Sport

Ludilo od utakmice: Tri gola glavom, jedan čudan penal i pet goričkih komada!

Kadeti HNK Gorice nisu najbolje započeli sezonu, ali polako se ekipiraju i – vraćaju! U Varaždinu su se vratili nakon minusa od dva gola, nakon tri gola primljena glavom, nakon ubacivanja, nakon penala u 90. minuti… Junak se zove Patrik Volarević

Objavljeno

prije 1 godina

5. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Odigrano je u vikendu iza nas nekoliko uzbudljivih, zanimljivih i važnih utakmica, svega i svačega ima u svijetu nogometa na svim razinama, ali titula utakmice vikenda ovoga puta pripala je – kadetima Gorice! Generacija je to igrača rođenih 2008. godine, u kojoj participira i značajan broj godinu mlađih momaka, trener im je lanjski pionirski prvak Hrvatske Boris Trivunov, a prvi vikend u studenom donio je gostovanje kod Varaždina.

Domaćin je dočekao Goricu kao drugoplasirana momčad prvenstva, trener Robert Težački u rukama ima zanimljivu skupinu igrača, a sve dosad viđeno govorilo je da su Varaždinci favoriti u ovom ogledu. Gorica je, naime, u barokni grad došla s dvije pobjede i sedam poraza, skromno i ponizno, ali i s ambicijom koja je bila vidljiva od samoga starta.

Iako, samo otvaranje utakmice pripalo je Varaždincima, koji su dominirali, ali prva je zabila Gorica. Josip Klasnić je u toj 20. minuti lijepo pucao, golman Varaždina je odbio, ali natrčao je Mihael Kelava i pospremio loptu pod prečku. Međutim, prva doza veselja imala je kratak rok trajanja…

Već u 24. minuti jedan centaršut došao je u kazneni prostor Gorice, gdje je Stjepan Habek pucao glavom i pogodio za brzo izjednačenje. Potpuni preokret dogodio se u 37. minuti, nakon novog centaršuta i novoga gola glavom, kojeg je ovoga puta zabio Dani Pintarić, a isti igrač povisio je i na 3-1 u 40. minuti. Pogađate, opet je stigao centaršut s boka, opet su Varaždinci pogodili glavom!

– Imamo problema s tim dijelom igre, sad je to već više nego jasno. Po dva gola tako smo primili od Lokomotive i Dinama, po jedan od Rudeša, Sesveta, Rijeke… Radimo na tome, ali očito je da ćemo morati i dalje raditi, unapređivati taj segment – svjestan je trener Trivunov, koji u poluvremenu nije igračima dozvolio da potonu.

Napravio je i jednu promjenu, malo presložio neke detalje i vrlo brzo stigli su konkretni rezultati tih promjena. Igrala se 51. minuta kad je Gorica primijenila varaždinski recept i vratila se u utakmicu nakon ubacivanja Kelave iz kornera i gola Borne Gašparića – glavom. Nakon točno sat vremena igre Gorica se uspjela i potpuno vratiti u utakmicu, Kelava je lijepo reagirao na jednu loptu u dubinu, pobjegao obrani i mirno poentirao za 3-3! A do kraja je još cijelih pola sata…

Malo potom slijede i nove promjene, s klupe Trivunov između ostalih podiže i Patrika Volarevića, a to se uskoro pokazuje potezom odluke. Upravo je Volarević u 77. minuti režirao potpuni preokret, i to sjajnih golom s više od 20 metara. Lopta je išla kao raketa i neobranjivo ušla malo ispod prečke, za delirij na goričkoj klupi, kao i na onom dijelu tribina gdje je bila gostujuća ekipa.

Ali daleko je još kraj… Kad se već činilo da je stvar riješena, da treba samo finiširati utakmicu, sudac je pokazao na bijelu točku za Varaždinu nakon situacije koja je bila poprilično dvojbena. Međutim, kakva god da je bila, dovela je do novog izjednačenja, do spektakularnih 4-4, jer domaći kapetan Dino Vragović bio je precizan.

I onda, kad stvarno više nitko nije vjerovao da su novi šokovi mogući, evo opet Patrika Volarevića… Igrala se 94. minuta, posljednji trenuci sudačke nadoknade, kad je dečko iz “osmog marta” potegnuo s još veće udaljenosti i naciljao bliži golmanov kut za konačnih, velikih, čudesnih 5-4!

– Napokon nam se vratilo sve što smo propustili u dosadašnjem tijeku prvenstva. Bili smo nekompletni od početka sezone, tek zadnjih tjedan-dva uspjeli smo se donekle kompletirati, a takvi oslabljeni smo često i nezasluženo ispuštali bodove. Bilo je tu i početničkih pogrešaka, i nesreće, i peha… Ali evo, ovaj put je otišlo na našu stranu. I baš zato, zbog svega toga, dečki su bili stvarno oduševljeni kad je sve konačno završilo – kazao je trener Trivunov pa nastavio:

– Utakmica je bila stvarno neobična, mijenjao se i rezultat, ali i razdoblja igre koja su pripadala jednima, odnosno drugima. Oni bolje otvore, mi promašimo “mrtvu” šansu, povedemo, pa krenemo dominirati, oni zabiju tri gola, mi se vratimo… Sigurno jedna od najluđih utakmica u kojima sam sudjelovao u svom životu, ali opet kažem, mislim da smo zaslužili da se i nama neke stvari konačno poklope.

Ni kad su se nizali porazi, u goričkoj školi nogometa nije bilo panike, dominirala je vjera da će se stvari posložiti.

– Baš tako, znali smo da imamo kvalitetu i ja sam potpuno uvjeren da neće biti problema kad se konačno do kraja ekipiramo. Pinheiro nam nije odigrao još niti jednu utakmicu, Čolić je također bio ozlijeđen, Kelava se isto naknadno priključio, pa zabio četiri gola u četiri utakmice… Gledajte, moramo imati na umu da je nama dosad u ligi igrača rođenih 2008. nastupilo već 12 igrača iz 2009. godišta, iz one momčadi koja je lani bila prvak države u pionirima. Dobar dio njih su i standardni prvotimci, a to je u ovim godištima velika stvar – objašnjava Trivunov.

U sljedećem kolu u Veliku Goricu stižu pioniri i kadeti Osijeka, ponovno će biti zahtjevno, ali cilj se zna.

– Bitno nam je što prije pobjeći iz bilo kakve borbe za ostanak, a ja sam uvjeren da će se to uskoro i dogoditi. Naravno, u svemu tome nam je primarni cilj razvijati i školovati naše igrače, kako ove najbolje iz 2008. godišta, tako i ove mlađe, koji će i sljedeće sezone moći igrati ovu ligu. Ukupno gledajući, možemo biti zadovoljni dosad odrađenim, no bit će to i još bolje – optimistično je zaključio Boris Trivunov.

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 1 dan

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.