Sport

Lukavec vs. Kurilovec: ‘Bit će to nešto posebno, bit će i tenzija, ali i mora ih biti…’

U subotu od 14.15 sati na Lukavellu se igra veliki turopoljski derbi između domaćeg Lukavca i gostiju iz Kurilovca. Prvi je to ovosezonski lokalni derbi naših jedinih predstavnika u 3. NL Centar, očekuje se velik broj ljudi i lijepa nogometna predstava

Objavljeno

prije 1 godina

8. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijelih 13 kola, puna dva i pol mjeseca, nogometno Turopolje iščekivalo je utakmicu koja je pred nama. Utakmicu koja se igra za tri boda, kao i svaka druga, ali i jedna od onih koje se ipak izdvajaju. Kurilovec i Lukavec naši su jedini predstavnici u 3. NL Centar, oni su “prve pratilje” prvoligaša Gorice u našoj nogometnoj piramidi, oni su lokalni rivali, ali i – prijatelji. A opet, prijateljstvu unatoč – potvrđenom prošle sezone, kad je Lukavec jesen kao domaćin proveo baš na Udarniku – nema dvojbe da će ovo biti nogometna predstava u kojoj će se na obje strane ići malo brže, malo više, malo jače.

Koliko god će svatko u prvom redu gledati sebe, potpuno je logično da je uvijek posebno slatko pobijediti susjeda, frenda, a bit će tako i ovoga puta. Pogotovo s obzirom na to da je aktualni trenutak takav da bi bodovi i jednima i drugima jako dobro došli. Domaćin će na Lukavellu loviti nastavak pozitivnog niza u jednoj sjajnoj sezoni, gosti s Udarnika tražit će bodove za priključak gornjem dijelu tablice…

– U svakom slučaju, bit će jako zanimljivo. Pogotovo iz moje perspektive, jer upravo iz Lukavca sam i došao u Kurilovec, na polovici prošle sezone – kaže Filip Turkalj, jedan od najvažnijih ljudi u kurilovečkoj svlačionici.

U eteru City radija spojili smo ga s Antonijem Vujičićem, napadačkom uzdanicom Lukavca, strijelcem u prošlom kolu, mladićem koji je u Turopolje stigao iz Gospića još kao srednjoškolac. I ovdje je dovoljno dugo da može prepoznati specifičnost trenutka.

– Utakmica koja slijedi definitivno ima posebnu čar. Puno očekujemo od nje, želimo nastaviti pozitivan niz i okrenuli smo se Kurilovcu čim smo se okupili u ponedjeljak. Respektiramo ih, bez obzira na izostanke koji ih muče, to je mlada momčad koja želi igrati, ali mi imamo svoj pravac, svoj cilj. I želimo dokazati navijačima, kojih s dobrim rezultatima ima sve više, da smo zasluženo ovdje gdje jesmo – govori Vujičić iščekujući Kurilovčane, koji također žive u normalnom ritmu.

– Iskreno, ovih dana nismo baš previše između sebe pričali o Lukavcu, rekao bih i da se pripremamo potpuno normalno, kao i za svaku drugu utakmicu, no jasno da će biti malo drukčija od ostalih. Za pretpostaviti je da će biti i tenzija, mora ih biti u turopoljskom derbiju, jer uvijek su to tvrde utakmice kad se nađu Lukavec i Kurilovec. Evo, u zadnje tri, dvije u ligi i jednoj prijateljskoj, nije pao niti jedan gol. Sva tri puta 0-0! Mi ćemo ovoga puta doći tamo sa željom da uzmemo bodove, bez obzira na to što je Lukavec možda u ovom trenutku blagi favorit. Nešto će se tu i nas pitati, a mi ćemo imati što za reći – vjeruje Turkalj.

Filip Turkalj (lijevo) i Antonijo Vujičić (desno) zajedno su gostovali u emisiji “Prva liga” na City radiju

Isključivo nogometno gledano, i jedni i drugi stižu u dobrom ritmu. Lukavec je u posljednjih šest utakmica upisao pet pobjeda i jedan remi, popeo se na sjajno treće mjesto, dok je Kurilovec sa šest bodova manje na devetoj poziciji, na koju je stigao nakon pobjede protiv Zeline u subotu. Istovremeno, Lukavčani su slavili pobjedu na gostovanju kod Ponikvi, nastavili u svom ritmu, za mnoge iznenađujuće dobrom ritmu.

– Kad se na ljeto slagala momčad, kad sam vidio sva ta imena… Iskreno, za mene ovo nije iznenađenje! Krenuli smo dobro, zatim malo zapeli u Krapini, odradili lošu utakmicu, ali nakon toga smo nastavili dobar, pozitivan niz. I tu smo gdje jesmo. Malo drukčije nas i protivnici već gledaju, budući da je ovo, kako zasad stvari stoje, najbolja sezona u klupskoj povijesti – priča Lukavčanin Vujičić.

Kurilovec je, s druge strane, u ritmu toplo-hladno, ali puno je to sve skupa toplije od brojnih očekivanja.

– Da, d početka su nas pratile pesimistične najave, najavljivala se borba za ostanak, pričalo se da imamo puno slabiju momčad nego prošle sezone, ali među nama igračima od početka je dosta optimizma. Vjerovali smo da neće biti tako, a to se i potvrđuje. Mirno idemo kroz sezonu, jedino nam fali malo kontinuiteta, da povežemo dvije, tri pobjede. Sad smo ulovili ritam pobjeda – poraz, ali vjerujem da će u nastavku sezone biti još bolje. I da nećemo biti u borbi za ostanak, nego za gornji dio tablice. Uostalom, da smo i dosad uzeli neke bodove koje smo praktički morali uzeti, i sad bismo bili među četiri, pet vodećih – kaže Turkalj.

Bili bi, dakle, tamo gdje Lukavec trenutačno jest. Iako, sve se tu brzo može promijeniti, jer eventualnom pobjedom na Lukavellu prišli bi Kurilovčani na samo tri boda od subotnjeg suparnika. U želji da se to ne dogodi, na tribinama Lukavella u subotu će se, nema sumnje, okupiti značajan broj Lukavčana.

– Kako smo krenuli s pobjedama, dobrim rezultatima, broj ljudi na utakmicama sve je veći i veći. Nadam se da će ih u subotu biti još više nego dosad, ipak se radi o derbiju, naravno da bi nam to dalo vjetar u leđa – kaže Vujičić, dok je rival Turkalj u nešto drukčijem điru.

– Koliko će Kurilovčana na ovo gostovanje? Paaa… Bojim se da neće previše. Postoji da priča da ljudi u Kurilovcu jako vole svoj klub, ali to se, iskreno, baš i ne vidi po broju ljudi na našim utakmicama. Pogotovo ako se uspoređuje s Lukavcem, u kojem sam također bio, pa mogu to komparirati… U Lukavcu mjesto ipak više živi s klubom i uz klub, više to ljude zanima – požalio se Turkalj, uputio na taj način i apel kurilovečkim kibicima da dođu pomoći igračima na terenu.

Osim tog detalja, život u četvrtoligaškom Kurilovcu opisat će Filip isključivo epitetima.

– Jako mi je lijepo u Kurilovcu. Bio sam tu već i ranije, nakon izlaska iz juniora Gorice, kasnije promijenio nekoliko klubova, Trnje, Gradiće i lani Lukavec, pa se opet vratio ovdje. Da nije lijepo, sigurno se ne bih vraćao. Imamo dobre uvjete, dobru momčad, dobra smo klapa… Baš sam zadovoljan!

U posljednja tri međusobna ogleda Lukavec i Kurilovec odigrali su 0-0

Nekoliko kilometara dalje, u Lukavcu, uživa Gospićanin Antonijo.

– U kadetima sam došao u Goricu, odradio i juniorski staž, ušao s juniorima u prvu ligu i sudjelovao u osvajanju trećeg mjesta u HNL-u u prvoj sezoni, pa otišao na kratku posudbu u Zagorec iz Krapine, gdje nisam dobivao minutažu. Kako je nekoliko prijatelja iz Gorice već bilo u Lukavcu, pozvali su i mene, pristao sam i pogodio! Ovo je jako dobra sredina, osjećam se stvarno dobro, rezultati su dobri… Doslovno se nemam na što požaliti – govori Vujičić.

Ne može se požaliti ni na fešte nakon pobjeda, koje su sve češće. I uvijek iste, uz himnu svlačionice, uspješnicu benda Vatrogasci pod nazivom “Kad dođem ja”. Pjesma je to koja s nogometom nema dodirnih točaka, ali zato ima tu konobarice, njezina dekoltea, birtije…

– Kakve to veze ima s nogometom? Iskreno, nemam pojma. Kažu da to traje već godinama, i ja sam brzo po dolasku spoznao da je to pjesma za pobjede, ali sad se ta priča nekako intenzivirala, kad smo počeli malo više pobjeđivati. U početku sam se pravio da pjevam, nisam imao pojma što se događa, ali sad je svi moraju znati. Čak smo i printali papire s tekstom, puna ih je svlačionica, i svi moraju ili naučiti tekst ili neka ga čitaju. Ja sam ga, naravno, naučio kao vodu piti – kroz smijeh govori Vujičić.

S druge strane, pak, pjevanja nema.

– Ne, mi nemamo pjesmu koja se tako “ulovila”. Pričamo već neko vrijeme da bismo trebali nešto smisliti, ali zasad još nismo. Možda smislimo do subote, ima vremena – smješka se Kurilovčanin Turkalj, koji će na turopoljski derbi možda i pješke.

– Ja sam iz Lomnice, odmah preko kanala, tako da bih čak i mogao. Iako, za Lomnicu nikad nisam igrao. I mislim da će me se moji u selu odreći ako nakon Gradića, Gorice, Lukavca i Kurilovca odem u još neki turopoljski klub prije nego u Lomnicu…

Zasad će u ovaj dio Turopolja u nogometnom smislu samo kao gost. Kao, primjerice, u subotu od 14.15 sati. U dvoboju vrijednom prestiža, tri boda i, nema nikakve sumnje, bogatih premija.

– Koliko će premije dati predsjednik Guteša? Uh, ne smijem o tome, ali bit će, bit će… – smije se Vujičić iz Lukavca.

Turkalj iz Kurilovca, s druge strane, po tom pitanju šalje pozdrave predsjedniku Vujnoviću.

– Premije? Mislim da mu to nije draga tema, ha, ha… – smije se i on.

Uglavnom, shvatili ste, sve je spremno za jedan pravi derbi.

Subota, 14.15 sati, velebni Lukavello pun kao šipak, a na terenu Lukavec i Kurilovec, nogomet za sladokusce… Neka bude tako! Pa neka, naravno, pobijedi bolji.

Povezane teme:3. nl centar antonijo vujičić CITY RADIO filip turkalj hotnews Nk Kurilovec Nk Lukavec Prva liga

Sport

Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček

Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…

Objavljeno

prije 14 sati

18. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…

Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.

Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…

I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!

Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.

– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.

Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.

– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.

Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…

Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.

Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.

Nastavite čitati

Sport

Hvala i zbogom: Gorica raskinula ugovore s Maločom i Radoševićem

Mario Maloča posljednji je put nastupio za Goricu u 20. kolu, na gostovanju kod Istre, a Božidar Radošević je u posljednjem svom nastupu, još 21. rujna prošle godine, doživio tešku ozljedu koljena

Objavljeno

prije 17 sati

18. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nešto ćemo morati promijeniti…, zaustio je trener HNK Gorice Mario Carević nakon remija (0-0) u gostima kod Varaždina, nakon utakmice u kojoj je Gorica nadigrana i samo je spletom sretnih okolnosti došla do tog vrijednog boda.

Naslonio se taj neuvjerljivi remi na poraz od Slaven Belupa na domaćem terenu (0-3) i na vrijedan, ali izvedbom također ne osobito impresivan bod (0-0) kod Lokomotive, pa je i Carević shvatio da se nešto značajno mora mijenjati, u bilo kojem smislu.

Vidjeli smo tako u domaćem sudaru s Istrom novu formaciju, zaigrala je Gorica sa četvoricom u zadnjoj liniji, spletom okolnosti priliku su dobili Steenvoorden i Leš, novi stoperski dvojac, a poziciju startera ugrabio je i Martin Šlogar, koji je na povjerenje uzvratio jednako kao i dvojica prethodno navedenih – izvrsnom partijom!

Međutim, Carević nije želio stati na tome, na promjeni koncepcije i pojedinih lica u prvih 11. U dogovoru s klubom odlučio je promijeniti i broj ljudi u svlačionici, odnosno smanjiti gužvu i možda promijeniti neke odnose koje je smatrao neadekvatnima. Nakon cijelog tog procesa, odlučio je otpisati dvojicu igrača – Marija Maloču i Božidara Radoševića.

Njih dvojica od ovog četvrtka tako više nisu igrači Gorice. Iskusni dvojac, branič i golman, dogovorili su sporazumni raskid ugovora s našim klubom i planirat će svoju nogometnu budućnost u nekim drugim sredinama. Sama činjenica da je raskid dogovoren malo više od mjesec dana prije kraja sezone jasno govori da je ljudima iz kluba bilo važno riješiti ovu situaciju odmah…

Mario Maloča, koji će početkom svibnja navršiti 36 godina, u Goricu je stigao kao veliko pojačanja krajem srpnja 2023. godine i cijeli sezonu i pol bio je standardan član prvih 11, igrač bez kojega svoju početnu postavu nisu mogli zamisliti ni Željko Sopić u završnici svoga goričkog mandata, ni Dinko Jeličić nakon njega, pa zatim ni Rajko Vidović. Standardno je igrao i kod Carevića u završnici jesenskog dijela sezone, ali već od početka priprema za proljeće bilo je jasno da više nije u prvom planu.

Posljednju utakmicu Maloča je odigrao u 20. kolu, u gostima kod Istre 1961, u utakmici u kojoj je Gorica osvojila svoj prvi gostujući bod ove sezone. Ubrzo nakon toga jedno je vrijeme trenirao odvojeno od momčadi, zatim se vratio u kadar, ali to je potrajalo samo do sredine travnja i rastanka s klubom nakon 56 odigranih utakmica.

Božidar Radošević, s druge strane, u klub je došao u veljači 2023. godine iz Varaždina, u završnici toga prvenstvenog proljeća skupio je svoje prve nastupe, a u aktualnu sezonu ušao je kao prvi golman Gorice. Rajko Vidović dao mu je prednost u odnosu na Ivana Banića, branio je u prvih sedam utakmica, sve do 21. rujna i gostovanja na Poljudu.

U toj je utakmici, u porazu 1-4 od Hajduka, Radošević u jednom trenutku signalizirao prema klupi da više ne može, a liječnički pregledi pokazali su da se radi o puknuću ligamenata u koljenu. Iako je i on u ozbiljnim nogometnim godinama, jer prije dva tjedna proslavio je 36. rođendan, od prve sekunde bio je odlučan da se vrati na teren, u čemu je uspio i ranije od svih prognoza.

Međutim, za Goricu više nije nastupio. Raskid ugovora tako je dogovorio nakon 23 odigrane utakmice za naš klub, uključujući i tri nastupa u Kupu. U međuvremenu je stigao i otići pa se brzo vratiti u Goricu, ali sad sve govori da povratka više nema. I da je ovo za obojicu “zbogom” puno prije nego “doviđenja”…

Nastavite čitati

Sport

Goričani obaraju ruke: Debitirali i oduševili s po dva zlata, srebra i bronce!

Velikogorički klub obaranja ruku, pod nazivom KOR Viking VG, otišao je na svoje prvo natjecanje i kući se vratio s fenomenalnih šest medalja! Svi natjecatelji bili su debitanti, što ovaj uspjeh čini još većim i značajnijim

Objavljeno

prije 2 dana

17. travnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Od nedavno, ako niste znali, Velika Gorica ima svoj klub u sportu koji se zove – obaranje ruku. Natjecateljska disciplina kojom se ljudi bave već stoljećima davno se pretvorila u pravi sport, a sad i naš grad ima svoje predstavnike. Društvo koje se okupilo pod nazivom KOR Viking VG nastupilo je prošlog vikenda i na svom prvom službenom natjecanju, koje se održalo u srcu Dalmatinske Zagore, gradu Sinju.

Natjecanje je bilo podijeljeno u dva dana, a prvog dana na pozornicu su se penjali seniori u kategoriji do 85 kilograma, kao i oni u kategoriji iznad, 85+ kilograma. Također, tu treba dodati da je tog prvog dana bilo riječ o dešnjacima, jer u ovom sportu to je važna stavka.

I imali su naši “vikinzi” puno razloga za zadovoljstvo tog prvog dana, jer u klub su stigle tri medalje – u kategoriji do 85 kilograma Toni Dugošija osvojio je prvo mjesto i zlatnu medalju! Nešto slabiji nastup imao je Andrej Azenić, koji je osvojio 13. mjesto, no imao je i on svoju ulogu. Toliko je glasno podržavao i navijao za klupske kolege da je po povratku kući praktički potpuno ostao bez glasa…

Medalje su te subote stigle i u kategoriji iznad 85 kilograma, i to čak dvije. Fantastično drugo mjesto osvojio je Josip Plečić, koji se kući tako vratio sa srebrnom medaljom, dok je treće mjesto i broncu oko vrata stavio Dorian Azenić. U istom natjecanju šesto mjesto pripalo je Matku Štambuku, dok je Mario Kalisar natjecanje okončao na 12. mjestu.

Drugoga dana, u nedjelju, na scenu su stupili ljevaci. Točnije, bilo je to natjecanje u kojem se moglo koristiti samo lijevu ruku, jer bilo je tu i dešnjaka…

Dorian Azenić tako je ovoga puta osvojio osmo mjesto u “Open” kategoriji, onoj u kojoj se mogu natjecati samo osvajači prvih i drugih mjesta iz svih kategorija. Ako znamo da se natjecao s velikanima hrvatskog obaranja ruku poput Dražena Kogla, Rina Mašića i Josipa Poleša, jasno je koliko je to osmo mjesto značajan uspjeh.

Također u nedjelju, u kategoriji do 85 kilograma, s dodatkom “početnici”, Toni Dugošija osvojio još jednu medalju, ovoga puta srebrnu. Puno bolji nastup nego prvoga dana imao je i Andrej Azenić, koji je završio na petome mjestu.

U kategoriji iznad 85 kilograma, opet u konkurenciji “početnika”, zlatnu medalju osvojio je Dorian Azenić, dok je još jednu medalju za naš mladi klub osigurao Marko Vrdoljak, koji je uzeo treće mjesto i brončanu medalju. Josip Plečić u ovom je dijelu natjecanja završio na šestom, Maksimilijan Pokupec na osmom, Matko Štambuk na devetom, a Mario Kalisar na 12. mjestu.

S obzirom da je svim tim natjecateljima ovo bilo prvo natjecanju, ali i s obzirom na to da je klub debitirao u službenoj konkurenciji, ovi su rezultati u svakom smislu – fenomenalni! A bit će, prema svemu sudeći, još i bolji.

– Pohvalili su nas neki klubovi i za medalje i entuzijazam koji smo donijeli svojim obaranje, navijanjem, a malo i protestom kod nekih sudačkih odluka. Opći je dojam da smo pokazali obaračkoj sceni u Hrvatskoj da se u velikoj Gorici rađa nova snaga u tom sportu – zadovoljan je Andrej Azenić, jedan od pokretača kluba.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Mladost Obrezina uvjerljivom pobjedom plasirala se u polufinale Kupa

Objavljeno

prije 2 dana

17. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Mladost je u 3. kolu Kupa Grada Velike Gorice 2025 pobijedila Meštricu rezultatom 5:1, strijelci su bili Gabriel Ćurić, Šimun Matić, Marko Kovač, Leon Đurašin i Noa Memić, za Meštricu Dominik Ledinski.