Lukavečki festival promašaja u porazu u Strmcu, izbori odgodili Kurilovčane
Nogometaši Lukavca poraženi su rezultatom 2-0 u gostima kod Save iz Strmca Samoborskog, u utakmici u kojoj su gosti stvarali šanse i promašivali, a domaćin jurio u kontre i zabijao. Kurilovec je utakmicu ovoga kola morao odgoditi
Neradan dan usred tjedna, poklopilo se tako, društvo iz 3. NL Centar, četvrtog ranga hrvatskog nogometa, iskoristilo je za odrađivanje 25. kola svoga prvenstva. Odnosno, učinili su to oni koji su mogli osigurati uvjete za odigravanje nogometne utakmice, što se ne odnosi na nogometaše Kurilovca. Budući da je na Udarniku bilo biračko mjesto, Kurilovec je morao odgoditi ogled s Gajem iz Mača, pa će se taj ogled odigrati naknadno.
Lukavec, naš drugi predstavnik u ovom rangu, nije imao takvih poteškoća, no to ne znači da poteškoća uopće nije bilo. Bilo ih je itekako, u prvom redu s realizacijom, pa su Lukavčani na gostovanju u Strmcu Samoborskom doživjeli svoj šesti poraz ove sezone. Neočekivano, jer s druge strane bila je pretposljednja Sava, koja je praktički otpisana iz ozbiljne borbe za ostanak u rangu koji se smanjuje s 18 na 16 klubova, pa će i ispasti tri ili četiri momčadi.
Unatoč tome, Lukavec je na ovo gostovanje stigao s velikom dozom opreza, što se pokazalo i više nego opravdanim. Teren mjestimično grbav, vrijeme mjestimično oblačno, s kišom koja je rominjala, ali i uz neugodno niske temperature, koje su cijelu priču učinile još za nijansu zahtjevnijom.
Iako, moglo se sve rasplesti i bitno drukčije nego što se na kraju rasplelo. Da je, primjerice, Adrian Zenko već u prvoj minuti zabio umjesto da je loptu poslao centimetar ili dva pokraj stative. Da je isti taj Zenko u petoj minuti uspio zabiti iz nove velike šanse, da je Antun Grozdek realizirao prvu sljedeću ozbiljnu priliku, da je jedan jako dobar slobodnjak odsjeo u mreži umjesto da ga je domaći golman čudesno iščupao…
Budući da se ništa od toga nije dogodilo, u 36. minuti stigla je kazna. Čvrsti i motivirani domaćin izašao je u tom trenutku iz svoje obrambene formacije, krenuli su igrači Save u brzu kontru, a Lukavčane je šokirao Petar Brkić. S tih se 1-0 za Savu otišlo i na predah, nakon kojeg je utakmica nastavljena u vrlo sličnom obliku.
Ključna razlika je bila u tome što su se domaćini još malo povukli, stali još čvršće i defenzivnije, a igrači Lukavca muku su mučili u pokušajima da preskoče taj defenzivni zid. Redale su se i dalje šanse, pokušaji, udarci, na kraju je sve skupa završilo na nekih šest-sedam jako dobrih situacija za Lukavec, ali lopta ove srijede poslijepodne na Lazini nije htjela u domaći gol.
Konačna odluka pala je u 59. minuti, nakon još jedne brze kontre domaćina, koju je ovoga puta realizirao Denis Plojović-Beriša. Energije je nakon toga u velikoj mjeri nestalo, iako su Lukavčani i dalje pokušavali, ali ovo jednostavno nije bio njihov dan. Domaćin je pragmatičnom i vrlo konkretnom prezentacijom došao do tri boda koja ostavljaju nadu u ostanak, a Lukavec je ostao bez bodova na koje su u klubu računali. Uz suđenje koje će iz lukavečkog tabora označiti jako dobrim, u sudaru s protivnikom smještenom na dnu tablice, ali i na terenu na kojem nikad nije lako igrati.
– Tako to ponekad bude u nogometu… Rekao bih da smo odigrali dobru utakmicu, čak i puno bolju nego protiv Bistre, koju smo pobijedili, ali kao da smo odlučili da nećemo zabiti gol. Želja, volja i htjenje nisu bili upitni niti u jednom trenutku, ali doslovno je nevjerojatno što smo sve propustili realizirati – kaže sportski direktor Tomislav Gligora, dodajući kako nema nikakvog razloga za paniku, bez obzira na samo jedan bod u dvije uzastopne utakmice protiv klubova s dna tablice, prvo Samobora, pa sad i Save.
Lukavec ide dalje svojim ritmom, kao šesta momčad prvenstva, a sljedeće kolo već za tri dana, odnosno u subotu, donosi i novi izazov. Na Lukavello će doći zagrebački HAŠK, još jedan protivnik iz donje polovice tablice, a u Lukavcu se mogu samo nadati da će nišanske sprave njihovim ofenzivaca biti nešto bolje podešene.
Košarkaši Gorice su u 22. kolu Prve lige pobijedili momčad Mladosti rezultatom 78:71, nakon što su u zaključnu četvrtinu donijeli prednost od sedam poena (63:56).
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Rezultat je na isteku 35. minute bio 66:63 i nakon toga obje momčadi su napravile seriju pogrešaka. Gorica je zatim bolje reagirala i vodstvo od 7 poena prednosti (71:64) zadržala do kraja za zasluženu pobjedu.
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Borna Dramalija je s 22 poena opet bio najefikasniji u redovima domaće momčadi, ali je Kristijan Validžić bio igrač utakmice s 20 poena i 6 skokova. Standardno dobro je odigrao Kristijan Šutalo sa 9 poena i 9 skokova te Pavao Turić s 8 poena, 5 skokova i 5 asistencija.
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kod Mladosti su tri igrača bili dvoznamenkasti, najbolji i najefikasniji kapetan Luka Mršić s 18 poena, Lovro Pešić 14 poena i 6 skokova, Ivan Pavić 10 poena te Filip Ferderber 9 poena i 6 skokova.
Gorica (24 14 10 1997:1921 38) je na 5. mjestu u trenutačnom poretku.
Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.
Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).
Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).
Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.
Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.
Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel te bek vokalistice: Nika Vojković te Nedjeljka Stanić Gulam.
Kako ističu, pjesma se može slušati na Spotifyju, Tidalu, Deezeru i drugim platformama . a video spot je moguće pogledati na YouTubeu.
VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.
Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton
Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.
Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.
Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.
Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.
Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).
Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.
Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.
Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’
Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…
On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.
– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.
– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.
Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…
– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.
Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.
– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.
Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.
– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:
– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.
Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.
– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.
Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.
– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.