Vijesti
Maja Mačinko – Tehnička kultura njena je ljubav, a u NASA-i je kao doma
Profesorica je informatike, fizike i tehničke kulture.
Svjetski je dan učitelja. Zanimanja bez kojeg ne bi bilo ni svih ostalih. A kad naiđete na nekoga tko svoj poziv živi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu onda to ne smije proći nezapaženo. U svijetu tehničke kulture teško da netko nije čuo za Maju Mačinko.
Kako kaže, dio djetinjstva provela je u Slavoniji, u Slavonskom Brodu, a onda su roditelji trbuhom za kruhom preselili u Istru.
-U trećem osnovne sam dakle promijenila sredinu, nisam tu djecu u razredu ništa razumjela, čakavica, baš je bilo teško. Trebalo je vremena da se oni priviknu na mene, a i ja na njih.- kaže Mačinko.
Nakon OŠ Joakima Rakovca upisala je Gimnaziju u Poreču.
-Iskreno da me netko tada pitao što ću raditi u životu, znala bih reći što sigurno neću, a to je da nikad neću raditi u školi. Nema šanse, fuj škola, fuj biti profesor, strašno. Uvijek sam bila više za jezike, umjetnost. U cijelom spletu okolnosti kako sam istraživala što ću upisati na faksu, dala sam papire i na fiziku i politehniku u Rijeci, došla na prijemni u Zagreb, no, kako mi se nije svidjela ekipa na Filozofskom fakultetu, bili su mi predrugačiji, odlučila sam upisati fiziku. Nakon mjesec dana totalno sam bila zaljubljena u fiziku, tehniku, pokuse, to mi je baš bilo super. Zanimljivo u cijeloj priči je da sam kroz srednju imala dva iz matematike, a tri iz fizike, apsolutno me to nije zanimalo.- prepričava nam, te ističe kako neće nikada zaboraviti kad joj je jedna profesorica na metodici koja je slovila za najstrožu na fakultetu rekla da ona iza nje vidi trideset uspješnih generacija djece. Smatrala je to tada kao pretjerivanje, ali sad je očito da je ona prepoznala nešto što tada nije ni sanjala.
-Sasvim slučajno došla sam u školu, a danas taj posao ne bih mijenjala nizašto na svijetu. Kao apsolvent sam radila u Istri u tri osnovne škole, zarađivala za džeparac i učila za zadnje ispite, a onda sam vidjela oglas za Veliku Goricu. Pojma nisam imala gdje je to i kako tamo doći. Poslala sam papire kao apsolvent i tada je ravnatelj OŠ Eugena Kvaternika bio Ivica Gazdić, on me nazvao i pitao kad mogu doći raditi. Nikada neću zaboraviti, prvi dan, objašnjavao mi je na koji bus moram ići da dođem do posla.
Kolektiv ju je oduševio na prvu, ravnatelj je, kaže, bio motivator, bio je super za “trknute” poput nje.
-Uvijek kad si došao s nekom novom idejom da nešto želiš raditi, da trebaš opremu, on bi to nabavio. Sjećam se kupio mi je prve robote koji su tad bili, pa sam ih nosila doma, a onda sva sretna natrag na nastavu djeci.
Predavala je tamo tehnički i informatiku.
-Kvaternik mi je najdraža škola u kojoj sam radila, ali spletom nekih oklonosti sada sam u Zagrebu u OŠ Ivana Cankara. Bilo mi je emotivno jako teško otići,a otišla sam samo zato jer mi je sadašnja škola puno bliže i jednostavnije mi je. No, i dalje sam u Gorici, imamo udrugu, radimo radionice.
Udruga je Turopoljski tehničari, svima znana kao TurTeh kojoj je Maja jedna od osnivačica. -U početku su to bile vikend radionice, ali teško je to funkcioniralo zbog svih aktivnosti koje djeca imaju tada, pa smo se nekako okrenuli da to bude kad su uglavnom na praznicima, ali imamo i pripremne radionice kad je netko natjecanje. A prošle godine smo odlučili pokrivati unutar škola, što matične, što područne. Imamo puno planova, no, korona nas sad dosta sputava, ali opcija online je tu, pa ćemo Svjetski tjedan svemira tako odraditi.
Osim što predaje u školi, rada u udruzi, radionica, Maja piše i udžbenike, pet godina je urednica za tehničku kulturu, radi priručnike, kutije, materijale, vježbe…
-Prepoznali su me, čuli su za mene i zvali me. Bio je to još jedan izazov na koji sam pristala, i moram priznati da na taj rad gledam drugačijim očima, vrlo je teško stvoriti finalni proizvod. Super mi je jer znam da sam ja ta koja je dala svoj mali doprinos da djeci bude kreativnija nastava, a uz sve to mogu testirati na svojim učenicima.
Bila je STEM edukator kad je krenula MicroBit revolucija, kaže da je tad doslovno živjela u automobilu šest mjeseci jer je svaki dan putovala posvuda i držala edukacije. Jedna od anegdota iz tog perioda, u jednoj od knjižnica u kojoj sam držala edukaciju, jedna žena MicroBit nije htjela primiti u ruke jer se bojala da će ju stresti struja.
Također radi u Hrvatskom robotičkom savezu, radila je u Kraljevici na ljetnim školama tehničke kulture, pisala zadatke za državno natjecanje iz automatike. Novo otkriće su joj e-Twinning projekti, riječ je o platformi gdje se povezuju nastavnici iz cijele Europe.
Projekt na koji je posebno ponosna je Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, nastao prije tri godine. Naime Maja je bila prva Hrvatica koju je američka ambasada nominirala za trotjednu stipendiju – putovanje u Ameriku, zvala se International Visitor Leadership Programme u kategoriji Hidden no more: Advancing Woman is STEAM fields. Cilj je bio odabrati 50 žena iz 50 različitih zemalja svijeta koje su lideri u steamu u svojoj zemlji i koje će se vratiti u svoju zemlju i nastaviti promovirati steam po cijeloj svojoj državi.
-To je stipendija za koju se ne možeš prijaviti, nego oni prepoznaju tvoj rad i dobila sam taj poziv, prošla tri komisije i dobila stipendiju! To iskustvo me promijenilo, obišli smo 50-ak institucija, a mi smo ostale povezane i danas i čujemo se, tako sam ja pokrenula taj projekt gdje je bilo jako puno gostiju, organizirala sam okrugli stol na temu Izazovi današnjice žena u znanosti. Imali smo niz predavanja, radionica, sajam inovacija…Sljedeće godine u veljači ponovno će biti taj event.
Prije pet godina radila je na Međunarodnom robotičkom kampu za srednjoškolce u Rijeci gdje su bili predavači iz raznih zemalja svijeta, među njima i Chuck Bergh koji je glavni inženjer u NASA-i koji je između ostaloga radio na Curiosity roveru koji se trenutno nalazi na Marsu, kad se vratio u Ameriku, oduševljen Majinim entuzijazmom, uputio joj je poziv da dođe u NASU kad god bude imala priliku. Nije trebalo dugo, štedjela je cijelu godinu za avionsku kartu.
Tehnologija tamo nije ni blizu onog što gledamo na tv-u, kaže.
-To je sve staro bar 30 godina, jer sav ova moderna tehnologija ne preživljava zračenja u svemiru. Super mi je bila i činjenica da je robotska ruka tog rovera koji se nalazi na Marsu napravljena od 500-tinjak udica za pecanje!
Ima li Maja slobodnog vremena? Ima! Putuje po svijetu, najljepša zemlja bio je Island, a najzabavnija je bila Rusija.
-Osjećala sam se kao doma. Oni su zapeli u sustavu od prije 15,20 godina, pa me puno toga podsjetilo na djetinjstvo. Jako su srdačni, ni u jednom trenutku me nije bilo strah. To mi je društveno baš najzanimljivija zemlja. Island me ostavio bez teksta, obišla sam cijeli sjeverni dio autom. Jedno odlično iskustvo je bila vožnja tunelom kroz vulkan, a u graduu su staru školu pretvorili u hostel gdje sam bila jedini gost.
Kako je bila u Las Vegasu, priznaje nije se udala, ali je pokušala kockati, uložila je pet dolara, no nije ništa zaradila, ali zabavila se poprilično. Hrvatska joj je ipak najljepša zemlja na svijetu jer imamo i more, i planine, i našu ravnicu.
Voli prirodu, planinari, biciklira, trčala je, malo je u posljednje vrijeme, kaže usporila, ali namjerava se opet pokrenuti.
-Pogled s planina je pravo punjenje baterija a trčanje je ispušni ventil, slušalice u uši i lagano svojim tempom. I samo da mi je priroda.
Za kraj smo ostavili nagrade kojih je uistinu puno. Osim američke stipendije, ove godine je opet, drugu godinu zaredom dobila nagradu za najuspješnijeg obrazovnog djelatnika, najdraža joj je nagrada Fausta Vrančića, inače najveća nagrada u tehničkoj kulturi za koju je prvi put čula na faksu i mislila je da će ju i ona možda u mirovini dobiti, ali postigla je to priznanje ipak puno prije. Tu je i nagrada Hrvatskog robotičkog saveza za promicanje stvaralaštva u robotici, a prva nagrada ikad bila je nagrada Rudolfa Perešina, nakon svega tri rada u Velikoj Gorici. Digitalno obrazovni sadržaji su joj također nagrađeni.
-Najveća nagrada su mi djeca kad upišu srednju školu i fakultet i kad mi dođu sretna, a rečenica koja mi se urezala u sjećanje, jedne je mame, koja mi je došla zahvaliti i reći da svojeg sina nikad nije vidjela da tako sretan ide u školu i iz škole. – poručuje Mačinko za kraj.
Obrazovanje
Klinci iz Kvaternika osvojili županiju: Nitko ne igra graničar bolje od njih!
Velikogorička škola prava je sila u graničaru za učenike četvrtih razreda. Dominacija uspostavljena prethodnih godina potvrđena je i ovoga puta, kad je OŠ Eugena Kvaternika još jedanput izborila državno natjecanje
Obrazovanje
“Vrtko” krenuo uz podgutnicu: Udarnik dovodi rukomet u naše vrtiće
U ime Grada Velike Gorice sporazum o ulasku ŽRK Udarnika u projekt “Vrtko”, kojim će se rukomet približavati najmlađima, potpisao je prikladno odjeveni predsjednik Udarnika Josip Mučnjak
Sport
Peti put za Jenkija: Sjećanje na prijatelja i promocija košarke u jednom
U subotu i nedjelju u Gradskoj dvorani će se igrati Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki, u čast dugogodišnjeg trenera mladih velikogoričkih košarkaša. Turnir će imati i međunarodni karakter…
Sport
Još Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!
Nakon što u nedjelju u 17.45 sati odigraju svoju posljednju utakmicu u ovoj godini, nogometaši Gorice otići će na odmor, a stvari će se zakuhati u uredima i na telefonskim linijama. Priče i pričice već su krenule…
Još samo 90 minuta nogometa ostalo je igračima Gorice u ovoj kalendarskoj godini, ali tih posljednjih 90 minuta bit će ozbiljan izazov. Goričani, naime, u nedjelju u 17.45 sati, gostuju kod prvaka Rijeke na Rujevici i bit će to ne samo posljednja utakmica godine za igrače obje momčadi, nego i u kompletnom svijetu HNL-a.
A kad nogomet utihne, kreće tržnica. Tako to ide u nogometu, pauze između dvije polusezonu u pravilu služe za pripremanje igrača i momčadi, ali i promjene u kadru. One su, jasno, uvijek dvosmjerne, nema tog prijelaznog roka i toga kluba koji će nekoga dovesti, a s nekima se rastati, pa će to vrijediti i za Goricu u prvim danima 2026. godine.
Pojačanja je realno očekivati, poneku prinovu još realnije, ali u tom smjeru zasad nema priča i najava. Sportski sektor kluba ne komunicira svoje planove prema javnosti, to je odabir koji vrijedi već neko vrijeme, pa ćemo morati pričekati da vidimo kakvi će se potezi povlačiti u ovom smjeru. Potreba za pojačanjima uvijek postoji, navijači i simpatizeri kluba, svi oni koji malo pažljivije prate Goricu, vjerojatno bi i sami mogli navesti poziciju ili dvije na kojima bi se stvari mogle unaprijeđivati, ali odlučivat će oni koji su za to zaduženi.
Pritom će, kao i uvijek, puno ovisiti i o prometu u suprotnom smjeru. Odlazaka će također neminovno biti i jedino je pitanje koliko će ih biti i kakvog će biti profila. Odlazit će oni koji su nezadovoljni minutažom i/li statusom, ali i oni koji su zanimljivi tržištu. U ovom prvoj skupini mogli bi biti neki mlađi igrači, koji će minute možda tražiti i na posudbama, a minutažom i ulogom teško mogu biti zadovoljni i igrači poput jako malo korištenog Ante Ercega, još manje korištenog Vanje Pelka, možda i Jakova Gurilice…
S druge strane, iz većih i moćnijih klubova postoji i ozbiljan interes za igrače Gorice, pogotovo one koji su nosili klupske ambicije tijekom ove jeseni. Pojavljuju se tako kuloarske priče koje spominju moguće odluke praktički cijelog veznog reda koji je iznio ovu polusezonu. Riječ je o trojici igrača koji su i zabijali, i gradili, i branili, a to su karakteristike koje se traže, pogotovo s obzirom na to da su sva trojica u prvoj polovici dvadesetih ili su u te godine tek ušli.
Kapetan Jurica Pršir, po mnogim procjenama najbolji igrač Gorice, jedan je od ozbiljnih kandidata za odlazak. Ne samo zato što je svojim igrama pokazao da apsolutno može funkcionirati i na višim razinama nogometa, nego i zbog – ugovora. Naime, Jura je s Goricom vezan do ljeta, što znači da će na kraju sezone moći birati klub kao slobodan igrač. Posljednja šansa da klub barem nešto uprihodi na svom najboljem igraču je ova zima, a interesa ima.
Priča se na sve strane o želji Hajduka da oplemeni svoj vezni red takvim igračem, ali iz drugih se izvora može doznati i da ta kombinacija nije jedina aktualna. Splićani su definitivno zainteresirani, trener Gonzalo Garcia ima jako dobro mišljenje o desetki “ponosa grada”, ali priliku ovdje vide i drugi klubovi iz HNL-a, kao i nekolicina njih iz inozemstva. Prema svemu sudeći, u ovom je trenutku izvjesno jedino da Pršir neće produžiti ugovor s Goricom i da će potražiti novi izazov. Ove zime ili na ljeto, doznat ćemo tijekom siječnja.
Ozbiljne opcije navodno ima i Ante Kavelj, 20-godišnji veznjak koji je od prve sekunde ove sezone čvrsto zgrabio svoje mjesto u prvih 11 i pokazao da dobre partije u dresu Šibenika prošle sezone definitivno nisu bile slučajnost. Štoviše, Kavelj je u ovoj sezoni dodatno iskoračio, nizao je kilometre, ulazio u duele, ali i zabijao golove, što ga je dovelo i do U-21 reprezentacije. Kako tvrde neki izvori, sve viđeno posebno je zapelo za oko jednom francuskom prvoligašu, pa nije nemoguće da i mladi Splićanin nakon samo pola sezone završi svoju goričku eru.
Ante Kavelj i Iker Pozo s Juricom Prširom čine standardni vezni red, a sva trojica su i zanimljiva tržištu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Iz Šibenika je ovog ljeta u Goricu stigao i Iker Pozo, još jedan igrač koji bi se vrlo lako mogao naći u izlogu. Španjolcu je 25 godina, baš kao i Prširu, više ne spada među mlade igrače, ali iza njega je fenomenalna polusezona. O tome će najviše reći podatak da je po bodovanju SofaScore treći najbolji igrač HNL-a, odmah iza Adriana Jagušića i Tonija Fruka! Zanimljiv potencijal pokazivao je u svojim šibenskim godinama, a konačna potvrda vrijednosti stigla je ove jeseni u Turopolju, što skauti većih klubova jako dobro znaju.
Tko će od njih otići, hoće li itko, pitanje je od milijun dolara, ali čim priče krenu… Za Goricu bi, naravno, bilo jako loše da odu sva trojica, jer to bi značilo da treba graditi potpuno novi vezni red, koji je i temelj ove momčadi, no tu će važan detalj biti i cifre koje će se eventualno zavrtjeti. Bude li nula dovoljno, moglo bi biti i transfera…
Prije svega toga, naravno, idemo odraditi to gostovanje na Rujevici. I uzeti nešto, za još mirniji zimski san.
Vijesti
Duh Božića u “IgraJonici”: Počastili svoje male slavljenike – Djedom Mrazom!
Rođendaonica IgraJonica oduševila je svoje male slavljenike na besplatno druženje s Djedom Mrazom, s kojeg su otišli sretni, zadovoljni i – s poklonom! Zadovoljni su, naravno, i roditelji…
Blagdani se bliže, sve snažnije osjeća se i blagdanski duh, a tome u prilog ide i primjer kojeg nam je dojavila naša čitateljica.
“Voljela bih javno pohvaliti rođendaonicu IgraJonica u Velikoj Gorici! U vremenima kad ništa nije besplatno, jako su nas iznenadili s pozivom da dođemo sa svojim djetetom na druženje s Djedom Mrazom. Ne samo da ništa nismo morali platiti, nego su još i djeca dobila svatko svoj poklon od Djedice… Jako lijepa gesta”, poruka je s kojom nam se obratila zadovoljna mama.
Zadovoljni su i klinci, budući da kratki izvještaj sa druženje s Djedom Mrazom kažu da je sve skupa bilo dovoljno kratko i – jako slatko! Djedica je do IgraJonice došao sa svojim posebnim čarobnim vozilom i oduševio dječicu koja su ga nestrpljivo čekala. Poziv je vrijedio za sve djevojčice i dječake koji su svoje rođendane proslavili u ovom rođendaonici, a odazvalo ih se taman dovoljno da Djedica stigne sve odraditi prije nego što je otišao dalje, razveseljavati i drugu djecu.
A ova djeca, koja su se okupila u IgraJonici, uživala su u igri u neobično atraktivnom prostoru ove relativno nove goričke rođendanice, a s Djedom Mrazom su i razgovarali, i pjevali, i… Dočekali svoje šarene paketiće! Slatkiši, lizalice, božićne čarapice i – djeca sretna i zadovoljna! Kao i roditelji, koji su s nama podijelili i nekoliko fotografija s ovog lijepog i veselog božićnog druženja.
-
Vijestiprije 5 danaVelika Gorica među gradovima koji najviše izdvajaju za božićnice! Pola milijuna eura za najugroženije građane
-
Sportprije 5 danaFOTO Šćitarjevo pobjednik 5. Super malonogometne lige VG 2025
-
Sportprije 5 danaFOTO Poznati polufinalisti 5. Super malonogometne lige VG 2025, Finale je danas
-
Obrazovanjeprije 2 danaSTIPENDIJE GRADA Podršku je dobilo ukupno 70 učenika i studenata