Vijesti
Maja Mačinko – Tehnička kultura njena je ljubav, a u NASA-i je kao doma
Profesorica je informatike, fizike i tehničke kulture.
Svjetski je dan učitelja. Zanimanja bez kojeg ne bi bilo ni svih ostalih. A kad naiđete na nekoga tko svoj poziv živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu onda to ne smije proći nezapaženo. U svijetu tehničke kulture teško da netko nije čuo za Maju Mačinko.
Kako kaže, dio djetinjstva provela je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, a onda su roditelji trbuhom za kruhom preselili u Istru.
-U trećem osnovne sam dakle promijenila sredinu, nisam tu djecu u razredu ništa razumjela, čakavica, baš je bilo teško. Trebalo je vremena da se oni priviknu na mene, a i ja na njih.- kaže Mačinko.
Nakon OŠ Joakima Rakovca upisala je Gimnaziju u Poreču.
-Iskreno da me netko tada pitao što ću raditi u životu, znala bih reći što sigurno neću, a to je da nikad neću raditi u školi. Nema šanse, fuj škola, fuj biti profesor, strašno. Uvijek sam bila više za jezike, umjetnost. U cijelom spletu okolnosti kako sam istraživala što ću upisati na faksu, dala sam papire i na fiziku i politehniku u Rijeci, došla na prijemni u Zagreb, no, kako mi se nije svidjela ekipa na Filozofskom fakultetu, bili su mi predrugačiji, odlučila sam upisati fiziku. Nakon mjesec dana totalno sam bila zaljubljena u fiziku, tehniku, pokuse, to mi je baš bilo super. Zanimljivo u cijeloj priči je da sam kroz srednju imala dva iz matematike, a tri iz fizike, apsolutno me to nije zanimalo.- prepričava nam, te ističe kako neće nikada zaboraviti kad joj je jedna profesorica na metodici koja je slovila za najstrožu na fakultetu rekla da ona iza nje vidi trideset uspješnih generacija djece. Smatrala je to tada kao pretjerivanje, ali sad je očito da je ona prepoznala nešto što tada nije ni sanjala.
-Sasvim slučajno došla sam u školu, a danas taj posao ne bih mijenjala nizašto na svijetu. Kao apsolvent sam radila u Istri u tri osnovne škole, zarađivala za džeparac i učila za zadnje ispite, a onda sam vidjela oglas za Veliku Goricu. Pojma nisam imala gdje je to i kako tamo doći. Poslala sam papire kao apsolvent i tada je ravnatelj OŠ Eugena Kvaternika bio Ivica Gazdić, on me nazvao i pitao kad mogu doći raditi. Nikada neću zaboraviti, prvi dan, objašnjavao mi je na koji bus moram ići da dođem do posla.
Kolektiv ju je oduševio na prvu, ravnatelj je, kaže, bio motivator, bio je super za “trknute” poput nje.
-Uvijek kad si došao s nekom novom idejom da nešto želiš raditi, da trebaš opremu, on bi to nabavio. Sjećam se kupio mi je prve robote koji su tad bili, pa sam ih nosila doma, a onda sva sretna natrag na nastavu djeci.
Predavala je tamo tehnički i informatiku.
-Kvaternik mi je najdraža škola u kojoj sam radila, ali spletom nekih oklonosti sada sam u Zagrebu u OŠ Ivana Cankara. Bilo mi je emotivno jako teško otići,a otišla sam samo zato jer mi je sadašnja škola puno bliže i jednostavnije mi je. No, i dalje sam u Gorici, imamo udrugu, radimo radionice.
Udruga je Turopoljski tehničari, svima znana kao TurTeh kojoj je Maja jedna od osnivačica. -U početku su to bile vikend radionice, ali teško je to funkcioniralo zbog svih aktivnosti koje djeca imaju tada, pa smo se nekako okrenuli da to bude kad su uglavnom na praznicima, ali imamo i pripremne radionice kad je netko natjecanje. A prošle godine smo odlučili pokrivati unutar škola, što matične, što područne. Imamo puno planova, no, korona nas sad dosta sputava, ali opcija online je tu, pa ćemo Svjetski tjedan svemira tako odraditi.
Osim što predaje u školi, rada u udruzi, radionica, Maja piše i udžbenike, pet godina je urednica za tehničku kulturu, radi priručnike, kutije, materijale, vježbe…
-Prepoznali su me, čuli su za mene i zvali me. Bio je to još jedan izazov na koji sam pristala, i moram priznati da na taj rad gledam drugačijim očima, vrlo je teško stvoriti finalni proizvod. Super mi je jer znam da sam ja ta koja je dala svoj mali doprinos da djeci bude kreativnija nastava, a uz sve to mogu testirati na svojim učenicima.
Bila je STEM edukator kad je krenula MicroBit revolucija, kaže da je tad doslovno živjela u automobilu šest mjeseci jer je svaki dan putovala posvuda i držala edukacije. Jedna od anegdota iz tog perioda, u jednoj od knjižnica u kojoj sam držala edukaciju, jedna žena MicroBit nije htjela primiti u ruke jer se bojala da će ju stresti struja.
Također radi u Hrvatskom robotičkom savezu, radila je u Kraljevici na ljetnim školama tehničke kulture, pisala zadatke za državno natjecanje iz automatike. Novo otkriće su joj e-Twinning projekti, riječ je o platformi gdje se povezuju nastavnici iz cijele Europe.
Projekt na koji je posebno ponosna je Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, nastao prije tri godine. Naime Maja je bila prva Hrvatica koju je američka ambasada nominirala za trotjednu stipendiju – putovanje u Ameriku, zvala se International Visitor Leadership Programme u kategoriji Hidden no more: Advancing Woman is STEAM fields. Cilj je bio odabrati 50 žena iz 50 različitih zemalja svijeta koje su lideri u steamu u svojoj zemlji i koje će se vratiti u svoju zemlju i nastaviti promovirati steam po cijeloj svojoj državi.
-To je stipendija za koju se ne možeš prijaviti, nego oni prepoznaju tvoj rad i dobila sam taj poziv, prošla tri komisije i dobila stipendiju! To iskustvo me promijenilo, obišli smo 50-ak institucija, a mi smo ostale povezane i danas i čujemo se, tako sam ja pokrenula taj projekt gdje je bilo jako puno gostiju, organizirala sam okrugli stol na temu Izazovi današnjice žena u znanosti. Imali smo niz predavanja, radionica, sajam inovacija…Sljedeće godine u veljači ponovno će biti taj event.
Prije pet godina radila je na Međunarodnom robotičkom kampu za srednjoškolce u Rijeci gdje su bili predavači iz raznih zemalja svijeta, među njima i Chuck Bergh koji je glavni inženjer u NASA-i koji je između ostaloga radio na Curiosity roveru koji se trenutno nalazi na Marsu, kad se vratio u Ameriku, oduševljen Majinim entuzijazmom, uputio joj je poziv da dođe u NASU kad god bude imala priliku. Nije trebalo dugo, štedjela je cijelu godinu za avionsku kartu.
Tehnologija tamo nije ni blizu onog što gledamo na tv-u, kaže.
-To je sve staro bar 30 godina, jer sav ova moderna tehnologija ne preživljava zračenja u svemiru. Super mi je bila i činjenica da je robotska ruka tog rovera koji se nalazi na Marsu napravljena od 500-tinjak udica za pecanje!
Ima li Maja slobodnog vremena? Ima! Putuje po svijetu, najljepša zemlja bio je Island, a najzabavnija je bila Rusija.
-Osjećala sam se kao doma. Oni su zapeli u sustavu od prije 15,20 godina, pa me puno toga podsjetilo na djetinjstvo. Jako su srdačni, ni u jednom trenutku me nije bilo strah. To mi je društveno baš najzanimljivija zemlja. Island me ostavio bez teksta, obišla sam cijeli sjeverni dio autom. Jedno odlično iskustvo je bila vožnja tunelom kroz vulkan, a u graduu su staru školu pretvorili u hostel gdje sam bila jedini gost.
Kako je bila u Las Vegasu, priznaje nije se udala, ali je pokušala kockati, uložila je pet dolara, no nije ništa zaradila, ali zabavila se poprilično. Hrvatska joj je ipak najljepša zemlja na svijetu jer imamo i more, i planine, i našu ravnicu.
Voli prirodu, planinari, biciklira, trčala je, malo je u posljednje vrijeme, kaže usporila, ali namjerava se opet pokrenuti.
-Pogled s planina je pravo punjenje baterija a trčanje je ispušni ventil, slušalice u uši i lagano svojim tempom. I samo da mi je priroda.
Za kraj smo ostavili nagrade kojih je uistinu puno. Osim američke stipendije, ove godine je opet, drugu godinu zaredom dobila nagradu za najuspješnijeg obrazovnog djelatnika, najdraža joj je nagrada Fausta Vrančića, inače najveća nagrada u tehničkoj kulturi za koju je prvi put čula na faksu i mislila je da će ju i ona možda u mirovini dobiti, ali postigla je to priznanje ipak puno prije. Tu je i nagrada Hrvatskog robotičkog saveza za promicanje stvaralaštva u robotici, a prva nagrada ikad bila je nagrada Rudolfa Perešina, nakon svega tri rada u Velikoj Gorici. Digitalno obrazovni sadržaji su joj također nagrađeni.
-Najveća nagrada su mi djeca kad upišu srednju školu i fakultet i kad mi dođu sretna, a rečenica koja mi se urezala u sjećanje, jedne je mame, koja mi je došla zahvaliti i reći da svojeg sina nikad nije vidjela da tako sretan ide u školu i iz škole. – poručuje Mačinko za kraj.
Sport
Gorica krenula! ‘Intenzivno tražimo pojačanja. Želimo pogoditi, a na žuriti…’
Nogometaši Gorice okupili su se na pripremama za nastavak sezone trećeg dana ove nove godine, a na svome stadionu ostat će do četvrtka. Protivnike u pripremama znamo, promjene u kadru tek će se događati…
Subota se probudila u sivim nijansama, prohladna, idealnija za ostati u krevetu nego kretati u nove početke, ali nogometaše Gorice čekalo je upravo ovo drugo. Trener Mario Carević uvodni je sastanak s igračima odradio u svlačionici, prve poruke igračima u 2026. godini prenio je prije nego što su svi zajedno izašli na pomoćno igralište Gradskog stadiona, što se dogodilo nekoliko minuta nakon 11 sati.
Opravdano odsutni bili su bolesni Jakov Gurlica i Fran Gurlica, no glavna je novost zapravo bilo to što novosti – nema! Carević je okupio kadar identičan onom kojeg je raspustio neposredno uoči Božića, što baš i nije česta pojava u svijetu nogometa. Međutim, promjena će biti…
– Startali smo, odradili uvodni trening, a u nedjelju imamo testiranje i dva treninga. Doma ćemo biti do četvrtka, kad idemo za Umag, gdje imamo i tri dogovorene pripremne utakmice – uvodno je kazao trener Carević nakon što je odrađen prvi trening.
– Da, promjena zasad nema, ali naravno da su dogovoru s upravom radimo na tome da proširimo kadar, a na nekim pozicijama trebaju nam i drukčiji profili igrača. Već sam sto puta rekao da nam prema naprijed fali malo brzine, individualnosti, i takvog igrača svakako bismo željeli dovesti. Na nekim pozicijama nam trebaju alternative, no sve ostalo je u redu – vjeruje Carević i nastavlja:
– Nama stvarno ne treba puno da bismo svi skupa bili bolji i napravili neke iskorake. Intenzivno smo u potrazi za takvim igračima, ali ne želimo žuriti, jer tu moraš biti siguran da ćeš pogoditi. U prvom redu karakterno, a onda i igrački. U svakom slučaju, u potrazi smo, pokušavamo neke igrače potpisati, a što će se događati, vidjet ćemo. To su neke interne stvari koje pokušavamo riješiti, ali nije to lako u zimskom prijelaznom roku, jer uvijek se tu radi o igračima koji su u problemu; ili nisu igrali, ili se vraćaju iz ozljede. Kompleksno je tu naći dobrog igrača, vidjeli smo to i prošle zime, ali nema nam druge nego pogoditi.
Iako je svjestan da se kadar mora i proširiti i osnažiti, svaku priliku će Carević iskoristiti da ponovi kako je uvjeren da ova momčad ima veliki potencijal. Međutim, na akciju te tjera i konkurencija…
– Da, Vukovar je već potpisao četiri-pet dobrih igrača, Lokomotiva također, Osijek da ne govorim, to nije ni tema… Sve je to varljivo, koliko god si na par bodova od Europe, toliko si i na par bodova od borbe za ostanak. A kad je tako, važna je širina kadra, široka klupa, da možeš u svakoj fazi utakmice osvježavati momčad. Ali kažem, vidjet ćemo što se može napraviti na tržištu, što će se pojaviti, što ćemo uspjeti, a što ne.
U ovom trenutku, kad se sve zbroji, najvažnije je da nitko nije otišao.
– Tako je, za početak mi je drago da su svi od jeseni živi i zdravi, ovdje s nama, jer to znači da imamo odličnu bazu igrača. Stalno sam i komunicirao da mi se sviđa ova momčad, način na koji igramo, ali na to nam sad treba taj jedan drukčiji profil, koji će sve to oploditi. Ako to uspijemo dovesti, mislim da ćemo stvarno biti dobri – ističe trener Gorice.
Do četvrtka će Goričani, dakle, trenirati na našem stadionu, a onda će doći vrijeme da se pakiraju stvari. U Umagu će gorička delegacija biti od 8. do 17. siječnja. Protiv Radomlja će se igrati 10. siječnja, protiv Kopra 13., a na kraju je za 17. siječnja predviđen mađarski ZTE.
– Dovoljne će biti tri utakmice, budući da je pauza kratka, jer još i protiv Varaždina igramo već u petak… Važno je da imamo normalan trenažni proces, pokušat ćemo uhodavati neke nove stvari i nadam se samo da neće biti ozljeda i bolesti. Prošle godine u Medulinu to nas je izmučilo, bilo je puno bolesnih, a i sad je vrijeme gripa i viroza… Ali dobro, za sad smo ok – zaključio je Carević.
GORICA PRVOG DANA PRIPREMA
GOLMANI: Davor Matijaš, Darjan Žarkov, Fran Došen
BRANIČI: Jakov Filipović, Stefan Perić, Mateo Leš, Zvonimir Josić, Marijan Čabraja, Elvir Duraković
VEZNI IGRAČI: Jurica Pršir, Iker Pozo, Ante Kavelj, Domagoj Pavičić, Ivan Fiolić, Žan Trontelj, Ognjen Bakić, Luka Vrzić, Stjepan Kučiš
NAPADAČI: Ante Erceg, Filip Čuić, Vanja Pelko, Medin Gashi
NEDOSTAJU: Jakov Gurlica, Fran Kasumović
Sport
Novi početak subotom: Gorica kreće u pripreme, zasad bez novih lica?!
Nogometaši Gorice okupit će se na pripremama za nastavak sezone u subotu u 11 sati, a nakon prvih pet dana preselit će se u Umag, gdje će odraditi centralni dio
Vijesti
Hrvatsko zdravstvo kreće s velikim promjenama, spominje se i Velika Gorica – “Ovo će biti godina konkretnih rezultata”
Ministarstvo zdravstva najavilo da 2026. donosi konkretnu modernizaciju sustava, investicije u bolničke kapacitete i zakonodavne promjene koje bi trebale poboljšati dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi.
Vijesti
Učenici, roditelji i nastavnici udružili snage – pomoć iz OŠ Vukovina za one kojima je najpotrebnija
-
Vijestiprije 6 danaVG umjesto ZG: ‘Radimo na tome da Velika Gorica dobije svoju registraciju!’
-
HOTNEWSprije 6 danaZAVRŠENO GLASANJE Advent u Velikoj Gorici među pet najljepših u Hrvatskoj
-
Vijestiprije 5 danaDonosimo radno vrijeme trgovina u Velikoj Gorici za Staru i Novu godinu! Zatvaraju se ranije nego inače…
-
Vijestiprije 2 danaPrometna nesreća u Novom Čiču! Automobil nakon sudara završio u kanalu – otežan promet