Sport

Ludo, nevjerojatno, dramatično: Gorica u 95. minuti do boda u Puli!

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 u Puli, u utakmici koja se savršeno uklopila u jedan ludi nogometni tjedan. Puljani su iz ukupno tri udarca zabili dva gola, Gorica dvaput lovila zaostatak, a ulovila ga je na način koji je moguć samo u nogometu…

Objavljeno

prije 5 godina

8. studenoga 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ovo je očito tjedan nevjerojatnih nogometnih raspleta. Tjedan u kojem, recimo, Ajax prokocka 4-1 na Stamford Bridgu, a Chelsea izvuče 4-4. Tjedan u kojem Dinamo u 93. minuti protiv Šahtara ima 3-1 pa u 98. primi gol za 3-3. Tjedan u kojem Gorica napada, promašuje i prima golove u Puli, a onda remi izvuče nevjerojatnim spletom događaja duboko u sudačkoj nadoknadi! Uh, kako je ludo i dramatično izgledala ta završnica, koliko je sreće donijela Gorici, koliko tuge i razočaranja Ivanu Prelecu i njegovoj Istri. Ali to je nogomet, zato ga toliko i volimo…

Dvaput je Istra vodila, dvaput Gorica stizala, dvaput dostigla prednost. Prvo Jovičić, a onda i Cherif Ndiaye, u trenutku kad se činilo da više nema šanse, da će Gorica ostati praznih ruku u utakmici u kojoj po prikazanom nije trebala ostati praznih ruku.

No idemo, kao i uvijek, kronološki vidjeti što se događalo na Aldo Drosini…

Otprilike “milijun” poveznica između dvije momčadi pojavilo se u ovih 90 pulskih minuta. Na klupi Istre sjedio je Ivan Prelec, Velikogoričanin i bivši trener i igrač Gorice. Na klupi Gorice sjedio je Sergej Jakirović, bivši igrač Istre. Vodeći gol Istre zabio je Karolis Laukžemiš, jedini Litvac u svijetu HNL-a. Točnije, jedini uz Mindaugasa Nikoličiusa, sportskog direktora Gorice, drugog čovjeka našega kluba. Gol za izjednačenje zabio je Aleksandar Jovičić, koji je u Goricu došao iz, pogađate, Istre. Malo je nedostajalo da zabije i Matija Dvorneković, inače kum trenera Istre…

Nije ovoga puta bilo Joeya Suka, koji je zabijao u obje dosadašnje goričke pobjede u Puli, a nije bilo ni Kristijana Lovrića, koji je ove sezone u HNL-u zbog kartona propustio samo dvije utakmice. Obje protiv Istre. I osjetio se, naravno, njihov izostanak, posebno su to vrijedni igrači u goričkoj koncepciji, a trener Jakirović pokušao ih je nadomjestiti igrom s dvojicom napadača, Cherifom i Zwolinskim u kombinaciji.

Nije krenulo dobro, dapače, krenulo je očajno. Prvo je Jiloan Hamad već u drugoj minuti promašio čistu šansu, poslao loptu preko gola, a već u sljedećem napadu golman domaćina Čondrić pronašao je Grujevića na desno, a ovaj Laukžemisa u sredini, na vrhu peterca. Litavac je bio brži od Steenvoordena i priuštio klasičan primjer hladnog tuša Gorici. Kao da nije bila dovoljna kiša koja je pošteno oprala igrače na samom otvaranju utakmice…

Preuzela je Gorica inicijativu nakon toga, krenula svim silama naprijed, ali cijelih pola sata čekale su se prve prave prilike. Dvorneković je pokušao iz daljine, opasno je bilo i nakon prolaska Hamada desno malo potom, a do izjednačenja su crni iz Velike Gorice došli u 38. minuti. Hamad je nabacio iz kornera s lijeve strane, a Aleksandar Jovičić visoko skočio i zakucao loptu u mrežu za svoj prvi gol u goričkom dresu. I to je nekakva poveznica, jer rijetko je Gorica u ovih sezonu i pol zabijala glavom nakon kornera, a Istri u Puli zabila je na taj način već drugi put.

Cherif Ndiaye imao je tri, četiri dobre prilike, a zabio je u zadnjoj sekundi, uz pomoć obrane Istre… Foto: Duško Marušić/PIXSELL

S tih 1-1 otišlo se i na odmor, a početkom nastavka slika na terenu kudikamo se izmijenila. Više Gorica nije dominirala, Istra se oslobodila i razigrala, pa je Kahlina sjajnom intervencijom morao spašavati nakon udarca Laukžemisa u 49. minuti. S obzirom na stanje na terenu, činilo se da su domaćini za nijansu bliži drugom golu, a to se i obistinilo u 62. minuti. Mario Ćuže prošao je po lijevoj strani, dao povratnu za Ivana Močinića, a bivši hrvatski reprezentativac iz prve je potegnuo i precizno pogodio suprotne rašlje goričkoga gola. I valjalo je spašavati što se spasiti da…

Reagirao je Jakirović uvođenjem Mathieua i Babeca umjesto Dvornekovića i Hamada, no zapravo je najveća prinova na terenu bila – nervoza. Sve veća i veća kako su minute prolazile. Tako to nekako valjda ide kad u prvom poluvremenu dobiješ gol iz jedinog protivničkog udarca na gol, kad usred pokušaja da se nametneš u drugom poluvremenu primiš novi gol, a nema igrača koji donosi ritam i agresiju (Suk), kao ni igrača koji donosi individualnu klasu, prodornost i realizaciju (Lovrić). Cherif je tri puta dobro pokušavao, iz dobrih situacija, ali Senegalca uporno nije htio gol, kao i toliko puta ove jeseni. Svaki put bi mu nedostajao centimetar ili dva, pola koraka ili pola sekunde, ponekad i mala doza sreće…

A onda se doza sreće, kad se činilo da je sve gotovo, konačno pojavila! I Gorici i Cherifu! Igralo se četiri minute sudačke nadoknade, a gol za 2-2 pao je u petoj. Jedan obrambeni igrač Istre napucao je loptu u želji da je izbije ispred svog šesnaesterca, bilo bi sve gotovo da je uspio, no pogodio je u glavu suigrača, od kojeg se odbila ispred Cherifa. Gorički broj 99 dao je posljednji atom snage da dođe do te lopte u duelu s braničem Tomaševićem i – uspio! Nije do kraja jasno je li tu loptu u mrežu poslao napadač Gorice ili branič Istre, ali važno je samo da je nekako ušla u mrežu, doslovno u posljednjoj sekundi utakmice!

Jer, čim se to dogodilo, sudac je označio kraj. I počelo je slavlje Goričana, ali i očaj u domaćim redovima. U svemu tome došlo je i do naguravanja na centru igrališta, nervoza je eskalirala, no sve se srećom brzo smirilo. Nevjerojatan, apsolutno nevjerojatan rasplet jedne utakmice za pamćenje. Traumatične, stresne, koja je na kraju ipak završila najrealnije. Istra je, naime, dva gola zabila iz tri udarca na gol, Gorica je puno toga promašila, a na kraju uspjela isprovocirati sreću i doći do boda.

Bit će nakon ovoga prilike da se dojmovi slegnu i strasti smire, jer vrijeme je za reprezentativnu stanku, nakon koje će u Veliku Goricu doći Varaždin. Za početak, nadamo se, novog pobjedničkog niza.

HT Prva liga, 15. kolo
ISTRA 1961 – GORICA 2-2
(Laukžemis ‘3, Močinić ’62 / Jovičić ’38, Ndiaye ’90+5)

Sport

Za naše rukometaše navijalo se i u Litvi! Ljubav se rodila u Gorici…

Bivši trener Gorice Valdas Dambrauskas dvije je nepune godine svoje karijere proveo u Hrvatskoj, a veze su ostale toliko snažne da je ove nedjelje bio jedan od nekolicine Litavaca koji su pratili finale SP-a u rukometu

Objavljeno

prije 9 sati

3. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošle su već više od četiri godine otkad je otišao iz HNK Gorice, ali Valdas Dambrauskas ostao je zapamćen u nogometnoj Velikoj Gorici. Trener koji je vodio “ponos grada” nepunih godinu dana, od veljače 2020. do prvih dana 2021., kad je prihvatio ponudu bugarskog Ludogoreca, ostao je najuspješniji trener Gorice u prvoligaškoj povijesti, a s tih rekordnih 1,87 bodova po utakmici otvorio je i sam sebi prilike koje su se pokazale kao dosadašnji vrhunac karijere.

Nepunih godina dana Valdas je bio i na klupi Hajduka, a kad se sve zbroji, to je sasvim dovoljno vremena da se 48-godišnji Litavac zaljubi u Hrvatsku. I da u nedjelju poslijepodne, u svom domu u Vilniusu, sjedne pred televizor i isprati finale Svjetskog prvenstva u rukometu, sportu koji je u njegovoj domovini, realno, potpuno marginalan.

“Ajmooo Hrvatska”, napisao je Valdas na svom profilu na Instagramu, uz dodatak hrvatske zastave.

O vezama koje su ostale žive govorio je i nedavno u intervjuu za Index.

– S Hrvatskom sam stvarno snažno povezan, ona je kao moja druga domovina. To je zemlja u kojoj sam se uvijek osjećao kao kod kuće. U Hrvatskoj imam puno prijatelja, s njima se čujem gotovo svaki dan. Iz Hrvatske imam samo i jedino lijepe uspomene. I lijepa iskustva – istaknuo je Valdas, s posebnim naglaskom na Goricu.

– Inače kad kao trener idete raditi u inozemstvo, želite sa sobom povesti jednog ili dva pomoćnika, čisto da budete sigurni da imate jaču poziciju u klubu. Ja sam u Goricu došao sam, no tamo sam upoznao predivne ljude, kao što su moj pomoćnik Saša Sabljak, trener vratar Siniša Klafurić, kondicijski trener Krešimir Šoš, šef skauta Filip Šelendić, team manager Igor Krlić, direktor Darko Blažinčić, analitičar Josip Paušić… Kao i mnogi drugi. Ne želim nikoga propustiti, ali svi su bili nevjerojatno ljubazni, primili su me na nevjerojatan način i od prvog dana tamo sam se osjećao kao kod svoje kuće.

Dodao je Dambrauskas tom prilikom i ovo:

– Slično je bilo i u Hajduku. Osjećao sam podršku, imali smo viziju i uživali smo raditi zajedno. Ta dva boravka u Hrvatskoj, s dva različita kluba, iz dvije različite regije, koje se ne razlikuju samo po klimi i okruženju nego i po mentalitetu ljudi, bila su najvažnija u mojoj karijeri. Kroz Goricu i Hajduk izrastao sam ne samo u trenerskom, nego i u ljudskom smislu.

S obzirom na sve to, i nije baš toliko iznenađenje da je Valdas ove nedjelje bio pred televizorom, što je vjerojatno jedan od nekolicine Litavaca koji su odlučili prošli vikend završiti uz rukomet…

Nastavite čitati

Sport

Gorica pogađala trice i – izgubila! Sredio ih njihov bivši igrač…

Košarkaši Gorice izgubili su 106-98 u gostima kod Marsonije u Slavonskom Brodu, iako su šutirali gotovo 60 posto za tricu. U sljedećem kolu ponovno će protivnik biti Slavonci, ovoga puta Đakovčani

Objavljeno

prije 12 sati

3. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iako su pogodili 16 trica iz 28 pokušaja, iako su imali petoricu igrača sa 16 ili više koševa, košarkaši Gorice iz Slavonskog Broda vratili su se poraženi. Nakon velike borbe, nakon produžetka, u kojem se i dogodilo to konačno potonuće do naizgled uvjerljivih plus osam…

Bila je to od prve minute izjednačena utakmica, sudaru dviju momčadi podjednake kvalitete, a u svemu tome Goričani su bili lišeni pomoći Ante Mašića, koji je ostao na klupi cijelu utakmicu. U prvoj četvrtini tri koša viška stekao je domaćin, u sljedećih deset minuta minimalno vodstvo preuzela je Gorica, a u posljednjih deset ušlo se s pet koševa viška za Marsoniju.

Uspjela je to Gorica brzo anulirati, pa se u samu završnicu ušlo s dramom u najavi. Na ulasku u posljednju minutu Šutalo je ubacio jedno bacanje za 80-78, da bi Oštrić tricom vratio vodstvo domaćinu. Na 28 sekundi do kraja Marsonia ima plus tri, a Dramalija izjednačava devet sekundi do sirene. Odmah potom Pavlic radi faul, Lisica pogađa oba bacanja za plus dva, a tri sekunde prije kraja Kristijan Validžić odvodi utakmicu u produžetak.

U njega je Marsonia ušla s dvije trice, a na isteku tih pet minuta izbrojali smo čak 21 primljeni koš! Puno previše za bilo što više od “muškog” poraza, drugog uzastopnog, tjedan dana nakon domaćeg potonuća protiv Jazina.

Najbolji strijelac u goričkim redovima bio je na kraju Borna Dramalija s 22 koša, Leon Kalinić i Kristijan Validžić dodali su po 20, Lovro Došen 17, a Matija Pavlic 16. Kalinić i Validžić poenima su dodali i čak 16, odnosno deset skokova, ali na kraju nije bilo dovoljno. Tako je ispalo velikim dijelom zahvaljujući Ivanu Oštriću, najboljem igraču Marsonije u ovoj utakmici. Prošle i pretprošle sezone Oštrić je bio igrač Gorice, a ovoga puta bio je koban po Goricu sa 17 koševa, šest skokova, četiri asista, dvije ukradene lopte, jednom blokadom…

Gorica će tako s omjerom 8-7, kao sedma momčad na tablici, u sljedećem kolu dočekati Đakovo, koje je na omjeru 4-11 i na 12. mjestu. Objektivno, to je prilika za prekid ove serijice od dva poraza koju ne bi trebalo propustiti.

Nastavite čitati

Sport

FOTO NK Dinamo Hidrel započeo pripreme za proljetnu polusezonu 2025

Objavljeno

prije 1 dan

2. veljače 2025.

Objavio/la

David Jolić

Nogometaši Dinamo Hidrela imali su danas (nedjelja, 02. veljače 2025., početak u 10 sati) sastanak i prvi trening kojim su započele pripreme za proljetnu polusezonu u Jedinstvenoj 1. županijskoj nogometnoj ligi. Uvodnu riječ imao je Željko Hemen, predsjednik kluba, koji je, između ostalog, naglasio da će treninzima prve momčadi biti priključen veći broj juniora. Juniori bi na taj način skupljali iskustvo što bi im olakšalo lakši pristup odnosno prijelaz u seniorsku konkurenciju.