Povežite se s nama

Sport

Ludi rasplet: Jedan gorički trener izveo čudo i poslao drugog u kvalifikacije!

Spektakularan vikend u trećem rangu hrvatskog nogometa u važnim je ulogama imao goričke igrače i posebno trenere. Senad Harambašić s Trnjem je izveo čudo u posljednjim sekundama i u očaj bacio Pericu Vidaka…

Objavljeno

na

U hrvatskom nogometu igra se osam rangova. U njih pet raspoređeni su svi turopoljski klubovi, budući da ni jednog predstavnika nemamo u tri ranga. U posljednjem, na razini 2. županijske lige, ali ni u još dva, u kojima bismo željeli biti. Prva nogometna liga, koju je osvojio Rudeš, dalek je i teško dostižan cilj, a prva iznad Lukavca i Kurilovca je Druga nogometna liga. Koju su u dramatičnom raspletu osvojile Sesvete, pobjedom u izravnom ogledu s domaćim Zrinskim iz Jurjevca. Za nas kudikamo važnije, iz te lige nije ispalo Trnje, a i dalje može ispasti Zagorec iz Krapine.

Da, turopoljskih klubova nema u ovom rangu, ali zato ima igrača, kao i trenera. U naslovnim rolama u jednom potpuno ludom raspletu.

– To ti je, ukratko, bilo nešto neopisivo. Da je najbolji sportski scenarist pokušao napisati ovakav rasplet, ovako dramatičan, ne bi u tome uspio… – kaže Senad Harambašić, gorički trener i zaposlenik svog matičnog Kurilovca, trener na privremenom radu u NK Trnju, nakon dvije prospavane noći.

Pa da za početak, za one neupućene, ukratko ispričamo priču posljednjeg kola u “jedinstvenoj trećoj”… Dakle, čak je pet klubova uoči posljednjega kola željelo izbjeći 14. mjesto, ono koje vodi u zahtjevne dodatne kvalifikacije – deseti Zagorec bio je na desetome mjestu, sa 34 boda, jer Jadran iz Poreča bio je 11. sa 33 boda, koliko je imala i Marsonia na 12. mjestu, Grobničan je na 13. mjestu imao 32, a ispod crte bilo je Trnje s 31 bodom. I s najmanjim šansama da izbjegne kvalifikacije, pogotovo s obzirom na to da su Senad i njegovi igrači morali na teško gostovanje u Hrvace.

Najveće šanse, ali i spremnu feštu za kraju sezone, imali su u Krapini, u Zagorcu, na čijoj je klupi Perica Vidak, još jedan velikogorički trener, još jedan bivši trener Kurilovca, ali nogomet ponekad piše čudne, sulude priče… Ispisao je takvu i ovoga puta, jer Zagorec je na tom 14. mjestu mogao završiti jedino da se poklope četiri rezultata. Da izgube doma od Grobničana, da istovremeno svoje utakmice dobiju i Jadran Poreč, što je u sudaru s Osijekom II doma bilo za pretpostaviti, ali i Trnje i Marsonia, koja je gostovala kod jako dobrog Dugog Sela, s našim Juricom Kovačićem u kadru.

Naravno, sve se rasplelo upravo tako!

Marsonia je već do polovice prvog poluvremena zabila triput, na kraju u Dugom Selu slavila 4-0, Jadran je u Poreču s 3-0 sredio mlade Osječane, a Grobničan je u Krapini uspio pobijediti Vidakov Zagorec 2-1. Najduže se igralo u Hrvacama, gdje je domaćin dvaput vodio, a Trnje se dvaput vraćalo. I na koncu, u 94. minuti, došlo do velikog preokreta, senzacionalne pobjede i – ostanka u ligi!

– Kako je izgledala proslava? Teško mi je to i opisati… To su dečki koji su prošlog ljeta dvaput morali igrati kvalifikacije, znaju što to znači, a i puno su se potrošili za Trnje kroz cijelu ovu sezonu. Zaslužili su svu ovu sreću, a te scene nakon utakmice doista je jako teško prepričati. Znam samo da sam nekih pola sata nakon utakmice vidio valjda 15 svojih igrača kako hodaju po igralištu u gaćama, ludi od sreće, većinom s telefonima u rukama, u prepričavanju svega što se dogodilo – govori Senad Harambašić nakon subotnjeg nogometnog ludila.

U dogovoru između klubova, u završnici sezone napustio je klupu Kurilovca i otišao pokušati pomoći Trnju. Imao je tri utakmice vremena da izvede čudo koje se, na kraju, i dogodilo.

– Na kraju, ispalo je da je bila važna gotovo svaka brojka! Već sam napravio i neku svoju malu analizu učinjenog, još ovako pod dojmom, pa je možda najbolje krenuti od prve utakmice kad sam došao – predložio je Senad.

Što dalje? To ćemo tek vidjeti, kroz razgovore dvaju klubova. U Trnju me žele zadržati, ali razgovarat ćemo još…, kaže Senad Harambašić

Ta prva bila je gostovanje kod Zagorca u Krapini, kod Perice Vidaka. Igrala se 92. minuti kad je Kanceljak pogodio za 3-2 pobjedu domaćina, iako su gosti nešto ranije imali čisti zicer za vodstvo, kao i nerealizirani penal za 3-3 u nastavku sudačke nadoknade?!

– Sve skupa je stvarno nevjerojatna priča. Znači, uoči te utakmice znao sam da možemo i izgubiti, ali ne više od jedan razlike. Trnje je doma dobilo 1-0 i svaki poraz od jedan razlike, s više postignutih golova, gurao nas je ispred njih na završnoj tablici. U tome smo i uspjeli, taj poraz 3-2 na kraju se pokazao ključnim, to nas je ostavilo u ligi – priča Harambašić pa nastavlja:

– U drugoj utakmici doma nam je dolazi predzadnji Osijek II, u situaciji kad svi računaju da njih moramo dobiti, da to nije uopće upitno… A Trnje u tom trenutku ima šest poraza zaredom! U takvoj situaciji igračima stvarno nije bilo lako, pritisak je bio ogroman, ali na to su bili spremni. Uostalom, uoči Osijeka sam im rekao da pred nama nisu dvije zadnje utakmice u prvenstvu, nego dvije utakmice kvalifikacija. I da je na nama za početak da dobijemo utakmicu i tako si kupimo šansu za posljednje kolo.

Serija poraza prekinuta je pobjedom 4-1 protiv Osijeka, pa se u bitno pozitivnijem ozračju krenulo na gotovo 400 kilometara udaljeno gostovanje. Hrvace su povele u 12. minuti, Trnje se vratilo u 26. Opet je domaćin poveo u 55. minuti, a za posljednjih 20-ak minuta trener Senad povukao je ključan potez. U igri je uveo Frana Došena i Akinolu Jabitu. Prvi je pogodio u 79. minuti za novo izjednačenje, drugi u 94. minuti donio najluđi mogući rasplet.

– Kad su ulazili, rekao sam im samo jedno: ‘Jedina misao mora vam biti kako zabiti gol, ni o čemu drugom ne razmišljajte!’ I išlo je nabacivanje u toj 94. minuti s naše lijeve strane, stoper je odbio na 30 metara, opet se lopta vratila lijevo, išla je povratna za Akinolu, a on je nije dobro ni zahvatio, ali prošla je kroz šumu nogu i zakoprcala se u maloj mreži – euforično prepričava Senad, uz nastavak:

– Nevjerojatno, ali u sve tri utakmice igrači s klupe su nam donosili nešto, mijenjali stvari na terenu. U Krapini uđe i zabije Karlo Bužanić, nakon toga ima i ‘mrtvaca’ za 3-2, a puno mi je tu donio i Fran Beloša Fijan, naš Goričanin. Protiv Osijeka uvedem opet Bužanića i Došena, prvi namjesti dva gola, drugi zabije, pa sad opet Došen i Akinola, ali i Ivan Čolić, još jedan Goričanin u Trnju, koji je primio tu loptu na 30 metara i vratio je lijevo…

I kako god je krenuo prepričavati utakmicu, vrtjeti događaje, vraćao se na isto.

– Stvarno nevjerojatno! Takve utakmice se baš rijetko događaju, jer malo kad imaš pet golova, tri stative, dvije njihove i jedna naša, pa još i šanse, gol u zadnjim sekundama… Čudesan rasplet i velika stvar za Trnje što smo uspjeli. Vremena je bilo stvarno jako malo, ali zato sam igračima odmah i rekao da me zanima samo da budemo momčad, da me nije briga kako se tko zove, da se svi moramo podrediti istom cilju. Nasreću, ispalo je idealno – kaže Senad.

Nakon odlaska iz Kurilovca, Perica Vidak bio je u Lučkom i u Latviji, a od zime vodi Zagorec

Njegova sezona time je završila, može se okrenuti obvezama oko Alpas kupa i planovima za budućnost, a njegov prethodnik na klupi Kurilovca morat će ipak raditi prekovremeno. Perica Vidak napravio je strašan posao ovog proljeća u Krapini, uzeo gomilu bodova i spasio Zagorec iz izgubljene situacije, ali na kraju mu je nedostajalo samo mrvicu sreće. Koju nije imao. Fešta u Krapini u subotu navečer je, naravno, otkazana, jer sezona za Zagorec nije gotova.

Već u ponedjeljak Perica je tako pratio ždrijeb kvalifikacija, koje su mu donijele ogled s NK Krkom 11. lipnja doma i 17. lipnja u gostima. Preostala dva para su Slavonija – Radnik Križevci, te Karlovac – Zadar/Junak, a pobjednici tih parova igrat će sljedeće sezone u “jedinstvenoj trećoj”.

Koju se, kao što vidite, definitivno isplati pratiti. I nadati se da će danas-sutra u njoj svoje mjesto naći i neki od naših klubova. Zasad su tu treneri i igrači, među koje može svrstati i bivšeg igrača Gorice Josipa Ivana Zoricu, koji je sa Sesvetama proslavio promociju u viši rang…

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

na

Objavio/la

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!

Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb

Objavljeno

na

Objavio/la

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…

Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja

Objavljeno

na

Objavio/la

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

na

Objavio/la

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Ovo je bilo prvo putovanje mlađih kadetkinja van granica Lijepe naše, a ujedno i prvo inozemno natjecanje Barbarica u ovoj sezoni (prvo od 4 planirana).

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Bravo za curke i bravo za trenericu Taru Radić, koja ih je izvrsno pripremila. Hvala roditeljima u pratnji za podršku i navijanje. Veliko hvala i ekipi mažoretkinja DND Budinščina na druženju i ugodnom putovanju.” (Tekst: Plesni klub Barbara)

Galerija fotografija

 

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno