Nogometaši Gorice ostavili su prvi tjedan priprema iza sebe, subota je bila posljednji radni dan uoči slobodne nedjelje, a za kraj im je stožer upriličio i jednu međusobnu utakmicu. Plavi protiv Crvenih igrali su tri puta po 20 minuta, uz neke promjene između momčadi tijekom same igre, a na kraju su Crveni slavili 2-1.

Crveni su nastupili u ovom sastavu: Radošević (Žiger od 21.) – Matković, Maloča, Gurlica (Leš od 41.), Štiglec – Mrzljak, Pršir – Kapulica (Lazarov od 21.), Nezirović, Vrzić (Majstorović od 21.) – Majić (Vujnović od 21.)

Među Plave raspoređeni su sljedeći igrači: Banić (Debijađi od 21.) – Josić (Sim od 21.), Krizmanić, Leš (Gurlica od 41.), Brlek – Jug, Skrbin – Lazarov (Kapulica od 21.), Majstorović (Vrzić od 21.), Cruz – Vujnović (Majić od 21.)

Mario Matković je pogodio za 1-0, izjednačio je Toni Majić, novi igrač koji je stigao na posudbu iz Dinama, da bi pobjedu Crvenima donio Nikola Vujnović. Neki su ovaj ogled i preskočili, a punu minutažu dobio je i Filip Mrzljak, koji se sredinom tjedna priključio pripremama, iako i dalje bez potpisanog novog ugovora. Onaj stari i dalje mu je važeći, traje do isteka lipnja, a lipanj istječe u nedjelju… Službene vijesti i dalje čekamo, no njegovo priključivanje trebalo bi značiti da su šane za ostanak kudikamo veće…

Što se dolazaka novih igrača tiče, zasad je sve stalo na stoperu Jakovu Gurlici i napadaču Toniju Majiću, dvojcu koji je stigao iz Dinama, a u tijeku je potraga za desnim bekom, napadačem, možda čak i dva krilna igrača… U tu zadnju kategoriju, među krila koja bi bila pojačanja od formata, spada i igrač čije se ime ovih dana puno provlačilo medijskim prostorom. I s više izvora ispadala je rečenica u stilu “u Gorici ne bi imali ništa protiv da im se vrati…”

Kristijan Lovrić, naime, u potrazi je za novim klubom. U Osijeku su ga označili prekobrojnim, rekli mu da ne računaju na njega, da ne mora dolaziti na pripreme i da može potražiti drugi klub. Dvije i pol godine, jednu tešku i nekoliko lakših ozljeda nakon što su ga u Osijeku navijači dočekali bakljama i pjesmom, kao veliku zvijezdu, dvije i pol godine nakon što je Gorica za njega dobila ozbiljnu odštetu, završila je njegova osječka era. Ostavio je iza sebe 64 nastupa, po 11 golova i asistencija te 15 žutih kartona, ali i ogromnu količinu upitnika.

U Osijeku, u to nema nikakve dvojbe, nije pokazao sve što može, unatoč povremenim bljeskovima i naznakama da je to i dalje onaj igrač koji je moćno harao ligom u dresu Gorice, došavši do zapanjujućih brojki: 120 nastupa, 56 golova, 28 asistencija! Iz ovih ili onih razloga, spletom raznih okolnosti, u Osijeku nije mogao doći do te razine i novi sportski direktor, Portugalac Jose Boto, odlučio je da je najbolja opcija da se Kiki i Osijek rastanu.

I logično je da se u toj priči odmah zavrtjela Gorica, jer nedvojbena je činjenica da je Lovrić upravo u Gorici igrao najbolji nogomet svoje karijere. Uostalom, u Gorici je ušao i u povijest kluba kao prvi igrač koji je iz našeg prvoligaša došao do reprezentacije, upisavši i onaj jedan nastup protiv Malte na Rujevici. U Gorici je, ukratko, uživao. Ne uvijek i ne u svakom trenutku, jer on ni nije takav tip, ali danas se vjerojatno rado prisjeti dana kad je trpao iz svih pozicija, pio kavu s Pevecom i – igrao nogomet života.

Međutim, u svemu tome, u cijeloj ideji o povratku Lovrića na mjesto sreće, ima i jedna otegotna okolnost. Osijek bi, naime, volio nešto i zaraditi, tako da će prednost imati oni koji se eventualno pojave i ponude kakvu-takvu odštetu. Gorica je u ovom trenutku sasvim sigurno ne može ponuditi, pa ostaje jedina opcija da se – sve poklopi. I da na značajne ustupke pristanu i Lovrić i Osijek… U bilo kojoj drugoj situaciji, Kikijev povratak u Goricu nije realna solucija.

Zašto nije? Prije svega zato što će pokušati pronaći neku lukrativniji sredinu, klub koji može puno više platiti igrača njegovih kvaliteta, jer to je u 29. godini vrlo važan, ako ne i presudan kriterij. Teško je vjerovati da neće biti zainteresiranih za igrača Lovrićeve razine, i u HNL-u i u cijelom svijetu, pa zapravo ostaje uzdati se samo u emociju…

Lovrić bi Gorici u ovom trenutku, nogometno gledano, jako dobro došao. Donio bi kvalitetu više, došao bi u poznato okruženje i prilagodba bi mogla biti ekspresna, a samim time bi i učinak mogao biti barem na tragu onoga iz prvog mandata. Kroz asistencije i prije svega golove, koji su Gorici nedostajali praktički od njegova odlaska.

Gorica bi Lovriću u ovom trenutku, nogometno gledano, također jako dobro došla. Ako se ne pojavi neka vrhunska ponuda, iz kategorije onih koje izuvaju iz cipela, ako je sportski motiv dovoljno jak, a uvijek je bio, ne bi bilo loše možda i žrtvovati ponešto novca i pokušati se u okruženju u kojem se dobro osjeća vratiti na stare staze. I, zašto ne, preko Gorice ostvariti još jedan transfer… Kako god bilo, maštati možemo.

A stvarnost, s druge strane, kaže da će Gorica iduće subote odigrati prvu prijateljsku utakmicu, protiv bugarskog Hebara od 18.30 sati na glavnom terenu Gradskog stadiona. Bez Lovrića, vidjet ćemo da li s Mrzljakom.