Vijesti
Maja Mačinko – Tehnička kultura njena je ljubav, a u NASA-i je kao doma
Profesorica je informatike, fizike i tehničke kulture.
Svjetski je dan učitelja. Zanimanja bez kojeg ne bi bilo ni svih ostalih. A kad naiđete na nekoga tko svoj poziv živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu onda to ne smije proći nezapaženo. U svijetu tehničke kulture teško da netko nije čuo za Maju Mačinko.
Kako kaže, dio djetinjstva provela je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, a onda su roditelji trbuhom za kruhom preselili u Istru.
-U trećem osnovne sam dakle promijenila sredinu, nisam tu djecu u razredu ništa razumjela, čakavica, baš je bilo teško. Trebalo je vremena da se oni priviknu na mene, a i ja na njih.- kaže Mačinko.
Nakon OŠ Joakima Rakovca upisala je Gimnaziju u Poreču.
-Iskreno da me netko tada pitao što ću raditi u životu, znala bih reći što sigurno neću, a to je da nikad neću raditi u školi. Nema šanse, fuj škola, fuj biti profesor, strašno. Uvijek sam bila više za jezike, umjetnost. U cijelom spletu okolnosti kako sam istraživala što ću upisati na faksu, dala sam papire i na fiziku i politehniku u Rijeci, došla na prijemni u Zagreb, no, kako mi se nije svidjela ekipa na Filozofskom fakultetu, bili su mi predrugačiji, odlučila sam upisati fiziku. Nakon mjesec dana totalno sam bila zaljubljena u fiziku, tehniku, pokuse, to mi je baš bilo super. Zanimljivo u cijeloj priči je da sam kroz srednju imala dva iz matematike, a tri iz fizike, apsolutno me to nije zanimalo.- prepričava nam, te ističe kako neće nikada zaboraviti kad joj je jedna profesorica na metodici koja je slovila za najstrožu na fakultetu rekla da ona iza nje vidi trideset uspješnih generacija djece. Smatrala je to tada kao pretjerivanje, ali sad je očito da je ona prepoznala nešto što tada nije ni sanjala.
-Sasvim slučajno došla sam u školu, a danas taj posao ne bih mijenjala nizašto na svijetu. Kao apsolvent sam radila u Istri u tri osnovne škole, zarađivala za džeparac i učila za zadnje ispite, a onda sam vidjela oglas za Veliku Goricu. Pojma nisam imala gdje je to i kako tamo doći. Poslala sam papire kao apsolvent i tada je ravnatelj OŠ Eugena Kvaternika bio Ivica Gazdić, on me nazvao i pitao kad mogu doći raditi. Nikada neću zaboraviti, prvi dan, objašnjavao mi je na koji bus moram ići da dođem do posla.
Kolektiv ju je oduševio na prvu, ravnatelj je, kaže, bio motivator, bio je super za “trknute” poput nje.
-Uvijek kad si došao s nekom novom idejom da nešto želiš raditi, da trebaš opremu, on bi to nabavio. Sjećam se kupio mi je prve robote koji su tad bili, pa sam ih nosila doma, a onda sva sretna natrag na nastavu djeci.
Predavala je tamo tehnički i informatiku.
-Kvaternik mi je najdraža škola u kojoj sam radila, ali spletom nekih oklonosti sada sam u Zagrebu u OŠ Ivana Cankara. Bilo mi je emotivno jako teško otići,a otišla sam samo zato jer mi je sadašnja škola puno bliže i jednostavnije mi je. No, i dalje sam u Gorici, imamo udrugu, radimo radionice.
Udruga je Turopoljski tehničari, svima znana kao TurTeh kojoj je Maja jedna od osnivačica. -U početku su to bile vikend radionice, ali teško je to funkcioniralo zbog svih aktivnosti koje djeca imaju tada, pa smo se nekako okrenuli da to bude kad su uglavnom na praznicima, ali imamo i pripremne radionice kad je netko natjecanje. A prošle godine smo odlučili pokrivati unutar škola, što matične, što područne. Imamo puno planova, no, korona nas sad dosta sputava, ali opcija online je tu, pa ćemo Svjetski tjedan svemira tako odraditi.
Osim što predaje u školi, rada u udruzi, radionica, Maja piše i udžbenike, pet godina je urednica za tehničku kulturu, radi priručnike, kutije, materijale, vježbe…
-Prepoznali su me, čuli su za mene i zvali me. Bio je to još jedan izazov na koji sam pristala, i moram priznati da na taj rad gledam drugačijim očima, vrlo je teško stvoriti finalni proizvod. Super mi je jer znam da sam ja ta koja je dala svoj mali doprinos da djeci bude kreativnija nastava, a uz sve to mogu testirati na svojim učenicima.
Bila je STEM edukator kad je krenula MicroBit revolucija, kaže da je tad doslovno živjela u automobilu šest mjeseci jer je svaki dan putovala posvuda i držala edukacije. Jedna od anegdota iz tog perioda, u jednoj od knjižnica u kojoj sam držala edukaciju, jedna žena MicroBit nije htjela primiti u ruke jer se bojala da će ju stresti struja.
Također radi u Hrvatskom robotičkom savezu, radila je u Kraljevici na ljetnim školama tehničke kulture, pisala zadatke za državno natjecanje iz automatike. Novo otkriće su joj e-Twinning projekti, riječ je o platformi gdje se povezuju nastavnici iz cijele Europe.
Projekt na koji je posebno ponosna je Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, nastao prije tri godine. Naime Maja je bila prva Hrvatica koju je američka ambasada nominirala za trotjednu stipendiju – putovanje u Ameriku, zvala se International Visitor Leadership Programme u kategoriji Hidden no more: Advancing Woman is STEAM fields. Cilj je bio odabrati 50 žena iz 50 različitih zemalja svijeta koje su lideri u steamu u svojoj zemlji i koje će se vratiti u svoju zemlju i nastaviti promovirati steam po cijeloj svojoj državi.
-To je stipendija za koju se ne možeš prijaviti, nego oni prepoznaju tvoj rad i dobila sam taj poziv, prošla tri komisije i dobila stipendiju! To iskustvo me promijenilo, obišli smo 50-ak institucija, a mi smo ostale povezane i danas i čujemo se, tako sam ja pokrenula taj projekt gdje je bilo jako puno gostiju, organizirala sam okrugli stol na temu Izazovi današnjice žena u znanosti. Imali smo niz predavanja, radionica, sajam inovacija…Sljedeće godine u veljači ponovno će biti taj event.
Prije pet godina radila je na Međunarodnom robotičkom kampu za srednjoškolce u Rijeci gdje su bili predavači iz raznih zemalja svijeta, među njima i Chuck Bergh koji je glavni inženjer u NASA-i koji je između ostaloga radio na Curiosity roveru koji se trenutno nalazi na Marsu, kad se vratio u Ameriku, oduševljen Majinim entuzijazmom, uputio joj je poziv da dođe u NASU kad god bude imala priliku. Nije trebalo dugo, štedjela je cijelu godinu za avionsku kartu.
Tehnologija tamo nije ni blizu onog što gledamo na tv-u, kaže.
-To je sve staro bar 30 godina, jer sav ova moderna tehnologija ne preživljava zračenja u svemiru. Super mi je bila i činjenica da je robotska ruka tog rovera koji se nalazi na Marsu napravljena od 500-tinjak udica za pecanje!
Ima li Maja slobodnog vremena? Ima! Putuje po svijetu, najljepša zemlja bio je Island, a najzabavnija je bila Rusija.
-Osjećala sam se kao doma. Oni su zapeli u sustavu od prije 15,20 godina, pa me puno toga podsjetilo na djetinjstvo. Jako su srdačni, ni u jednom trenutku me nije bilo strah. To mi je društveno baš najzanimljivija zemlja. Island me ostavio bez teksta, obišla sam cijeli sjeverni dio autom. Jedno odlično iskustvo je bila vožnja tunelom kroz vulkan, a u graduu su staru školu pretvorili u hostel gdje sam bila jedini gost.
Kako je bila u Las Vegasu, priznaje nije se udala, ali je pokušala kockati, uložila je pet dolara, no nije ništa zaradila, ali zabavila se poprilično. Hrvatska joj je ipak najljepša zemlja na svijetu jer imamo i more, i planine, i našu ravnicu.
Voli prirodu, planinari, biciklira, trčala je, malo je u posljednje vrijeme, kaže usporila, ali namjerava se opet pokrenuti.
-Pogled s planina je pravo punjenje baterija a trčanje je ispušni ventil, slušalice u uši i lagano svojim tempom. I samo da mi je priroda.
Za kraj smo ostavili nagrade kojih je uistinu puno. Osim američke stipendije, ove godine je opet, drugu godinu zaredom dobila nagradu za najuspješnijeg obrazovnog djelatnika, najdraža joj je nagrada Fausta Vrančića, inače najveća nagrada u tehničkoj kulturi za koju je prvi put čula na faksu i mislila je da će ju i ona možda u mirovini dobiti, ali postigla je to priznanje ipak puno prije. Tu je i nagrada Hrvatskog robotičkog saveza za promicanje stvaralaštva u robotici, a prva nagrada ikad bila je nagrada Rudolfa Perešina, nakon svega tri rada u Velikoj Gorici. Digitalno obrazovni sadržaji su joj također nagrađeni.
-Najveća nagrada su mi djeca kad upišu srednju školu i fakultet i kad mi dođu sretna, a rečenica koja mi se urezala u sjećanje, jedne je mame, koja mi je došla zahvaliti i reći da svojeg sina nikad nije vidjela da tako sretan ide u školu i iz škole. – poručuje Mačinko za kraj.
Vijesti
„100 godina hrvatskog lovstva“ – otvorena izložba u Lovačkom muzeju
Mato Čičak: Novo vodstvo odlučilo je započeti s ulaganjem u muzej i eksponate
Povodom 100. obljetnice Hrvatskog lovačkog saveza i 70. obljetnice Lovačkog muzeja u Zagrebu je sinoć otvorena izložba „100 godina hrvatskog lovstva – lovačka kultura, tradicija i etika“ nastala u suradnji Dvora Trakošćan i Lovačkog muzeja.
Izložba prikazuje raznolikost lovačkih običaja, simboliku i estetiku lovačke opreme, kao i doprinos lovstva očuvanju okoliša i bioraznolikosti.
Foto: Hrvatski lovački savez
O izložbi su govorili Mato Čičak, predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza, Vesna Farkaš, kustosica izložbe iz Lovačkog muzeja i Vinko Kovač, kustos izložbe iz Dvora Trakošćan, a otvorio ju je Goran Kaniški, potpredsjednik HLS-a i saborski zastupnik, u svojstvu izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora.
Lovački muzej, kao jedan od rijetkih specijaliziranih lovačkih muzeja u Europi, tijekom 70 godina djelovanja postao je čuvar vrijedne građe i središnje mjesto dokumentiranja lovačkih običaja, materijalne i nematerijalne baštine te odnosa čovjeka i prirode.
Foto: Hrvatski lovački savez
-Novo vodstvo u narednom razdoblju odlučilo je započeti s ulaganjem u muzej i eksponate a svečano ćemo obilježiti 100. godina Hrvatskog lovačkog saveza središnjom proslavom 10. prosinca u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog – najavio je Mato Čičak, predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza.
Izložba pokazuje nezaobilaznu ulogu Hrvatskog lovačkog saveza u izgradnji institucionalne tradicije, promicanju održivog upravljanja prirodnim bogatstvima te njegovanju zajedništva unutar lovačke zajednice.
Foto: Hrvatski lovački savez
-Hrvatski lovački muzej i Dvor Trakošćan čuvaju i baštine dvije najveće lovačke zbirke u Republici Hrvatskoj, a posjetitelji će moći vidjeti važnost lova u životu plemstva kao i zanimljive gastronomske specijalitete – rekao je Vinko Kovač, kustos izložbe iz Dvora Trakošćan.
U sklopu izložbe predstavljen je i svečani katalog, rezultat rada koautora izložbe i kataloga, kustosa Vesne Farkaš i Vinka Kovača koji donosi pregled višeslojne tradicije lovstva u zemlji.
-Izložba i katalog donose priču o razvoju hrvatskog lovstva, od njegovih najranijih društvenih i kulturnih temelja do suvremenih praksi. Kroz odabrane predmete, dokumente, fotografije, i svjedočanstva, predstavljeni su ključni trenuci i osobnosti koje su pridonijele očuvanju i oblikovanju etike i kulture hrvatskih lovaca tijekom proteklih sto godina – istaknula je Farkaš.
U sklopu izložbe osmišljeni su i kreirani brojni interaktivni sadržaji koji će posjetiteljima približiti vrijednosti hrvatske lovačke tradicije, a u kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupila je plesna skupina Dječjeg vrtića Tatjane Marinić, podružnica Tuškanac te nagrađivani mladi pijanist Fran Farkaš.
Izložba je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a može se pogledati do 25. svibnja 2026. godine.
Moja županija
ZAVRŠNICA Glasujte za najljepše fotografije snimljene u Zagrebačkoj županiji – među njima i autori iz Velike Gorice: Glogovčan, Zlodi, Majdak…
Stručno povjerenstvo odabralo je 20 iznimno talentiranih autora.
(Foto: Martina Vukušić, Pokupsko)
Na ovogodišnji natječaj Turističke zajednice Zagrebačke županije Photo Zagreb County pristiglo je 80 autorskih fotografija profesionalnih fotografa, amatera i zaljubljenika u fotografiju iz cijele Hrvatske.
Uhvatili su objektivom trenutke aktivnog boravka u prirodi, raznovrsne manifestacije, kulturno-povijesne znamenitosti, tradiciju, ruralni ambijent i eno-gastronomske motive i doživljaje…
Stručno povjerenstvo odabralo je 20 iznimno talentiranih autora čiji su radovi podijeljeni u 6 kategorija, a ušli su u završni krug glasovanja na društvenim mrežama.
Glasovanje traje još samo 24 sata na Facebook i Instagram profilu Turističke zajednice Zagrebačke županije, gdje možete razgledati radove autora i svojim angažmanom podržati one vas najviše oduševili.
Svaki lajk, komentar i share dodatni je vjetar u leđa kreatorima koji svojim objektivom otkrivaju ljepotu našeg kraja – poručuju iz Zajednice.
Među fotografijama koje pričaju priču o Zagrebačkoj županiji su i autori iz Velike Gorice i okolice – podržimo ih!
Vijesti
PRVA ADVENTSKA SVIJEĆA Palimo prvo svjetlo koje u tami donosi nadu u bolju budućnost
Tradicionalno se upali na prvu nedjelju Adventa, četiri tjedna prije svetkovine Isusova rođenja, odnosno u nedjelju koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola
Sutra u 18 sati na Trgu Stjepana Radića u Velikoj Gorici uz zbor župe svetog Petra i Pavla i mlade iz FA Turopolje, bit će upaljena prva adventska svijeća na velikom adventskom vijencu.
Inače, tradicionalno se upali na prvu nedjelju Adventa, četiri tjedna prije svetkovine Isusova rođenja, odnosno u nedjelju koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola. No, mnogi gradovi i općine zajednička događanja imat će već ove subote.
Prva svijeća koju palimo na adventskom vijencu je svijeća NADE.
-Ona je simbol našeg iščekivanja, ono prvo svjetlo koje u tami donosi nadu u bolju budućnost. Palimo je na početku vremena Došašća, na prvu adventsku nedjelju i njome započinjemo naš hod prema svetkovini Isusova rođenja. Neka prva svijeća koju ćemo upaliti na našim adventskim vjenčićima upali svjetlo u našim srcima da bismo ispunjeni nadom i sami bili sve jače svjetlo u tamnim dijelovima današnjega svijeta – poručio je čitateljima Cityportala uoči Došašća velečasni Matija Vragović.
U ne tako davnoj prošlosti na našim prostorima nije bilo tradicije izrade i ukrašavanja adventskog vijenca, koji je pak u Austriji i Njemačkoj dugi niz godina tradicionalni božićni ukras.
Foto: Das Rauhe Haus Hamburg
Naime, Adventskranz su Nijemci počeli izrađivati u 19. stoljeću, a prvi ga je izradio Johann Heinrich Wichern, i to sa 24 svijeće. 1839. godine u svom domu za siromašnu djecu Das Rauhe Haus, služio je djeci u odbrojavanju dana do Božića.
Ipak, smatra se da je ideja došla ranije iz skandinavskih, protestantskih zemalja kojima je zeleni zimzeleni vijenac simbolizirao život a uzastopno paljenje svjećica – iščekivanje svjetla.
Moja županija
REGIONALNI SASTANAK Partnerski dijalog i zajedničke odgovornosti za budućnost Zagrebačke županije
Prihvaćen model koji obnavlja prostor, uključuje lokalnu zajednicu i podiže kvalitetu života stanovnika.
Regionalna koordinacija u području upravljanja razvojem turizma Zagrebačke županije održana je u atmosferi partnerskog dijaloga i zajedničke odgovornosti za budućnost županije, a susret je okupio zamjenika župana, gradonačelnike, načelnike te direktore lokalnih i područnih turističkih zajednica, uz podršku Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice.
U fokusu je bilo usklađivanje ključnih koraka u razvoju turizma temeljenog na načelima regenerativnog pristupa – modela koji obnavlja prostor, uključuje lokalnu zajednicu i podiže kvalitetu života stanovnika.
Tijekom koordinacije razmotren je napredak u izradi lokalnih planova upravljanja turizmom, objedinjena razvojna baza te zajednički izazovi i prioriteti.
-Suradnja svih lokalnih jedinica ključna za stvaranje destinacije u kojoj se živi kvalitetnije, radi pametnije i razvija odgovorno. Planovi upravljanja turizmom za nas su više od formalnosti – oni su alat kojim gradimo županiju koja raste skladno i u skladu s regenerativnim principima – poručila je direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović i naglasila važnost otvorenog dijaloga.
-Svaka općina i grad imaju svoje specifičnosti, a ovakvi susreti daju nam jasnu sliku cijele županije i omogućuju nam da zajednički donosimo odluke koje donose stvarnu korist našim zajednicama – dodala je.
-Ozbiljnost i angažman svih naših gradova i općina potvrda je da imamo zajedničku viziju. Plan upravljanja turizmom daje nam jasnu sliku potreba i prioriteta te pomaže da razvoj usmjerimo ondje gdje donosi najviše koristi. Želimo graditi županiju u kojoj se dobro živi i u koju se rado dolazi, a ovakva suradnja temelj je tog uspjeha – rekao je Damir Tomljenović, zamjenik župana Zagrebačke županije.
Cjelokupna rasprava bila je usklađena s vizijom iz Plana upravljanja destinacijom na kojoj je zaključeno kako je Zagrebačka županija jedinstvena i najpoželjnija cjelogodišnja kontinentalna hrvatska turistička destinacija, privlačna za investicije, rad i život, temeljena na održivosti, otpornosti i inovativnosti, a što će u budućnosti potvrditi i strateški put kojim županija gradi svoju budućnost i vraća dobrobit zajednici.
Sport
Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!
U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…
Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.
Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.
Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…
Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:
– Zovite me Agent 007!
Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.
Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.
Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.
Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.
Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.
Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.
Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.
09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.
Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.
Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
-
Vijestiprije 4 danaIN MEMORIAM NK Kurilovec se oprašta od nekadašnjeg centarfora Baje…
-
Sportprije 5 danaBravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
-
Sportprije 6 danaSport nedjeljom i City Radio okupili rekordan broj hrvatske sportske kreme! Maja Šuput oduševila nastupom
-
Najaveprije 4 danaAdvent pred vratima! Otvorenje s Vannom, paljenje lampica u Božićnom selu uz panoramski kotač i 600 kvadrata klizališta