Vijesti
Maja Mačinko – Tehnička kultura njena je ljubav, a u NASA-i je kao doma
Profesorica je informatike, fizike i tehničke kulture.
Svjetski je dan učitelja. Zanimanja bez kojeg ne bi bilo ni svih ostalih. A kad naiđete na nekoga tko svoj poziv živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu onda to ne smije proći nezapaženo. U svijetu tehničke kulture teško da netko nije čuo za Maju Mačinko.
Kako kaže, dio djetinjstva provela je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, a onda su roditelji trbuhom za kruhom preselili u Istru.
-U trećem osnovne sam dakle promijenila sredinu, nisam tu djecu u razredu ništa razumjela, čakavica, baš je bilo teško. Trebalo je vremena da se oni priviknu na mene, a i ja na njih.- kaže Mačinko.
Nakon OŠ Joakima Rakovca upisala je Gimnaziju u Poreču.
-Iskreno da me netko tada pitao što ću raditi u životu, znala bih reći što sigurno neću, a to je da nikad neću raditi u školi. Nema šanse, fuj škola, fuj biti profesor, strašno. Uvijek sam bila više za jezike, umjetnost. U cijelom spletu okolnosti kako sam istraživala što ću upisati na faksu, dala sam papire i na fiziku i politehniku u Rijeci, došla na prijemni u Zagreb, no, kako mi se nije svidjela ekipa na Filozofskom fakultetu, bili su mi predrugačiji, odlučila sam upisati fiziku. Nakon mjesec dana totalno sam bila zaljubljena u fiziku, tehniku, pokuse, to mi je baš bilo super. Zanimljivo u cijeloj priči je da sam kroz srednju imala dva iz matematike, a tri iz fizike, apsolutno me to nije zanimalo.- prepričava nam, te ističe kako neće nikada zaboraviti kad joj je jedna profesorica na metodici koja je slovila za najstrožu na fakultetu rekla da ona iza nje vidi trideset uspješnih generacija djece. Smatrala je to tada kao pretjerivanje, ali sad je očito da je ona prepoznala nešto što tada nije ni sanjala.
-Sasvim slučajno došla sam u školu, a danas taj posao ne bih mijenjala nizašto na svijetu. Kao apsolvent sam radila u Istri u tri osnovne škole, zarađivala za džeparac i učila za zadnje ispite, a onda sam vidjela oglas za Veliku Goricu. Pojma nisam imala gdje je to i kako tamo doći. Poslala sam papire kao apsolvent i tada je ravnatelj OŠ Eugena Kvaternika bio Ivica Gazdić, on me nazvao i pitao kad mogu doći raditi. Nikada neću zaboraviti, prvi dan, objašnjavao mi je na koji bus moram ići da dođem do posla.
Kolektiv ju je oduševio na prvu, ravnatelj je, kaže, bio motivator, bio je super za “trknute” poput nje.
-Uvijek kad si došao s nekom novom idejom da nešto želiš raditi, da trebaš opremu, on bi to nabavio. Sjećam se kupio mi je prve robote koji su tad bili, pa sam ih nosila doma, a onda sva sretna natrag na nastavu djeci.
Predavala je tamo tehnički i informatiku.
-Kvaternik mi je najdraža škola u kojoj sam radila, ali spletom nekih oklonosti sada sam u Zagrebu u OŠ Ivana Cankara. Bilo mi je emotivno jako teško otići,a otišla sam samo zato jer mi je sadašnja škola puno bliže i jednostavnije mi je. No, i dalje sam u Gorici, imamo udrugu, radimo radionice.
Udruga je Turopoljski tehničari, svima znana kao TurTeh kojoj je Maja jedna od osnivačica. -U početku su to bile vikend radionice, ali teško je to funkcioniralo zbog svih aktivnosti koje djeca imaju tada, pa smo se nekako okrenuli da to bude kad su uglavnom na praznicima, ali imamo i pripremne radionice kad je netko natjecanje. A prošle godine smo odlučili pokrivati unutar škola, što matične, što područne. Imamo puno planova, no, korona nas sad dosta sputava, ali opcija online je tu, pa ćemo Svjetski tjedan svemira tako odraditi.
Osim što predaje u školi, rada u udruzi, radionica, Maja piše i udžbenike, pet godina je urednica za tehničku kulturu, radi priručnike, kutije, materijale, vježbe…
-Prepoznali su me, čuli su za mene i zvali me. Bio je to još jedan izazov na koji sam pristala, i moram priznati da na taj rad gledam drugačijim očima, vrlo je teško stvoriti finalni proizvod. Super mi je jer znam da sam ja ta koja je dala svoj mali doprinos da djeci bude kreativnija nastava, a uz sve to mogu testirati na svojim učenicima.
Bila je STEM edukator kad je krenula MicroBit revolucija, kaže da je tad doslovno živjela u automobilu šest mjeseci jer je svaki dan putovala posvuda i držala edukacije. Jedna od anegdota iz tog perioda, u jednoj od knjižnica u kojoj sam držala edukaciju, jedna žena MicroBit nije htjela primiti u ruke jer se bojala da će ju stresti struja.
Također radi u Hrvatskom robotičkom savezu, radila je u Kraljevici na ljetnim školama tehničke kulture, pisala zadatke za državno natjecanje iz automatike. Novo otkriće su joj e-Twinning projekti, riječ je o platformi gdje se povezuju nastavnici iz cijele Europe.
Projekt na koji je posebno ponosna je Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, nastao prije tri godine. Naime Maja je bila prva Hrvatica koju je američka ambasada nominirala za trotjednu stipendiju – putovanje u Ameriku, zvala se International Visitor Leadership Programme u kategoriji Hidden no more: Advancing Woman is STEAM fields. Cilj je bio odabrati 50 žena iz 50 različitih zemalja svijeta koje su lideri u steamu u svojoj zemlji i koje će se vratiti u svoju zemlju i nastaviti promovirati steam po cijeloj svojoj državi.
-To je stipendija za koju se ne možeš prijaviti, nego oni prepoznaju tvoj rad i dobila sam taj poziv, prošla tri komisije i dobila stipendiju! To iskustvo me promijenilo, obišli smo 50-ak institucija, a mi smo ostale povezane i danas i čujemo se, tako sam ja pokrenula taj projekt gdje je bilo jako puno gostiju, organizirala sam okrugli stol na temu Izazovi današnjice žena u znanosti. Imali smo niz predavanja, radionica, sajam inovacija…Sljedeće godine u veljači ponovno će biti taj event.
Prije pet godina radila je na Međunarodnom robotičkom kampu za srednjoškolce u Rijeci gdje su bili predavači iz raznih zemalja svijeta, među njima i Chuck Bergh koji je glavni inženjer u NASA-i koji je između ostaloga radio na Curiosity roveru koji se trenutno nalazi na Marsu, kad se vratio u Ameriku, oduševljen Majinim entuzijazmom, uputio joj je poziv da dođe u NASU kad god bude imala priliku. Nije trebalo dugo, štedjela je cijelu godinu za avionsku kartu.
Tehnologija tamo nije ni blizu onog što gledamo na tv-u, kaže.
-To je sve staro bar 30 godina, jer sav ova moderna tehnologija ne preživljava zračenja u svemiru. Super mi je bila i činjenica da je robotska ruka tog rovera koji se nalazi na Marsu napravljena od 500-tinjak udica za pecanje!
Ima li Maja slobodnog vremena? Ima! Putuje po svijetu, najljepša zemlja bio je Island, a najzabavnija je bila Rusija.
-Osjećala sam se kao doma. Oni su zapeli u sustavu od prije 15,20 godina, pa me puno toga podsjetilo na djetinjstvo. Jako su srdačni, ni u jednom trenutku me nije bilo strah. To mi je društveno baš najzanimljivija zemlja. Island me ostavio bez teksta, obišla sam cijeli sjeverni dio autom. Jedno odlično iskustvo je bila vožnja tunelom kroz vulkan, a u graduu su staru školu pretvorili u hostel gdje sam bila jedini gost.
Kako je bila u Las Vegasu, priznaje nije se udala, ali je pokušala kockati, uložila je pet dolara, no nije ništa zaradila, ali zabavila se poprilično. Hrvatska joj je ipak najljepša zemlja na svijetu jer imamo i more, i planine, i našu ravnicu.
Voli prirodu, planinari, biciklira, trčala je, malo je u posljednje vrijeme, kaže usporila, ali namjerava se opet pokrenuti.
-Pogled s planina je pravo punjenje baterija a trčanje je ispušni ventil, slušalice u uši i lagano svojim tempom. I samo da mi je priroda.
Za kraj smo ostavili nagrade kojih je uistinu puno. Osim američke stipendije, ove godine je opet, drugu godinu zaredom dobila nagradu za najuspješnijeg obrazovnog djelatnika, najdraža joj je nagrada Fausta Vrančića, inače najveća nagrada u tehničkoj kulturi za koju je prvi put čula na faksu i mislila je da će ju i ona možda u mirovini dobiti, ali postigla je to priznanje ipak puno prije. Tu je i nagrada Hrvatskog robotičkog saveza za promicanje stvaralaštva u robotici, a prva nagrada ikad bila je nagrada Rudolfa Perešina, nakon svega tri rada u Velikoj Gorici. Digitalno obrazovni sadržaji su joj također nagrađeni.
-Najveća nagrada su mi djeca kad upišu srednju školu i fakultet i kad mi dođu sretna, a rečenica koja mi se urezala u sjećanje, jedne je mame, koja mi je došla zahvaliti i reći da svojeg sina nikad nije vidjela da tako sretan ide u školu i iz škole. – poručuje Mačinko za kraj.
Vijesti
Uzgoji svoju hranu – Gradski vrt u Dobrilinoj ima slobodnih parcela
Parcele se dodjeljuju besplatno, na razdoblje od dvije godine.
Vijesti
Besplatna likovna radionica za djecu u Kučama
Slikanje traje do 20 sati, a nakon toga slijedi večernja projekcija crtića na otvorenom.
Udruga žena Kuče organizira besplatnu likovnu radionicu za djecu u dobi od 5 do 15 godina, koja će se održati u petak, 11. srpnja 2025. godine, s početkom u 18 sati ispred stare pučke škole u Kučama. Dvosatnu radionicu vodit će akademska slikarica i učiteljica likovne kulture Marina Lapadatović, a djeca će imati priliku izraziti svoju kreativnost slikajući motiv upravo te školske zgrade.
Ova radionica održava se u sklopu projekta “Mladi i vrijeme”, koji je financiran iz Javnog poziva za projekte od interesa za mlade Grada Velike Gorice za 2025. godinu. Cilj projekta je pružiti djeci kvalitetno provođenje slobodnog vremena kroz stvaralačke i edukativne sadržaje.
Slikanje traje do 20 sati, a nakon toga slijedi večernja projekcija crtića na otvorenom, u dvorištu pučke škole.
Sudjelovanje je besplatno, ali zbog ograničenog broja mjesta potrebna je prijava na broj 099/783-6660.
Foto: Udruga žena Kuče/FB
CityLIGHTS
EKSKLUZIVNA FOTO GALERIJA! Poznati redatelj odabrao Veliku Goricu za snimanje povijesnog spektakla!
Uz Ranch Kurilovec smjestio se filmski set na kojem se snima dokumentarno-igrani serijal i igrani film – jedinstveni filmski projekt u Hrvatskoj.
Raskošne i realistične kulise, mnogobrojni statisti i glumci, antička moda…nešto što danas obično možemo vidjeti na američkim filmskim setovima, redatelj Božidar Domagoj Burić doveo je u naš grad, na zemljište uz Ranch Kurilovec.
Riječ je o ekranizaciji života rimskog imperatora Dioklecijana, čija nas velebna palača u Splitu danas podsjeća na bogatu povijest. I dok se film bazira i na povijesnim zapisima i fikciji, serijal se temelji na povijesnim činjenicama.
Foto: Gianna Kotroman
Uz mnogobrojne lokacije u Hrvatskoj gdje su već snimane scene, ova naša odabrana je zbog terena koji može izdržati teške blokove kulisa, ali i radi blizine grada Zagreba, budući da je to produkcijski HRT-ov projekt.
Pogled na detalje ovog spektakularnog filmskog seta ne bismo imali da nije naše radijske voditeljice jutarnjeg programa City radija Gianne Kotroman, inače i TV glumice, a koja je na sceni utjelovila lik bogate Rimljanke. Pauzu između snimanja scena iskoristila je za razgovor s glumcima, kostimografkinjama ali i samim redateljem, tako da doznajemo sve detalje ovog zahtjevnog projekta.
–Ovo je dvojni projekt. Jedan je igrani film a drugi je igrano-dokumentarna serija i sve snimamo zajedno. Snimanje je vrlo zahtjevno, između ostalog i zbog toga što je jezik filma latinski, i to ne onaj koji se uči u školi, već onaj iz doba Dioklecijana. Snimali smo u studiju HRT-a, u Splitu u Dioklecijanovoj palači, Ježeviću u Damatinskoj zagori, ali i diljem Europe za potrebe dokumentarnog dijela projekta, profesore s Cambridgea, Oxsforda, Potsdama – ispričao je Burić, a kako je inače profesor povijesti i arheologije, intrigira ga i nadahnjuje povijesna tematika.
Dodao je kako je film Dioklecijan povijesni spektakl, s elementima drame i misterije, ali i scena akcije.
Foto: Gianna Kotroman
–Znamo da Hollywoodu ne možemo parirati, nemamo tih novaca, ali imamo bolju priču, sigurno bolju od drugog nastavka Gladijatora s kojim publika nije bila pretjerano oduševljena. Priča je temelj, bez obzira na produkciju. Ako je priča uvjerljivo prikazana, film je uspio i nadam se da će se publici svidjeti – poručuje redatelj.
U igranom filmu su 42 govorne uloge, a u glavnim ulogama su naši poznati glumci Amar Bukvić i Nataša Janjić koji utjelovljuju cara i Prisku, zatim Slavko Sobin, Krešimir Mikić, Dragan Despot, Anja Šovagović Despot, Marinko Prga i ostale poznata imena s hrvatske glumačke scene, a posebnu ulogu, i to onu prezentera, ima i Mladen Badovinac iz TBF-a. Gianni je otkrio da se na sceni osjeća “kao doma”.
–Ja sam svojevrsna poveznica Dioklecijana sa današnjim, modernim Splitom, recimo dajem jedan humoristični odmak od ozbiljne strane priče. Strašno uživam u ovom cijelom projektu, sa svima sam na ti, dolazim vesel na posao…ono, baš uživam! – rekao je Mladen, također od glave do pete transformiran u Rimljanina.
Foto: Gianna Kotroman
Kako doznajemo, snimanje se kalendarski proteže kroz dvije godine, no utrošeno je 75 snimateljskih dana, budući na opsežnu produkciju i scenografiju koju hrvatska produkcija nije mogla izvesti u kraćem roku.
Potrebno je vjerno izgraditi građevine toga doba, opremiti scenu rekvizitima, poput nekadašnje tržnice i pomagala, posuđa…dakle, u potpunosti uprizoriti povijesne lokalitete, kao što je Rimski forum i pločnike.
Foto: Gianna Kotroman
No, uz realističnu scenografiju, apsolutno je zadivljujuća i kostimografija, a sva odjeća šivana je po narudžbi, objasnila je Ana Kala Kovačević koja je zajedno sa Željkom Franulović radila na tom dijelu projekta.
– Svi kostimi, sve cipele, svi dodaci – sve se posebno radilo za ovaj projekt. Bilo je teško naći prirodne tkanine, no uspjeli smo pronaći zamjene ali da izgleda vjerodostojno. Period cara Dioklecijana je kasna antika i tada su se događale velike promjene u odijevanju. Recimo, pod utjecajem Germana u modu ulaze hlače, koje do tada Rimljani nisu nosili, zatim razlika u staležima bila je vidljiva u odijevanju, pa su recimo Patriciji kao pripadnici visokog staleža imali ukrasne trakice na odjeći s čime smo početno imali problem, jer kod nas nismo imali gdje nabaviti. Također, iscrtavali smo i izrađivali vojničke odore u dvije boje s dvije oznake, kako bi se razlikovala vojska cara Karina i cara Dioklecijana. Nama je najdraži dio projekta, u biti, istraživački dio. I tu smo zaista puno radili na detaljima, upravo zbog tog perioda promjena, i kacige su poprimale drugačiji izgled, tako da je taj dio posla bio zanimljiv, težak i izazovan – ispričala je Kovačević, a kako je nadalje objasnila, jednako je zahtjevno izrađivati muški i ženski kostim toga doba, što zbog modnih noviteta poput rukava na tunikama, što zbog puno detalja koji su tada bili “in”.
Raskošna moda antike bila je zahtjevna za kostimografkinje/Foto: Gianna Kotroman
Osim ekskluzivnih fotografija sa scene, dobili smo i malu ekskluzivu oko izlaska filma i serije iz radne u finalnu verziju.
– Krajem godine sve bi trebalo biti odrađeno, a kad se film i serijal finaliziraju, najprije će se film predstaviti na festivalima, zatim u kinima, dok će televizijska publika seriju na malim ekranima dočekati iduće godine na jesen – najavio je redatelj Božidar Domagoj Burić, koji stoji iza jednog od do sada najvećih projekata Hrvatske radio televizije.
FOTO galerija:
Glumci Jerko Maričić i Dragan Despot na setu
Mali statisti vrijeme između snimanja scena krate igrajući društvene igre
Mladen Badovinac i Gianna Kotroman
Vijesti
BBQ senzacija u Gorici! Svjetski prvak Sterling Smith stiže na ekskluzivni Masterclass
Pripremite se za istinski američki gastronomski spektakl.
Vijesti
Preventiva protiv provala! Male promjene koje mogu spasiti vaš dom dok vas nema
Ljeto je sezona godišnjih odmora, ali i provala. Donosimo vam savjete i mjere koje preporučuje PU zagrebačka kako biste svoj dom učinili neprivlačnim lopovima.
-
prometprije 6 danaVelike izmjene u prometu zbog koncerta na Hipodromu! Pogledajte sve detalje
-
Vijestiprije 5 danaPojas oko “Goričkog mora” u pripremi za projekt uređenja
-
HOTNEWSprije 6 danaGodina dana Arrive u gradu! Vizual dobio nagradu, putnici puni hvale
-
Sportprije 3 danaZbogom, dotrajali starče! Još samo jednom na ovom travnjaku…