Vijesti
Maja Mačinko – Tehnička kultura njena je ljubav, a u NASA-i je kao doma
Profesorica je informatike, fizike i tehničke kulture.
Svjetski je dan učitelja. Zanimanja bez kojeg ne bi bilo ni svih ostalih. A kad naiđete na nekoga tko svoj poziv živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu onda to ne smije proći nezapaženo. U svijetu tehničke kulture teško da netko nije čuo za Maju Mačinko.
Kako kaže, dio djetinjstva provela je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, a onda su roditelji trbuhom za kruhom preselili u Istru.
-U trećem osnovne sam dakle promijenila sredinu, nisam tu djecu u razredu ništa razumjela, čakavica, baš je bilo teško. Trebalo je vremena da se oni priviknu na mene, a i ja na njih.- kaže Mačinko.
Nakon OŠ Joakima Rakovca upisala je Gimnaziju u Poreču.
-Iskreno da me netko tada pitao što ću raditi u životu, znala bih reći što sigurno neću, a to je da nikad neću raditi u školi. Nema šanse, fuj škola, fuj biti profesor, strašno. Uvijek sam bila više za jezike, umjetnost. U cijelom spletu okolnosti kako sam istraživala što ću upisati na faksu, dala sam papire i na fiziku i politehniku u Rijeci, došla na prijemni u Zagreb, no, kako mi se nije svidjela ekipa na Filozofskom fakultetu, bili su mi predrugačiji, odlučila sam upisati fiziku. Nakon mjesec dana totalno sam bila zaljubljena u fiziku, tehniku, pokuse, to mi je baš bilo super. Zanimljivo u cijeloj priči je da sam kroz srednju imala dva iz matematike, a tri iz fizike, apsolutno me to nije zanimalo.- prepričava nam, te ističe kako neće nikada zaboraviti kad joj je jedna profesorica na metodici koja je slovila za najstrožu na fakultetu rekla da ona iza nje vidi trideset uspješnih generacija djece. Smatrala je to tada kao pretjerivanje, ali sad je očito da je ona prepoznala nešto što tada nije ni sanjala.
-Sasvim slučajno došla sam u školu, a danas taj posao ne bih mijenjala nizašto na svijetu. Kao apsolvent sam radila u Istri u tri osnovne škole, zarađivala za džeparac i učila za zadnje ispite, a onda sam vidjela oglas za Veliku Goricu. Pojma nisam imala gdje je to i kako tamo doći. Poslala sam papire kao apsolvent i tada je ravnatelj OŠ Eugena Kvaternika bio Ivica Gazdić, on me nazvao i pitao kad mogu doći raditi. Nikada neću zaboraviti, prvi dan, objašnjavao mi je na koji bus moram ići da dođem do posla.
Kolektiv ju je oduševio na prvu, ravnatelj je, kaže, bio motivator, bio je super za “trknute” poput nje.
-Uvijek kad si došao s nekom novom idejom da nešto želiš raditi, da trebaš opremu, on bi to nabavio. Sjećam se kupio mi je prve robote koji su tad bili, pa sam ih nosila doma, a onda sva sretna natrag na nastavu djeci.
Predavala je tamo tehnički i informatiku.
-Kvaternik mi je najdraža škola u kojoj sam radila, ali spletom nekih oklonosti sada sam u Zagrebu u OŠ Ivana Cankara. Bilo mi je emotivno jako teško otići,a otišla sam samo zato jer mi je sadašnja škola puno bliže i jednostavnije mi je. No, i dalje sam u Gorici, imamo udrugu, radimo radionice.
Udruga je Turopoljski tehničari, svima znana kao TurTeh kojoj je Maja jedna od osnivačica. -U početku su to bile vikend radionice, ali teško je to funkcioniralo zbog svih aktivnosti koje djeca imaju tada, pa smo se nekako okrenuli da to bude kad su uglavnom na praznicima, ali imamo i pripremne radionice kad je netko natjecanje. A prošle godine smo odlučili pokrivati unutar škola, što matične, što područne. Imamo puno planova, no, korona nas sad dosta sputava, ali opcija online je tu, pa ćemo Svjetski tjedan svemira tako odraditi.
Osim što predaje u školi, rada u udruzi, radionica, Maja piše i udžbenike, pet godina je urednica za tehničku kulturu, radi priručnike, kutije, materijale, vježbe…
-Prepoznali su me, čuli su za mene i zvali me. Bio je to još jedan izazov na koji sam pristala, i moram priznati da na taj rad gledam drugačijim očima, vrlo je teško stvoriti finalni proizvod. Super mi je jer znam da sam ja ta koja je dala svoj mali doprinos da djeci bude kreativnija nastava, a uz sve to mogu testirati na svojim učenicima.
Bila je STEM edukator kad je krenula MicroBit revolucija, kaže da je tad doslovno živjela u automobilu šest mjeseci jer je svaki dan putovala posvuda i držala edukacije. Jedna od anegdota iz tog perioda, u jednoj od knjižnica u kojoj sam držala edukaciju, jedna žena MicroBit nije htjela primiti u ruke jer se bojala da će ju stresti struja.
Također radi u Hrvatskom robotičkom savezu, radila je u Kraljevici na ljetnim školama tehničke kulture, pisala zadatke za državno natjecanje iz automatike. Novo otkriće su joj e-Twinning projekti, riječ je o platformi gdje se povezuju nastavnici iz cijele Europe.
Projekt na koji je posebno ponosna je Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, nastao prije tri godine. Naime Maja je bila prva Hrvatica koju je američka ambasada nominirala za trotjednu stipendiju – putovanje u Ameriku, zvala se International Visitor Leadership Programme u kategoriji Hidden no more: Advancing Woman is STEAM fields. Cilj je bio odabrati 50 žena iz 50 različitih zemalja svijeta koje su lideri u steamu u svojoj zemlji i koje će se vratiti u svoju zemlju i nastaviti promovirati steam po cijeloj svojoj državi.
-To je stipendija za koju se ne možeš prijaviti, nego oni prepoznaju tvoj rad i dobila sam taj poziv, prošla tri komisije i dobila stipendiju! To iskustvo me promijenilo, obišli smo 50-ak institucija, a mi smo ostale povezane i danas i čujemo se, tako sam ja pokrenula taj projekt gdje je bilo jako puno gostiju, organizirala sam okrugli stol na temu Izazovi današnjice žena u znanosti. Imali smo niz predavanja, radionica, sajam inovacija…Sljedeće godine u veljači ponovno će biti taj event.
Prije pet godina radila je na Međunarodnom robotičkom kampu za srednjoškolce u Rijeci gdje su bili predavači iz raznih zemalja svijeta, među njima i Chuck Bergh koji je glavni inženjer u NASA-i koji je između ostaloga radio na Curiosity roveru koji se trenutno nalazi na Marsu, kad se vratio u Ameriku, oduševljen Majinim entuzijazmom, uputio joj je poziv da dođe u NASU kad god bude imala priliku. Nije trebalo dugo, štedjela je cijelu godinu za avionsku kartu.
Tehnologija tamo nije ni blizu onog što gledamo na tv-u, kaže.
-To je sve staro bar 30 godina, jer sav ova moderna tehnologija ne preživljava zračenja u svemiru. Super mi je bila i činjenica da je robotska ruka tog rovera koji se nalazi na Marsu napravljena od 500-tinjak udica za pecanje!
Ima li Maja slobodnog vremena? Ima! Putuje po svijetu, najljepša zemlja bio je Island, a najzabavnija je bila Rusija.
-Osjećala sam se kao doma. Oni su zapeli u sustavu od prije 15,20 godina, pa me puno toga podsjetilo na djetinjstvo. Jako su srdačni, ni u jednom trenutku me nije bilo strah. To mi je društveno baš najzanimljivija zemlja. Island me ostavio bez teksta, obišla sam cijeli sjeverni dio autom. Jedno odlično iskustvo je bila vožnja tunelom kroz vulkan, a u graduu su staru školu pretvorili u hostel gdje sam bila jedini gost.
Kako je bila u Las Vegasu, priznaje nije se udala, ali je pokušala kockati, uložila je pet dolara, no nije ništa zaradila, ali zabavila se poprilično. Hrvatska joj je ipak najljepša zemlja na svijetu jer imamo i more, i planine, i našu ravnicu.
Voli prirodu, planinari, biciklira, trčala je, malo je u posljednje vrijeme, kaže usporila, ali namjerava se opet pokrenuti.
-Pogled s planina je pravo punjenje baterija a trčanje je ispušni ventil, slušalice u uši i lagano svojim tempom. I samo da mi je priroda.
Za kraj smo ostavili nagrade kojih je uistinu puno. Osim američke stipendije, ove godine je opet, drugu godinu zaredom dobila nagradu za najuspješnijeg obrazovnog djelatnika, najdraža joj je nagrada Fausta Vrančića, inače najveća nagrada u tehničkoj kulturi za koju je prvi put čula na faksu i mislila je da će ju i ona možda u mirovini dobiti, ali postigla je to priznanje ipak puno prije. Tu je i nagrada Hrvatskog robotičkog saveza za promicanje stvaralaštva u robotici, a prva nagrada ikad bila je nagrada Rudolfa Perešina, nakon svega tri rada u Velikoj Gorici. Digitalno obrazovni sadržaji su joj također nagrađeni.
-Najveća nagrada su mi djeca kad upišu srednju školu i fakultet i kad mi dođu sretna, a rečenica koja mi se urezala u sjećanje, jedne je mame, koja mi je došla zahvaliti i reći da svojeg sina nikad nije vidjela da tako sretan ide u školu i iz škole. – poručuje Mačinko za kraj.
HOTNEWS
Tom Tailor stigao u Veliku Goricu!
Topla i ugodna atmosfera okupila je brojne posjetitelje koji su među prvima razgledali aktualne kolekcije i iskoristili prigodne pogodnosti.
Velika Gorica danas je bogatija za još jednu modnu adresu. U Zagrebačkoj ulici 25, kod Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, otvorena je nova poslovnica modnog brenda Tom Tailor.
Centar Gorice dobio je novo modno pojačanje koje je od danas, 12. veljače, otvorilo svoja vrata, a povodom otvorenja svim je kupcima osigurano 20% popusta na svu novu kolekciju uz kupnju iznad 20 eura. Važno je napomenuti i sezonsko sniženje koje se odnosi na jesensku i zimsku kolekciju, a čija je cijena snižena i do 50%.
Topla i ugodna atmosfera okupila je brojne posjetitelje koji su među prvima razgledali aktualne kolekcije i iskoristili prigodne pogodnosti.
Tom Tailor je trgovina modernih i casual odjevnih predmeta koja svoje korijene vuče još od 1962. godine, u Hrvatskoj posluje više od desetljeća, a sada nudi svoje bezvremenske modne kombinacije u Velikoj Gorici.
Ovaj međunarodno poznati odjevni brend u Grad nam je dovelo poduzeće Tekstil d.d. koje, u sklopu svoje maloprodajne djelatnosti, upravlja Tom Tailor trgovinama u Hrvatskoj, uključujući već postojeće u Zagrebu, Karlovcu, Čakovcu, Varaždinu, Vinkovcima, Osijeku i Puli.
– Iznimno nam je drago što je Gorica došla na red. Smatramo da ovakav koncept prodavaonice ima svoje mjesto u gradu, a manje sredine prepoznajemo kao tržišta s velikim potencijalom. Sa zadovoljstvom smo otvorili poslovnicu u Velikoj Gorici i nastojat ćemo učiniti svakog kupca zadovoljnim jer smatramo ovu franšizu i odjevne predmete kvalitetnim te cjenovno i modno prihvatljivim širokoj skupini ljudi – rekla je Brankica Šandor, voditeljica maloprodaje i brend manager, inače rodom iz Velike Bune.
U ponudi imaju muški i ženski asortiman, s naglaskom na mušku liniju koja inicijalno čini prepoznatljivost brenda Tom Tailor.
– Asortiman je raznolik te obuhvaća jakne, prsluke, košulje, pulovere, majice, traperice, donje rublje te modne dodatke poput remena i torbica. Kupcima su dostupne kombinacije za kompletan outfit – od glave do pete. Brend se temelji na spoju sportske elegancije i suvremenih trendova, prilagođenih dinamici današnjeg načina života – rekla je Šandor, zahvalivši svima koji su sudjelovali u realizaciji projekta te pozvala građane da posjete novu trgovinu, razgledaju ponudu i pronađu komade za sebe.
Bezvremenski casual stil, suvremena elegancija, urbani minimalizam, udobni i nosivi komadi te kvalitetni materijali i moderni dizajn su ono što brend Tom Tailor čini prepoznatljivim diljem svijeta.
Dolaskom u Veliku Goricu, taj prepoznatljivi modni potpis postaje dostupan i lokalnoj zajednici, koja sada na jednoj adresi može pronaći kombinacije prilagođene svakodnevnom ritmu – od poslovnih obveza do opuštenih gradskih šetnji.
Otvaranjem nove poslovnice, Gorica dobiva još jednu atraktivnu shopping destinaciju koja prati suvremene trendove, ali pritom zadržava naglasak na kvaliteti i pristupačnosti.
FOTO GALERIJA:
Foto: Vanesa Miković
Kultura
Županija ulaže u kulturni život – više od pola milijuna eura za festivale, muzeje i udruge
Županija financijski podupire 260 kulturnih programa, a jedan od njih je i Velikogorički brass festival
Sport
Iz Gorice u kijevski Dinamo?! “Konobar” s desnog boka hit na tržištu…
Slovenac Žan Trontelj ove je sezone u Gorici na posudbi iz ukrajinske Zorje Lugansk, a upravo u Ukrajini mogao bi i nastaviti karijeru, i to u dresu najvećega kluba iz glavnoga grada…
HOTNEWS
FOTO Velika Gorica bogatija za 200 novih stabala – Grad nastavlja s ozelenjavanjem
Cilj je doći do brojke od 4 tisuće stabala.
Velika Gorica danas je dobila 200 novih stabala, a sadnja se održala u Vukomeričkoj ulici. Gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo je da Grad nastavlja s intenzivnim ozelenjavanjem i u ovoj godini.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
“Nastavljamo sa sadnjom zelenila i stabala na području grada Velike Gorice, kako u ruralnom, tako i u urbanom dijelu. Danas svjedočimo 200 novih stabala koji simboliziraju urbanu šumu, a nastojimo doći do brojke od 4 tisuće kako smo i rekli. Samo u prošloj godini smo posadili više od tisuću stabala”, rekao je gradonačelnik.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
Investicija je vrijedna 1.300.000, pri čemu je 80 % sredstava osigurano iz fondova Europske unije, dok Grad Velika Gorica sudjeluje s preostalih 20 %.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
No, gradonačelnik poručuje kako ovo nije kraj – “Ne stajemo s ovim, već nastavljamo s jednakim intenzitetom jer znamo svi koliko je važno zelenilo, koliko je bitno zbog klimatskih promjena, kvalitete života svih naših sugrađanki i sugrađana, tako da možete očekivati uskoro ponovno nove sadnje”.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
-
Sportprije 3 danaPosljedice cirkusa: Gorica čeka Vukovar bez trenera, ali i bez kapetana!
-
Sportprije 3 danaIzborna skupština NK Kurilovec, sportski uspjesi u sjeni teške financijske situacije
-
HOTNEWSprije 5 danaFOTO DVD Vrbovo pobjednik na 117. Turopoljskom fašniku. Koncert Lidije Bačić
-
Sportprije 3 danaZaboravljeni identiteti: Kad su Turopoljem harali Partizan, Borac i Proleter…