Vijesti
Maja Mačinko – Tehnička kultura njena je ljubav, a u NASA-i je kao doma
Profesorica je informatike, fizike i tehničke kulture.
Svjetski je dan učitelja. Zanimanja bez kojeg ne bi bilo ni svih ostalih. A kad naiđete na nekoga tko svoj poziv živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu onda to ne smije proći nezapaženo. U svijetu tehničke kulture teško da netko nije čuo za Maju Mačinko.
Kako kaže, dio djetinjstva provela je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, a onda su roditelji trbuhom za kruhom preselili u Istru.
-U trećem osnovne sam dakle promijenila sredinu, nisam tu djecu u razredu ništa razumjela, čakavica, baš je bilo teško. Trebalo je vremena da se oni priviknu na mene, a i ja na njih.- kaže Mačinko.
Nakon OŠ Joakima Rakovca upisala je Gimnaziju u Poreču.
-Iskreno da me netko tada pitao što ću raditi u životu, znala bih reći što sigurno neću, a to je da nikad neću raditi u školi. Nema šanse, fuj škola, fuj biti profesor, strašno. Uvijek sam bila više za jezike, umjetnost. U cijelom spletu okolnosti kako sam istraživala što ću upisati na faksu, dala sam papire i na fiziku i politehniku u Rijeci, došla na prijemni u Zagreb, no, kako mi se nije svidjela ekipa na Filozofskom fakultetu, bili su mi predrugačiji, odlučila sam upisati fiziku. Nakon mjesec dana totalno sam bila zaljubljena u fiziku, tehniku, pokuse, to mi je baš bilo super. Zanimljivo u cijeloj priči je da sam kroz srednju imala dva iz matematike, a tri iz fizike, apsolutno me to nije zanimalo.- prepričava nam, te ističe kako neće nikada zaboraviti kad joj je jedna profesorica na metodici koja je slovila za najstrožu na fakultetu rekla da ona iza nje vidi trideset uspješnih generacija djece. Smatrala je to tada kao pretjerivanje, ali sad je očito da je ona prepoznala nešto što tada nije ni sanjala.
-Sasvim slučajno došla sam u školu, a danas taj posao ne bih mijenjala nizašto na svijetu. Kao apsolvent sam radila u Istri u tri osnovne škole, zarađivala za džeparac i učila za zadnje ispite, a onda sam vidjela oglas za Veliku Goricu. Pojma nisam imala gdje je to i kako tamo doći. Poslala sam papire kao apsolvent i tada je ravnatelj OŠ Eugena Kvaternika bio Ivica Gazdić, on me nazvao i pitao kad mogu doći raditi. Nikada neću zaboraviti, prvi dan, objašnjavao mi je na koji bus moram ići da dođem do posla.
Kolektiv ju je oduševio na prvu, ravnatelj je, kaže, bio motivator, bio je super za “trknute” poput nje.
-Uvijek kad si došao s nekom novom idejom da nešto želiš raditi, da trebaš opremu, on bi to nabavio. Sjećam se kupio mi je prve robote koji su tad bili, pa sam ih nosila doma, a onda sva sretna natrag na nastavu djeci.
Predavala je tamo tehnički i informatiku.
-Kvaternik mi je najdraža škola u kojoj sam radila, ali spletom nekih oklonosti sada sam u Zagrebu u OŠ Ivana Cankara. Bilo mi je emotivno jako teško otići,a otišla sam samo zato jer mi je sadašnja škola puno bliže i jednostavnije mi je. No, i dalje sam u Gorici, imamo udrugu, radimo radionice.
Udruga je Turopoljski tehničari, svima znana kao TurTeh kojoj je Maja jedna od osnivačica. -U početku su to bile vikend radionice, ali teško je to funkcioniralo zbog svih aktivnosti koje djeca imaju tada, pa smo se nekako okrenuli da to bude kad su uglavnom na praznicima, ali imamo i pripremne radionice kad je netko natjecanje. A prošle godine smo odlučili pokrivati unutar škola, što matične, što područne. Imamo puno planova, no, korona nas sad dosta sputava, ali opcija online je tu, pa ćemo Svjetski tjedan svemira tako odraditi.
Osim što predaje u školi, rada u udruzi, radionica, Maja piše i udžbenike, pet godina je urednica za tehničku kulturu, radi priručnike, kutije, materijale, vježbe…
-Prepoznali su me, čuli su za mene i zvali me. Bio je to još jedan izazov na koji sam pristala, i moram priznati da na taj rad gledam drugačijim očima, vrlo je teško stvoriti finalni proizvod. Super mi je jer znam da sam ja ta koja je dala svoj mali doprinos da djeci bude kreativnija nastava, a uz sve to mogu testirati na svojim učenicima.
Bila je STEM edukator kad je krenula MicroBit revolucija, kaže da je tad doslovno živjela u automobilu šest mjeseci jer je svaki dan putovala posvuda i držala edukacije. Jedna od anegdota iz tog perioda, u jednoj od knjižnica u kojoj sam držala edukaciju, jedna žena MicroBit nije htjela primiti u ruke jer se bojala da će ju stresti struja.
Također radi u Hrvatskom robotičkom savezu, radila je u Kraljevici na ljetnim školama tehničke kulture, pisala zadatke za državno natjecanje iz automatike. Novo otkriće su joj e-Twinning projekti, riječ je o platformi gdje se povezuju nastavnici iz cijele Europe.
Projekt na koji je posebno ponosna je Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, nastao prije tri godine. Naime Maja je bila prva Hrvatica koju je američka ambasada nominirala za trotjednu stipendiju – putovanje u Ameriku, zvala se International Visitor Leadership Programme u kategoriji Hidden no more: Advancing Woman is STEAM fields. Cilj je bio odabrati 50 žena iz 50 različitih zemalja svijeta koje su lideri u steamu u svojoj zemlji i koje će se vratiti u svoju zemlju i nastaviti promovirati steam po cijeloj svojoj državi.
-To je stipendija za koju se ne možeš prijaviti, nego oni prepoznaju tvoj rad i dobila sam taj poziv, prošla tri komisije i dobila stipendiju! To iskustvo me promijenilo, obišli smo 50-ak institucija, a mi smo ostale povezane i danas i čujemo se, tako sam ja pokrenula taj projekt gdje je bilo jako puno gostiju, organizirala sam okrugli stol na temu Izazovi današnjice žena u znanosti. Imali smo niz predavanja, radionica, sajam inovacija…Sljedeće godine u veljači ponovno će biti taj event.
Prije pet godina radila je na Međunarodnom robotičkom kampu za srednjoškolce u Rijeci gdje su bili predavači iz raznih zemalja svijeta, među njima i Chuck Bergh koji je glavni inženjer u NASA-i koji je između ostaloga radio na Curiosity roveru koji se trenutno nalazi na Marsu, kad se vratio u Ameriku, oduševljen Majinim entuzijazmom, uputio joj je poziv da dođe u NASU kad god bude imala priliku. Nije trebalo dugo, štedjela je cijelu godinu za avionsku kartu.
Tehnologija tamo nije ni blizu onog što gledamo na tv-u, kaže.
-To je sve staro bar 30 godina, jer sav ova moderna tehnologija ne preživljava zračenja u svemiru. Super mi je bila i činjenica da je robotska ruka tog rovera koji se nalazi na Marsu napravljena od 500-tinjak udica za pecanje!
Ima li Maja slobodnog vremena? Ima! Putuje po svijetu, najljepša zemlja bio je Island, a najzabavnija je bila Rusija.
-Osjećala sam se kao doma. Oni su zapeli u sustavu od prije 15,20 godina, pa me puno toga podsjetilo na djetinjstvo. Jako su srdačni, ni u jednom trenutku me nije bilo strah. To mi je društveno baš najzanimljivija zemlja. Island me ostavio bez teksta, obišla sam cijeli sjeverni dio autom. Jedno odlično iskustvo je bila vožnja tunelom kroz vulkan, a u graduu su staru školu pretvorili u hostel gdje sam bila jedini gost.
Kako je bila u Las Vegasu, priznaje nije se udala, ali je pokušala kockati, uložila je pet dolara, no nije ništa zaradila, ali zabavila se poprilično. Hrvatska joj je ipak najljepša zemlja na svijetu jer imamo i more, i planine, i našu ravnicu.
Voli prirodu, planinari, biciklira, trčala je, malo je u posljednje vrijeme, kaže usporila, ali namjerava se opet pokrenuti.
-Pogled s planina je pravo punjenje baterija a trčanje je ispušni ventil, slušalice u uši i lagano svojim tempom. I samo da mi je priroda.
Za kraj smo ostavili nagrade kojih je uistinu puno. Osim američke stipendije, ove godine je opet, drugu godinu zaredom dobila nagradu za najuspješnijeg obrazovnog djelatnika, najdraža joj je nagrada Fausta Vrančića, inače najveća nagrada u tehničkoj kulturi za koju je prvi put čula na faksu i mislila je da će ju i ona možda u mirovini dobiti, ali postigla je to priznanje ipak puno prije. Tu je i nagrada Hrvatskog robotičkog saveza za promicanje stvaralaštva u robotici, a prva nagrada ikad bila je nagrada Rudolfa Perešina, nakon svega tri rada u Velikoj Gorici. Digitalno obrazovni sadržaji su joj također nagrađeni.
-Najveća nagrada su mi djeca kad upišu srednju školu i fakultet i kad mi dođu sretna, a rečenica koja mi se urezala u sjećanje, jedne je mame, koja mi je došla zahvaliti i reći da svojeg sina nikad nije vidjela da tako sretan ide u školu i iz škole. – poručuje Mačinko za kraj.
Moja županija
Priča iz Ivanića: Prvo prabake, zatim Gips i Marica, a danas – “vječne druge”…
Povijest ženskog rukometa u Ivanić Gradu duža je od stotinu godina, kroz sva ta desetljeća događalo je jako puno važnih i lijepih stvari, a u posljednjih 15-ak godina u Ivaniću blistu kad je riječ o radu s mladima…
Vijesti
Velikogoričke mažoretkinje ulaze u 29. sezonu i traže nove članove
S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.
Velikogoričke mažoretkinje otvorile su upise za djecu i mlade. Treninzi će se održavati u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika i Društvenom domu Rakarje.
Ove godine mažoretkinje ulaze u 29. sezonu djelovanja, tijekom koje su Veliku Goricu predstavljale na brojnim manifestacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članice su Saveza mažoretkinja i pom pon timova Hrvatske te Svjetske mažoret-sport federacije.
Prošla sezona 2024./25. bila je posebno uspješna, a rezultirala je nizom nagrada i priznanja. S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.
Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem kontakata trenericama:
- Lucija – 095/9011537
- Ana Lea – 091/5707709
Za više detalje, zainteresirani se mogu javiti na [email protected] ili putem društvenih mreža.
Najave
Vani je novi Reporter: “Čič beach” u nastajanju, pjesnikinja, vatrogasci i trener…
Potražite svoj besplatan primjerak na poznatim lokacijama po gradu i okolici
Sport
Na stanici u Puli: ‘Oni će jurnuti, ali ja volim ovu momčad i način na koji igra…’
Na otvaranju petoga kola SuperSport HNL-a, u petak od 20 sati, snage će odmjeriti nogometaši Istre 1961 i Gorice. Domaćin ima dva remija i dva poraza, a Gorica dolazi s pet bodova iz prva četiri kola
Sport
Naši zapisi iz Zemunika: Pojačanja na jedan dan, 15 janjaca, 9 odojaka i – 12 golova…
Dragi domaćini, sretna vam “stota” i veliko hvala na sjajnom gostoprimstvu!, stoji na početku izvještaja s gostovanja nogometaša Kurilovca u Zemuniku. Pobjedu 12-2 i sve oko nje opisao je Vlado Stepanić iz kluba…
Već je osvajanje naslova pobjednika kupa NS Zadarske županije i, upravo na bazi istog, plasman u pretkolo HR kupa, predstavljao najveći povijesni iskorak i uspjeh dugogodišnjeg županijskog ligaša, čije se igralište, sa jasnim obrisima budućeg lijepog stadiona, nalazi u neposrednoj blizini zemuničkog odnosno zadarskog aerodroma.
No, da su vrijedni domaćini imali neskrivenu ambiciju učiniti i još jedan korak više plasmanom u 1. kolo HR kupa, što bi nema sumnje bio najljepši poklon za njihov stoti rođendan koji se upravo tog dana obilježavao na prigodan i njima svojstven način, potvrđuje činjenica da su upravo za utakmicu protiv trećeligaša iz turopoljske metropole posegnuli za petoricom novih igrača, sa statusom pojačanja, iz susjednih klubova. Ne uspiju li dohvatiti plasman u daljnje kup natjecanje, iste će igrače, navodno, vratiti u matične klubove, što je, opet navodno, u skladu s važećim propisima…
U okružju isijavanja dalmatinskog krša i kamena na 30 celzijevaca, dočekale su nas lijepo uređene i shodno potrebama županijskog ligaša skrojene prostorije u sjevero-zapadnom uglu budućeg sportskog centra Lužine, tribina sa 4 reda sjedalica duž cijele zapadne strane (za sada, na žalost, nenatkrivene) i prostrani teren sa nevjerojatno uređenim i održavanim travnjakom, doslovno zelenim tepihom, o kakvom mi u Kurilovcu trenutno možemo samo sanjati. Dočekalo nas je, po riječima samih domaćina, gotovo tisuću domaćin navijača, ispunjenih očekivanjima da im njihovi dečki mogu priuštiti još jednu nezaboravnu utakmicu pa bi potom i rođendanska proslava trebala i morala biti još ljepša i nezaboravnija.
Prvi tragovi zabrinutosti na njihovim licima pojavili su se kada je gostujući stručni štab svoju momčad poslao na zagrijavanje točno 50 minuta prije početka same utakmice, dok su se njihovi nogometni mezimci još uvijek držali hladovine svojih svlačionica. Zabrinutost je porasla već u 12. minuti poslije golova Sedlačeka i Banića, a nada se vratila u 14. kada je Gotal lijepim “škaricama” smanjio na 1:2 (doduše, poslije nepotrebnog previda glavnog suca i prekršaja na vrataru Išeku).
No, tu je ujedno bio početak i kraj svim nadama domaćina jer je na isteku 45. rezultat bio 1:6 (Sedlaček dva puta, Banić, Starčević, Novak). Bilo je i više nego jasno kako je prelijepi travnjak zapravo bio veliki argument u prilog Kurilovčanima, na čiji sitni vez na sredini i probijanje po bokovima, igrači trenera Nikole Matkovića nisu imali apsolutno nikakav odgovor.
Ipak evidentna „razlika u klasi“ potvrđena je i u drugom dijelu, koji je završen identičnim omjerom 1:6 (Jordan za domaće, a Raković 2, Novak, Selman, D. Pršir i Cindrić po 1), pri čemu su oba trenera iskoristila mogućnost svih izmjena. Sjenu na sjajnu predstavu Senadovih trupa bacila je ozljeda novopridošlog i vrlo zanimljivog napadača Dominika Furneka, a dežurna liječnička služba potvrdila je kako ipak nije riječ o ozbiljnijoj povredi, što se svi iskreno nadamo i simpatičnog Čazmanca ubrzo očekujemo na treningu.
Posebno poglavlje ove utakmice svakako je način na koji su nas domaćini dočekali odmah po izlasku iz autobusa, negdje oko 15,00 sati, a nadasve poslije odigrane utakmice, uz napomenu da je ponašanje domaćih igrača i navijača tijekom iste bilo iznimno korektno i tolerantno. Prateći sadržaji proslave 100-tog rođendana NŠK Zemunik, kako za sve brojne domaće kibice – više stotina njih, tako i za našu ekspediciju, bili su uistinu bogati i birani.
Cijenu za to “platilo” je 15 janjaca i devet odojaka, uz obilje neizbježnog dalmatinskog pršuta i sira, a sve to, dakako, ne ide bez mrzle pive i dobrog gemišta i bevande, sve po volji i želji, sve gratis i uz brzu podvorbu lipih Dalmatinki i kršnih Dalmatinaca (pretpostavljamo volontera). Na žalost, baš kad je prava dalmatinska fešta, uz prve taktove grupe Vista, krenula u svom prepoznatljivom smjeru i vrhuncu, bili smo prisiljeni mahnuti domaćinu na pozdrav i krenuti na put via Kurilovec.
-
Kulturaprije 4 danaFOTO Ekipa ‘Obitelj’ pobjednik na manifestaciji ‘Stare seoske igre Kobilić 2025’
-
Moja županijaprije 2 danaNovi most preko Odre u Veleševcu! Početak radova na jesen
-
Sportprije 4 danaHladan tuš na Zvrniku, Polet promašivao, Kloštar ih nemilosrdno kaznio
-
Kulturaprije 4 danaFOTO Proslavljen blagdan Bartolova i 30. obljetnica Općine Orle