Povežite se s nama

Vijesti

Lovrić predstavio svoj program za Veliku Goricu

Kandidat Domovinskog pokreta: Nisam okrenuo glavu ’91. godine kada su nas ubijali da bi nam oteli domovinu, ne mogu okrenuti glavu ni danas kada nas podlo prodaju i tjeraju iz domovine

Objavljeno

na

Domovinski pokret Velike Gorice u četvrtak je ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima ‘Golubica’ na Gradskom groblju predstavio najbitnije točke svog programa za Veliku Goricu.

– Ispred ovog spomenika htio sam reći nekoliko riječi u svoje i u ime svih onih čija su imena ovdje i na mnogim spomenicima u samom gradu, ali i cijeloj Hrvatskoj, branitelja koji su dali živote za ovaj grad jer ovaj grad ne bi bio takav kakav je sada, niti bi ova država bila takva kakva je sada.  Bolno je to da koalicija duopol HDZ i partija već 20 godina sistematski, sustavno razjedinjavaju branitelje da bi ih marginalizirali. Ja, kao branitelj, to ne želim i ne mogu dozvoliti. Nadam se da narod nije toliko zaboravan. A ako i je, zato je i nastao Domovinski pokret, da probudi narod i da mu otvori oči – kazao je Lovrić istaknuvši kako na spomeniku ispred kojeg stoji čak nema niti hrvatskog grba za koji su svi ti ljudi poginuli što je znak da se vlast ruga s braniteljima.

Također, kazao je kandidat Domovinskog pokreta za gradonačelnika Gorice, ne veseli ga što je morao u svojim godinama ući u politiku jer on je ratni kirurg iz Ratne bolnice Osijek i glavni zapovjednik mobilnih kirurških ekipa Specijalnih jedinica policije do iza Domovinskog rata.

6.5.2021. Velika Gorica – Konferencija za medije Domovinskog pokreta. Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Previše je hrvatske krvi prešlo preko mojih ruku, previše ranjenih da bi ja prešao preko toga samo tako jeftino i zaboravio. Nisam okrenuo glavu ’91. godine kada su nas ubijali da bi nam oteli domovinu. Isto tako ne mogu okrenuti glavu ni danas kada nas podlo prodaju i tjeraju iz domovine. Gotovo ništa se ne mijenja, uhljebi ostaju uhljebi, a novi su tu i čekaju svoja mjesta. Vidim veliki broj isluženih nazovi političara kojima je jedino važno ući u strukture vlasti jer zapravo ništa drugo ne znaju ni raditi. Vidim čudne koalicije dojučerašnjih ljutih političkih protivnika. Neki bi htjeli uvesti red. Kakav red? Red koji su uveli u svoju partiju? Hvala lijepa, ne treba nam takav red. Vidim neke koji bi htjeli biti u oporbi jer oporba nema odgovornosti. Domovinski pokret ima ljude kojima je stalo do domovine i vjerujte mi da ti ljudi nikada neće iznevjeriti – kazao je Lovrić.

‘Ono što ćemo obećati, to ćemo i ispuniti’

Nakon uvodnog dijela predsjednika goričkog Domovinskog pokreta Lovrića, o programu je govorio kandidat za zamjenika gradonačelnika Krunoslav Hrvačić, a opisao ga je realnim i učinkovitim. Među najvažnijim točkama njihovog programa je izgradnja polikliničkog dijagnostičkog centra s dnevnom bolnicom i hitnom pomoći. Istaknuli su kako žele i bolju povezanost Velike Gorice sa susjednim naseljima te adekvatnu internetsku vezu u svim naseljima.

– Trebamo imati veću kontrolu nad našim gradskim poduzećima i da gradska uprava bude domaćinska. Znači da svakoga možemo primiti u svako doba, a ne kao do sada da niste mogli doći u gradsku upravu, a svaka primjedba je bila obačena, čak nije bila niti zapisana – kaže Hrvačić te dodao kako treba iskoristiti turistički potencijal Turopolja.

–  Ja sam prije 20 godina bio predsjednik Turističke zajednice Grada Velike Gorice i nešto se pokrenulo, međutim onda je stalo. Treba nastaviti, Turopolje je centar od Siska do Zagreba. Imamo turističke potencijale i Veliku Goricu treba uzdići kao centar kulture za cijelu ovu regiju i to trebamo održavati. Turopolje je veliki kulturni centar s najvećom tradicijom u Republici Hrvatskoj. Turopolje ne postoji samo u zadnjih 100 do 500 godina nego 1.000 godina. To je veliki potencijal, a ne da budemo u sjeni glavnog grada. Velika Gorica ima veliku perspektivu, imamo mlade ljude i mladi ljudi moraju ostati u Velikoj Gorici, a ne odlaziti u ostale dijelove ili Hrvatske ili svijeta – kazao je Hrvačić.

6.5.2021. Velika Gorica – Konferencija za medije Domovinskog pokreta. Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Priča iz kvarta

Povjesničar iz inata: ‘Životno djelo u zaboravljenim kutijama iz podruma!’

Ivan Rožić aktivan je član dramske sekcije buševečkog Ogranka seljačke sloge i još aktivniji autor vrijednih povijesnih zapisa o turopoljskom kraju. Sasvim zasluženo, on je i dobitnik gradske Nagrade za životno djelo…

Objavljeno

na

Objavio/la

U svome dvorištu, u srcu svoga Buševca, dočekao nas je s jednom molbom:

– Ispričat ću vam sve što vas zanima, ali ne bih volio da se od ovoga radi veći cirkus nego što bi trebalo.

Ivan Rožić (83), dobitnik gradske Nagrade za životno djelo, već je u prvome kontaktu puno toga objasnio. Skroman je to čovjek, iznimno vitalan, mudar u skladu s godinama, ali kad je u pitanju njegov kraj i pisanje o njemu, s energijom kakva se ne viđa često kod ljudi u devetom desetljeću života.

– Naravno da sam ponosan, da mi je drago što ljudi očito vide i priznaju ono što sam radio. Ali iskreno, koliko god sam ponosan i zadovoljan, nisam bio sklon tome da budem nagrađen, jer ipak sam u godinama kad mi odgovara mir. Tu je moja obitelj, djeca, unuci i praunuci, a iz takvog komfora teško je izaći. Znao sam se u danima prije dodjele i probuditi noću i pitati se je li mi sve to trebalo, sva ta strka oko nagrade… Ali dobro, i to je prošlo – kaže gospon Rožić sa smiješkom.

Nekoliko puta se i ranijih godina spominjalo Ivana Rožića kao potencijalnog dobitnika najprestižnije gradske nagrade, sad se to i dogodilo, pa je ostalo jedino doznati zašto je i kako, čemu zahvaljujući, do toga došlo. Korak po korak…

– Apsolutno sam zadovoljan svojim životom! I više nego što sam možda mogao očekivati. Napisao sam neke knjige zbog kojih sam stvarno sretan što postoje – kaže Rožić uvodno.

Dok razgovaramo, na stolu ispred nas su knjige s velikom važnošću za povijest našega kraja. Naslovi sve govore o tematici, o interesima: Povijest Plemenite općine turopoljske, Rječnik buševskoga govora, Ogranak seljačke sloge Buševec, Rodoslovlja buševskih obitelji, Buševec…

– Pišem otkad sam otišao u mirovinu, a “klik” se dogodio nakon što sam pročitao knjigu povjesničarke Nade Klaić “Medvedgrad i njegovi gospodari”. Shvativši koliko tu postoji neistina, koliko je povijest našega kraja zapravo nepoznata i neistražena, odlučio sam se pozabaviti tom tematikom. I danas sam, moram to reći, jako sretan zbog svega što sam stvorio – priča gospon Ivan.

Po obrazovanju je germanist i anglist, za svoga radnog vijeka radio je kao nastavnik, prevoditelj, socijalni i konzularni radnik, ali ispalo je da je i vrlo talentiran povjesničar. Iako, bilo je tu i sreće…

– Naš sumještanin Ivan Kos je nakon odlaska u mirovinu valjda 30-ak godina sjedio u Državnom arhivu, Sveučilišnoj knjižnici i nadbiskupskom arhivu te popisivao knjige rođenih, ostavinske i diobene rasprave svih buševskih obitelji, kao i druge dokumente. Nakon što je umro, svi ti papiri ostali su u kutijama, nitko za njih nije ni znao, sve dok se njegovi nasljednici nisu selili. Nećak gospodina Kosa sve je to spremio u svoj podrum i tamo je stajalo sve dok ga nisam pitao, znajući povijest njegove obitelji, ima li možda kakvih zapisa ili papira. Kad je izvadio sve te kutije, odmah mi je bilo jasno koliko je to dragocjena građa! – prepričava Rožić.

Na temelju tih dokumenata nastalo je “Rodoslovlje buševskih obitelji”, povijesni zapis kakav nema vjerojatno niti jedno mjesto ili selo u Hrvatskoj. Nižu se tu obiteljska stabla, svatko može pronaći svoju obiteljsku liniju, a ne treba ni napominjati da dominiraju Rožići, Katulići, Robići, Detelići…

– Iz tih dokumenata nastala je i knjiga “Povijest Buševca”, a puno toga sam koristio i za “Povijest Plemenite općine turopoljske”. To je moje životno djelo. Sve drugo bilo je zabava, i dramska sekcija i sve ostalo. Ovo je ono što ostaje!

Na sličnom tragu neumorni Ivan Rožić juri i dalje, jer već u veljači ili ožujku izaći će njegov “Zbornik turopoljskog plemstva”, u kojem je obrađeno oko 900 obitelji iz našega kraja, a sve je krenulo iz zaključka da se o Plemenitoj općini turopoljskoj premalo zna.

– Postoji ogromna arhiva, najveća nakon dubrovačke, a dobar dio toga nitko nikad nije taknuo. Ne znam zašto, jer Plemenita općina turopoljska bila je jedna nevjerojatna pojava, samouprava i autonomija koja je trajala praktički od dolaska Hrvata na ova područja pa sve do 1947. godine. U početku su to bile župe, Turovo Polje i ostale, ali najstariji zapisi su iz 1225. godine, koji kažu da je jedan rod Turopoljaca bio uzdignut u rang plemića. Od tad postoji kontinuirana povijest, uz kraće prekide, sve do 1947., kad je ukinuta i kad joj je oduzeta imovina – u dahu govori Rožić, koji će sugovorniku sat povijesti priuštiti onako usput, s impresivnom lakoćom i užitkom.

– U turopoljskom plemstvu bili su Jelačići i Drašković, ali i Alapići, koje su izbacili nakon mjesec dana jer je Gašpar Alapić odmah krenuo u sječu šuma, a bez župana se to nije smjelo – počinje priča.

– Inače, Gašpar Alapić i Nikola Šubić Zrinski bili su vršnjaci i rođaci. Alapići su bili u Vukovini, a u Lukavcu je bio Nikola Šubić Zrinski, kojeg smo jedva izbacili iz dvorca. Želio je da svi Turopoljci budu njegovi kmetovi! Šubić Zrinski je u turopoljskoj povijesti pravi negativac, zna se i da je kod goričke crkve objesio desetoricu Turopoljaca koji mu nisu željeli predati svoje imanje! Doslovno se vodio rat, a na kraju je presuda bila u korist Turopoljaca. On je morao napustiti dvorac, što nije želio, a pristao je tek nakon dogovora s kraljem da će dobiti grad Čakovec. Ono što je ostalo iza njega u zapisima se naziva “ruševina grada Lukavca”. To znači da je taj bezobraznik je srušio grad prije nego što ga je napustio! – strastveno nas podučava Rožić.

Ivan Rožić počeo je pisati tek nakon odlaska u mirovinu, ali njegov opus brzo je rastao, a rast će i dalje…

Ponešto povijesti pamti i osobno, jer Ivan se rodio 1942. godine, u nekim potpuno drukčijim vremenima.

– Koliko se Buševec promijenio? Toliko da imam osjećaj da živim tisuću godina. U doba kad sam kretao u školu, nismo imali ni struje, po cijele dane radilo se na polju i sa stokom… Živjelo se na način na koji se valjda živjelo i prije 500 godina. Otac mi je bio krojač, tad je još funkcionirao i nekakav oblik naturalne privrede, pa su ljudi hlače ili kaput plaćali svinjetinom, jabukama ili nečim trećim. Kod nas je tako uvijek bilo svega..

Već pedesetih godina u selu je izgrađen Društveni dom, gledali su se i filmovi, a sve više je bilo i obrtnika.

– Bili smo relativno blizu i Velikoj Gorici i Zagrebu, bio je gust i promet prema Sisku, koji se tad razvijao kao veliki industrijski centar… Uvijek su tu bile gostionice, imali smo i četiri krojača, postolara, kovača, kolara, remenare, mlinare… Sve što je čovjeku trebalo, moglo se nabaviti u selu – pamti djetinjstvo Rožić.

Osnovnu školu dovršio je u Velikoj Gorici, a zatim upisao gimnaziju u Zagrebu. A tu se i definitivno zaljubio u kazalište.

– Škola je bila u Muzjeu Mimara, a preko puta je bio HNK. Nakon škole bismo redovno išli na predstave, gledali smo ih s galerije stajanje, i tih sam godina pogledao doslovno kompletan repretoar HNK – govori Rožić.

S kazalištem se susreo još kao dječak u svom selu, prvu ulogio dobio je kao desetogodišnjak, a po završetku studija preuzeo je režiju u Ogranku.

– Uvijek sam kao djeca gledali probe i predstave u selu, a imali smo što i vidjeti. Gotovo je nevjerojatno, primjerice, da je buševečko kazalište 1939., u samo jednoj godini, izvelo osam cjelovečernjih predstava?! Kako su uspjeli sve to uvježbati, pripremiti… E, to mi nije jasno.

Stvarale su se i u njegovoj režiji pamtljive i važne predstave, uključujući i “Hamleta” na kajkavskom, a sve to događalo se u slobodno vrijeme. Radni vijek Ivan Rožić je započeo kao nastavnik engleskog u Vukovini, sve do odlaska u – Njemačku.

– Pojavio se oglas kojim traže socijalne radnike za posao u Njemačkoj i odlučio sam se prijaviti. Dobio sam posao i počeo raditi u socijalnoj službi koja se brinula o stranim radnicima u Njemačkoj, a moj zadatak su bili jugoslavenski radnici. Preselili smo se u Düsseldorf, kći je tad imala godinu dana, tamo se rodio i sin, a ostali smo sljedeće četiri godine. Kako je kćer trebala krenuti u školu, morali smo odlučiti ostajemo li tamo ili se vraćamo. I vratili smo se. Napravili smo kuću na zemlji moga tasta, a ja sam pronašao novi posao. Savez sindikata bio je dužan pobrinuti se za nas koji se vraćamo iz Njemačke, a taman se otvorilo mjesto u mirovinskom osiguranju. Trebali su prevoditelja za naše radnike u Njemačkoj i komunikaciju s njemačkim službama.

Novi zaokret, ujedno i novi odlazak u inozemstvo, na red je došao 1992. godine, u ratno doba.

– Nakon što je Hrvatska postala samostalna, znao sam da će se ukazati potreba za ljudima u diplomatskim predstavništvima u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj i odlučio sam se raspitati postoji li potreba za nekim poput mene u Ministarstvu vanjskih poslova. Poslao sam otvorenu molbu, a tek naknadno sam saznao da je deset dana ranije raspisan natječaj baš za ta radna mjesta. Na kraju sam dobio posao i završio u Bonnu. Bili smo jedino konzularno predstavništvo za Njemačku, Švicarsku i Austriju, papiri su dolazili u vrećama i odlazili za Zagreb u kamionima…

 

U nastavku diplomatske karijere, koja je potrajala sve do mirovine, radio je Ivan Rožić i u konzularnim predstavništvima u Bonnu, Beču, Bernu, Los Angelesu, odrađivao važne poslove, proživio puno toga… A opet:

– Bio sam posvuda, ali Buševec je uvijek ostao centar mog svijeta. I ako me pitate kako je danas živjeti u Buševcu, reći ću da je super! Jako sam zadovoljan. Imamo svoj mir, imamo izvrsnu kazališnu dvoranu, redovne predstave, imamo i novi vatrogasni dom, imamo i šahovski klub, koji vode moja braća Zlatko i Marijan… – kaže za kraj gospon Rožić.

Neumorni gospon Rožić, jer uskoro mu, kaže, izlazi nova knjiga…

Nastavite čitati

HOTNEWS

Promjene u Zakonu o osobnoj asistenciji – pravo će imati veći broj korisnika i to 24 sata dnevno

Premijer je najavio da su za 2026. za socijalna prava osoba s invaliditetom predvidjeli 1,5 milijarde eura, a na temelju ove odluke taj će se iznos morati povećati.

Objavljeno

na

Hrvatska Vlada donijela je Uredbu o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji radi izvršenja odluke Ustavnog suda kojom su ukinute pojedine odredbe Zakona, a kojima će, uz ostalo, i djeca do 18 godina imati pravo na uslugu osobne asistencije.

Na sjednici Vlade, Premijer Andrej Plenković istaknuo je da se uredba sa zakonskom snagom donosi iz razloga što trenutačno Hrvatski sabor ne zasjeda pa Vlada, na temelju posebnog zakona i ovlasti, kompenzira tu činjenicu te će ovom uredbom biti uređene samo one odredbe koje su ukinute odlukom Ustavnog suda i koje su prestale važiti 19. prosinca.

Pri tome je naglasio da uredba nije instrument za rješavanje svih pitanja koja su vezane za osobnu asistenciju i da će sva druga povezana pitanja biti rješavana u redovitom zakonodavnom postupku i u skladu s demokratskim procedurama koje podrazumijevaju i javno savjetovanje, radne skupine i dva čitanja u Hrvatskom saboru.

Donošenjem uredbe, djeca do 18 godina imat će pravo na uslugu osobne asistencije, a uslugu osobne asistencije moći će koristiti i korisnici usluge pomoći u kući, osobe s invaliditetom čiji roditelj ili drugi članovi obitelji ostvaruju pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja, kao i svi korisnici čiji članovi obitelji imaju status njegovatelja na temelju drugih propisa, poput hrvatskih ratnih vojnih invalida, te korisnici usluge pomoćnika u nastavi.

Satnica usluge više nije ograničena, odnosno maksimalan broj sati korištenja usluge povećan je na 24 sata dnevno.

Također, odluka Ustavnog suda otvara i financijska pitanja s obzirom na to da se širi polje primjene ovih prava na veći broj korisnika, a za sada se još ne može procijeniti koliko će to koštati državni proračun, no bit će to značajna sredstva. 

Uz to, javlja se i pitanje realne raspoloživosti osobnih asistenata kojih će trebati biti puno više s obzirom na to da je usluga sada proširena na 24 sata i da će biti niz novih rješenja.

Premijer je najavio da su za 2026. za socijalna prava osoba s invaliditetom predvidjeli 1,5 milijarde eura, a na temelju ove odluke taj će se iznos morati povećati.


Prilikom donošenja rješenja o osobnom asistentu, stupanj težine invaliditeta i oštećenja funkcionalne sposobnosti korisnika neće biti jedini kriterij, nego će pri određivanju broja sati usluge, članovi komisije uzimati u obzir i materijalne i socijalne okolnosti korisnika, kao i njihove specifične individualne potrebe.

Ministarstvo će donijeti pravilnik u roku 60 dana, a pravo na uslugu počinje od izvršnosti rješenja, a ne prvog dana korištenja. 

Dodajmo kako punoljetni korisnici koji su koristili uslugu na dan 19. prosinca 2025. nastavljaju koristiti uslugu do donošenja novog izvršnog rješenja koje će po službenoj dužnosti pokrenuti Hrvatski zavod za socijalni rad. Ako se utvrdi veći broj sati od onoga koji je na snazi, razlika se nadoknađuje na zahtjev korisnika ili njegovog zakonskog zastupnika. Djeca i osobe s invaliditetom koje ranije nisu mogle podnijeti zahtjev zbog zakonskih ograničenja ostvaruju pravo od 19. prosinca 2025. ako zahtjev podnesu u roku od šest mjeseci od donošenja Uredbe.

Nastavite čitati

Vijesti

VG Čistoća mijenja radno vrijeme uoči Nove godine – saznajte do kada rade uredi i reciklažna dvorišta

Objavljeno

na

Objavio/la

VG Čistoća objavila je da će doći do promjena u radnom vremenu upravnih ureda, blagajni i reciklažnih dvorišta danas, 31. prosinca, dok 1. siječnja neće biti odvoza komunalnog otpada, koji će se nadoknaditi nekoliko dana kasnije.

U posljednjem danu 2025. godine skraćeno će raditi upravni uredi VG Čistoće i korisnička služba, koji će biti otvoreni do 11 sati. Blagajne će s radom završiti nešto ranije, u 10.30 sati. Reciklažna dvorišta u Velikoj Gorici i Mraclinskoj Dubravi tog će dana biti dostupna građanima do 16 sati, što je važno za sve koji planiraju riješiti zbrinjavanje otpada prije novogodišnje noći.

Na sam dan Nove godine, u četvrtak 1. siječnja 2026., reciklažna dvorišta neće raditi, a komunalni otpad neće se odvoziti. Odvoz koji je prema redovnom rasporedu predviđen za taj dan bit će obavljen u subotu, 3. siječnja.

Nastavite čitati

Vijesti

Policija u borbi protiv petardi! U sklopu akcije oduzeto više od 300 komada zabranjene pirotehnike

Policija je u više zagrebačkih kvartova zatekla niz maloljetnika s opasnom pirotehnikom.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Pixabay/meineresterampe

Zagrebačka policija je u ponedjeljak 29. prosinca 2025. na području Novog Zagreba, Črnomerca i zapadnih gradskih naselja tijekom pojačanih kontrola pronašla i oduzela više od 300 komada nedopuštene pirotehnike kod maloljetnika, a protiv njih i njihovih roditelja pokrenuti su prekršajni postupci zbog nezakonitog posjedovanja i uporabe eksplozivnih sredstava.

Pojačane aktivnosti Policijske uprave zagrebačke u sklopu tradicionalne akcije “Mir i dobro” ponovno su pokazale koliko je pirotehnika među maloljetnicima i dalje raširena, unatoč zakonskim zabranama i upozorenjima.

U Novom Zagrebu policijski službenici su tijekom večeri zatekli trojicu maloljetnika koji su kod sebe imali pirotehnička sredstva različitih kategorija, uključujući i ona visokog rizika koja ne smiju niti posjedovati niti koristiti. Riječ je o pojedinačnim komadima pirotehnike, ali i o sredstvima čija uporaba može izazvati ozbiljne ozljede. Naknadnim pretragama stanova nisu pronađene dodatne nedozvoljene stvari, no sva pronađena pirotehnika je oduzeta, a protiv maloljetnika slijede optužni prijedlozi.

Nekoliko sati kasnije, na okretištu autobusa u Bijeničkoj ulici, policija je zatekla maloljetnika koji je bacao petarde. Iako je kod sebe imao tek nekoliko komada, kriminalističkim istraživanjem došlo se do znatno većeg ulova, u obiteljskoj kući pronađeno je čak 111 petardi F2 kategorije. Sva pirotehnička sredstva su oduzeta, a postupak se vodi sukladno zakonu, uz prisutnost roditelja.

Velika zapljena zabilježena je i na zapadu Zagreba. Na području Črnomerca, u parkovima i javnim prostorima u Gajnicama, Španskom, Malešnici i Stenjevcu, policija je u jednom večernjem razdoblju oduzela gotovo 200 komada zabranjene pirotehnike. U jednom parku dvoje maloljetnika kod sebe je imalo ukupno 177 petardi, dok su u drugim slučajevima pronađena i pirotehnička sredstva još viših kategorija. U svim slučajevima pokrenuti su prekršajni postupci, a dio odgovornosti snose i roditelji.

Iz policije ponovno podsjećaju da pirotehnika nije bezazlena zabava, već eksplozivno sredstvo koje može ostaviti trajne posljedice po zdravlje, osobito kod djece.

“Roditelji koji pronađu kod djece nedozvoljena ili bilo kakva druga pirotehnička sredstva kojih se žele riješiti na siguran način mogu na broj 192 pozvati policiju koja će doći diskretno na adresu i preuzeti sredstva sigurno i bez sankcije”, poručuju iz PU Zagrebačke.

Nastavite čitati

Sport

Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…

Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…

Objavljeno

na

Objavio/la

Baš kao što je onomad radio Herr Otto Barić u svojim klubovima, danas u Vukovini radi Herr Tomislav Škrinjarić.

– Fale mi još dva igrača!

Tako je imao običaj govorio Otto, a kao da je tako nekako u zadnje vrijeme govorio Tomo, koji je očito imao i jedan dodatak:

– Samo, ako nije problem, da obojica dođu do Nove godine…

Budući da je trenerova želja ljudima iz Jelačića zapovijed, dva igrača došla su već prije Nove godine! Prvi je, doduše, više vezan za Svetog Nikolu, jer Antonija Ćosića “banovi” su dobili kao dar u čizmicu još početkom prosinca, da bi u posljednjim danima 2025. godine stigla i nova objava.

“Ima li boljeg načina za početak Nove godine od novog pojačanja? Ili bolje reći “starog”? S ponosom možemo reći – vratija se Šime! Naš Antoni Prizmić, koji se vraća iz Austrije u sjajnoj formi, kao drugi strijelac lige, ponovno se pridružuje našim redovima!”, pohvalili su se iz Vukovine.

Tonija, kako ga u Vukovini zovu, lokalni nogometni kibici jako dobro pamte iz razdoblja od 2018. do 2022. godine. Taj je četverogodišnji mandat Prizmić odradio upravo na igralištu pokraj groblja, i to u velikom stilu. Riječ je o Dubrovčaninu koji se uz isto to igralište osjećao kao da šeta svojim Stradunom, jer tu je zaista bio kao doma, pa i ne čudi što je na odlasku obećao ono što je sad i ispunio:

– Vratit ću se prije ili kasnije!

Vratio se nakon tri godine. Igrao je u međuvremenu za Austriju Rohbrunn i za Wolfau, vrlo uspješno, a sad je, s napunjenih 26 godina, odlučio da je vrijeme da se vrati u domovinu. Odabrao je poznato okruženje i nema dvojbe da će u svakom smislu biti vrijedan dodatak svlačionici pod ravnanjem trenera Škrinjarića. Koji će sad, baš kao i dobri stari Otto nekoć, imati nešto za dodati:

– E, super je ovo, ali… Sad mi trebaju još dva igrača.

Kako stvari stoje, želje će mu se vrlo brzo i ostvariti, budući da ekskluzivno doznajemo kako ovo ni slučajno nije posljednji čin u procesu osnaživanja kadra za proljetne izazove u “premijerki”…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno