Sport

Lovrić opet u Gorici… Koliko je to dobro za obje strane, a koliko realno?

Nakon što je Osijek otpisao Kristijana Lovrića, pojavile su se kombinacije koje su spominjale njegov povratak u Goricu. Analiziramo koliko bi takvo nešto bilo dobro za Goricu, a koliko za igrača, što sve tome stoji na putu…

Objavljeno

prije 2 godine

29. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nogometaši Gorice ostavili su prvi tjedan priprema iza sebe, subota je bila posljednji radni dan uoči slobodne nedjelje, a za kraj im je stožer upriličio i jednu međusobnu utakmicu. Plavi protiv Crvenih igrali su tri puta po 20 minuta, uz neke promjene između momčadi tijekom same igre, a na kraju su Crveni slavili 2-1.

Crveni su nastupili u ovom sastavu: Radošević (Žiger od 21.) – Matković, Maloča, Gurlica (Leš od 41.), Štiglec – Mrzljak, Pršir – Kapulica (Lazarov od 21.), Nezirović, Vrzić (Majstorović od 21.) – Majić (Vujnović od 21.)

Među Plave raspoređeni su sljedeći igrači: Banić (Debijađi od 21.) – Josić (Sim od 21.), Krizmanić, Leš (Gurlica od 41.), Brlek – Jug, Skrbin – Lazarov (Kapulica od 21.), Majstorović (Vrzić od 21.), Cruz – Vujnović (Majić od 21.)

Mario Matković je pogodio za 1-0, izjednačio je Toni Majić, novi igrač koji je stigao na posudbu iz Dinama, da bi pobjedu Crvenima donio Nikola Vujnović. Neki su ovaj ogled i preskočili, a punu minutažu dobio je i Filip Mrzljak, koji se sredinom tjedna priključio pripremama, iako i dalje bez potpisanog novog ugovora. Onaj stari i dalje mu je važeći, traje do isteka lipnja, a lipanj istječe u nedjelju… Službene vijesti i dalje čekamo, no njegovo priključivanje trebalo bi značiti da su šane za ostanak kudikamo veće…

Što se dolazaka novih igrača tiče, zasad je sve stalo na stoperu Jakovu Gurlici i napadaču Toniju Majiću, dvojcu koji je stigao iz Dinama, a u tijeku je potraga za desnim bekom, napadačem, možda čak i dva krilna igrača… U tu zadnju kategoriju, među krila koja bi bila pojačanja od formata, spada i igrač čije se ime ovih dana puno provlačilo medijskim prostorom. I s više izvora ispadala je rečenica u stilu “u Gorici ne bi imali ništa protiv da im se vrati…”

Kristijan Lovrić, naime, u potrazi je za novim klubom. U Osijeku su ga označili prekobrojnim, rekli mu da ne računaju na njega, da ne mora dolaziti na pripreme i da može potražiti drugi klub. Dvije i pol godine, jednu tešku i nekoliko lakših ozljeda nakon što su ga u Osijeku navijači dočekali bakljama i pjesmom, kao veliku zvijezdu, dvije i pol godine nakon što je Gorica za njega dobila ozbiljnu odštetu, završila je njegova osječka era. Ostavio je iza sebe 64 nastupa, po 11 golova i asistencija te 15 žutih kartona, ali i ogromnu količinu upitnika.

U Osijeku, u to nema nikakve dvojbe, nije pokazao sve što može, unatoč povremenim bljeskovima i naznakama da je to i dalje onaj igrač koji je moćno harao ligom u dresu Gorice, došavši do zapanjujućih brojki: 120 nastupa, 56 golova, 28 asistencija! Iz ovih ili onih razloga, spletom raznih okolnosti, u Osijeku nije mogao doći do te razine i novi sportski direktor, Portugalac Jose Boto, odlučio je da je najbolja opcija da se Kiki i Osijek rastanu.

I logično je da se u toj priči odmah zavrtjela Gorica, jer nedvojbena je činjenica da je Lovrić upravo u Gorici igrao najbolji nogomet svoje karijere. Uostalom, u Gorici je ušao i u povijest kluba kao prvi igrač koji je iz našeg prvoligaša došao do reprezentacije, upisavši i onaj jedan nastup protiv Malte na Rujevici. U Gorici je, ukratko, uživao. Ne uvijek i ne u svakom trenutku, jer on ni nije takav tip, ali danas se vjerojatno rado prisjeti dana kad je trpao iz svih pozicija, pio kavu s Pevecom i – igrao nogomet života.

Međutim, u svemu tome, u cijeloj ideji o povratku Lovrića na mjesto sreće, ima i jedna otegotna okolnost. Osijek bi, naime, volio nešto i zaraditi, tako da će prednost imati oni koji se eventualno pojave i ponude kakvu-takvu odštetu. Gorica je u ovom trenutku sasvim sigurno ne može ponuditi, pa ostaje jedina opcija da se – sve poklopi. I da na značajne ustupke pristanu i Lovrić i Osijek… U bilo kojoj drugoj situaciji, Kikijev povratak u Goricu nije realna solucija.

Zašto nije? Prije svega zato što će pokušati pronaći neku lukrativniji sredinu, klub koji može puno više platiti igrača njegovih kvaliteta, jer to je u 29. godini vrlo važan, ako ne i presudan kriterij. Teško je vjerovati da neće biti zainteresiranih za igrača Lovrićeve razine, i u HNL-u i u cijelom svijetu, pa zapravo ostaje uzdati se samo u emociju…

Lovrić bi Gorici u ovom trenutku, nogometno gledano, jako dobro došao. Donio bi kvalitetu više, došao bi u poznato okruženje i prilagodba bi mogla biti ekspresna, a samim time bi i učinak mogao biti barem na tragu onoga iz prvog mandata. Kroz asistencije i prije svega golove, koji su Gorici nedostajali praktički od njegova odlaska.

Gorica bi Lovriću u ovom trenutku, nogometno gledano, također jako dobro došla. Ako se ne pojavi neka vrhunska ponuda, iz kategorije onih koje izuvaju iz cipela, ako je sportski motiv dovoljno jak, a uvijek je bio, ne bi bilo loše možda i žrtvovati ponešto novca i pokušati se u okruženju u kojem se dobro osjeća vratiti na stare staze. I, zašto ne, preko Gorice ostvariti još jedan transfer… Kako god bilo, maštati možemo.

A stvarnost, s druge strane, kaže da će Gorica iduće subote odigrati prvu prijateljsku utakmicu, protiv bugarskog Hebara od 18.30 sati na glavnom terenu Gradskog stadiona. Bez Lovrića, vidjet ćemo da li s Mrzljakom.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 13 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.