da se sav trud koji uložite vrati dvostruko, djeca su darežljiva, cijene svaku iskrenu emociju i uvijek su spremna praštati i olakšavaju naš zaista zahtjevan posao. Zahtijevaju puno pažnje i truda, a to i zaslužuju. Svako dijete u sebi nosi određene crte ličnosti i svaka je s razlogom. Naš je posao prepoznati ih, osnažiti i pozitivno usmjeriti uz veliku podršku jer je uloga odraslih biti suputnik djetetu na njegovom putu odrastanja, a ne smetalo ili skretničar.
Puno puta zateknemo se u promatranju djece i vidimo ogromne razlike među generacijama, pa pitamo Maju koliko su se djeca promijenila kroz godine.
-Unazad pet godina djeca se nisu mnogo promijenila, no starije kolegice vide ogromne razlike između današnje djece i one prije desetak godina. Djetinjstvo danas i moje djetinjstvo uvelike se razlikuju. Jesu li sve te razlike loše? Ne znam, ali znam da su drugačije nego nešto na što smo navikli. Današnja djeca drugačije usvajaju nova saznanja, koriste nove pristupe, dostupne su im razne informacije kroz digitalnu tehnologiju. Mišljenja sam da je odrastanje današnje djece izazovno kako za djecu tako i za roditelje no to je jedna široka tema za dužu raspravu. Djeca su drugačija to je činjenica sad je jedino važno pronaći u toj različitosti zajednički jezik. Naglasak bi stavila na promjene koje će uslijediti, a uzrokovane su situacijama korona virusa koje se već sada manifestiraju i to je težak posao koji nas čeka, a bojim se da nismo na to spremni-ističe Trupčević.
Nije samo korona virus ono na što nismo spremni, i elementarne nepogode su nešto nepredvidivo, a potres 29.prosinca 2020. godine nešto je što ni Maja nikad neće zaboraviti.
-Kažu da u svakom zlu ima nečeg dobrog, tako je potres u mome životu uzrokovao mnoge promjene i naveo me na promišljanje i prilagođavanje. Petrinjski potres neću nikada zaboraviti jer sam taj dan bila na poslu, srećom u skupini je bio manji broj djece no u tom trenutku nisam se mogla pobrinuti ni za sebe, a kamoli za njih. Strah, neizvjesnost, briga za obitelj pa zatim spoznaja što se dogodilo i što se moglo dogoditi uzrokovali su bujicu emocija kod odgojitelja, a djeca su svemu nazočila. Osjećaji koje su oni imali vjerojatno su bili duplo jači jer je kod djece specifično da kada osjete da su odrasli u rasulu onda preuzimaju brigu na sebe. To mi potvrđuje reakcija jednog dječaka iz moje skupine koji mi je govorio dok smo stajali vani s njima na rukama:“Teta nemoj plakati“.
Nakon svega trebalo je nastaviti živjeti, ali emocije su bile tu i nisu nestajale i trebalo je učiniti nešto s njima. Kažu da priča pronalazi nas, a ne mi nju i tako se u Maji rodila priča o potresu koja je djeci pomogla da govore o proživljenom da iznose svoje emocije i shvate da se i drugi tako osjećaju i da je to u redu.
-Osjetila sam potrebu da pomognem djeci s područja pogođenim potresom tako sam jedno vrijeme sa još nekoliko dobrih duša odlazila u hotel Garden Hill gdje su bile smještene obitelji s djecom i odražavala radionice kako bi malo djeci uljepšala svakodnevnicu. Do Petrinje nije bilo lako doći. Korona je onemogućavala organizaciju radionica, okupljanja nisu bila dozvoljena, obitelji su bile u tranzitu u prihvatilištima tako da moj prvotni plan nije uspio, no u suradnji s kolegicama iz drugih vrtića i pojedinaca koji su željeli sudjelovati, sakupljena su sredstva za rad, didaktika, odjeća, kućne i higijenske potrepštine te su poslane u Petrinju našim kolegicama kao znak podrške i poruke da nisu same. Tako sam ostvarila svoj cilj.
Zahvaljujući terapeutskoj priči koju je osmislila Maja se našla u finalu projekta „Oni su najbolji“ u kategoriji za „Naj za pričanje“, a nakon glasovanja je odnijela pobjedu! Naime, portal missMAMA i Lidl pokrenuli su kampanju ”Oni su najbolji” kojoj je cilj odati priznati odgojiteljima i odgojiteljicama koje svakodnevno rade lavovski posao.
-Ovo mi puno znači, to je potvrda mog rada i ljubavi prema pričama, iako su mi djeca bila prvi pokazatelj da idem u dobrome smjeru, no ovim putem su me i roditelji podržali koji su me i prijavili na ovaj projekt. Ponosna sam što moje kolegice i ja imamo predivnu suradnju s našim roditeljima i ovo je potvrda uzajamnog poštovanja. U spomenutoj kategoriji sam se našla jer sam napisala terapeutsku priču o potresu za svoju grupu „zečiće“ koja nam je posebno važna i s njom je započela moja pripovjedačka „karijera“- kaže Maja.
Ističe da je pripovjedač svatko od nas, te da svi u sebi nosimo tu sposobnost i da je ona zapisana u našem genskom kodu.
-Pripovijedanje je narodna usmena predaja kao i priče i bajke i postoje više od tisuću godina. Pripovjedač postaje onaj tko osvijesti taj dio sebe, a ponekad je potreban samo jedan okidač. U pripovijedanju me ispunjava što jednako djeluje i na pripovjedača i na publiku te se stvara neraskidiva veza praćena ogromnom količinom pozitivne energije koja se zadržava u našem tijelu duže vrijeme, to je poseban doživljaj koji se teško opisuje. Pripovijedanje stvara mentalne slike, i ostavlja mnogo više prostora dječjoj mašti. Ponekad kad pripovijedam kod neke djece može se vidjeti onaj imaginarni oblak iznad glave i slike koje zamišljaju. Djeca današnjice posebno trebaju priče jer žive u rastrganome svijetu koji često ne razumiju te u njegovoj užurbanosti i nepredvidljivosti trebaju linearno strukturirane priče uz pomoć kojih će svijet objasniti sebi ali i sami sebe bolje razumjeti. Zato sam pripovjedačica i koristim besplatne alate za pomoć djeci, a i sebi jer priče nisu samo za djecu već i za odrasle.
Osim što radi u vrtiću Maja je u vrijeme dok je još studirala osnovala Udrugu „Mali prijatelji“ koja je nastala kao želja za radom s djecom.
-Imala sam već tada svoja dva sina koji su mi inače motivacija i sudjeluju u svim mojim projektima i idejama. Osjećala sam da im kao i meni nedostaje društva i aktivnosti. Nisam dugo razmišljala već sam instinktivno osnovala udrugu, pronašla prostor u svom mjestu i odlučila da će nedjelja biti dan za mame gdje ćemo zajedno uživati u ugodnoj atmosferi u prilagođenom prostoru. Ideja je bila prepoznata i prihvaćena od ostalih majki u mjestu koje su me podržale a pojedine i postale moja desna ruka te smo zajedno planirale i osmišljavale radionice što se pokazalo izuzetno važno jer su se žene osjećale korisno ,imale uu vrijeme za sebe, kreativno su se izražavale i aktivno se bavile svojom djecom. Ponekad bi druženja izgledala kao svojevrsna terapija jer smo komentirale sve probleme kojima se susrećemo i to je djelovalo vrlo pozitivno na nas .Zadovoljna majka=zadovoljno dijete to je jednostavna formula.
Sudjelovali su na raznim manifestacijama u okolici predstavama koje bi sami osmišljavali, izrađivali kostime i scenografiju. Redovito su sudjelovali na malom velikogoričkom fašniku gdje su uvijek osvajali visoka mjesta.
-To je moj prvi projekt na koji sam izuzetno ponosna, od njega sam dobila sve što sam zamislila pa i više kao i moja djeca kojoj sam željela prenijeti poruku da ako nešto trebaš ili želiš budi hrabar i ostvari to nemoj čekati da to drugi učine za tebe.
Daljnji planovi ove svestrane odgajateljice su uspješno završiti prvi hrvatski neformalni studij pripovijedanja koji je ponosno upisala prije mjesec dana i postala treća generacija tog divnog studija u organizaciji udruge „Logos“. Smatra da će joj to otvoriti nove puteve kojima će krenuti i razvijati se uz priče.
-U planu je tiskanje moje terapeutske priče „Priča(j) o Cicibancima“.Ilustracije je oslikala mama djevojčice iz skupine, a jedan tata pronašao nakladnika. Preponosna sam jer smo sudjelovali svi, i roditelji i djeca i odgojitelji i to će nam biti prekrasna uspomena na naš zajednički angažman.
U planu su joj također i izlaganja na konferencijama s pričama kao alatom u radi s djecom u post kovid vremenu i utjecaju na njihovo mentalno zdravlje.
-I naravno svakodnevno pripovijedanje djeci u vrtiću i učenje od njih i nadam se da je preda mnom jedno lijepo putovanje koje će postati moja osobna priča-kaže Maja te zaključuje s jednom izrekom…
„Ti možda imaš opipljiva bogatstva, kovčege dragulja i ćupove zlata, ali bogatiji od mene nikada nećeš biti jer ja imam nekog tko mi je pričao priče“(Cynthia Pearl Maus)
HOTNEWS
CITY POTRAGA Kako smo Santi iz Nepala pomogli naći izgubljene dokumente!
Jutros smo imali ulogu detektiva. I uspjeli smo!
HOTNEWS
EKSKLUZIVNO Šandor iz New Delhija: Broncu posvećujem svojoj trudnoj supruzi i sinu!
Hrvatski bacač diska i paraolimpijac Velimir Šandor osvojio je jučer prvu medalju za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu.
Velikogoričanin Velimir Šandor, član Para Atletskog Kluba Uspon osvojio je brončanu medalju u bacanju diska F52 trećeg dana WPA Svjetskog prvenstva New Delhiju, hicem od 18.09 metara iz druge serije.
Iz daleke Indije se javio u program City radija dan nakon velikog uspjeha kako bi nam ispričao dojmove.
-Pozdrav iz New Delhija! Presretan sam, preponosan i na sebe i trenera, na cijeli tim, koji je godinama uz mene. Deset godina sam u vrhu i osvajamo medalje, tako d vjerujem da možemo i do L.A-ja! Sad se vraćam doma, svojoj trudnoj supruzi kojoj posvećujem medalju, kao i svom sinu koji nam stiže početkom 11. mjeseca. Jedva čekam vratiti se doma i biti s njima – rekao nam je ponosni Šandor, a cijela ekipa City radija i City portala velikim pljeskom i vriskom uputila mu je čestitke i sreću s obitelji i na svjetskim natjecanjima.
Foto: Reuters
♥Ponosni smo!
Inače, Velimirova medalja prva je hrvatska medalja na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu, a ukupno četvrta medalja sa svjetskih prvenstava.
U Indiju je stigao kao aktualni svjetski doprvak obzirom da je u japanskom Kobeu 2024. godine osvojio srebrnu medalju.
Gospodarstvo
Prvi u Hrvatskoj: VS centar Štarkelj otvorio prodajni salon Jawa motocikala!
U multifunkcionalnom prostoru od 900 m² donosi dio gotovo stoljetne tradicije i strasti brenda Jawa u Hrvatsku
VS centar Štarkelj otvorio je vrata modernog, multifunkcionalanog prostora na 900 m², u kojem je smješten prvi prodajni salon Jawa motocikala u Hrvatskoj veličine 60 m², a čime je postao ekskluzivni uvoznik i predstavnik Jawa motocikala za Hrvatsku.
Na adresi Jankovićeva ulica 26 u Mičevcu u ponudi je 8 modela, među kojima se posebno ističu:
- Perak i Bobber, namijenjeni mlađim generacijama vozača
- Jawa 350 CL, pravi klasik i hommage nekadašnjoj legendi
- te Jawa 400 Geeny, moderan urbani naked
Motocikli Jawa predstavljaju povijest koja traje gotovo stotinu godina, o tradiciji koja je oblikovala generacije vozača, i o legendi koja je uvijek bila simbol slobode, izdržljivosti i duha avanture.
Svečanom otvorenju prisustvovali su Milan Prochazka, komercijalni direktor za prodaju Jawa motora za EU, Sanja Erbida i Stevica Lukić, predstavnici Jawe za Sloveniju, kao i Neven Karas zamjenik gradonačelnika Grada Velike Gorice, te direktor i vlasnik VS-centra Štarkelj – Fran Štarkelj.
„VS- centru Štarkelj izuzetna je čast što može tu legendu dovesti ovdje, u Hrvatsku. Biti ekskluzivni uvoznik znači veliku odgovornost, ali i ogromnu priliku – da spojimo bogatu tradiciju marke Jawa s ljubavlju i strašću koju hrvatski motoristi već dugo gaje prema vožnji i slobodi.“– ističu iz VS centra Štarkelj čija vizija nije samo prodavati motocikle, već i graditi zajednicu.
„Stojimo na početku jednog novog puta. I taj put ne gradimo sami već uz pomoć partnera, prijatelja, vjernih suradnika i, naravno, kupaca i korisnika– ljudi zbog kojih sve ovo i radimo. Želimo da ovaj prodajni centar postane mjesto susreta – mjesto gdje ćete pronaći ne samo motore, već i prijatelje, savjete, podršku i inspiraciju za nove avanture. Želimo biti dio priče na dva kotača.„ – poručio je vlasnik Fran Štarkelj.
Inače, Marka Jawa postoji od 1929. godine, kada je malo tko mogao predvidjeti da će ta marka ostaviti toliko dubok trag u svijetu motociklizma. Jawa je osvojila srca milijuna vozača širom svijeta – od Europe pa sve do Azije, Afrike i Južne Amerike.
Kada vozite Jawu, ne vozite samo stroj. Vozite strast, slobodu i san – vozite tradiciju dugu gotovo jedno stoljeće.
Jawa u Hrvatskoj je sinonim za kvalitetu, pouzdanost i užitak vožnje, koju krasi provjerena tehnologija, povoljne i pristupačne cijene te dvogodišnje jamstvo, što ove motocikle čini izuzetno atraktivnim izborom za hrvatsko tržište.
To su motorkotači koji pričaju priče: o putovanjima, o slobodi, o prijateljstvu, i o nezaboravnim trenucima na cesti…a od sada ih možete naći u neposrednoj blizini Velike Gorice, na dohvat ruke, za sve željne posebnog doživljaja vožnje ove legende na dva kotača.
FOTO: VS Centar Štarkelj
HOTNEWS
Otvara se „malo drugačija“ rođendaonica! Slikanje neonskim bojama, gliter party i šminkanje
M@A je posebna dječja rođendaonica koja donosi potpuno drugačiji doživljaj proslave
Početkom listopada Velika Gorica dobiva novo, šareno mjesto za proslavu dječjih i teen rođendana s jedinstvenim proslavama, uz puno boja i stvaralaštva.
M@A rođendaonica na Trgu kralja Petra Krešimira IV broj 11, nije samo prostor za tortu i balone – ona je mjesto gdje mašta, kreativnost i zabava dolaze zajedno – posebno je istaknula vlasnica Marijana Turković, koja nam je dala da zavirimo u njen mali svijet s velikom misijom: da se svaki slavljenik osjeća posebno!
U startu smo se uvjerili da će to zaista biti lako jer nudi brojne maštovite sadržaje po željama i uz stručno vodstvo, a Marijana dodaje kako su spremni za ispunjavanje svih zahtjeva malih slavljenika.
Rođendaonice su popularna mjesta za proslave rođendana s prijateljima i možemo reći da ponude u gradu ne nedostaje. No, vi ste se odlučili ponuditi nešto inovativno i drugačije?
Dugo smo razmišljali o otvaranju rođendaonice za curice 6+ i veće jer rođendaonice za takvu dob nisu česte, a postoji puno kreativnih načina da se i djeca te dobi zabave i na poseban način proslave svoj rođendan. Tako sam stvorila ideju o likovno, kreativnim rođendanima. Smatram da su kod nas rođendani posebni jer imamo u ponudi kreativne teme i da će svako dijete kod nas pronaći ono što mu se sviđa, a mi ćemo dati sve od sebe da to tako zaista i bude. Ideja je jako puno i to ćemo postepeno dodavati. Tako za tinejdžerice, a i one malo manje imamo party gdje se uče osnovne tehnike šminkanja i to prirodnog, imamo izradu sjajila, sjenila, krema za tijelo, highlightera koja se radi od prirodnih sastojaka za djecu), a za one manje također izradu kozmetike, slikanje na platnu, izrada nakita, rukotvorina, personaliziranih privjesaka, oslikavanje tekstila, glitter partyja koji uključuje oslikavanje lica, dječji make up i šljokice. Također imamo i kreativne radionice slikanja, izrade nakita, radova s vunom, od listopada i slikanje pod neonskim svjetlom. Djeca su danas preopterećena digitalnim sadržajima, a mi sa svojim radionicama želimo djeci pokazati druge zabavne sadržaje. Dodatna ponuda su sokići i grickalice i torta koja ide po dogovoru, te polaroidni aparat gdje opet djeca izrađuju taj album sa slikama i ukrašavaju ga. I sve što djeca naprave od svojih radova, nose kući, a svaka proslava traje dva sata.
Tematske proslave oduševljavaju najmlađe. Što mogu očekivati od vašeg tima? Kako se posvećujete pripremi i realizaciji?
Na našim tematskim rođendanima brinemo o svemu-od pripreme do realizacije, kako bi slavlje bilo nezaboravno. Kao odgojitelj s iskustvom već unaprijed razmišljam kako uz sve ponuđene programe dodatno obogatiti ponudu kako bi razvijali i poticali likovno stvaralaštvo, spoznaju o novim tehnikama i gradili samopouzdanje kod djece. Posebnost je radionica izrade prirodne kozmetike koju vodi kolegica odgojitelj koja je uz to i formulator izrade prirodne kozmetike, s dugogodišnjim iskustvom i puno ljubavi prema svom radu. Djeca kroz zabavan i kreativan program sama izrađuju kozmetiku od 100% prirodnih sastojaka (sjenila za oči, sjajila za usne, highlighter) a svoje unikatne proizvode nose kući. Ideja nam je i održavati radionice o njezi problematične kože i izradu krema za iste.
Spomenuli ste „šljašteće“ partyje. Što sve slavljenika i goste očekuje?
Na našem šljaštećem partiju slavljenika i goste očekuje prava čarolija sjaja, zabave i šminke, što djevojčice stvarno vole. Imamo i mini natjecanje najkreativnijeg look-a, photosession s rekvizitima. Brinemo za svaki detalj da bi rođendan bio jedinstven, veseo i nezaboravan.
Jesu li zamišljeni više za djevojčice? Vidimo da glitera, šminke i boja ne nedostaje.
Pa trenutno smo se bazirali više na djevojčice, što ne znači da u budućnosti i za dječake ne napravimo neke teme za proslavu rođendana.
Tinejđeri su posebna priča. Čime ste se „naoružali“ za njihove proslave?
Za njihove proslave osmislili smo aktivnosti koje ih inspiriraju i zabavljaju. Nudimo osnove tehnike šminkanja, svaka djevojčica ima svoje kisove i svoju šminku. Izradu rukotvorina i nakita, a sve u duhu kreativnosti ,druženja i dobre zabave. Svaka proslava je prilagođena njihovom uzrastu, željama i interesu, jer znamo koliko im je važno da se izraze na svoj način. Tako u dogovoru s njima, ovisno o njihovim željama napravit ćemo im proslavu kakvu oni žele.
Slikanje neonskim bojama pod ultraljubičastim svijetlom
Naglasak je na feštanje uz puno kreative, a sve što ste nam ispričali budi želju da se i mi odrasli odlučimo na jedan takav party koji nas vraća u dane kad smo bili djeca! No, kad smo to spomenuli, je li u planu možda i ponuda za „veliku“ publiku?
Naravno, u listopadu imat ćemo radionicu paint and wine za odrasle, koje uključuje sve materijale za slikanje, vođenje kroz kreativni proces i čaša dobrog vina (tko ne želi vino imamo i sok 😊) tako da će se svi koji dođu osjećati kao pravi umjetnici a sve je pokrijepljeno dobrom zabavom i smijehom. Točan termin bit će objavljen na našem instagram i fb profilu. Također, nudimo i za odrasle proslavu rođendana paint and wine.
M@A rođendaonica s prvim danom mjeseca listopada slavljenicima će pružiti drugačije, inovativno i veselo iskustvo proslave, a nikako ne propustite i akciju tijekom listopada: -10 %!
Pratite ih na društvenim mrežama kako bi unaprijed dobili predodžbu kako je zamišljen najljepši dan u godini za vašeg slavljenika ili slavljenicu.
HOTNEWS
Umro je veliki Braco Janković: Odlazak čovjeka koji je stvorio “onu našu” Azenu…
Vladimir Braco Janković, profesor odbojke i jedan od najomiljenijih ljudi u hrvatskom sportu, tvorac čuvene generacije naše Azene, preminuo je u 84. godini
Kasne devedesete, sami počeci jednog novog sportskog projekta u našem gradu, dvorana Osnovne škole Eugena Kumičića, na okupu djevojčice od 12-13 godina, curice iz šestih, sedmih i osmih razreda na svojim sportskim počecima… Odbojkaški klub Azena, životno djelo legendarnog Dede Azenića, ali i njegove kćeri Snježane, koja je do tog trenutka vodila te djevojčice, došao je u novu fazu. I odlučio pozvati u pomoć majstora zanata…
Čim je Vladimir Janković, poznatiji kao Braco, ušao u dvoranu, kemija se rodila. Čovjek koji je već tad bio istinska legenda hrvatske odbojke, nekoć reprezentativac Jugoslavije, a zatim i osvajač Kupa prvaka s talijanskom Modenom, izbornik, profesor doktor odbojke, omiljeni profesor s Kineziološkog fakulteta, odlučio je krenuti od nule u “tamo nekoj” Velikoj Gorici. Nekoliko godina poslije, prof. dr. sc. Braco Janković potpisao se na uspjeh koji se u sportskim krugovima nazivao “Čudo iz Velike Gorice”.
S tim djevojčicama, iz jedne naše škole, radio je ozbiljan posao, predano i profesionalno, s toplinom i ogromnom stručnošću istovremeno, pa i ne čudi što je tu generaciju dogurao sve do samoga vrha. Ta je generacija, s Bracom na čelu, izborila ulazak u prvu ligu, u kojoj se jako brzo i jako dobro snašla, pa smo tih godina imali drugu najbolju odbojkašku ekipu u državi, finalista prvenstva i Kupa, hrvatskog predstavnika u Europi… Nije svih tih godina Braco bio tu, ali on je definitivno i neupitno najzaslužniji za odrastanje generacije u kojoj su bile Senna Ušić, Diana Reščić, Ines Rendulić, Bernarda Buđa, Una Bogović, Petra Burić, Katarina Brnada, Sandra Bašić, sestre Novosel…
Bilo je to vrijeme kad je ženska odbojka punila tribine “bakarića”, kad su te cure gotovo bile zvijezde u našem gradu, kad je Braco dirigirao uz teren, a Deda na tribinama.
Od ovog su tmurnog četvrtka, nažalost, ponovno zajedno, gore iznad oblaka. Braco Janković, čovjek koji je obilježio jednu eru u povijesti velikogoričkog sporta, preminuo je u 84. godini života…
Mi ćemo ga, dakle, pamtiti po onome što je radio u našem gradu, s našim curama, ali Braco Janković je zapravo u svakom smislu velikan hrvatske odbojke. O tome će najviše reći tekst objavljen na stranicama odbojkaškog saveza.
“U četvrtak, 25. rujna, prestalo je kucati srce najvećeg odbojkaškog erudita kojeg je Hrvatska ikada imala. Umro je Vladimir Braco Janković, odbojkaš, izv. prof. dr. sc., rođen 7. svibnja 1941. godine u Vukovaru. Nenadoknadiv je to gubitak koji naša odbojkaška obitelj nikada neće moći nadomjestiti, odlazak tako velikog stručnjaka ostavlja ogromnu prazninu. Generacijama i generacijama odbojkaša on je bio prijatelj, učitelj i mentor, zbog njega su zavoljeli ovaj sport, od njega crpili znanje. Koje je on nesebično očinski davao svima koji su se htjeli educirati. Blagi pedagog građanskih manira svima će ostati u neizbrisivom sjećanju…
Vladimir Braco Janković rođen je 7. svibnja 1941. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Visokoj školi za fizičku kulturu diplomirao je 1965. godine, a 1968. izabran za asistenta na predmetu odbojka. Poslijediplomski studij upisuje na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu 1972. godine, titulu magistra znanosti stječe 1976. a iste godine je izabran i u znanstveno zvanje znanstveni asistent.
Doktorsku disertaciju obranio je 1985. godine a dvije godine kasnije na Fakultetu za fizičku kulturu Izabran je u znanstveno zvanje znanstveni suradnik iz područja kineziologije. Iste godine slijedi izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na predmetu Odbojka. Na istoj ustanovi izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora 2003. godine. Na Kineziološkom fakultetu radi do odlaska u mirovinu, 2005. godine, iako njegov nemirni duh niti tada ne miruje. Odbojka je bila njegov život i posvetio joj se do posljednjih dana…
Autor je tri knjige, jednog poglavlja u knjizi te 25 znanstvenih i stručnih radova.
Pored znanstveno-nastavnog rada na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu imao je vrlo dugu i bogatu igračku i trenersku karijeru. Kao odbojkaš nastupao je za Borovo, Vukovar, Mladost, Spem Faenzu i Modriču, a za reprezentaciju bivše države igrao je 135 puta.
Bio je glavni trener u mnogim domaćim klubovima: Mladosti, Sisku, Novom Zagrebu, Azeni i Zagrebu, ali i u inozemstvu. Kao glavni trener vodio je uspješno Trieste, Novo Mesto, Padovu, Modenu s kojom je osvojio Kup europskih prvaka, Bresciu, Pančevo te Hot Volley Wien.
Na reprezentativnoj razini bio je trener reprezentacija SFRJ, Slovenije i Hrvatske.
Nesebičnim nastavničkim, predavačkim i organizacijskim angažmanom kroz edukaciju na Kineziološkom fakultetu, Višoj trenerskoj školi, brojnim seminarima i konferencijama sudjelovao je u formiranju generacija odbojkaških trenera koji svoj posao rade u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta. Titulom predavača najviše razine (docenta) počastio ga je FIPAV (Talijanski odbojkaški savez). Odlukom HOO-a proglašen je ambasadorom Hrvatskog olimpijskog odbora.
U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta primio je državnu nagradu za sport Franjo Bučar… Foto: Igor Kralj/PIXSELL
U znak priznanja za dugogodišnji i uspješan rad Savez pedagoga fizičke kulture Hrvatske dodijelio mu je 1996. godine Zlatnu značku pedagoga fizičke kulture, a 2002. godine dobija i Trofej Sportskog saveza Grada Zagreba za životno djelo. Godine 2005. dobija priznanje HOO-a za životno djelo „Matija Ljubek“, a 2015. godine državnu nagradu za sport “Franjo Bučar”, najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značaja za razvoj sporta u RH. Tri godine potom prima i nagradu “Franjo Bučar” za životno djelo.
Prošle godine, 2024. predsjednik RH Zoran Milanović odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, ordenom koji se dodjeljuje za osobit doprinos razvoju hrvatskog sporta te ostvarene vrhunske sportske rezultate na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.
Dragi naš i dobri Braco, neka ti je laka hrvatska zemlja”, objavili su iz HOS-a.
Posljednji put u Velikoj Gorici susreli smo ga proljetos, na Gradskom stadionu, gdje je pratio unuka, malog nogometaša. Razgovor je i ovoga puta, kao i svakom ranijom prilikom, bio iznimno ugodan, srdačan, jer Braco drukčije nije ni znao. Uvijek se volio sjetiti dana provedenih u našem gradu, sa svojim curama iz tog vremena povremeno je bio i u kontaktu, pamtio je sve i jednu, od prve do zadnje…Uostalom, i viđali su se na Memorijalnom turniru Antun Azenić Deda, na koji je volio svraćati, jer poziv je od Diane i Katarine uvijek stizao.
Došlo je, eto, vrijeme da se Braco pridruži Dedi, Baki i Snježani, ljudima s kojima je u to doba dijelio dane i noći, sreće i tuge. Tamo gore, iznad oblaka, okupilo se ozbiljno odbojkaško društvo, nema već odavno ni Azene, ali ostale su uspomene. I djela, naravno…
-
Prirodaprije 5 danaU potrazi za “šumskim mesom”: Gljivar hobist iz Dubranca s vrelom znanja o moći gljiva
-
Vijestiprije 4 danaHEP najavio isključenja struje u dva naselja idući tjedan! Pogledajte je li vaša ulica na popisu
-
Vijestiprije 5 danaVelikogorički restoran Mon Ami ponovno među 100 najboljih u Hrvatskoj
-
Sportprije 4 danaKurilovec pao u Zaprešiću uz incident: Žestoka svađa, (pre)teške riječi i uvrede!