Sport

Ludilo od utakmice: Tri gola glavom, jedan čudan penal i pet goričkih komada!

Kadeti HNK Gorice nisu najbolje započeli sezonu, ali polako se ekipiraju i – vraćaju! U Varaždinu su se vratili nakon minusa od dva gola, nakon tri gola primljena glavom, nakon ubacivanja, nakon penala u 90. minuti… Junak se zove Patrik Volarević

Objavljeno

prije 2 godine

5. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Odigrano je u vikendu iza nas nekoliko uzbudljivih, zanimljivih i važnih utakmica, svega i svačega ima u svijetu nogometa na svim razinama, ali titula utakmice vikenda ovoga puta pripala je – kadetima Gorice! Generacija je to igrača rođenih 2008. godine, u kojoj participira i značajan broj godinu mlađih momaka, trener im je lanjski pionirski prvak Hrvatske Boris Trivunov, a prvi vikend u studenom donio je gostovanje kod Varaždina.

Domaćin je dočekao Goricu kao drugoplasirana momčad prvenstva, trener Robert Težački u rukama ima zanimljivu skupinu igrača, a sve dosad viđeno govorilo je da su Varaždinci favoriti u ovom ogledu. Gorica je, naime, u barokni grad došla s dvije pobjede i sedam poraza, skromno i ponizno, ali i s ambicijom koja je bila vidljiva od samoga starta.

Iako, samo otvaranje utakmice pripalo je Varaždincima, koji su dominirali, ali prva je zabila Gorica. Josip Klasnić je u toj 20. minuti lijepo pucao, golman Varaždina je odbio, ali natrčao je Mihael Kelava i pospremio loptu pod prečku. Međutim, prva doza veselja imala je kratak rok trajanja…

Već u 24. minuti jedan centaršut došao je u kazneni prostor Gorice, gdje je Stjepan Habek pucao glavom i pogodio za brzo izjednačenje. Potpuni preokret dogodio se u 37. minuti, nakon novog centaršuta i novoga gola glavom, kojeg je ovoga puta zabio Dani Pintarić, a isti igrač povisio je i na 3-1 u 40. minuti. Pogađate, opet je stigao centaršut s boka, opet su Varaždinci pogodili glavom!

– Imamo problema s tim dijelom igre, sad je to već više nego jasno. Po dva gola tako smo primili od Lokomotive i Dinama, po jedan od Rudeša, Sesveta, Rijeke… Radimo na tome, ali očito je da ćemo morati i dalje raditi, unapređivati taj segment – svjestan je trener Trivunov, koji u poluvremenu nije igračima dozvolio da potonu.

Napravio je i jednu promjenu, malo presložio neke detalje i vrlo brzo stigli su konkretni rezultati tih promjena. Igrala se 51. minuta kad je Gorica primijenila varaždinski recept i vratila se u utakmicu nakon ubacivanja Kelave iz kornera i gola Borne Gašparića – glavom. Nakon točno sat vremena igre Gorica se uspjela i potpuno vratiti u utakmicu, Kelava je lijepo reagirao na jednu loptu u dubinu, pobjegao obrani i mirno poentirao za 3-3! A do kraja je još cijelih pola sata…

Malo potom slijede i nove promjene, s klupe Trivunov između ostalih podiže i Patrika Volarevića, a to se uskoro pokazuje potezom odluke. Upravo je Volarević u 77. minuti režirao potpuni preokret, i to sjajnih golom s više od 20 metara. Lopta je išla kao raketa i neobranjivo ušla malo ispod prečke, za delirij na goričkoj klupi, kao i na onom dijelu tribina gdje je bila gostujuća ekipa.

Ali daleko je još kraj… Kad se već činilo da je stvar riješena, da treba samo finiširati utakmicu, sudac je pokazao na bijelu točku za Varaždinu nakon situacije koja je bila poprilično dvojbena. Međutim, kakva god da je bila, dovela je do novog izjednačenja, do spektakularnih 4-4, jer domaći kapetan Dino Vragović bio je precizan.

I onda, kad stvarno više nitko nije vjerovao da su novi šokovi mogući, evo opet Patrika Volarevića… Igrala se 94. minuta, posljednji trenuci sudačke nadoknade, kad je dečko iz “osmog marta” potegnuo s još veće udaljenosti i naciljao bliži golmanov kut za konačnih, velikih, čudesnih 5-4!

– Napokon nam se vratilo sve što smo propustili u dosadašnjem tijeku prvenstva. Bili smo nekompletni od početka sezone, tek zadnjih tjedan-dva uspjeli smo se donekle kompletirati, a takvi oslabljeni smo često i nezasluženo ispuštali bodove. Bilo je tu i početničkih pogrešaka, i nesreće, i peha… Ali evo, ovaj put je otišlo na našu stranu. I baš zato, zbog svega toga, dečki su bili stvarno oduševljeni kad je sve konačno završilo – kazao je trener Trivunov pa nastavio:

– Utakmica je bila stvarno neobična, mijenjao se i rezultat, ali i razdoblja igre koja su pripadala jednima, odnosno drugima. Oni bolje otvore, mi promašimo “mrtvu” šansu, povedemo, pa krenemo dominirati, oni zabiju tri gola, mi se vratimo… Sigurno jedna od najluđih utakmica u kojima sam sudjelovao u svom životu, ali opet kažem, mislim da smo zaslužili da se i nama neke stvari konačno poklope.

Ni kad su se nizali porazi, u goričkoj školi nogometa nije bilo panike, dominirala je vjera da će se stvari posložiti.

– Baš tako, znali smo da imamo kvalitetu i ja sam potpuno uvjeren da neće biti problema kad se konačno do kraja ekipiramo. Pinheiro nam nije odigrao još niti jednu utakmicu, Čolić je također bio ozlijeđen, Kelava se isto naknadno priključio, pa zabio četiri gola u četiri utakmice… Gledajte, moramo imati na umu da je nama dosad u ligi igrača rođenih 2008. nastupilo već 12 igrača iz 2009. godišta, iz one momčadi koja je lani bila prvak države u pionirima. Dobar dio njih su i standardni prvotimci, a to je u ovim godištima velika stvar – objašnjava Trivunov.

U sljedećem kolu u Veliku Goricu stižu pioniri i kadeti Osijeka, ponovno će biti zahtjevno, ali cilj se zna.

– Bitno nam je što prije pobjeći iz bilo kakve borbe za ostanak, a ja sam uvjeren da će se to uskoro i dogoditi. Naravno, u svemu tome nam je primarni cilj razvijati i školovati naše igrače, kako ove najbolje iz 2008. godišta, tako i ove mlađe, koji će i sljedeće sezone moći igrati ovu ligu. Ukupno gledajući, možemo biti zadovoljni dosad odrađenim, no bit će to i još bolje – optimistično je zaključio Boris Trivunov.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 2 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.