Sport

Lukavec vs. Kurilovec: ‘Bit će to nešto posebno, bit će i tenzija, ali i mora ih biti…’

U subotu od 14.15 sati na Lukavellu se igra veliki turopoljski derbi između domaćeg Lukavca i gostiju iz Kurilovca. Prvi je to ovosezonski lokalni derbi naših jedinih predstavnika u 3. NL Centar, očekuje se velik broj ljudi i lijepa nogometna predstava

Objavljeno

prije 2 godine

8. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijelih 13 kola, puna dva i pol mjeseca, nogometno Turopolje iščekivalo je utakmicu koja je pred nama. Utakmicu koja se igra za tri boda, kao i svaka druga, ali i jedna od onih koje se ipak izdvajaju. Kurilovec i Lukavec naši su jedini predstavnici u 3. NL Centar, oni su “prve pratilje” prvoligaša Gorice u našoj nogometnoj piramidi, oni su lokalni rivali, ali i – prijatelji. A opet, prijateljstvu unatoč – potvrđenom prošle sezone, kad je Lukavec jesen kao domaćin proveo baš na Udarniku – nema dvojbe da će ovo biti nogometna predstava u kojoj će se na obje strane ići malo brže, malo više, malo jače.

Koliko god će svatko u prvom redu gledati sebe, potpuno je logično da je uvijek posebno slatko pobijediti susjeda, frenda, a bit će tako i ovoga puta. Pogotovo s obzirom na to da je aktualni trenutak takav da bi bodovi i jednima i drugima jako dobro došli. Domaćin će na Lukavellu loviti nastavak pozitivnog niza u jednoj sjajnoj sezoni, gosti s Udarnika tražit će bodove za priključak gornjem dijelu tablice…

– U svakom slučaju, bit će jako zanimljivo. Pogotovo iz moje perspektive, jer upravo iz Lukavca sam i došao u Kurilovec, na polovici prošle sezone – kaže Filip Turkalj, jedan od najvažnijih ljudi u kurilovečkoj svlačionici.

U eteru City radija spojili smo ga s Antonijem Vujičićem, napadačkom uzdanicom Lukavca, strijelcem u prošlom kolu, mladićem koji je u Turopolje stigao iz Gospića još kao srednjoškolac. I ovdje je dovoljno dugo da može prepoznati specifičnost trenutka.

– Utakmica koja slijedi definitivno ima posebnu čar. Puno očekujemo od nje, želimo nastaviti pozitivan niz i okrenuli smo se Kurilovcu čim smo se okupili u ponedjeljak. Respektiramo ih, bez obzira na izostanke koji ih muče, to je mlada momčad koja želi igrati, ali mi imamo svoj pravac, svoj cilj. I želimo dokazati navijačima, kojih s dobrim rezultatima ima sve više, da smo zasluženo ovdje gdje jesmo – govori Vujičić iščekujući Kurilovčane, koji također žive u normalnom ritmu.

– Iskreno, ovih dana nismo baš previše između sebe pričali o Lukavcu, rekao bih i da se pripremamo potpuno normalno, kao i za svaku drugu utakmicu, no jasno da će biti malo drukčija od ostalih. Za pretpostaviti je da će biti i tenzija, mora ih biti u turopoljskom derbiju, jer uvijek su to tvrde utakmice kad se nađu Lukavec i Kurilovec. Evo, u zadnje tri, dvije u ligi i jednoj prijateljskoj, nije pao niti jedan gol. Sva tri puta 0-0! Mi ćemo ovoga puta doći tamo sa željom da uzmemo bodove, bez obzira na to što je Lukavec možda u ovom trenutku blagi favorit. Nešto će se tu i nas pitati, a mi ćemo imati što za reći – vjeruje Turkalj.

Filip Turkalj (lijevo) i Antonijo Vujičić (desno) zajedno su gostovali u emisiji “Prva liga” na City radiju

Isključivo nogometno gledano, i jedni i drugi stižu u dobrom ritmu. Lukavec je u posljednjih šest utakmica upisao pet pobjeda i jedan remi, popeo se na sjajno treće mjesto, dok je Kurilovec sa šest bodova manje na devetoj poziciji, na koju je stigao nakon pobjede protiv Zeline u subotu. Istovremeno, Lukavčani su slavili pobjedu na gostovanju kod Ponikvi, nastavili u svom ritmu, za mnoge iznenađujuće dobrom ritmu.

– Kad se na ljeto slagala momčad, kad sam vidio sva ta imena… Iskreno, za mene ovo nije iznenađenje! Krenuli smo dobro, zatim malo zapeli u Krapini, odradili lošu utakmicu, ali nakon toga smo nastavili dobar, pozitivan niz. I tu smo gdje jesmo. Malo drukčije nas i protivnici već gledaju, budući da je ovo, kako zasad stvari stoje, najbolja sezona u klupskoj povijesti – priča Lukavčanin Vujičić.

Kurilovec je, s druge strane, u ritmu toplo-hladno, ali puno je to sve skupa toplije od brojnih očekivanja.

– Da, d početka su nas pratile pesimistične najave, najavljivala se borba za ostanak, pričalo se da imamo puno slabiju momčad nego prošle sezone, ali među nama igračima od početka je dosta optimizma. Vjerovali smo da neće biti tako, a to se i potvrđuje. Mirno idemo kroz sezonu, jedino nam fali malo kontinuiteta, da povežemo dvije, tri pobjede. Sad smo ulovili ritam pobjeda – poraz, ali vjerujem da će u nastavku sezone biti još bolje. I da nećemo biti u borbi za ostanak, nego za gornji dio tablice. Uostalom, da smo i dosad uzeli neke bodove koje smo praktički morali uzeti, i sad bismo bili među četiri, pet vodećih – kaže Turkalj.

Bili bi, dakle, tamo gdje Lukavec trenutačno jest. Iako, sve se tu brzo može promijeniti, jer eventualnom pobjedom na Lukavellu prišli bi Kurilovčani na samo tri boda od subotnjeg suparnika. U želji da se to ne dogodi, na tribinama Lukavella u subotu će se, nema sumnje, okupiti značajan broj Lukavčana.

– Kako smo krenuli s pobjedama, dobrim rezultatima, broj ljudi na utakmicama sve je veći i veći. Nadam se da će ih u subotu biti još više nego dosad, ipak se radi o derbiju, naravno da bi nam to dalo vjetar u leđa – kaže Vujičić, dok je rival Turkalj u nešto drukčijem điru.

– Koliko će Kurilovčana na ovo gostovanje? Paaa… Bojim se da neće previše. Postoji da priča da ljudi u Kurilovcu jako vole svoj klub, ali to se, iskreno, baš i ne vidi po broju ljudi na našim utakmicama. Pogotovo ako se uspoređuje s Lukavcem, u kojem sam također bio, pa mogu to komparirati… U Lukavcu mjesto ipak više živi s klubom i uz klub, više to ljude zanima – požalio se Turkalj, uputio na taj način i apel kurilovečkim kibicima da dođu pomoći igračima na terenu.

Osim tog detalja, život u četvrtoligaškom Kurilovcu opisat će Filip isključivo epitetima.

– Jako mi je lijepo u Kurilovcu. Bio sam tu već i ranije, nakon izlaska iz juniora Gorice, kasnije promijenio nekoliko klubova, Trnje, Gradiće i lani Lukavec, pa se opet vratio ovdje. Da nije lijepo, sigurno se ne bih vraćao. Imamo dobre uvjete, dobru momčad, dobra smo klapa… Baš sam zadovoljan!

U posljednja tri međusobna ogleda Lukavec i Kurilovec odigrali su 0-0

Nekoliko kilometara dalje, u Lukavcu, uživa Gospićanin Antonijo.

– U kadetima sam došao u Goricu, odradio i juniorski staž, ušao s juniorima u prvu ligu i sudjelovao u osvajanju trećeg mjesta u HNL-u u prvoj sezoni, pa otišao na kratku posudbu u Zagorec iz Krapine, gdje nisam dobivao minutažu. Kako je nekoliko prijatelja iz Gorice već bilo u Lukavcu, pozvali su i mene, pristao sam i pogodio! Ovo je jako dobra sredina, osjećam se stvarno dobro, rezultati su dobri… Doslovno se nemam na što požaliti – govori Vujičić.

Ne može se požaliti ni na fešte nakon pobjeda, koje su sve češće. I uvijek iste, uz himnu svlačionice, uspješnicu benda Vatrogasci pod nazivom “Kad dođem ja”. Pjesma je to koja s nogometom nema dodirnih točaka, ali zato ima tu konobarice, njezina dekoltea, birtije…

– Kakve to veze ima s nogometom? Iskreno, nemam pojma. Kažu da to traje već godinama, i ja sam brzo po dolasku spoznao da je to pjesma za pobjede, ali sad se ta priča nekako intenzivirala, kad smo počeli malo više pobjeđivati. U početku sam se pravio da pjevam, nisam imao pojma što se događa, ali sad je svi moraju znati. Čak smo i printali papire s tekstom, puna ih je svlačionica, i svi moraju ili naučiti tekst ili neka ga čitaju. Ja sam ga, naravno, naučio kao vodu piti – kroz smijeh govori Vujičić.

S druge strane, pak, pjevanja nema.

– Ne, mi nemamo pjesmu koja se tako “ulovila”. Pričamo već neko vrijeme da bismo trebali nešto smisliti, ali zasad još nismo. Možda smislimo do subote, ima vremena – smješka se Kurilovčanin Turkalj, koji će na turopoljski derbi možda i pješke.

– Ja sam iz Lomnice, odmah preko kanala, tako da bih čak i mogao. Iako, za Lomnicu nikad nisam igrao. I mislim da će me se moji u selu odreći ako nakon Gradića, Gorice, Lukavca i Kurilovca odem u još neki turopoljski klub prije nego u Lomnicu…

Zasad će u ovaj dio Turopolja u nogometnom smislu samo kao gost. Kao, primjerice, u subotu od 14.15 sati. U dvoboju vrijednom prestiža, tri boda i, nema nikakve sumnje, bogatih premija.

– Koliko će premije dati predsjednik Guteša? Uh, ne smijem o tome, ali bit će, bit će… – smije se Vujičić iz Lukavca.

Turkalj iz Kurilovca, s druge strane, po tom pitanju šalje pozdrave predsjedniku Vujnoviću.

– Premije? Mislim da mu to nije draga tema, ha, ha… – smije se i on.

Uglavnom, shvatili ste, sve je spremno za jedan pravi derbi.

Subota, 14.15 sati, velebni Lukavello pun kao šipak, a na terenu Lukavec i Kurilovec, nogomet za sladokusce… Neka bude tako! Pa neka, naravno, pobijedi bolji.

Povezane teme:3. nl centar antonijo vujičić CITY RADIO filip turkalj hotnews Nk Kurilovec Nk Lukavec Prva liga

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 7 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 7 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 13 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.