Vijesti
Maja Mačinko – Tehnička kultura njena je ljubav, a u NASA-i je kao doma
Profesorica je informatike, fizike i tehničke kulture.
Svjetski je dan učitelja. Zanimanja bez kojeg ne bi bilo ni svih ostalih. A kad naiđete na nekoga tko svoj poziv živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu onda to ne smije proći nezapaženo. U svijetu tehničke kulture teško da netko nije čuo za Maju Mačinko.
Kako kaže, dio djetinjstva provela je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, a onda su roditelji trbuhom za kruhom preselili u Istru.
-U trećem osnovne sam dakle promijenila sredinu, nisam tu djecu u razredu ništa razumjela, čakavica, baš je bilo teško. Trebalo je vremena da se oni priviknu na mene, a i ja na njih.- kaže Mačinko.
Nakon OŠ Joakima Rakovca upisala je Gimnaziju u Poreču.
-Iskreno da me netko tada pitao što ću raditi u životu, znala bih reći što sigurno neću, a to je da nikad neću raditi u školi. Nema šanse, fuj škola, fuj biti profesor, strašno. Uvijek sam bila više za jezike, umjetnost. U cijelom spletu okolnosti kako sam istraživala što ću upisati na faksu, dala sam papire i na fiziku i politehniku u Rijeci, došla na prijemni u Zagreb, no, kako mi se nije svidjela ekipa na Filozofskom fakultetu, bili su mi predrugačiji, odlučila sam upisati fiziku. Nakon mjesec dana totalno sam bila zaljubljena u fiziku, tehniku, pokuse, to mi je baš bilo super. Zanimljivo u cijeloj priči je da sam kroz srednju imala dva iz matematike, a tri iz fizike, apsolutno me to nije zanimalo.- prepričava nam, te ističe kako neće nikada zaboraviti kad joj je jedna profesorica na metodici koja je slovila za najstrožu na fakultetu rekla da ona iza nje vidi trideset uspješnih generacija djece. Smatrala je to tada kao pretjerivanje, ali sad je očito da je ona prepoznala nešto što tada nije ni sanjala.
-Sasvim slučajno došla sam u školu, a danas taj posao ne bih mijenjala nizašto na svijetu. Kao apsolvent sam radila u Istri u tri osnovne škole, zarađivala za džeparac i učila za zadnje ispite, a onda sam vidjela oglas za Veliku Goricu. Pojma nisam imala gdje je to i kako tamo doći. Poslala sam papire kao apsolvent i tada je ravnatelj OŠ Eugena Kvaternika bio Ivica Gazdić, on me nazvao i pitao kad mogu doći raditi. Nikada neću zaboraviti, prvi dan, objašnjavao mi je na koji bus moram ići da dođem do posla.
Kolektiv ju je oduševio na prvu, ravnatelj je, kaže, bio motivator, bio je super za “trknute” poput nje.
-Uvijek kad si došao s nekom novom idejom da nešto želiš raditi, da trebaš opremu, on bi to nabavio. Sjećam se kupio mi je prve robote koji su tad bili, pa sam ih nosila doma, a onda sva sretna natrag na nastavu djeci.
Predavala je tamo tehnički i informatiku.
-Kvaternik mi je najdraža škola u kojoj sam radila, ali spletom nekih oklonosti sada sam u Zagrebu u OŠ Ivana Cankara. Bilo mi je emotivno jako teško otići,a otišla sam samo zato jer mi je sadašnja škola puno bliže i jednostavnije mi je. No, i dalje sam u Gorici, imamo udrugu, radimo radionice.
Udruga je Turopoljski tehničari, svima znana kao TurTeh kojoj je Maja jedna od osnivačica. -U početku su to bile vikend radionice, ali teško je to funkcioniralo zbog svih aktivnosti koje djeca imaju tada, pa smo se nekako okrenuli da to bude kad su uglavnom na praznicima, ali imamo i pripremne radionice kad je netko natjecanje. A prošle godine smo odlučili pokrivati unutar škola, što matične, što područne. Imamo puno planova, no, korona nas sad dosta sputava, ali opcija online je tu, pa ćemo Svjetski tjedan svemira tako odraditi.
Osim što predaje u školi, rada u udruzi, radionica, Maja piše i udžbenike, pet godina je urednica za tehničku kulturu, radi priručnike, kutije, materijale, vježbe…
-Prepoznali su me, čuli su za mene i zvali me. Bio je to još jedan izazov na koji sam pristala, i moram priznati da na taj rad gledam drugačijim očima, vrlo je teško stvoriti finalni proizvod. Super mi je jer znam da sam ja ta koja je dala svoj mali doprinos da djeci bude kreativnija nastava, a uz sve to mogu testirati na svojim učenicima.
Bila je STEM edukator kad je krenula MicroBit revolucija, kaže da je tad doslovno živjela u automobilu šest mjeseci jer je svaki dan putovala posvuda i držala edukacije. Jedna od anegdota iz tog perioda, u jednoj od knjižnica u kojoj sam držala edukaciju, jedna žena MicroBit nije htjela primiti u ruke jer se bojala da će ju stresti struja.
Također radi u Hrvatskom robotičkom savezu, radila je u Kraljevici na ljetnim školama tehničke kulture, pisala zadatke za državno natjecanje iz automatike. Novo otkriće su joj e-Twinning projekti, riječ je o platformi gdje se povezuju nastavnici iz cijele Europe.
Projekt na koji je posebno ponosna je Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, nastao prije tri godine. Naime Maja je bila prva Hrvatica koju je američka ambasada nominirala za trotjednu stipendiju – putovanje u Ameriku, zvala se International Visitor Leadership Programme u kategoriji Hidden no more: Advancing Woman is STEAM fields. Cilj je bio odabrati 50 žena iz 50 različitih zemalja svijeta koje su lideri u steamu u svojoj zemlji i koje će se vratiti u svoju zemlju i nastaviti promovirati steam po cijeloj svojoj državi.
-To je stipendija za koju se ne možeš prijaviti, nego oni prepoznaju tvoj rad i dobila sam taj poziv, prošla tri komisije i dobila stipendiju! To iskustvo me promijenilo, obišli smo 50-ak institucija, a mi smo ostale povezane i danas i čujemo se, tako sam ja pokrenula taj projekt gdje je bilo jako puno gostiju, organizirala sam okrugli stol na temu Izazovi današnjice žena u znanosti. Imali smo niz predavanja, radionica, sajam inovacija…Sljedeće godine u veljači ponovno će biti taj event.
Prije pet godina radila je na Međunarodnom robotičkom kampu za srednjoškolce u Rijeci gdje su bili predavači iz raznih zemalja svijeta, među njima i Chuck Bergh koji je glavni inženjer u NASA-i koji je između ostaloga radio na Curiosity roveru koji se trenutno nalazi na Marsu, kad se vratio u Ameriku, oduševljen Majinim entuzijazmom, uputio joj je poziv da dođe u NASU kad god bude imala priliku. Nije trebalo dugo, štedjela je cijelu godinu za avionsku kartu.
Tehnologija tamo nije ni blizu onog što gledamo na tv-u, kaže.
-To je sve staro bar 30 godina, jer sav ova moderna tehnologija ne preživljava zračenja u svemiru. Super mi je bila i činjenica da je robotska ruka tog rovera koji se nalazi na Marsu napravljena od 500-tinjak udica za pecanje!
Ima li Maja slobodnog vremena? Ima! Putuje po svijetu, najljepša zemlja bio je Island, a najzabavnija je bila Rusija.
-Osjećala sam se kao doma. Oni su zapeli u sustavu od prije 15,20 godina, pa me puno toga podsjetilo na djetinjstvo. Jako su srdačni, ni u jednom trenutku me nije bilo strah. To mi je društveno baš najzanimljivija zemlja. Island me ostavio bez teksta, obišla sam cijeli sjeverni dio autom. Jedno odlično iskustvo je bila vožnja tunelom kroz vulkan, a u graduu su staru školu pretvorili u hostel gdje sam bila jedini gost.
Kako je bila u Las Vegasu, priznaje nije se udala, ali je pokušala kockati, uložila je pet dolara, no nije ništa zaradila, ali zabavila se poprilično. Hrvatska joj je ipak najljepša zemlja na svijetu jer imamo i more, i planine, i našu ravnicu.
Voli prirodu, planinari, biciklira, trčala je, malo je u posljednje vrijeme, kaže usporila, ali namjerava se opet pokrenuti.
-Pogled s planina je pravo punjenje baterija a trčanje je ispušni ventil, slušalice u uši i lagano svojim tempom. I samo da mi je priroda.
Za kraj smo ostavili nagrade kojih je uistinu puno. Osim američke stipendije, ove godine je opet, drugu godinu zaredom dobila nagradu za najuspješnijeg obrazovnog djelatnika, najdraža joj je nagrada Fausta Vrančića, inače najveća nagrada u tehničkoj kulturi za koju je prvi put čula na faksu i mislila je da će ju i ona možda u mirovini dobiti, ali postigla je to priznanje ipak puno prije. Tu je i nagrada Hrvatskog robotičkog saveza za promicanje stvaralaštva u robotici, a prva nagrada ikad bila je nagrada Rudolfa Perešina, nakon svega tri rada u Velikoj Gorici. Digitalno obrazovni sadržaji su joj također nagrađeni.
-Najveća nagrada su mi djeca kad upišu srednju školu i fakultet i kad mi dođu sretna, a rečenica koja mi se urezala u sjećanje, jedne je mame, koja mi je došla zahvaliti i reći da svojeg sina nikad nije vidjela da tako sretan ide u školu i iz škole. – poručuje Mačinko za kraj.
Sport
Novi termin, ali i mjesto radnje: Gorica i Varaždin igrat će u – Velikoj Gorici!
Uzimajući u obzir stanje travnjaka u Varaždinu, ali i vremensku prognozu, donesena je odluka kako će Varaždin i Gorica svoju utakmicu 19. kola odigrati u ponedjeljak u 16 sati na našem Gradskom stadionu
Sport
Malo drukčije pripreme: ‘Živimo za ono što nas čeka, bit ćemo spremni kao nikad!’
Nogometaši Kurilovca odradili su prvi od planiranih šest tjedana priprema za nastavak sezone, pri čemu je svakodnevno glavna tema ono što će se dogoditi 4. ožujka u Maksimiru. U pripremi su i posebni dresovi…
Okovani minusima u zraku, nogometaši Kurilovca krenuli su s pripremama za izazovno proljeće prvog dana druge polovice siječnja, ali već od prve sekunde okupljanja udarna tema na Udarniku je ono što će se dogoditi četvrtog dana ožujka.
– Slijedi nam šest tjedana rada, sigurno ćemo se pripremiti bolje nego ikad, a sve sa ciljem da odradimo što bolji nastavak sezone i da se približimo vrhu što je više moguće – kaže Luka Sedlaček, pa istaknuo ono što je i potpuno logično:
– Naravno, posebna motivacija je i ta utakmica s Dinamom, jer za to se živi, za to se radi…
Od razgovora o Dinamu, koliko god ta utakmica i dalje bila relativno daleko, nitko ne može niti želi pobjeći. Kroz šalu se često provlače imena kao što su Josip Mišić, Ismael Bennacer ili Dion Drena Beljo, služi to kao svakodnevna motivacija, pri čemu nitko neće ni na trenutak podcijeniti izazov koji donosi prvo kolo proljeća, odnosno gostovanje kod Gaj Mača.
Fokus na tu spektakularnu utakmicu četvrtfinala Kupa u Maksimiru teško je izbjeći s obzirom na sve pripreme koje su u tijeku. Akcija aktiviranja navijača za ovo povijesno gostovanje već je u tijeku, bit će na maksimirskim tribinama kompletna omladinska škola, a u pripremi je i izrada posebne edicije dresova.
Na tim lijepim dresovima bit će, usput rečeno, i nešto prostora za propagandne poruke, a Kurilovčani ne bi imali ništa protiv da se netko od gospodarstvenika poželi i oglasiti na dresu u izravnom televizijskom prijenosu, pred očima cijele nacije…
Međutim, sve su to detalji koji će tek doći na red. Za sad je ključno što bolje se pripremiti, a tu glavnu riječ vodi “Mourinho s Udarnika”, poznatiji kao Senad Harambašić.
– Počeli smo 45 dana uoči nastavka prvenstva, a cilj je odraditi nekih 30-ak treninga i pet pripremnih utakmica. Napravit ćemo i jedan dobar teambuilding, te se adekvatno pripremiti na svim razinama za ono što nas čeka – kaže Senad.
Pojačanja nije dobio, vjerojatno ih neće ni dobiti, ali ni na trenutak neće kukati i žaliti se. Zadovoljan je što se u puni pogon vraćaju ozlijeđeni, što će kadar moći ozbiljno proširiti i osnažiti bez ikakvih aktivnosti na tržištu, a još zadovoljniji bi bio da su vremenske prilike nešto povoljnije. U ovakvoj situaciji jedino je rješenje za treninge dotrajali teren s umjetnom travom, dimenzija 60×40 metara, što je daleko od idealnih uvjeta, a dobro u lošem je to što su Kurilovčani na takve stvari i pojave već i naviknuti…
U subotu će “Senad Boysi”, bude li barem elementarnih uvjeta za to, malo izaći i na travnjak te odigrati međusobnu utakmicu. Tri dana poslije, u utorak, protivnik će na umjetnoj travi terena Pongračevo u Zagrebu biti trećeligaš Hrvatski dragovoljac, a iz ranga više dolazi i Bjelovar, kojem Kurilovčani u goste idu posljednjega dana siječnja.
Nakon dva okršaja s protivnicima iz višeg ranga uslijedit će dva sudara s klubovima iz nižeg ranga, pa je 4. veljače u planu utakmica protiv Zelengaja, a tri dana poslije protiv TOP Kerestinca, kojeg vodi bivši trener Lukavca Slaven Batovanja.
Kao svojevrsna “generalka” poslužit će dvoboj s Dugim Selom na Valentinovo, a tjedan dana poslije na red bi trebao doći planirani teambuilding, koji zasad nije baš do kraja isplaniran. I dalje se traži prava lokacija i odgovarajući protivnik za posljednje opuštanje uoči starta nogometnog proljeća. Na Udarniku se nadaju da će Gaj Mače pristati utakmicu 18. kola prebaciti s nedjelje na subotu, kako bi imali još dan više za pripremu za Dinamo, no takva odluka zasad nije donesena.
A kad prođe i to gostovanje, Kurilovec kreće “gorjeti” zbog onoga što slijedi te srijede, 4. ožujka…
Sport
Malo mladosti, malo iskustva: Mraclin u proljeće jači za Kosa i Smolkovića
Novi igrači NK Mraclina i službeno su postala dva povratnika u klub – Dominik Smolković stigao je kao velika želja iz susjednog Buševca, a Nikola Kos vratio se nakon efikasne jeseni u Gradićima
-
Sportprije 2 danaRaj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!
-
Vijestiprije 2 danaObitelj u Glini ostala bez doma u požaru – “Odrecite se jedne kave, jednog malog dnevnog troška i pomozimo zajedno ovim ljudima”
-
prometprije 3 danaFOTO Novi semafor na ulazu u grad!
-
HOTNEWSprije 5 danaIN MEMORIAM Ivica Potočnik – njegova tišina sada je glasnija od svake melodije