Sport

Ludilo od utakmice: Tri gola glavom, jedan čudan penal i pet goričkih komada!

Kadeti HNK Gorice nisu najbolje započeli sezonu, ali polako se ekipiraju i – vraćaju! U Varaždinu su se vratili nakon minusa od dva gola, nakon tri gola primljena glavom, nakon ubacivanja, nakon penala u 90. minuti… Junak se zove Patrik Volarević

Objavljeno

prije 2 godine

5. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Odigrano je u vikendu iza nas nekoliko uzbudljivih, zanimljivih i važnih utakmica, svega i svačega ima u svijetu nogometa na svim razinama, ali titula utakmice vikenda ovoga puta pripala je – kadetima Gorice! Generacija je to igrača rođenih 2008. godine, u kojoj participira i značajan broj godinu mlađih momaka, trener im je lanjski pionirski prvak Hrvatske Boris Trivunov, a prvi vikend u studenom donio je gostovanje kod Varaždina.

Domaćin je dočekao Goricu kao drugoplasirana momčad prvenstva, trener Robert Težački u rukama ima zanimljivu skupinu igrača, a sve dosad viđeno govorilo je da su Varaždinci favoriti u ovom ogledu. Gorica je, naime, u barokni grad došla s dvije pobjede i sedam poraza, skromno i ponizno, ali i s ambicijom koja je bila vidljiva od samoga starta.

Iako, samo otvaranje utakmice pripalo je Varaždincima, koji su dominirali, ali prva je zabila Gorica. Josip Klasnić je u toj 20. minuti lijepo pucao, golman Varaždina je odbio, ali natrčao je Mihael Kelava i pospremio loptu pod prečku. Međutim, prva doza veselja imala je kratak rok trajanja…

Već u 24. minuti jedan centaršut došao je u kazneni prostor Gorice, gdje je Stjepan Habek pucao glavom i pogodio za brzo izjednačenje. Potpuni preokret dogodio se u 37. minuti, nakon novog centaršuta i novoga gola glavom, kojeg je ovoga puta zabio Dani Pintarić, a isti igrač povisio je i na 3-1 u 40. minuti. Pogađate, opet je stigao centaršut s boka, opet su Varaždinci pogodili glavom!

– Imamo problema s tim dijelom igre, sad je to već više nego jasno. Po dva gola tako smo primili od Lokomotive i Dinama, po jedan od Rudeša, Sesveta, Rijeke… Radimo na tome, ali očito je da ćemo morati i dalje raditi, unapređivati taj segment – svjestan je trener Trivunov, koji u poluvremenu nije igračima dozvolio da potonu.

Napravio je i jednu promjenu, malo presložio neke detalje i vrlo brzo stigli su konkretni rezultati tih promjena. Igrala se 51. minuta kad je Gorica primijenila varaždinski recept i vratila se u utakmicu nakon ubacivanja Kelave iz kornera i gola Borne Gašparića – glavom. Nakon točno sat vremena igre Gorica se uspjela i potpuno vratiti u utakmicu, Kelava je lijepo reagirao na jednu loptu u dubinu, pobjegao obrani i mirno poentirao za 3-3! A do kraja je još cijelih pola sata…

Malo potom slijede i nove promjene, s klupe Trivunov između ostalih podiže i Patrika Volarevića, a to se uskoro pokazuje potezom odluke. Upravo je Volarević u 77. minuti režirao potpuni preokret, i to sjajnih golom s više od 20 metara. Lopta je išla kao raketa i neobranjivo ušla malo ispod prečke, za delirij na goričkoj klupi, kao i na onom dijelu tribina gdje je bila gostujuća ekipa.

Ali daleko je još kraj… Kad se već činilo da je stvar riješena, da treba samo finiširati utakmicu, sudac je pokazao na bijelu točku za Varaždinu nakon situacije koja je bila poprilično dvojbena. Međutim, kakva god da je bila, dovela je do novog izjednačenja, do spektakularnih 4-4, jer domaći kapetan Dino Vragović bio je precizan.

I onda, kad stvarno više nitko nije vjerovao da su novi šokovi mogući, evo opet Patrika Volarevića… Igrala se 94. minuta, posljednji trenuci sudačke nadoknade, kad je dečko iz “osmog marta” potegnuo s još veće udaljenosti i naciljao bliži golmanov kut za konačnih, velikih, čudesnih 5-4!

– Napokon nam se vratilo sve što smo propustili u dosadašnjem tijeku prvenstva. Bili smo nekompletni od početka sezone, tek zadnjih tjedan-dva uspjeli smo se donekle kompletirati, a takvi oslabljeni smo često i nezasluženo ispuštali bodove. Bilo je tu i početničkih pogrešaka, i nesreće, i peha… Ali evo, ovaj put je otišlo na našu stranu. I baš zato, zbog svega toga, dečki su bili stvarno oduševljeni kad je sve konačno završilo – kazao je trener Trivunov pa nastavio:

– Utakmica je bila stvarno neobična, mijenjao se i rezultat, ali i razdoblja igre koja su pripadala jednima, odnosno drugima. Oni bolje otvore, mi promašimo “mrtvu” šansu, povedemo, pa krenemo dominirati, oni zabiju tri gola, mi se vratimo… Sigurno jedna od najluđih utakmica u kojima sam sudjelovao u svom životu, ali opet kažem, mislim da smo zaslužili da se i nama neke stvari konačno poklope.

Ni kad su se nizali porazi, u goričkoj školi nogometa nije bilo panike, dominirala je vjera da će se stvari posložiti.

– Baš tako, znali smo da imamo kvalitetu i ja sam potpuno uvjeren da neće biti problema kad se konačno do kraja ekipiramo. Pinheiro nam nije odigrao još niti jednu utakmicu, Čolić je također bio ozlijeđen, Kelava se isto naknadno priključio, pa zabio četiri gola u četiri utakmice… Gledajte, moramo imati na umu da je nama dosad u ligi igrača rođenih 2008. nastupilo već 12 igrača iz 2009. godišta, iz one momčadi koja je lani bila prvak države u pionirima. Dobar dio njih su i standardni prvotimci, a to je u ovim godištima velika stvar – objašnjava Trivunov.

U sljedećem kolu u Veliku Goricu stižu pioniri i kadeti Osijeka, ponovno će biti zahtjevno, ali cilj se zna.

– Bitno nam je što prije pobjeći iz bilo kakve borbe za ostanak, a ja sam uvjeren da će se to uskoro i dogoditi. Naravno, u svemu tome nam je primarni cilj razvijati i školovati naše igrače, kako ove najbolje iz 2008. godišta, tako i ove mlađe, koji će i sljedeće sezone moći igrati ovu ligu. Ukupno gledajući, možemo biti zadovoljni dosad odrađenim, no bit će to i još bolje – optimistično je zaključio Boris Trivunov.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 7 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.