Sport

Lovrićeva bomba odvela Goricu do pobjede u Puli!

Nogometaši Gorice pobijedili su 2-1 Istru 1961 na gostovanju u Puli i sad imaju šest bodova nakon tri kola. Ispred sebe imaju težak posao, red je na Hajduk doma i Dinamo u gostima

Objavljeno

prije 5 godina

31. srpnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nikad Gorici nije bilo lako u Puli, ali nikad nije Gorica ni izgubila na ovom stadionu. Nije ni ovoga puta. Nikad dosad u Puli nije zabio Kristijan Lovrić. Ovoga puta jest. I to kako! Gorica je na krilima njegova gola iz uvodnog dijela utakmice otplovila prema pobjedi 2-1 na Aldo Drosini, pobjedi koja će još malo “nabildati” bodovni konto, ali i razinu samopouzdanja uoči velikih izazova koji slijede…

Na prvu pravu goričku priliku čekali smo nepunih pet minuta, do trenutka kad je Senagalac Matar Dieye imao šansu kakvu je teoretski gotovo nemoguće promašiti. Međutim, u praksi je očito moguće… Lopta mu je došla s lijeve strane, od Kristijana Lovrića, bio je sam pred praznim golom, na četiri, pet metara, no prebacio je gol. Moglo se to osvetiti Gorici koju minutu kasnije, kad su iz blizine pokušavali Lisica i Iličić, no oba pokušaja završila su u bloku.

Prvo sljedeće uzbuđenje bilo je i – najveće! Igrala se 19. minuta kad je na Kristijanu Lovriću napravljen faul na gotovo 30 metara, tamo lijevo, i logično da je sam i izveo taj udarac. I izveo ga je perfektno, bila je to udarčina, a ne udarac! Ako kažemo da golman nije imao nikakve šanse kod slobodnjaka s 30 metara, svaki drugi opis ovog udarca postaje suvišan…

Stala je nakon vodstva Gorica u čvrsti blok, kontrolirala zbivanja na terenu, a Istra je pokušavala napasti, ali do kraja poluvremena to je činila vrlo jalovo, bez šanse vrijedne spomena. Unatoč tome, unatoč vodstvu, na početku nastavka mijenjao je trener Gorice. Krunoslav Rendulić izvukao je iz igre Cheicka Keitu, koji je imao i žuti karton, na bok prebacio Krešimira Krizmanića, a u srce obrane uveo Matthewa Steenvoordena. Dodatno je to stabiliziralo goričku obranu, a prema naprijed se samo čekao trenutak.

Mislili smo da smo ga dočekali već u 48. minuti, nakon što je Lovrić dao Mataru priliku za popravni, ovoga puta je i zabio, no nakon dvije-tri minute “VARijacija” gol je i definitivno poništen zbog zaleđa. Ta je prilika označila i početak Istrine dominacije, koja je trajala 15-ak minuta, a prekinuta je na najbolji mogući način. Golom za 2-0, naravno.

I opet je u prilici bio Matar Dieye u toj 68. minuti, opet je zabio, a zaleđa ovoga puta nije bilo, unatoč još jednoj provjeri. Svoj drugi gol u ovom prvenstvu Matar je zabio nakon fantastične duge lopte Muse Muhammeda za asistenta Matiju Dvornekovića, koji je samo tri minute nakon što je ušao kao na pladnju poslužio senegalskog napadača.

Do kraja je Istra napadala, pokušavala, ali puno je opasnija u izlascima u kontre i polukontre bila Gorica. U nekoliko situacija mogla je ta prednost otići na nedostižnih 3-0, no umjesto toga u završnim minutama imali smo malu dramu. Hassana Bande zabio je u trećoj minuti sudačke nadoknade i zakomplicirao stvari, ali ispalo je da je ovako samo bilo još slađe dočekati kraj.

Bodovi su tu, u džepu, druga pobjeda zaredom, a sad su na redu – velikani. Prvo Hajduk na Gradskom stadionu sljedeće subote, a onda i Dinamo u Maksimiru.

ISTRA 1961 – GORICA 1-2
PULA Stadion Aldo Drosina. Gledatelja: 476. Sudac: Zdenko Lovrić (Đakovo). Pomoćnici: Tomislav Keglević (Našice) i Ivan Janić (Ilok). Četvrti sudac: Dario Bel (Osijek). VAR: Duje Strukan (Split). AVAR: Miro Grgić (Osijek).
STRIJELCI: 0-1 Lovrić (19), 0-2 Matar (68), 1-2 Bande (90+3)
ISTRA 1961: Lučić – Navarro, Joao Silva, Matić, Daničić – Perera, Blagojević, Mlinar – Lisica, Bande – Iličić (od 72. Beljo). Trener Gonzalo Garcia.
GORICA: Banić – Musa, Jovičić, Krizmanić, Keita (od 46. Steenvoorden) – Junior, Babec – Mitrović (od 87. Janković), Fruk (od 64. Dvorneković), Lovrić – Matar (od 81. Brodić). Trener Krunoslav Rendulić.
ŽUTI KARTONI: Perera, Matić (Istra 1961), Krizmanić, Keita, Junior, Lovrić (Gorica)

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 19 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.