Povežite se s nama

Vijesti

Maja Mačinko – Tehnička kultura njena je ljubav, a u NASA-i je kao doma

Profesorica je informatike, fizike i tehničke kulture.

Objavljeno

na

Svjetski je dan učitelja. Zanimanja bez kojeg ne bi bilo ni svih ostalih. A kad naiđete na nekoga tko svoj poziv živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu onda to ne smije proći nezapaženo. U svijetu tehničke kulture teško da netko nije čuo za Maju Mačinko.

Kako kaže, dio djetinjstva provela je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, a onda su roditelji trbuhom za kruhom preselili u Istru.

-U trećem osnovne sam dakle promijenila sredinu, nisam tu djecu u razredu ništa razumjela, čakavica, baš je bilo teško. Trebalo je vremena da se oni priviknu na mene, a i ja na njih.- kaže Mačinko.

Nakon OŠ Joakima Rakovca upisala je Gimnaziju u Poreču.

-Iskreno da me netko tada pitao što ću raditi u životu, znala bih reći što sigurno neću, a to je da nikad neću raditi u školi. Nema šanse, fuj škola, fuj biti profesor, strašno. Uvijek sam bila više za jezike, umjetnost. U cijelom spletu okolnosti  kako sam istraživala što ću upisati na faksu, dala sam papire i na fiziku i politehniku u Rijeci, došla na prijemni u Zagreb, no, kako mi se nije svidjela ekipa na Filozofskom fakultetu, bili su mi predrugačiji, odlučila sam upisati fiziku. Nakon mjesec dana totalno sam bila zaljubljena u fiziku, tehniku, pokuse, to mi je baš bilo super. Zanimljivo u cijeloj priči je da sam kroz srednju imala dva iz matematike, a tri iz fizike, apsolutno me to nije zanimalo.- prepričava nam, te ističe kako neće nikada zaboraviti kad joj je jedna profesorica na metodici koja je slovila za najstrožu na fakultetu rekla da ona iza nje vidi trideset uspješnih generacija djece. Smatrala je to tada kao pretjerivanje, ali sad je očito da je ona prepoznala nešto što tada nije ni sanjala.

-Sasvim slučajno došla sam u školu, a danas taj posao ne bih mijenjala nizašto na svijetu. Kao apsolvent sam radila u Istri u tri osnovne škole, zarađivala za džeparac i učila za zadnje ispite, a onda sam vidjela oglas za Veliku Goricu. Pojma nisam imala gdje je to i kako tamo doći. Poslala sam papire kao apsolvent i tada je ravnatelj OŠ Eugena Kvaternika bio Ivica Gazdić, on me nazvao i pitao kad mogu doći raditi. Nikada neću zaboraviti, prvi dan, objašnjavao mi je na koji bus moram ići da dođem do posla.

Kolektiv ju je oduševio na prvu, ravnatelj je, kaže, bio motivator, bio je super za “trknute” poput nje.

-Uvijek kad si došao s nekom novom idejom da nešto želiš raditi, da trebaš opremu, on bi to nabavio. Sjećam se kupio mi je prve robote koji su tad bili, pa sam ih nosila doma, a onda sva sretna natrag na nastavu djeci.

Predavala je tamo tehnički i informatiku.

-Kvaternik mi je najdraža škola u kojoj sam radila, ali spletom nekih oklonosti sada sam u Zagrebu u OŠ Ivana Cankara. Bilo mi je emotivno jako teško otići,a otišla sam samo zato jer mi je sadašnja škola puno bliže i jednostavnije mi je. No, i dalje sam u Gorici, imamo udrugu, radimo radionice.

Udruga je Turopoljski tehničari, svima znana kao TurTeh kojoj je Maja jedna od osnivačica. -U početku su to bile vikend radionice, ali teško je to funkcioniralo zbog svih aktivnosti koje djeca imaju tada, pa smo se nekako okrenuli da to bude kad su uglavnom na praznicima, ali imamo i pripremne radionice kad je netko natjecanje. A prošle godine smo odlučili pokrivati unutar škola, što matične, što područne. Imamo puno planova, no, korona nas sad dosta sputava, ali opcija online je tu, pa ćemo Svjetski tjedan svemira tako odraditi.

Osim što predaje u školi, rada u udruzi, radionica, Maja piše i udžbenike, pet godina je urednica za tehničku kulturu, radi priručnike, kutije, materijale, vježbe…

-Prepoznali su me, čuli su za mene i zvali me. Bio je to još jedan izazov na koji sam pristala, i moram priznati da na taj rad gledam drugačijim očima, vrlo je teško stvoriti finalni proizvod. Super mi je jer znam da sam ja ta koja je dala svoj mali doprinos da djeci bude kreativnija nastava, a uz sve to mogu testirati na svojim učenicima.

Bila je STEM  edukator kad je krenula MicroBit revolucija, kaže da je tad doslovno živjela u automobilu šest mjeseci jer je svaki dan putovala posvuda i držala edukacije. Jedna od anegdota iz tog perioda, u jednoj od knjižnica u kojoj sam držala edukaciju, jedna žena MicroBit nije htjela primiti u ruke jer se bojala da će ju stresti struja.

Također radi u Hrvatskom robotičkom savezu, radila je u Kraljevici na ljetnim školama tehničke kulture, pisala zadatke za državno natjecanje iz automatike. Novo otkriće su joj e-Twinning projekti, riječ je o platformi gdje se povezuju nastavnici iz cijele Europe.

Projekt na koji je posebno ponosna je Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, nastao prije tri godine. Naime Maja je bila prva Hrvatica koju je američka ambasada nominirala za trotjednu stipendiju – putovanje u Ameriku, zvala se International Visitor Leadership Programme u kategoriji Hidden no more: Advancing Woman is STEAM fields. Cilj je bio odabrati 50 žena iz 50 različitih zemalja svijeta koje su lideri u steamu u svojoj zemlji i koje će se vratiti u svoju zemlju i nastaviti promovirati steam po cijeloj svojoj državi.

-To je stipendija za koju se ne možeš prijaviti, nego oni prepoznaju tvoj rad i dobila sam taj poziv, prošla tri komisije i dobila stipendiju! To iskustvo me promijenilo, obišli smo 50-ak institucija, a mi smo ostale povezane i danas i čujemo se, tako sam ja pokrenula taj projekt gdje je bilo jako puno gostiju, organizirala sam okrugli stol na temu Izazovi današnjice žena u znanosti. Imali smo niz predavanja, radionica, sajam inovacija…Sljedeće godine u veljači ponovno će biti taj event.

Prije pet godina radila je na Međunarodnom robotičkom kampu za srednjoškolce u Rijeci gdje su bili predavači iz raznih zemalja svijeta, među njima i Chuck Bergh koji je glavni inženjer u NASA-i koji je između ostaloga radio na Curiosity roveru koji se trenutno nalazi na Marsu, kad se vratio u Ameriku, oduševljen Majinim entuzijazmom, uputio joj je poziv da dođe u NASU kad god bude imala priliku. Nije trebalo dugo, štedjela je cijelu godinu za avionsku kartu.

Tehnologija tamo nije ni blizu onog što gledamo na tv-u, kaže.

-To je sve staro bar 30 godina, jer sav ova moderna tehnologija ne preživljava zračenja u svemiru. Super mi je bila i činjenica da je robotska ruka tog rovera koji se nalazi na Marsu napravljena od 500-tinjak udica za pecanje!

Ima li Maja slobodnog vremena? Ima! Putuje po svijetu, najljepša zemlja bio je Island, a najzabavnija je bila Rusija.

-Osjećala sam se kao doma. Oni su zapeli u sustavu od prije 15,20 godina, pa me puno toga podsjetilo na djetinjstvo. Jako su srdačni, ni u jednom trenutku me nije bilo strah.  To mi je društveno baš najzanimljivija zemlja. Island me ostavio bez teksta, obišla sam cijeli sjeverni dio autom. Jedno odlično iskustvo je bila vožnja tunelom kroz vulkan, a u graduu su staru školu pretvorili u hostel gdje sam bila jedini gost.

Kako je bila u Las Vegasu, priznaje nije se udala, ali je pokušala kockati, uložila je pet dolara, no nije ništa zaradila, ali zabavila se poprilično. Hrvatska joj je ipak najljepša zemlja na svijetu jer imamo i more, i planine, i našu ravnicu.

Voli prirodu, planinari, biciklira, trčala je, malo je u posljednje vrijeme, kaže usporila, ali namjerava se opet pokrenuti.

-Pogled s planina je pravo punjenje baterija a trčanje je ispušni ventil, slušalice u uši i lagano svojim tempom. I samo da mi je priroda.

 

Za kraj smo ostavili nagrade kojih je uistinu puno. Osim američke stipendije, ove godine je opet, drugu godinu zaredom dobila nagradu za  najuspješnijeg obrazovnog djelatnika, najdraža joj je nagrada Fausta Vrančića, inače najveća nagrada u tehničkoj kulturi za koju je prvi put čula na faksu i mislila je da će ju i ona možda u mirovini dobiti, ali postigla je to priznanje ipak puno prije. Tu je i nagrada Hrvatskog robotičkog saveza za promicanje stvaralaštva u robotici, a prva nagrada ikad bila je nagrada Rudolfa Perešina, nakon svega tri rada u Velikoj Gorici.  Digitalno obrazovni sadržaji su joj također nagrađeni.

-Najveća nagrada su mi djeca kad upišu srednju školu i fakultet i kad mi dođu sretna, a rečenica koja mi se urezala u sjećanje, jedne je mame, koja mi je došla zahvaliti i reći da svojeg sina nikad nije vidjela da tako sretan ide u školu i iz škole. – poručuje Mačinko za kraj.

Sjećanja

‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’

Mraclinci tuguju, preminuo je Juraj Cvetnić, dobri duh mjesnoga kluba, prijatelj i susjed koji je svojim doprinosom ovo selo učinio boljim mjesto…

Objavljeno

na

Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.

U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…

“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.

Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.

Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.

Počivajte u miru, gospon Jura…

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec udarnički do kraja! Opet pao Samobor, junak je novi, navike stare…

U posljednjem kolu 3. NL Centar nogometaši Kurilovca pobijedili su na gostovanju kod Samobora 2-0 i prvenstvo završili na trećemu mjestu, s jednakim brojem bodova kao druge Ravnice. Pred Kurilovčanima su još dva finala…

Objavljeno

na

Objavio/la

Procedura je dobro poznata, već toliko puta viđena tijekom ove nezaboravne kurilovečke sezone, a dobre navike ne valja mijenjati… Pa su tako Kurilovčani i u posljednjem kolu prvenstva, na oproštaju od sezone u 3. NL Centar, posao odradili po ranije utvrđenom hodogramu: dolazak na gostovanje, pobjeda na terenu, fotka u svlačionici. Slavljenička, naravno, jer takvih su već oho-ho snimili u Kurilovcu ove dobre nogometne godine.

Problema s ozljedama, naravno, bilo je i ovoga puta, to je već neko vrijeme neizostavan dio svake kurilovečke priče, ali ni ovoga puta nije smetalo. U srijedu je Kurilovec slavio u gostima kod Samobora u polufinalu županijskoga Kupa, time izborio i pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa, a tri dana poslije putevi s Udarnika opet su vodili na isto mjesto, na Gradski stadion u Samoboru, na teren kojim su svojevremeno trčali i majstori poput kultnog Fatmira Vate i ostalih.

Nije u kadru ovoga puta bilo najboljeg strijelca Luke Sedlačeka, nije bilo ni Darija Banića, nekako se pokrpao i za ovu priliku kapetan Dodo Završki, ali pronašao se čovjek za preuzimanje naslovnih uloga. Njegovo ime je David, a prezime je Pršir, pravo nogometno, domaće. Prvi gol zabio je u 48. minuti, drugi u 80., i to je bilo to. Kurilovec je dobio utakmicu 2-0, upisao fenomenalnu 17. pobjedu u 30 kola i zaključio sezonu sa 57 bodova. Šest manje od prvaka Lučkog, jednako kao i Ravnice, koje su drugo mjesto na koncu uzele zbog bolje gol-razlike.

Kurilovčani su, naime, u ovih 30 kola primili samo 23 gola i imaju daleko najbolju obranu lige, ali sa 43 postignuta gola imaju tek sedmi napad lige. Ravnice su primile osam golova više, ali i postigle ih čak 12 više, pa je titula viceprvaka također otišla u metropolu za ta četiri gola razlike.

Na Udarniku neće očajavati zbog toga, koliko god se dugo u sezoni činilo da se otvara lijepa prilika da se zgrabi i prvo mjesto. Nije se dogodilo, nije bilo ni dovoljno snage, sreće, vjerojatno ni kvalitete, ali nije ovo ni bila sezona u kojoj se ambiciozno pucalo na viši rang. Čak štoviše, ovaj sjajan rezultat došao je kao veliko iznenađenje, ali i kao potvrda koliko je Senad Harambašić dobar trener. Sam je selekcionirao kadar i izvukao maksimum iz igrača, koji su dokazali da su i jako dobri nogometaši, ali prije svega izuzetno karakterni momci. I svi zajedno imaju razloga biti zadovoljni i ponosni na učinjeno.

Iako, nije teško pretpostaviti da će takav tip na klupi i takva grupa u svlačionici još malo odgoditi završnu feštu. U petak će, naime, Kurilovec u Velikoj Mlaki igrati finale županijskoga kupa protiv Dugog Sela, a definitivni kraj sezone označit će finale velikogoričkoga, u sklopu kojega će Kurilovčani 10. lipnja gostovati kod Mraclina.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Održan međunarodni Oldtimer susret u Velikoj Gorici

Objavljeno

na

Objavio/la

Međunarodni Oldtimer susret u organizaciji Hrvatske kulturne Zajednice Mainz (Njemačka), Wheels for Europe i Oldtimer kluba Turopolje održan je danas (subota, 31.05.2025.) u Velikoj Gorici na prostoru kod Muzeja Turopolja.

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Neprofitna organizacija Wheels for Europe odnosno njeni članovi žele poslati upečatljivu poruku protiv euroskeptika i nacionalističkih slogana koristeći svoje oldtajmere, motocikle i električna vozila na europskim ulicama. To čine od 2018. godine svojim skupom za Europsku uniju i posjetama Europskoj komisiji (Bruxelles) i Europskom parlamentu (Strasbourg).

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Više od 130 članova Wheelsa iz pet zemalja već je posljednjih godina prenijelo svoju poruku za mirnu i ujedinjenu Europu  u mnoge gradove: Dijon, Metz, Beaune i Colombey-les-deux-Eglises (Francuska), Verona i Bovolone (Italija), Wroclaw i Opole (Poljska), Schengen (Luxemburg) i Ghent (Belgija), Gorlitz, Eisenach, Erfurt i Wittenberg (Njemačka). Vodilo ih je uvjerenje da su putovanja bez granica i osobni susreti najbolje jamstvo za razumijevanje i uvažavanje kulturnih razlika.

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Predsjednik Oltimer kluba Turopolje Vlado Štarkelj pozdravio je sve okupljene na prostoru kod Muzeja Turopolja, a posebno drage prijatelje i kolege iz udruge ”Wheels for Europe”, predvođene gospodinom Walterom Strutzom i prijatelje iz Hrvatske kulturne zajednice Mainz, pod vodstvom gospođe Jasne Ačkar.

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Oldtimer klub Turopolje, naglasio je Štarkelj, ima za cilj okupljanje ljubitelja automobilizma, provedbu projekata i organizaciju ovakvih događanja te je sretan što je kao takav prepoznat. Zahvalio se još jednom gospođi Jasni Ačkar i Walteru Strutzu što su OTK Turopolje uključili u projekt Wheels for Europe.

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zahvalio se i gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na njegovoj potpori i na tome da je grad Velika Gorica postao prepoznato središte međunarodnog oldtimerizma u Republici Hrvatskoj. Naravno, uslijedila je razmjena brojnih darova i priznanja te posebna plaketa od Wheels for Europe za Grad Veliku Goricu.

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 31.05.2025. Meðunarodni Oldtimer susret. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kulturno umjetnički dio manifestacije ispunili su KUD Mičevec, FA Turopolje i mažoretkinje Plesnog kluba Barbara.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Banić se emotivno oprostio, a predstavio se prvi novi igrač – Stefan Perić!

Nakon pet uspješnih godina od HNK Gorice i Velike Gorice oprostio se Ivan Banić, a praktički istovremeno predstavljen je i prvi novi igrač u slaganju bitno drukčije momčadi, dosadašnji branič Šibenika

Objavljeno

na

Objavio/la

U tijeku je prvi vikend nakon što je završila najluđa sezona u povijesti HNL-a, sezona koju je naša Gorica završila na devetome mjestu, sezona koju ćemo iz goričke perspektive pamtiti samo po tome što je opstanak osiguran na vrijeme, što stresova u zadnjim kolima nije bilo. Sezona je to, između ostaloga, u kojoj smo se oprostili od Gorice kakvu smo dosad poznavali, a promjene su krenule već nekoliko dana nakon što je ova kampanja konačno okončana.

Dočekala nas je tako za početak objava rastanka s Ivanom Banićem, koji će prema svemu sudeći preseliti u Hajduk. Iza njega ostaje nezaboravnih pet godina u goričkom dresu, u što ulazi i ona jedna polusezona na posudbi u ljubljanskoj Olimpiji. Ostat će zapamćene brojne čudesne obrane, brojne utakmice u kojima je spašavao, brojni trenuci na terenu i izvan njega.

“Završetkom ove sezone, svoju goričku priču zaključio je naš dragi Ivan Banić, sjajni vratar koji nam je svojim čudesnim obranama donosio veselje posljednjih pet godina.
Na vrata Gorice stao je 123 puta, sačuvao mrežu netaknutom u 39 utakmica i oduševljavao nas bezbroj puta u trenucima kada je bilo najpotrebnije. Bane, hvala ti na svemu, na svakoj obrani, svakoj emociji. Želimo ti sve najljepše u nastavku karijere”, objavili su iz kluba, čemu su dodali i oproštajni razgovor sa Sinjaninom kojem je Velika Gorica bila dom u punom smislu te riječi.

S druge strane, krenula je i serija dolazaka. Budući da je pretpostavka da će Goricu napustiti najmanje 15-ak igrača, za očekivati je da će ih otprilike toliko i doći, a prvi među njima je dosadašnji branič Šibenika, 28-godišnji Stefan Perić.

“Perić je protekle četiri godine bio dio momčadi Šibenika, za koji je upisao 119 službenih nastupa, a ranije u karijeri igrao je u mlađim kategorijama Salzburga, Stuttgarta te je nosio dres Wackera iz Innsbrucka i Wolfsbergera”, objavljeno je iz kluba.

Perića trener Carević jako dobro poznaje iz šibenskih dana, upravo je on jedan od vrlo rijetkih koji su ostali vjerni Šibeniku i nakon ispadanja iz lige u sezoni 2022-23, a sad je odlučio potražiti novi izazov.

– Sretan sam što postajem dio HNK Gorice. Privukla me vizija i planovi kluba za budućnost, i naravno, svidjelo mi se što sam već surađivao s trenerom i nekim članovima njegovog stožera, pa ih dobro poznajem. Nije mi trebalo puno vremena za odluku jer je Gorica sređen klub s ozbiljnim ljudima, a i grad je vrlo lijep za život. Volio bih da napredujemo kao momčad i iduće sezone ispišemo jednu dobru i uspješnu zajedničku priču – poželio je novi igrač Gorice.

U danima koji slijede bit će još oproštaja, a očekujemo i nove dolaske. Perić je, dakle, prvi u nizu…

Nastavite čitati

HOTNEWS

DVD VUKOVINA Jubilarka 130 godina starog junaka

Jedno je od najstarijih simbola zajedništva i hrabrosti velikogoričkog područja svečano proslavio dugi “vatrogasni staž”.

Objavljeno

na

Jedno od najstarijih simbola zajedništva i hrabrosti velikogoričkog područja svečano je obilježio 130. obljetnicu postojanja.  

Dobrovoljno vatrogasno društvo Vukovina osnovano je 1895. godine na inicijativu mještana Starog Čiča i Vukovine, a danas ima 70-tak aktivnih članova. Osim u gašenju požara, što im je primarna djelatnost, ulažu i u edukacije vatrogasaca, a oduvijek su davali poseban doprinos u potpori sumještanima i udrugama sa svog područja. 

Foto: Renato Glogovčan

– Došlo nam je na proslavu ovog velikog jubileja 40-tak vatrogasnih društava s područja Velike Gorice, Zagreba, pa čak i iz Dalmacije, a Vatrogasna zajednica uručila nam je novo vatrogasno vozilo, pick up nadimka VUK 101. No, to nije jedini poklon. Danas smo dobili i novu zastavu – rekao je predsjednik društva Dalibor Mrakovčić. 

Foto: Renato Glogovčan

– Posebna mi je čast i odgovornost što sam kum zastave ovog društva, čija tradicija spašavanja i pomaganja seže duboko u prošlost i svijetli kao primjer svim generacijama. Čestitam svim članovima DVD-a Vukovina, sadašnjima i bivšima, na ovoj velikoj obljetnici. Hvala vam na svakom pozivu na koji ste odgovorili, na svakom životu koji ste zaštitili, i na svakom trenutku koji ste posvetili sigurnosti naše zajednice – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

Foto: Renato Glogovčan

Gradonačelnik je ujedno i glavni pokrovitelj proslave, a tijekom svečanosti je otkriven i kip Svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca,  koji je postavljen na vatrogasnom domu. 

Foto: Renato Glogovčan

Svečana sjednica društva bila je prilika za uručivanje priznanja zaslužnim članovima, nakon čega je uslijedila i velika zabava u šatoru uz Total band. 

Inače, Vatrogasna zajednica Grada Velike Gorice ima najviše stoljetnih vatrogasnih društava u cijeloj Hrvatskoj, tako da su ljudi našega kraja već odavna znali da su vatrogasci junaci o kojima ovisi sigurnost svake zajednice.  

FOTO galerija:

Foto: Renato Glogovčan

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno