Sport

Ludo, nevjerojatno, dramatično: Gorica u 95. minuti do boda u Puli!

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 u Puli, u utakmici koja se savršeno uklopila u jedan ludi nogometni tjedan. Puljani su iz ukupno tri udarca zabili dva gola, Gorica dvaput lovila zaostatak, a ulovila ga je na način koji je moguć samo u nogometu…

Objavljeno

prije 5 godina

8. studenoga 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ovo je očito tjedan nevjerojatnih nogometnih raspleta. Tjedan u kojem, recimo, Ajax prokocka 4-1 na Stamford Bridgu, a Chelsea izvuče 4-4. Tjedan u kojem Dinamo u 93. minuti protiv Šahtara ima 3-1 pa u 98. primi gol za 3-3. Tjedan u kojem Gorica napada, promašuje i prima golove u Puli, a onda remi izvuče nevjerojatnim spletom događaja duboko u sudačkoj nadoknadi! Uh, kako je ludo i dramatično izgledala ta završnica, koliko je sreće donijela Gorici, koliko tuge i razočaranja Ivanu Prelecu i njegovoj Istri. Ali to je nogomet, zato ga toliko i volimo…

Dvaput je Istra vodila, dvaput Gorica stizala, dvaput dostigla prednost. Prvo Jovičić, a onda i Cherif Ndiaye, u trenutku kad se činilo da više nema šanse, da će Gorica ostati praznih ruku u utakmici u kojoj po prikazanom nije trebala ostati praznih ruku.

No idemo, kao i uvijek, kronološki vidjeti što se događalo na Aldo Drosini…

Otprilike “milijun” poveznica između dvije momčadi pojavilo se u ovih 90 pulskih minuta. Na klupi Istre sjedio je Ivan Prelec, Velikogoričanin i bivši trener i igrač Gorice. Na klupi Gorice sjedio je Sergej Jakirović, bivši igrač Istre. Vodeći gol Istre zabio je Karolis Laukžemiš, jedini Litvac u svijetu HNL-a. Točnije, jedini uz Mindaugasa Nikoličiusa, sportskog direktora Gorice, drugog čovjeka našega kluba. Gol za izjednačenje zabio je Aleksandar Jovičić, koji je u Goricu došao iz, pogađate, Istre. Malo je nedostajalo da zabije i Matija Dvorneković, inače kum trenera Istre…

Nije ovoga puta bilo Joeya Suka, koji je zabijao u obje dosadašnje goričke pobjede u Puli, a nije bilo ni Kristijana Lovrića, koji je ove sezone u HNL-u zbog kartona propustio samo dvije utakmice. Obje protiv Istre. I osjetio se, naravno, njihov izostanak, posebno su to vrijedni igrači u goričkoj koncepciji, a trener Jakirović pokušao ih je nadomjestiti igrom s dvojicom napadača, Cherifom i Zwolinskim u kombinaciji.

Nije krenulo dobro, dapače, krenulo je očajno. Prvo je Jiloan Hamad već u drugoj minuti promašio čistu šansu, poslao loptu preko gola, a već u sljedećem napadu golman domaćina Čondrić pronašao je Grujevića na desno, a ovaj Laukžemisa u sredini, na vrhu peterca. Litavac je bio brži od Steenvoordena i priuštio klasičan primjer hladnog tuša Gorici. Kao da nije bila dovoljna kiša koja je pošteno oprala igrače na samom otvaranju utakmice…

Preuzela je Gorica inicijativu nakon toga, krenula svim silama naprijed, ali cijelih pola sata čekale su se prve prave prilike. Dvorneković je pokušao iz daljine, opasno je bilo i nakon prolaska Hamada desno malo potom, a do izjednačenja su crni iz Velike Gorice došli u 38. minuti. Hamad je nabacio iz kornera s lijeve strane, a Aleksandar Jovičić visoko skočio i zakucao loptu u mrežu za svoj prvi gol u goričkom dresu. I to je nekakva poveznica, jer rijetko je Gorica u ovih sezonu i pol zabijala glavom nakon kornera, a Istri u Puli zabila je na taj način već drugi put.

Cherif Ndiaye imao je tri, četiri dobre prilike, a zabio je u zadnjoj sekundi, uz pomoć obrane Istre… Foto: Duško Marušić/PIXSELL

S tih 1-1 otišlo se i na odmor, a početkom nastavka slika na terenu kudikamo se izmijenila. Više Gorica nije dominirala, Istra se oslobodila i razigrala, pa je Kahlina sjajnom intervencijom morao spašavati nakon udarca Laukžemisa u 49. minuti. S obzirom na stanje na terenu, činilo se da su domaćini za nijansu bliži drugom golu, a to se i obistinilo u 62. minuti. Mario Ćuže prošao je po lijevoj strani, dao povratnu za Ivana Močinića, a bivši hrvatski reprezentativac iz prve je potegnuo i precizno pogodio suprotne rašlje goričkoga gola. I valjalo je spašavati što se spasiti da…

Reagirao je Jakirović uvođenjem Mathieua i Babeca umjesto Dvornekovića i Hamada, no zapravo je najveća prinova na terenu bila – nervoza. Sve veća i veća kako su minute prolazile. Tako to nekako valjda ide kad u prvom poluvremenu dobiješ gol iz jedinog protivničkog udarca na gol, kad usred pokušaja da se nametneš u drugom poluvremenu primiš novi gol, a nema igrača koji donosi ritam i agresiju (Suk), kao ni igrača koji donosi individualnu klasu, prodornost i realizaciju (Lovrić). Cherif je tri puta dobro pokušavao, iz dobrih situacija, ali Senegalca uporno nije htio gol, kao i toliko puta ove jeseni. Svaki put bi mu nedostajao centimetar ili dva, pola koraka ili pola sekunde, ponekad i mala doza sreće…

A onda se doza sreće, kad se činilo da je sve gotovo, konačno pojavila! I Gorici i Cherifu! Igralo se četiri minute sudačke nadoknade, a gol za 2-2 pao je u petoj. Jedan obrambeni igrač Istre napucao je loptu u želji da je izbije ispred svog šesnaesterca, bilo bi sve gotovo da je uspio, no pogodio je u glavu suigrača, od kojeg se odbila ispred Cherifa. Gorički broj 99 dao je posljednji atom snage da dođe do te lopte u duelu s braničem Tomaševićem i – uspio! Nije do kraja jasno je li tu loptu u mrežu poslao napadač Gorice ili branič Istre, ali važno je samo da je nekako ušla u mrežu, doslovno u posljednjoj sekundi utakmice!

Jer, čim se to dogodilo, sudac je označio kraj. I počelo je slavlje Goričana, ali i očaj u domaćim redovima. U svemu tome došlo je i do naguravanja na centru igrališta, nervoza je eskalirala, no sve se srećom brzo smirilo. Nevjerojatan, apsolutno nevjerojatan rasplet jedne utakmice za pamćenje. Traumatične, stresne, koja je na kraju ipak završila najrealnije. Istra je, naime, dva gola zabila iz tri udarca na gol, Gorica je puno toga promašila, a na kraju uspjela isprovocirati sreću i doći do boda.

Bit će nakon ovoga prilike da se dojmovi slegnu i strasti smire, jer vrijeme je za reprezentativnu stanku, nakon koje će u Veliku Goricu doći Varaždin. Za početak, nadamo se, novog pobjedničkog niza.

HT Prva liga, 15. kolo
ISTRA 1961 – GORICA 2-2
(Laukžemis ‘3, Močinić ’62 / Jovičić ’38, Ndiaye ’90+5)

Sport

Ludilo od utakmice: Tri gola glavom, jedan čudan penal i pet goričkih komada!

Kadeti HNK Gorice nisu najbolje započeli sezonu, ali polako se ekipiraju i – vraćaju! U Varaždinu su se vratili nakon minusa od dva gola, nakon tri gola primljena glavom, nakon ubacivanja, nakon penala u 90. minuti… Junak se zove Patrik Volarević

Objavljeno

prije 2 sata

5. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Odigrano je u vikendu iza nas nekoliko uzbudljivih, zanimljivih i važnih utakmica, svega i svačega ima u svijetu nogometa na svim razinama, ali titula utakmice vikenda ovoga puta pripala je – kadetima Gorice! Generacija je to igrača rođenih 2008. godine, u kojoj participira i značajan broj godinu mlađih momaka, trener im je lanjski pionirski prvak Hrvatske Boris Trivunov, a prvi vikend u studenom donio je gostovanje kod Varaždina.

Domaćin je dočekao Goricu kao drugoplasirana momčad prvenstva, trener Robert Težački u rukama ima zanimljivu skupinu igrača, a sve dosad viđeno govorilo je da su Varaždinci favoriti u ovom ogledu. Gorica je, naime, u barokni grad došla s dvije pobjede i sedam poraza, skromno i ponizno, ali i s ambicijom koja je bila vidljiva od samoga starta.

Iako, samo otvaranje utakmice pripalo je Varaždincima, koji su dominirali, ali prva je zabila Gorica. Josip Klasnić je u toj 20. minuti lijepo pucao, golman Varaždina je odbio, ali natrčao je Mihael Kelava i pospremio loptu pod prečku. Međutim, prva doza veselja imala je kratak rok trajanja…

Već u 24. minuti jedan centaršut došao je u kazneni prostor Gorice, gdje je Stjepan Habek pucao glavom i pogodio za brzo izjednačenje. Potpuni preokret dogodio se u 37. minuti, nakon novog centaršuta i novoga gola glavom, kojeg je ovoga puta zabio Dani Pintarić, a isti igrač povisio je i na 3-1 u 40. minuti. Pogađate, opet je stigao centaršut s boka, opet su Varaždinci pogodili glavom!

– Imamo problema s tim dijelom igre, sad je to već više nego jasno. Po dva gola tako smo primili od Lokomotive i Dinama, po jedan od Rudeša, Sesveta, Rijeke… Radimo na tome, ali očito je da ćemo morati i dalje raditi, unapređivati taj segment – svjestan je trener Trivunov, koji u poluvremenu nije igračima dozvolio da potonu.

Napravio je i jednu promjenu, malo presložio neke detalje i vrlo brzo stigli su konkretni rezultati tih promjena. Igrala se 51. minuta kad je Gorica primijenila varaždinski recept i vratila se u utakmicu nakon ubacivanja Kelave iz kornera i gola Borne Gašparića – glavom. Nakon točno sat vremena igre Gorica se uspjela i potpuno vratiti u utakmicu, Kelava je lijepo reagirao na jednu loptu u dubinu, pobjegao obrani i mirno poentirao za 3-3! A do kraja je još cijelih pola sata…

Malo potom slijede i nove promjene, s klupe Trivunov između ostalih podiže i Patrika Volarevića, a to se uskoro pokazuje potezom odluke. Upravo je Volarević u 77. minuti režirao potpuni preokret, i to sjajnih golom s više od 20 metara. Lopta je išla kao raketa i neobranjivo ušla malo ispod prečke, za delirij na goričkoj klupi, kao i na onom dijelu tribina gdje je bila gostujuća ekipa.

Ali daleko je još kraj… Kad se već činilo da je stvar riješena, da treba samo finiširati utakmicu, sudac je pokazao na bijelu točku za Varaždinu nakon situacije koja je bila poprilično dvojbena. Međutim, kakva god da je bila, dovela je do novog izjednačenja, do spektakularnih 4-4, jer domaći kapetan Dino Vragović bio je precizan.

I onda, kad stvarno više nitko nije vjerovao da su novi šokovi mogući, evo opet Patrika Volarevića… Igrala se 94. minuta, posljednji trenuci sudačke nadoknade, kad je dečko iz “osmog marta” potegnuo s još veće udaljenosti i naciljao bliži golmanov kut za konačnih, velikih, čudesnih 5-4!

– Napokon nam se vratilo sve što smo propustili u dosadašnjem tijeku prvenstva. Bili smo nekompletni od početka sezone, tek zadnjih tjedan-dva uspjeli smo se donekle kompletirati, a takvi oslabljeni smo često i nezasluženo ispuštali bodove. Bilo je tu i početničkih pogrešaka, i nesreće, i peha… Ali evo, ovaj put je otišlo na našu stranu. I baš zato, zbog svega toga, dečki su bili stvarno oduševljeni kad je sve konačno završilo – kazao je trener Trivunov pa nastavio:

– Utakmica je bila stvarno neobična, mijenjao se i rezultat, ali i razdoblja igre koja su pripadala jednima, odnosno drugima. Oni bolje otvore, mi promašimo “mrtvu” šansu, povedemo, pa krenemo dominirati, oni zabiju tri gola, mi se vratimo… Sigurno jedna od najluđih utakmica u kojima sam sudjelovao u svom životu, ali opet kažem, mislim da smo zaslužili da se i nama neke stvari konačno poklope.

Ni kad su se nizali porazi, u goričkoj školi nogometa nije bilo panike, dominirala je vjera da će se stvari posložiti.

– Baš tako, znali smo da imamo kvalitetu i ja sam potpuno uvjeren da neće biti problema kad se konačno do kraja ekipiramo. Pinheiro nam nije odigrao još niti jednu utakmicu, Čolić je također bio ozlijeđen, Kelava se isto naknadno priključio, pa zabio četiri gola u četiri utakmice… Gledajte, moramo imati na umu da je nama dosad u ligi igrača rođenih 2008. nastupilo već 12 igrača iz 2009. godišta, iz one momčadi koja je lani bila prvak države u pionirima. Dobar dio njih su i standardni prvotimci, a to je u ovim godištima velika stvar – objašnjava Trivunov.

U sljedećem kolu u Veliku Goricu stižu pioniri i kadeti Osijeka, ponovno će biti zahtjevno, ali cilj se zna.

– Bitno nam je što prije pobjeći iz bilo kakve borbe za ostanak, a ja sam uvjeren da će se to uskoro i dogoditi. Naravno, u svemu tome nam je primarni cilj razvijati i školovati naše igrače, kako ove najbolje iz 2008. godišta, tako i ove mlađe, koji će i sljedeće sezone moći igrati ovu ligu. Ukupno gledajući, možemo biti zadovoljni dosad odrađenim, no bit će to i još bolje – optimistično je zaključio Boris Trivunov.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Početak ‘4. Super malonogometne lige VG’ 01. prosinca 2024.

Objavljeno

prije 6 sati

5. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Četvrto izdanje Super malonogometne lige u kojoj će se natjecati 9 malonogometnih momčadi iz tri Ljetne malonogometne lige započinje 01. prosinca 2024. (nedjelja, početak u 15 sati), utakmicama 01. kola u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici. Ovo je kazano na sastanku organizatora i voditelja liga (Zlatko Petrac, Tihomir Čunčić i Josip Vlašić) sa predstavnicima momčadi koje će sudjelovati na turniru.

Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Za 4. Super MNL prijavljeno je 9 momčadi: Strezojevo, Velika Buna, Novo Brdo, Opatija (svi iz Breške lige), Velika Mlaka, Kurilovec, Šćitarjevo, Lomnica (svi iz MNL VG Sjever) i Poljana Čička (MNL Turopolja i Posavine). Super MNL 2024. igrat će se u tri skupine po 3 momčadi, po jednostrukom bod sustavu, svaka sa svakom. U daljnje natjecanje idu sve momčadi. Nakon odigravanja prvog dijela po skupinama, nastavak natjecanja je kup sustav (na ispadanje).

Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Super MNL završava, prema predviđenom rasporedu, polufinalnim utakmicama i finalom u nedjelju, 15. prosinca 2024. godine.

Poredak u 3. Super MNL 2023.: 1. Velika Buna, 2. Velika Mlaka, 3. Pleso.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pobjeda Bune protiv Posavca u lokalnom derbiju

Objavljeno

prije 21 sat

4. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Posavec je u 12. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e izgubio rezultatom 1:3 od momčadi Bune, koja je s nova tri boda i dalje bodovno izjednačena s Rakovcem na vodećoj poziciji.