Sport

Lukavečki festival promašaja u porazu u Strmcu, izbori odgodili Kurilovčane

Nogometaši Lukavca poraženi su rezultatom 2-0 u gostima kod Save iz Strmca Samoborskog, u utakmici u kojoj su gosti stvarali šanse i promašivali, a domaćin jurio u kontre i zabijao. Kurilovec je utakmicu ovoga kola morao odgoditi

Objavljeno

prije 2 godine

18. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Neradan dan usred tjedna, poklopilo se tako, društvo iz 3. NL Centar, četvrtog ranga hrvatskog nogometa, iskoristilo je za odrađivanje 25. kola svoga prvenstva. Odnosno, učinili su to oni koji su mogli osigurati uvjete za odigravanje nogometne utakmice, što se ne odnosi na nogometaše Kurilovca. Budući da je na Udarniku bilo biračko mjesto, Kurilovec je morao odgoditi ogled s Gajem iz Mača, pa će se taj ogled odigrati naknadno.

Lukavec, naš drugi predstavnik u ovom rangu, nije imao takvih poteškoća, no to ne znači da poteškoća uopće nije bilo. Bilo ih je itekako, u prvom redu s realizacijom, pa su Lukavčani na gostovanju u Strmcu Samoborskom doživjeli svoj šesti poraz ove sezone. Neočekivano, jer s druge strane bila je pretposljednja Sava, koja je praktički otpisana iz ozbiljne borbe za ostanak u rangu koji se smanjuje s 18 na 16 klubova, pa će i ispasti tri ili četiri momčadi.

Unatoč tome, Lukavec je na ovo gostovanje stigao s velikom dozom opreza, što se pokazalo i više nego opravdanim. Teren mjestimično grbav, vrijeme mjestimično oblačno, s kišom koja je rominjala, ali i uz neugodno niske temperature, koje su cijelu priču učinile još za nijansu zahtjevnijom.

Iako, moglo se sve rasplesti i bitno drukčije nego što se na kraju rasplelo. Da je, primjerice, Adrian Zenko već u prvoj minuti zabio umjesto da je loptu poslao centimetar ili dva pokraj stative. Da je isti taj Zenko u petoj minuti uspio zabiti iz nove velike šanse, da je Antun Grozdek realizirao prvu sljedeću ozbiljnu priliku, da je jedan jako dobar slobodnjak odsjeo u mreži umjesto da ga je domaći golman čudesno iščupao…

Budući da se ništa od toga nije dogodilo, u 36. minuti stigla je kazna. Čvrsti i motivirani domaćin izašao je u tom trenutku iz svoje obrambene formacije, krenuli su igrači Save u brzu kontru, a Lukavčane je šokirao Petar Brkić. S tih se 1-0 za Savu otišlo i na predah, nakon kojeg je utakmica nastavljena u vrlo sličnom obliku.

Ključna razlika je bila u tome što su se domaćini još malo povukli, stali još čvršće i defenzivnije, a igrači Lukavca muku su mučili u pokušajima da preskoče taj defenzivni zid. Redale su se i dalje šanse, pokušaji, udarci, na kraju je sve skupa završilo na nekih šest-sedam jako dobrih situacija za Lukavec, ali lopta ove srijede poslijepodne na Lazini nije htjela u domaći gol.

Konačna odluka pala je u 59. minuti, nakon još jedne brze kontre domaćina, koju je ovoga puta realizirao Denis Plojović-Beriša. Energije je nakon toga u velikoj mjeri nestalo, iako su Lukavčani i dalje pokušavali, ali ovo jednostavno nije bio njihov dan. Domaćin je pragmatičnom i vrlo konkretnom prezentacijom došao do tri boda koja ostavljaju nadu u ostanak, a Lukavec je ostao bez bodova na koje su u klubu računali. Uz suđenje koje će iz lukavečkog tabora označiti jako dobrim, u sudaru s protivnikom smještenom na dnu tablice, ali i na terenu na kojem nikad nije lako igrati.

– Tako to ponekad bude u nogometu… Rekao bih da smo odigrali dobru utakmicu, čak i puno bolju nego protiv Bistre, koju smo pobijedili, ali kao da smo odlučili da nećemo zabiti gol. Želja, volja i htjenje nisu bili upitni niti u jednom trenutku, ali doslovno je nevjerojatno što smo sve propustili realizirati – kaže sportski direktor Tomislav Gligora, dodajući kako nema nikakvog razloga za paniku, bez obzira na samo jedan bod u dvije uzastopne utakmice protiv klubova s dna tablice, prvo Samobora, pa sad i Save.

Lukavec ide dalje svojim ritmom, kao šesta momčad prvenstva, a sljedeće kolo već za tri dana, odnosno u subotu, donosi i novi izazov. Na Lukavello će doći zagrebački HAŠK, još jedan protivnik iz donje polovice tablice, a u Lukavcu se mogu samo nadati da će nišanske sprave njihovim ofenzivaca biti nešto bolje podešene.

Povezane teme:3. nl centar Nk Lukavec nk sava strmec

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 1 sat

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 4 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.