Sport

Lovrić opet u Gorici… Koliko je to dobro za obje strane, a koliko realno?

Nakon što je Osijek otpisao Kristijana Lovrića, pojavile su se kombinacije koje su spominjale njegov povratak u Goricu. Analiziramo koliko bi takvo nešto bilo dobro za Goricu, a koliko za igrača, što sve tome stoji na putu…

Objavljeno

prije 2 godine

29. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nogometaši Gorice ostavili su prvi tjedan priprema iza sebe, subota je bila posljednji radni dan uoči slobodne nedjelje, a za kraj im je stožer upriličio i jednu međusobnu utakmicu. Plavi protiv Crvenih igrali su tri puta po 20 minuta, uz neke promjene između momčadi tijekom same igre, a na kraju su Crveni slavili 2-1.

Crveni su nastupili u ovom sastavu: Radošević (Žiger od 21.) – Matković, Maloča, Gurlica (Leš od 41.), Štiglec – Mrzljak, Pršir – Kapulica (Lazarov od 21.), Nezirović, Vrzić (Majstorović od 21.) – Majić (Vujnović od 21.)

Među Plave raspoređeni su sljedeći igrači: Banić (Debijađi od 21.) – Josić (Sim od 21.), Krizmanić, Leš (Gurlica od 41.), Brlek – Jug, Skrbin – Lazarov (Kapulica od 21.), Majstorović (Vrzić od 21.), Cruz – Vujnović (Majić od 21.)

Mario Matković je pogodio za 1-0, izjednačio je Toni Majić, novi igrač koji je stigao na posudbu iz Dinama, da bi pobjedu Crvenima donio Nikola Vujnović. Neki su ovaj ogled i preskočili, a punu minutažu dobio je i Filip Mrzljak, koji se sredinom tjedna priključio pripremama, iako i dalje bez potpisanog novog ugovora. Onaj stari i dalje mu je važeći, traje do isteka lipnja, a lipanj istječe u nedjelju… Službene vijesti i dalje čekamo, no njegovo priključivanje trebalo bi značiti da su šane za ostanak kudikamo veće…

Što se dolazaka novih igrača tiče, zasad je sve stalo na stoperu Jakovu Gurlici i napadaču Toniju Majiću, dvojcu koji je stigao iz Dinama, a u tijeku je potraga za desnim bekom, napadačem, možda čak i dva krilna igrača… U tu zadnju kategoriju, među krila koja bi bila pojačanja od formata, spada i igrač čije se ime ovih dana puno provlačilo medijskim prostorom. I s više izvora ispadala je rečenica u stilu “u Gorici ne bi imali ništa protiv da im se vrati…”

Kristijan Lovrić, naime, u potrazi je za novim klubom. U Osijeku su ga označili prekobrojnim, rekli mu da ne računaju na njega, da ne mora dolaziti na pripreme i da može potražiti drugi klub. Dvije i pol godine, jednu tešku i nekoliko lakših ozljeda nakon što su ga u Osijeku navijači dočekali bakljama i pjesmom, kao veliku zvijezdu, dvije i pol godine nakon što je Gorica za njega dobila ozbiljnu odštetu, završila je njegova osječka era. Ostavio je iza sebe 64 nastupa, po 11 golova i asistencija te 15 žutih kartona, ali i ogromnu količinu upitnika.

U Osijeku, u to nema nikakve dvojbe, nije pokazao sve što može, unatoč povremenim bljeskovima i naznakama da je to i dalje onaj igrač koji je moćno harao ligom u dresu Gorice, došavši do zapanjujućih brojki: 120 nastupa, 56 golova, 28 asistencija! Iz ovih ili onih razloga, spletom raznih okolnosti, u Osijeku nije mogao doći do te razine i novi sportski direktor, Portugalac Jose Boto, odlučio je da je najbolja opcija da se Kiki i Osijek rastanu.

I logično je da se u toj priči odmah zavrtjela Gorica, jer nedvojbena je činjenica da je Lovrić upravo u Gorici igrao najbolji nogomet svoje karijere. Uostalom, u Gorici je ušao i u povijest kluba kao prvi igrač koji je iz našeg prvoligaša došao do reprezentacije, upisavši i onaj jedan nastup protiv Malte na Rujevici. U Gorici je, ukratko, uživao. Ne uvijek i ne u svakom trenutku, jer on ni nije takav tip, ali danas se vjerojatno rado prisjeti dana kad je trpao iz svih pozicija, pio kavu s Pevecom i – igrao nogomet života.

Međutim, u svemu tome, u cijeloj ideji o povratku Lovrića na mjesto sreće, ima i jedna otegotna okolnost. Osijek bi, naime, volio nešto i zaraditi, tako da će prednost imati oni koji se eventualno pojave i ponude kakvu-takvu odštetu. Gorica je u ovom trenutku sasvim sigurno ne može ponuditi, pa ostaje jedina opcija da se – sve poklopi. I da na značajne ustupke pristanu i Lovrić i Osijek… U bilo kojoj drugoj situaciji, Kikijev povratak u Goricu nije realna solucija.

Zašto nije? Prije svega zato što će pokušati pronaći neku lukrativniji sredinu, klub koji može puno više platiti igrača njegovih kvaliteta, jer to je u 29. godini vrlo važan, ako ne i presudan kriterij. Teško je vjerovati da neće biti zainteresiranih za igrača Lovrićeve razine, i u HNL-u i u cijelom svijetu, pa zapravo ostaje uzdati se samo u emociju…

Lovrić bi Gorici u ovom trenutku, nogometno gledano, jako dobro došao. Donio bi kvalitetu više, došao bi u poznato okruženje i prilagodba bi mogla biti ekspresna, a samim time bi i učinak mogao biti barem na tragu onoga iz prvog mandata. Kroz asistencije i prije svega golove, koji su Gorici nedostajali praktički od njegova odlaska.

Gorica bi Lovriću u ovom trenutku, nogometno gledano, također jako dobro došla. Ako se ne pojavi neka vrhunska ponuda, iz kategorije onih koje izuvaju iz cipela, ako je sportski motiv dovoljno jak, a uvijek je bio, ne bi bilo loše možda i žrtvovati ponešto novca i pokušati se u okruženju u kojem se dobro osjeća vratiti na stare staze. I, zašto ne, preko Gorice ostvariti još jedan transfer… Kako god bilo, maštati možemo.

A stvarnost, s druge strane, kaže da će Gorica iduće subote odigrati prvu prijateljsku utakmicu, protiv bugarskog Hebara od 18.30 sati na glavnom terenu Gradskog stadiona. Bez Lovrića, vidjet ćemo da li s Mrzljakom.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.