Cijelih 13 kola, puna dva i pol mjeseca, nogometno Turopolje iščekivalo je utakmicu koja je pred nama. Utakmicu koja se igra za tri boda, kao i svaka druga, ali i jedna od onih koje se ipak izdvajaju. Kurilovec i Lukavec naši su jedini predstavnici u 3. NL Centar, oni su “prve pratilje” prvoligaša Gorice u našoj nogometnoj piramidi, oni su lokalni rivali, ali i – prijatelji. A opet, prijateljstvu unatoč – potvrđenom prošle sezone, kad je Lukavec jesen kao domaćin proveo baš na Udarniku – nema dvojbe da će ovo biti nogometna predstava u kojoj će se na obje strane ići malo brže, malo više, malo jače.
Koliko god će svatko u prvom redu gledati sebe, potpuno je logično da je uvijek posebno slatko pobijediti susjeda, frenda, a bit će tako i ovoga puta. Pogotovo s obzirom na to da je aktualni trenutak takav da bi bodovi i jednima i drugima jako dobro došli. Domaćin će na Lukavellu loviti nastavak pozitivnog niza u jednoj sjajnoj sezoni, gosti s Udarnika tražit će bodove za priključak gornjem dijelu tablice…
– U svakom slučaju, bit će jako zanimljivo. Pogotovo iz moje perspektive, jer upravo iz Lukavca sam i došao u Kurilovec, na polovici prošle sezone – kaže Filip Turkalj, jedan od najvažnijih ljudi u kurilovečkoj svlačionici.
U eteru City radija spojili smo ga s Antonijem Vujičićem, napadačkom uzdanicom Lukavca, strijelcem u prošlom kolu, mladićem koji je u Turopolje stigao iz Gospića još kao srednjoškolac. I ovdje je dovoljno dugo da može prepoznati specifičnost trenutka.
– Utakmica koja slijedi definitivno ima posebnu čar. Puno očekujemo od nje, želimo nastaviti pozitivan niz i okrenuli smo se Kurilovcu čim smo se okupili u ponedjeljak. Respektiramo ih, bez obzira na izostanke koji ih muče, to je mlada momčad koja želi igrati, ali mi imamo svoj pravac, svoj cilj. I želimo dokazati navijačima, kojih s dobrim rezultatima ima sve više, da smo zasluženo ovdje gdje jesmo – govori Vujičić iščekujući Kurilovčane, koji također žive u normalnom ritmu.
– Iskreno, ovih dana nismo baš previše između sebe pričali o Lukavcu, rekao bih i da se pripremamo potpuno normalno, kao i za svaku drugu utakmicu, no jasno da će biti malo drukčija od ostalih. Za pretpostaviti je da će biti i tenzija, mora ih biti u turopoljskom derbiju, jer uvijek su to tvrde utakmice kad se nađu Lukavec i Kurilovec. Evo, u zadnje tri, dvije u ligi i jednoj prijateljskoj, nije pao niti jedan gol. Sva tri puta 0-0! Mi ćemo ovoga puta doći tamo sa željom da uzmemo bodove, bez obzira na to što je Lukavec možda u ovom trenutku blagi favorit. Nešto će se tu i nas pitati, a mi ćemo imati što za reći – vjeruje Turkalj.
Filip Turkalj (lijevo) i Antonijo Vujičić (desno) zajedno su gostovali u emisiji “Prva liga” na City radiju
Isključivo nogometno gledano, i jedni i drugi stižu u dobrom ritmu. Lukavec je u posljednjih šest utakmica upisao pet pobjeda i jedan remi, popeo se na sjajno treće mjesto, dok je Kurilovec sa šest bodova manje na devetoj poziciji, na koju je stigao nakon pobjede protiv Zeline u subotu. Istovremeno, Lukavčani su slavili pobjedu na gostovanju kod Ponikvi, nastavili u svom ritmu, za mnoge iznenađujuće dobrom ritmu.
– Kad se na ljeto slagala momčad, kad sam vidio sva ta imena… Iskreno, za mene ovo nije iznenađenje! Krenuli smo dobro, zatim malo zapeli u Krapini, odradili lošu utakmicu, ali nakon toga smo nastavili dobar, pozitivan niz. I tu smo gdje jesmo. Malo drukčije nas i protivnici već gledaju, budući da je ovo, kako zasad stvari stoje, najbolja sezona u klupskoj povijesti – priča Lukavčanin Vujičić.
Kurilovec je, s druge strane, u ritmu toplo-hladno, ali puno je to sve skupa toplije od brojnih očekivanja.
– Da, d početka su nas pratile pesimistične najave, najavljivala se borba za ostanak, pričalo se da imamo puno slabiju momčad nego prošle sezone, ali među nama igračima od početka je dosta optimizma. Vjerovali smo da neće biti tako, a to se i potvrđuje. Mirno idemo kroz sezonu, jedino nam fali malo kontinuiteta, da povežemo dvije, tri pobjede. Sad smo ulovili ritam pobjeda – poraz, ali vjerujem da će u nastavku sezone biti još bolje. I da nećemo biti u borbi za ostanak, nego za gornji dio tablice. Uostalom, da smo i dosad uzeli neke bodove koje smo praktički morali uzeti, i sad bismo bili među četiri, pet vodećih – kaže Turkalj.
Bili bi, dakle, tamo gdje Lukavec trenutačno jest. Iako, sve se tu brzo može promijeniti, jer eventualnom pobjedom na Lukavellu prišli bi Kurilovčani na samo tri boda od subotnjeg suparnika. U želji da se to ne dogodi, na tribinama Lukavella u subotu će se, nema sumnje, okupiti značajan broj Lukavčana.
– Kako smo krenuli s pobjedama, dobrim rezultatima, broj ljudi na utakmicama sve je veći i veći. Nadam se da će ih u subotu biti još više nego dosad, ipak se radi o derbiju, naravno da bi nam to dalo vjetar u leđa – kaže Vujičić, dok je rival Turkalj u nešto drukčijem điru.
– Koliko će Kurilovčana na ovo gostovanje? Paaa… Bojim se da neće previše. Postoji da priča da ljudi u Kurilovcu jako vole svoj klub, ali to se, iskreno, baš i ne vidi po broju ljudi na našim utakmicama. Pogotovo ako se uspoređuje s Lukavcem, u kojem sam također bio, pa mogu to komparirati… U Lukavcu mjesto ipak više živi s klubom i uz klub, više to ljude zanima – požalio se Turkalj, uputio na taj način i apel kurilovečkim kibicima da dođu pomoći igračima na terenu.
Osim tog detalja, život u četvrtoligaškom Kurilovcu opisat će Filip isključivo epitetima.
– Jako mi je lijepo u Kurilovcu. Bio sam tu već i ranije, nakon izlaska iz juniora Gorice, kasnije promijenio nekoliko klubova, Trnje, Gradiće i lani Lukavec, pa se opet vratio ovdje. Da nije lijepo, sigurno se ne bih vraćao. Imamo dobre uvjete, dobru momčad, dobra smo klapa… Baš sam zadovoljan!
U posljednja tri međusobna ogleda Lukavec i Kurilovec odigrali su 0-0
Nekoliko kilometara dalje, u Lukavcu, uživa Gospićanin Antonijo.
– U kadetima sam došao u Goricu, odradio i juniorski staž, ušao s juniorima u prvu ligu i sudjelovao u osvajanju trećeg mjesta u HNL-u u prvoj sezoni, pa otišao na kratku posudbu u Zagorec iz Krapine, gdje nisam dobivao minutažu. Kako je nekoliko prijatelja iz Gorice već bilo u Lukavcu, pozvali su i mene, pristao sam i pogodio! Ovo je jako dobra sredina, osjećam se stvarno dobro, rezultati su dobri… Doslovno se nemam na što požaliti – govori Vujičić.
Ne može se požaliti ni na fešte nakon pobjeda, koje su sve češće. I uvijek iste, uz himnu svlačionice, uspješnicu benda Vatrogasci pod nazivom “Kad dođem ja”. Pjesma je to koja s nogometom nema dodirnih točaka, ali zato ima tu konobarice, njezina dekoltea, birtije…
– Kakve to veze ima s nogometom? Iskreno, nemam pojma. Kažu da to traje već godinama, i ja sam brzo po dolasku spoznao da je to pjesma za pobjede, ali sad se ta priča nekako intenzivirala, kad smo počeli malo više pobjeđivati. U početku sam se pravio da pjevam, nisam imao pojma što se događa, ali sad je svi moraju znati. Čak smo i printali papire s tekstom, puna ih je svlačionica, i svi moraju ili naučiti tekst ili neka ga čitaju. Ja sam ga, naravno, naučio kao vodu piti – kroz smijeh govori Vujičić.
S druge strane, pak, pjevanja nema.
– Ne, mi nemamo pjesmu koja se tako “ulovila”. Pričamo već neko vrijeme da bismo trebali nešto smisliti, ali zasad još nismo. Možda smislimo do subote, ima vremena – smješka se Kurilovčanin Turkalj, koji će na turopoljski derbi možda i pješke.
– Ja sam iz Lomnice, odmah preko kanala, tako da bih čak i mogao. Iako, za Lomnicu nikad nisam igrao. I mislim da će me se moji u selu odreći ako nakon Gradića, Gorice, Lukavca i Kurilovca odem u još neki turopoljski klub prije nego u Lomnicu…
Zasad će u ovaj dio Turopolja u nogometnom smislu samo kao gost. Kao, primjerice, u subotu od 14.15 sati. U dvoboju vrijednom prestiža, tri boda i, nema nikakve sumnje, bogatih premija.
– Koliko će premije dati predsjednik Guteša? Uh, ne smijem o tome, ali bit će, bit će… – smije se Vujičić iz Lukavca.
Turkalj iz Kurilovca, s druge strane, po tom pitanju šalje pozdrave predsjedniku Vujnoviću.
– Premije? Mislim da mu to nije draga tema, ha, ha… – smije se i on.
Uglavnom, shvatili ste, sve je spremno za jedan pravi derbi.
Subota, 14.15 sati, velebni Lukavello pun kao šipak, a na terenu Lukavec i Kurilovec, nogomet za sladokusce… Neka bude tako! Pa neka, naravno, pobijedi bolji.