Povežite se s nama

Sport

‘Ljudi nisu ni svjesni što će sve Velikoj Gorici donijeti izgradnja kampa HNS-a…’

Gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju, dopredsjednik HNS-a i predsjednik Gorice Nenad Črnko otkrio je kako je došlo do odluke o gradnji kampa u našem gradu, što nas još čeka, kad radovi kreću i što donosi budućnost…

Objavljeno

na

Ne, nema u tome ništa bipolarno, ali u utorak prijepodne u studiju City radija, u emisiji “Prva liga”, pojavio se jedan čovjek u dvije uloge. Nenad Črnko u prvom je dijelu emisije nastupio kao predsjednik HNK Gorice, o čemu ste mogli čitati jučer, a onda se u nastavku pojavio u ulozi dopredsjednika HNS-a. I jednog od ključnih ljudi u projektu dovođenja kampa nacionalnog nogometnog saveza u naš grad.

Pričalo se o tome već godinama, tražila su se rješenja, povremeno i polagali kameni temeljci, no ništa se po tom pitanju nije događalo sve donedavno. I do odluke da se srce nacionalnog nogometa transplantira točno uz Aveniju Pape Ivana Pavla II., uz skretanje za Domovinski most…

– HNS je imao namjeru graditi kamp u Veslačkoj ulici u Zagrebu, no u finalima tih pregovora, nakon što smo shvatili da Grad Zagreb neće zatvoriti ono što smo imali dogovoreno, shvatio sam da je vrijeme da se krene u ovu misiju. Gledajući, naravno, interes hrvatskog nogometa, ali i gledajući prema našem kraju, prema svom gradu. Što je i logično – kaže Črnko, koji je imao ideju, poduzimao korake već neko vrijeme.

– Velika Gorica ima takav potencijal, kakvog mnogi dugo nisu bili ni svjesni, i baš zato smo gurali U-21 reprezentaciju ovdje, zato smo doveli A reprezentaciju… Svemu je tome cilj bio pokazati da je Velika Gorica idealan grad za takvo nešto. Nakon svih tih koraka u posljednje dvije godine, na kraju nije bilo ni teško uvjeriti sve ljude u HNS-u da je to pravo rješenje. Naravno, puno je tu pomoglo i aktivno uključivanje gradonačelnika Krešimira Ačkara, kojem i ovim putem zahvaljujem, jer sva potrebna dokumentacija promptno je osigurana. Jednako kao predsjednik HNS-a Marijan Kustić, koji je podržao ideju kampa u Velikoj Gorici i dao joj značajan vjetar u leđa, i gradonačelnik Ačkar sa svojim suradnicima i gradskim službama ima velike zasluge što kamp dolazi u naš grad – ističe Črnko.

A da doista i dolazi, da ova priča neće propasti onako kao što su propale mnoge prije nje, prvi čovjek HNK Gorice zna iz prve ruke. Dakle, aktualna situacija je ovakva…

– Za početak, na Izvršnom odboru HNS-a moramo i formalno potvrditi tu odluku, iako je po tom pitanju sve 100 posto usuglašeno i nema nikakvih problema. Međutim, postoji cijela procedura koja mora proći, budući da se tu radi o državnom zemljištu, da je potrebna prenamjena GUP-ova… Grad Velika Gorica svoj je dio posla napravio, a finalna odluka Gradskog vijeća očekuje se u svibnju. Zagrebačka županija također je odobrila izdavanje svih suglasnosti, a nakon toga ćemo mi na Izvršnom odboru HNS-a potvrditi odluku da idemo u gradnju kampa. Država će na temelju te odluke darovati zemljište i nakon toga ćemo zatražiti izdavanje građevinske dozvole. Očekujemo da do kraja svibnja ti koraci budu napravljeni i da građevinska dozvola, kao što je naš gradonačelnik i najavio, bude izdana do kolovoza. Odmah potom krenuli bi i radovi – upućuje nas Črnko u procedure, pa onda još prisnažuje:

– Da, vjerujem da bi kamioni i bageri mogli početi dolaziti već krajem ljeta. Nakon svih peripetija u prethodnih 10-15 godina, u ovom trenutku u HNS-u postoji čvrsta namjera i zatvoreno financiranje da taj kamp izgradimo!

U prijevodu, Velika Gorica polako ulazi u novu fazu svoga postojanja, jer benefiti i promjene koje će sa sobom donijeti ovaj projekt uistinu su značajni.

– Ovo je veliki dobitak za cijelu regiju, ne samo za Veliku Goricu, a ja sam siguran da većina ljudi u našem gradu u ovom trenutku nije ni svjesna što sve taj kamp u budućnosti donosi za naš grad – kazao je Črnko, pa je odmah i dobio traženo pitanje.

Dakle, što sve kamp u budućnosti donosi za naš grad?

– Za početak, krenimo od marketinškog, medijskog dijela, u kojem će se naš grad svrstati među “zvijezde”. Jer vrlo je značajno što će se u sljedećih 50 godina upravo ovdje, u našem gradu, razvijati neke nove zvijezde svjetskog nogometa, neki novi Modrići, Mandžukići… S druge strane, Velika Gorica će uvijek biti u fokusu, jer neće ta priča biti vezana samo uz A reprezentaciju. Ovdje će biti sjedište U-21 reprezentacije, a imat ćemo i mali stadion na kojem će ta selekcija moći igrati svoje kvalifikacijske, a A reprezentacija prijateljske utakmice – počeo je s nabrajanjem benefita dopredsjednik HNS-a.

– Sve to zajedno donosi nužnost izgradnje jednog velikog hotelskog kompleksa, koji će biti u stanju ispuniti potrebe HNS-a, ali i sve ostale. Takvi se kampovi koriste i za razne turnire, primjerice one između regija za omladinske kategorije, a to su događaji koji okupe i do tisuću mladih nogometaša na jednome mjestu. I ostali bi ovdje tjedan ili deset dana, s njima u pratnji bili bi i roditelji… A to znači da bismo u tim situacijama imali i po tri-četiri tisuće ljudi iz cijele Hrvatske u našem gradu. Svi oni koristit će i gospodarske i turističke resurse u Velikoj Gorici, a iz tih razloga mislim i da moramo rekonstruirati našu gradsku turističku zajednicu, učiniti da bude spremna da, uz sve druge benefite, i ona da svoj doprinos u cijeloj ovoj priči.

Uz turistički, lako bi se mogao dogoditi i gospodarski “boom”, jer tako govore iskustva iz inozemstva.

– Svima će biti u interesu biti blizu reprezentacije, blizu kampa. Hoće li to biti Fortenova Grupa, neka pivovara ili netko treći, manje je važno, ali interesa će sigurno biti. Kad samo pogledamo slučaj novog Wembleya… Neću uspoređivati, jer nije to usporedivo, ali dobar je pokazatelj. Kad su ga Englezi 2007. izgradili, bio je 40 kilometara od centra Londona i najviša kuća oko njega imala je dva kata. To vam je izgledalo otprilike kao Velika Mlaka. Danas je tamo stotinjak zgrada od 50 katova, velika skladišta, međunarodne tvrtke… Sve se okupilo oko centra engleske reprezentacije, a osobno očekujem da će se nešto slično u sljedećih desetak godina dogoditi i u Velikoj Gorici – gleda u budućnost Črnko.

Za početak, trebat će izgraditi i hotel u skladu s novim potrebama.

– Interesenata ima, no svi čekaju da se riješi potrebna procedura i da gradnja doista krene. Ono što je važno za nas, što je vrlo pametno odrađeno, Grad bi u vlasništvo trebao dobiti parcelu od 80.000 kvadrata odmah preko puta i to će biti gradski projekt, ne HNS-ov. Očekujemo da će neki od velikih hotelskih lanaca, Sheraton, Hilton ili netko treći, biti zainteresiran za gradnju i siguran sam da ćemo kroz sve to uspjeti spojiti sport i turizam u najboljem mogućem smislu.

Sudjelovao je Nenad Črnko i u izradi idejnim rješenja, i po tom pitanju je potpuno “unutra”.

– Uz mene i ostale ljude iz Saveza, u idejnom projektu velik doprinos dao je i naš Velikogoričanin Marko Stepanić, koji je od samog početka bio uključen u priču oko kampa kao savjetnik gradonačelnika Ačkara. Kamp će imati četiri terena, ali projektiran je tako da će se u njemu smjestiti kompletna logistika HNS-a, sve službe Saveza će se preseliti ovdje, sve osim ureda predsjednika, glavnog tajnika i odjela financija, iako nije isključeno ni njihovo prebacivanje u sljedećoj fazi. Ukratko, praktički 90 posto nogometnog saveza bit će ovdje, u našem gradu. Uz to, radimo i veliku trenažnu dvoranu i jedan teren s atletskom stazom, kako bi objedinili kompletan naš sport. U tom kampu moći će se pripremati i reprezentacije u dvoranskim sportovima, atletska reprezentacija… Ovo je u tom smislu korak prema ujedinjavanju više sportova u Hrvatskoj – otkrio je pojedinosti Črnko.

U prijevodu, Velika Gorica pretvorit će se u centar hrvatskog sporta, u dom svih najpopularnijih reprezentacija… A kamp će, kažu, nositi ime Miroslava Ćire Blaževića.

– Za sad su to samo medijska naklapanja, ali u trenutku kad dođemo do te faze, da se kampu daje ime, neću imati apsolutno ništa protiv – sa smiješkom kaže Črnko.

Naravno da smo morali u cijelu tu priču ubaciti i malo lokalnog, goričkog začina, pa smo ponudili rješenje koje i nekakav budući nacionalni stadion dovodi, recimo, na mjesto današnjeg Gradskog stadiona…

– Ne, nacionalni stadion u ovom trenutku za Hrvatsku nije opcija. I nikad neće biti. Mi smo zemlja koja mora davati reprezentaciju i Slavoniji, i Dalmaciji, i Istri, i sjevernom dijelu države… Mi u HNS-u na taj način i razmišljamo. I zato je krenula inicijativa da se državnim novcem pomaže i Splitu, i Zagrebu, i Rijeci, i Varaždinu, i Osijeku, i Puli, sa željom da se svi ti stadioni urede. Nama trebaju dva veća stadiona, s oko 30.000 gledatelja, u Zagrebu i Splitu, a za ostale sredine su dovoljno komforni i stadioni od desetak tisuća. Ako su ljudi pod krovom, ako imaju hospitality, ako imaju gdje s djecom, to će im biti sasvim dovoljno. U ovom trenutku sve to nemamo, a zato ljudi i manje dolaze na stadione – svjestan je Črnko, ne isključujući iz te priče, naravno, ni naš stadion.

– HNS-ovim kampom na ovoj poziciji i HNK Gorica će sigurno doći u situaciju da s nekim partnerskim novcem izgradi kamp u manjem obliku za svoje potrebe. Također, naš plan je u da gospodarskim širenjima idemo korak po korak, tribinu po tribinu, pa da na kraju zaokružimo jedan lijepi, mali, moderan stadion. Nekih sedam-osam tisuća ljudi pod krovom nama je uvrh glave! Ionako nam je, kad igramo najbolje, prosjek između dvije i tri… – zaključio je Nenad Črnko.

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika osvojili županiju: Nitko ne igra graničar bolje od njih!

Velikogorička škola prava je sila u graničaru za učenike četvrtih razreda. Dominacija uspostavljena prethodnih godina potvrđena je i ovoga puta, kad je OŠ Eugena Kvaternika još jedanput izborila državno natjecanje

Objavljeno

na

Ekipa OŠ Eugena Kvaternika u graničaru treći put u posljednje četiri godine, a drugi put uzastopno, osvojila je prvo mjesto na županijskom natjecanju Zagrebačke županije. Turnir za učenike osnovnih škola (za učenike do četvrtog razreda) održano je u OŠ Rude, koja je bila organizator natjecanja.

Uz školu domaćina sudjelovalo je još šest osnovnih škola: OŠ Marije Jurić Zagorke iz Vrbovca, OŠ Ljube Babića iz Jastrebarskog, OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića, OŠ Sv. Martin pod Okićem, OŠ Ivana Benkovića iz Dugog Sela i OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.

Ekipe su bile podijeljene u dvije skupine sa po četiri, odnosno tri ekipe. U skupini B natjecala se i OŠ Eugena Kvaternika, koja je s dvije pobjede po 2-0 pobijedila ekipe iz Dugog Sela i Vrbovca te se tako plasirala u finale, gdje je također 2-0 savladala ekipu OŠ Ljube Babića. Na taj način je ekipa iz Kvaternika obranila prošlogodišnji naslov i opet se plasirala na državno natjecanje!

U borbi za treće mjesto ekipa iz Dugog Sela bila je sa 2-0 uspješnija od ekipe iz Svetog Martina pod Okićem.

Za pobjedničku ekipu OŠ Eugena Kvaternika nastupili su: Grgur Zuanović 4.a, Dora Ćosić 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b, Katja Ćavar 4.b, Una Komosar, 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Jzranović 4.a i Maya Orozović 4.a.

Trener i voditelje ekipe je profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Obrazovanje

“Vrtko” krenuo uz podgutnicu: Udarnik dovodi rukomet u naše vrtiće

U ime Grada Velike Gorice sporazum o ulasku ŽRK Udarnika u projekt “Vrtko”, kojim će se rukomet približavati najmlađima, potpisao je prikladno odjeveni predsjednik Udarnika Josip Mučnjak

Objavljeno

na

Velika Gorica postala je dio projekta europske rukometne federacije (EHF) i nacionalnog saveza (HRS) pod nazivom “Rukomet u vrtićima – Vrtko”, kojim se rukomet približava djeci u dobi od pet do sedam godina kroz igru, kretanje i druženje.

Iako gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar zbog održavanja svečane sjednice povodom Dana Grada nije mogao prisustvovati potpisivanju sporazuma, Grad Veliku Goricu dostojno je predstavio Josip Mučnjak, predsjednik ŽRK Udarnik. Posebnu pažnju privukla je pogutnica s motivima Velike Gorice, dar gradonačelnika, kojom je predsjednik na simboličan način istaknuo pripadnost, tradiciju i identitet grada.

Na događanju su sudjelovale i Sandra Crnić, ravnateljica Dječjeg vrtića Žirek, te Martina Vugrinović, voditeljica projekta. Projekt “Rukomet u vrtićima – Vrtko” besplatan je za sve sudionike te ima za cilj razvoj zdravih navika, motoričkih vještina i ljubavi prema sportu od najranije dobi.

Uz naš Udarnik, u projektu sudjeluju još četiri kluba iz cijele Hrvatske: RK Nexe, RK Sisak, ŽRK Prelog i RK Vodice.

Nastavite čitati

Sport

Peti put za Jenkija: Sjećanje na prijatelja i promocija košarke u jednom

U subotu i nedjelju u Gradskoj dvorani će se igrati Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki, u čast dugogodišnjeg trenera mladih velikogoričkih košarkaša. Turnir će imati i međunarodni karakter…

Objavljeno

na

Gradskom dvoranom ovog će vikenda odjekivati zvuk lopte koja udara u parket. Košarkaške lopte, jer upravo je košarkom cijelog svog života bio inficiran Silvije Jenkač Jenki. Gorički purger, sportski odgajatelj brojnih generacija mladih košarkaša u ovom gradu, nekoć trener Medije, a u posljednjem razdoblju ključni čovjek projekta Velgor, nije s nama već više od pet godina, ali sjećanje itekako živi.

Živjet će u punom smislu ovog vikenda, kad je na rasporedu peti Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki. Nadmetat će se kadeti, mladi košarkaši rođeni 2011. godine i kasnije, a sudjelovat će šest momčadi. Uz domaćine Memorijala KK Goricu i KK Velgor, na popisu sudionika su još i KK Sisak, KK Varaždin i KK Đakovo, dok međunarodni karakter turniru donosi slovenska KK Ilirija iz Ljubljane.

Bogat košarkaški program razvući će se na dva prijepodneva, pa će se tako utakmice po skupinama igrati u subotu, a polufinala i razigravanje za konačni plasman u nedjelju. Ukupno će se odigrati deset utakmica, a pobjednika petog Jenkijevog memorijala dobit ćemo u nedjelju nešto prije 15 sati.

– Ovim turnirom čuvamo sjećanje na našeg prijatelja Jenkija, a ujedno promoviramo sport i košarku. Osim nagrada za najbolje ekipe, protokolom su predviđene aktivnosti kojima ćemo prigodnim darovima zahvaliti prijateljima i obitelji Jenkač. Pozivamo sve ljubitelje košarke da nam se pridruže i uveličaju ovaj događaj – kaže Hani Istanbuli, predsjednik KK Velgora i idejni začetnik memorijala posvećenog njegovu mentoru, ali i prijatelju.

Dubok trag ostavio je i na svoje igrače…

Nastavite čitati

Sport

Još Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!

Nakon što u nedjelju u 17.45 sati odigraju svoju posljednju utakmicu u ovoj godini, nogometaši Gorice otići će na odmor, a stvari će se zakuhati u uredima i na telefonskim linijama. Priče i pričice već su krenule…

Objavljeno

na

Objavio/la

Još samo 90 minuta nogometa ostalo je igračima Gorice u ovoj kalendarskoj godini, ali tih posljednjih 90 minuta bit će ozbiljan izazov. Goričani, naime, u nedjelju u 17.45 sati, gostuju kod prvaka Rijeke na Rujevici i bit će to ne samo posljednja utakmica godine za igrače obje momčadi, nego i u kompletnom svijetu HNL-a.

A kad nogomet utihne, kreće tržnica. Tako to ide u nogometu, pauze između dvije polusezonu u pravilu služe za pripremanje igrača i momčadi, ali i promjene u kadru. One su, jasno, uvijek dvosmjerne, nema tog prijelaznog roka i toga kluba koji će nekoga dovesti, a s nekima se rastati, pa će to vrijediti i za Goricu u prvim danima 2026. godine.

Pojačanja je realno očekivati, poneku prinovu još realnije, ali u tom smjeru zasad nema priča i najava. Sportski sektor kluba ne komunicira svoje planove prema javnosti, to je odabir koji vrijedi već neko vrijeme, pa ćemo morati pričekati da vidimo kakvi će se potezi povlačiti u ovom smjeru. Potreba za pojačanjima uvijek postoji, navijači i simpatizeri kluba, svi oni koji malo pažljivije prate Goricu, vjerojatno bi i sami mogli navesti poziciju ili dvije na kojima bi se stvari mogle unaprijeđivati, ali odlučivat će oni koji su za to zaduženi.

Pritom će, kao i uvijek, puno ovisiti i o prometu u suprotnom smjeru. Odlazaka će također neminovno biti i jedino je pitanje koliko će ih biti i kakvog će biti profila. Odlazit će oni koji su nezadovoljni minutažom i/li statusom, ali i oni koji su zanimljivi tržištu. U ovom prvoj skupini mogli bi biti neki mlađi igrači, koji će minute možda tražiti i na posudbama, a minutažom i ulogom teško mogu biti zadovoljni i igrači poput jako malo korištenog Ante Ercega, još manje korištenog Vanje Pelka, možda i Jakova Gurilice…

S druge strane, iz većih i moćnijih klubova postoji i ozbiljan interes za igrače Gorice, pogotovo one koji su nosili klupske ambicije tijekom ove jeseni. Pojavljuju se tako kuloarske priče koje spominju moguće odluke praktički cijelog veznog reda koji je iznio ovu polusezonu. Riječ je o trojici igrača koji su i zabijali, i gradili, i branili, a to su karakteristike koje se traže, pogotovo s obzirom na to da su sva trojica u prvoj polovici dvadesetih ili su u te godine tek ušli.

Kapetan Jurica Pršir, po mnogim procjenama najbolji igrač Gorice, jedan je od ozbiljnih kandidata za odlazak. Ne samo zato što je svojim igrama pokazao da apsolutno može funkcionirati i na višim razinama nogometa, nego i zbog – ugovora. Naime, Jura je s Goricom vezan do ljeta, što znači da će na kraju sezone moći birati klub kao slobodan igrač. Posljednja šansa da klub barem nešto uprihodi na svom najboljem igraču je ova zima, a interesa ima.

Priča se na sve strane o želji Hajduka da oplemeni svoj vezni red takvim igračem, ali iz drugih se izvora može doznati i da ta kombinacija nije jedina aktualna. Splićani su definitivno zainteresirani, trener Gonzalo Garcia ima jako dobro mišljenje o desetki “ponosa grada”, ali priliku ovdje vide i drugi klubovi iz HNL-a, kao i nekolicina njih iz inozemstva. Prema svemu sudeći, u ovom je trenutku izvjesno jedino da Pršir neće produžiti ugovor s Goricom i da će potražiti novi izazov. Ove zime ili na ljeto, doznat ćemo tijekom siječnja.

Ozbiljne opcije navodno ima i Ante Kavelj, 20-godišnji veznjak koji je od prve sekunde ove sezone čvrsto zgrabio svoje mjesto u prvih 11 i pokazao da dobre partije u dresu Šibenika prošle sezone definitivno nisu bile slučajnost. Štoviše, Kavelj je u ovoj sezoni dodatno iskoračio, nizao je kilometre, ulazio u duele, ali i zabijao golove, što ga je dovelo i do U-21 reprezentacije. Kako tvrde neki izvori, sve viđeno posebno je zapelo za oko jednom francuskom prvoligašu, pa nije nemoguće da i mladi Splićanin nakon samo pola sezone završi svoju goričku eru.

Ante Kavelj i Iker Pozo s Juricom Prširom čine standardni vezni red, a sva trojica su i zanimljiva tržištu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Iz Šibenika je ovog ljeta u Goricu stigao i Iker Pozo, još jedan igrač koji bi se vrlo lako mogao naći u izlogu. Španjolcu je 25 godina, baš kao i Prširu, više ne spada među mlade igrače, ali iza njega je fenomenalna polusezona. O tome će najviše reći podatak da je po bodovanju SofaScore treći najbolji igrač HNL-a, odmah iza Adriana Jagušića i Tonija Fruka! Zanimljiv potencijal pokazivao je u svojim šibenskim godinama, a konačna potvrda vrijednosti stigla je ove jeseni u Turopolju, što skauti većih klubova jako dobro znaju.

Tko će od njih otići, hoće li itko, pitanje je od milijun dolara, ali čim priče krenu… Za Goricu bi, naravno, bilo jako loše da odu sva trojica, jer to bi značilo da treba graditi potpuno novi vezni red, koji je i temelj ove momčadi, no tu će važan detalj biti i cifre koje će se eventualno zavrtjeti. Bude li nula dovoljno, moglo bi biti i transfera…

Prije svega toga, naravno, idemo odraditi to gostovanje na Rujevici. I uzeti nešto, za još mirniji zimski san.

Nastavite čitati

Sport

Oproštaj od godine za povijest: Tekma, jelka, gulaš, anđeo čuvar i poneka suza

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno