Povežite se s nama

Sport

Lukavec vs. Kurilovec: ‘Bit će to nešto posebno, bit će i tenzija, ali i mora ih biti…’

U subotu od 14.15 sati na Lukavellu se igra veliki turopoljski derbi između domaćeg Lukavca i gostiju iz Kurilovca. Prvi je to ovosezonski lokalni derbi naših jedinih predstavnika u 3. NL Centar, očekuje se velik broj ljudi i lijepa nogometna predstava

Objavljeno

na

Cijelih 13 kola, puna dva i pol mjeseca, nogometno Turopolje iščekivalo je utakmicu koja je pred nama. Utakmicu koja se igra za tri boda, kao i svaka druga, ali i jedna od onih koje se ipak izdvajaju. Kurilovec i Lukavec naši su jedini predstavnici u 3. NL Centar, oni su “prve pratilje” prvoligaša Gorice u našoj nogometnoj piramidi, oni su lokalni rivali, ali i – prijatelji. A opet, prijateljstvu unatoč – potvrđenom prošle sezone, kad je Lukavec jesen kao domaćin proveo baš na Udarniku – nema dvojbe da će ovo biti nogometna predstava u kojoj će se na obje strane ići malo brže, malo više, malo jače.

Koliko god će svatko u prvom redu gledati sebe, potpuno je logično da je uvijek posebno slatko pobijediti susjeda, frenda, a bit će tako i ovoga puta. Pogotovo s obzirom na to da je aktualni trenutak takav da bi bodovi i jednima i drugima jako dobro došli. Domaćin će na Lukavellu loviti nastavak pozitivnog niza u jednoj sjajnoj sezoni, gosti s Udarnika tražit će bodove za priključak gornjem dijelu tablice…

– U svakom slučaju, bit će jako zanimljivo. Pogotovo iz moje perspektive, jer upravo iz Lukavca sam i došao u Kurilovec, na polovici prošle sezone – kaže Filip Turkalj, jedan od najvažnijih ljudi u kurilovečkoj svlačionici.

U eteru City radija spojili smo ga s Antonijem Vujičićem, napadačkom uzdanicom Lukavca, strijelcem u prošlom kolu, mladićem koji je u Turopolje stigao iz Gospića još kao srednjoškolac. I ovdje je dovoljno dugo da može prepoznati specifičnost trenutka.

– Utakmica koja slijedi definitivno ima posebnu čar. Puno očekujemo od nje, želimo nastaviti pozitivan niz i okrenuli smo se Kurilovcu čim smo se okupili u ponedjeljak. Respektiramo ih, bez obzira na izostanke koji ih muče, to je mlada momčad koja želi igrati, ali mi imamo svoj pravac, svoj cilj. I želimo dokazati navijačima, kojih s dobrim rezultatima ima sve više, da smo zasluženo ovdje gdje jesmo – govori Vujičić iščekujući Kurilovčane, koji također žive u normalnom ritmu.

– Iskreno, ovih dana nismo baš previše između sebe pričali o Lukavcu, rekao bih i da se pripremamo potpuno normalno, kao i za svaku drugu utakmicu, no jasno da će biti malo drukčija od ostalih. Za pretpostaviti je da će biti i tenzija, mora ih biti u turopoljskom derbiju, jer uvijek su to tvrde utakmice kad se nađu Lukavec i Kurilovec. Evo, u zadnje tri, dvije u ligi i jednoj prijateljskoj, nije pao niti jedan gol. Sva tri puta 0-0! Mi ćemo ovoga puta doći tamo sa željom da uzmemo bodove, bez obzira na to što je Lukavec možda u ovom trenutku blagi favorit. Nešto će se tu i nas pitati, a mi ćemo imati što za reći – vjeruje Turkalj.

Filip Turkalj (lijevo) i Antonijo Vujičić (desno) zajedno su gostovali u emisiji “Prva liga” na City radiju

Isključivo nogometno gledano, i jedni i drugi stižu u dobrom ritmu. Lukavec je u posljednjih šest utakmica upisao pet pobjeda i jedan remi, popeo se na sjajno treće mjesto, dok je Kurilovec sa šest bodova manje na devetoj poziciji, na koju je stigao nakon pobjede protiv Zeline u subotu. Istovremeno, Lukavčani su slavili pobjedu na gostovanju kod Ponikvi, nastavili u svom ritmu, za mnoge iznenađujuće dobrom ritmu.

– Kad se na ljeto slagala momčad, kad sam vidio sva ta imena… Iskreno, za mene ovo nije iznenađenje! Krenuli smo dobro, zatim malo zapeli u Krapini, odradili lošu utakmicu, ali nakon toga smo nastavili dobar, pozitivan niz. I tu smo gdje jesmo. Malo drukčije nas i protivnici već gledaju, budući da je ovo, kako zasad stvari stoje, najbolja sezona u klupskoj povijesti – priča Lukavčanin Vujičić.

Kurilovec je, s druge strane, u ritmu toplo-hladno, ali puno je to sve skupa toplije od brojnih očekivanja.

– Da, d početka su nas pratile pesimistične najave, najavljivala se borba za ostanak, pričalo se da imamo puno slabiju momčad nego prošle sezone, ali među nama igračima od početka je dosta optimizma. Vjerovali smo da neće biti tako, a to se i potvrđuje. Mirno idemo kroz sezonu, jedino nam fali malo kontinuiteta, da povežemo dvije, tri pobjede. Sad smo ulovili ritam pobjeda – poraz, ali vjerujem da će u nastavku sezone biti još bolje. I da nećemo biti u borbi za ostanak, nego za gornji dio tablice. Uostalom, da smo i dosad uzeli neke bodove koje smo praktički morali uzeti, i sad bismo bili među četiri, pet vodećih – kaže Turkalj.

Bili bi, dakle, tamo gdje Lukavec trenutačno jest. Iako, sve se tu brzo može promijeniti, jer eventualnom pobjedom na Lukavellu prišli bi Kurilovčani na samo tri boda od subotnjeg suparnika. U želji da se to ne dogodi, na tribinama Lukavella u subotu će se, nema sumnje, okupiti značajan broj Lukavčana.

– Kako smo krenuli s pobjedama, dobrim rezultatima, broj ljudi na utakmicama sve je veći i veći. Nadam se da će ih u subotu biti još više nego dosad, ipak se radi o derbiju, naravno da bi nam to dalo vjetar u leđa – kaže Vujičić, dok je rival Turkalj u nešto drukčijem điru.

– Koliko će Kurilovčana na ovo gostovanje? Paaa… Bojim se da neće previše. Postoji da priča da ljudi u Kurilovcu jako vole svoj klub, ali to se, iskreno, baš i ne vidi po broju ljudi na našim utakmicama. Pogotovo ako se uspoređuje s Lukavcem, u kojem sam također bio, pa mogu to komparirati… U Lukavcu mjesto ipak više živi s klubom i uz klub, više to ljude zanima – požalio se Turkalj, uputio na taj način i apel kurilovečkim kibicima da dođu pomoći igračima na terenu.

Osim tog detalja, život u četvrtoligaškom Kurilovcu opisat će Filip isključivo epitetima.

– Jako mi je lijepo u Kurilovcu. Bio sam tu već i ranije, nakon izlaska iz juniora Gorice, kasnije promijenio nekoliko klubova, Trnje, Gradiće i lani Lukavec, pa se opet vratio ovdje. Da nije lijepo, sigurno se ne bih vraćao. Imamo dobre uvjete, dobru momčad, dobra smo klapa… Baš sam zadovoljan!

U posljednja tri međusobna ogleda Lukavec i Kurilovec odigrali su 0-0

Nekoliko kilometara dalje, u Lukavcu, uživa Gospićanin Antonijo.

– U kadetima sam došao u Goricu, odradio i juniorski staž, ušao s juniorima u prvu ligu i sudjelovao u osvajanju trećeg mjesta u HNL-u u prvoj sezoni, pa otišao na kratku posudbu u Zagorec iz Krapine, gdje nisam dobivao minutažu. Kako je nekoliko prijatelja iz Gorice već bilo u Lukavcu, pozvali su i mene, pristao sam i pogodio! Ovo je jako dobra sredina, osjećam se stvarno dobro, rezultati su dobri… Doslovno se nemam na što požaliti – govori Vujičić.

Ne može se požaliti ni na fešte nakon pobjeda, koje su sve češće. I uvijek iste, uz himnu svlačionice, uspješnicu benda Vatrogasci pod nazivom “Kad dođem ja”. Pjesma je to koja s nogometom nema dodirnih točaka, ali zato ima tu konobarice, njezina dekoltea, birtije…

– Kakve to veze ima s nogometom? Iskreno, nemam pojma. Kažu da to traje već godinama, i ja sam brzo po dolasku spoznao da je to pjesma za pobjede, ali sad se ta priča nekako intenzivirala, kad smo počeli malo više pobjeđivati. U početku sam se pravio da pjevam, nisam imao pojma što se događa, ali sad je svi moraju znati. Čak smo i printali papire s tekstom, puna ih je svlačionica, i svi moraju ili naučiti tekst ili neka ga čitaju. Ja sam ga, naravno, naučio kao vodu piti – kroz smijeh govori Vujičić.

S druge strane, pak, pjevanja nema.

– Ne, mi nemamo pjesmu koja se tako “ulovila”. Pričamo već neko vrijeme da bismo trebali nešto smisliti, ali zasad još nismo. Možda smislimo do subote, ima vremena – smješka se Kurilovčanin Turkalj, koji će na turopoljski derbi možda i pješke.

– Ja sam iz Lomnice, odmah preko kanala, tako da bih čak i mogao. Iako, za Lomnicu nikad nisam igrao. I mislim da će me se moji u selu odreći ako nakon Gradića, Gorice, Lukavca i Kurilovca odem u još neki turopoljski klub prije nego u Lomnicu…

Zasad će u ovaj dio Turopolja u nogometnom smislu samo kao gost. Kao, primjerice, u subotu od 14.15 sati. U dvoboju vrijednom prestiža, tri boda i, nema nikakve sumnje, bogatih premija.

– Koliko će premije dati predsjednik Guteša? Uh, ne smijem o tome, ali bit će, bit će… – smije se Vujičić iz Lukavca.

Turkalj iz Kurilovca, s druge strane, po tom pitanju šalje pozdrave predsjedniku Vujnoviću.

– Premije? Mislim da mu to nije draga tema, ha, ha… – smije se i on.

Uglavnom, shvatili ste, sve je spremno za jedan pravi derbi.

Subota, 14.15 sati, velebni Lukavello pun kao šipak, a na terenu Lukavec i Kurilovec, nogomet za sladokusce… Neka bude tako! Pa neka, naravno, pobijedi bolji.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Na Grand Prix natjecanju u švicarskom Nottwilu članovi Para Atletskog Kluba Uspon, ponovno su pokazali svoju snagu i upornost.

Martina Krog u disciplini kugla F46 bacila je 10,25 metara, što joj je donijelo najbolji rezultat sezone i peto mjesto u ukupnom poretku natjecanja.

Dobar nastup upisao je i Velimir Šandor, koji je u disciplini disk F52 bacio 17,05 metara te osvojio drugo mjesto na Grand Prixu.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno