Sport

‘Ljudi nisu ni svjesni što će sve Velikoj Gorici donijeti izgradnja kampa HNS-a…’

Gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju, dopredsjednik HNS-a i predsjednik Gorice Nenad Črnko otkrio je kako je došlo do odluke o gradnji kampa u našem gradu, što nas još čeka, kad radovi kreću i što donosi budućnost…

Objavljeno

prije 3 godine

3. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ne, nema u tome ništa bipolarno, ali u utorak prijepodne u studiju City radija, u emisiji “Prva liga”, pojavio se jedan čovjek u dvije uloge. Nenad Črnko u prvom je dijelu emisije nastupio kao predsjednik HNK Gorice, o čemu ste mogli čitati jučer, a onda se u nastavku pojavio u ulozi dopredsjednika HNS-a. I jednog od ključnih ljudi u projektu dovođenja kampa nacionalnog nogometnog saveza u naš grad.

Pričalo se o tome već godinama, tražila su se rješenja, povremeno i polagali kameni temeljci, no ništa se po tom pitanju nije događalo sve donedavno. I do odluke da se srce nacionalnog nogometa transplantira točno uz Aveniju Pape Ivana Pavla II., uz skretanje za Domovinski most…

– HNS je imao namjeru graditi kamp u Veslačkoj ulici u Zagrebu, no u finalima tih pregovora, nakon što smo shvatili da Grad Zagreb neće zatvoriti ono što smo imali dogovoreno, shvatio sam da je vrijeme da se krene u ovu misiju. Gledajući, naravno, interes hrvatskog nogometa, ali i gledajući prema našem kraju, prema svom gradu. Što je i logično – kaže Črnko, koji je imao ideju, poduzimao korake već neko vrijeme.

– Velika Gorica ima takav potencijal, kakvog mnogi dugo nisu bili ni svjesni, i baš zato smo gurali U-21 reprezentaciju ovdje, zato smo doveli A reprezentaciju… Svemu je tome cilj bio pokazati da je Velika Gorica idealan grad za takvo nešto. Nakon svih tih koraka u posljednje dvije godine, na kraju nije bilo ni teško uvjeriti sve ljude u HNS-u da je to pravo rješenje. Naravno, puno je tu pomoglo i aktivno uključivanje gradonačelnika Krešimira Ačkara, kojem i ovim putem zahvaljujem, jer sva potrebna dokumentacija promptno je osigurana. Jednako kao predsjednik HNS-a Marijan Kustić, koji je podržao ideju kampa u Velikoj Gorici i dao joj značajan vjetar u leđa, i gradonačelnik Ačkar sa svojim suradnicima i gradskim službama ima velike zasluge što kamp dolazi u naš grad – ističe Črnko.

A da doista i dolazi, da ova priča neće propasti onako kao što su propale mnoge prije nje, prvi čovjek HNK Gorice zna iz prve ruke. Dakle, aktualna situacija je ovakva…

– Za početak, na Izvršnom odboru HNS-a moramo i formalno potvrditi tu odluku, iako je po tom pitanju sve 100 posto usuglašeno i nema nikakvih problema. Međutim, postoji cijela procedura koja mora proći, budući da se tu radi o državnom zemljištu, da je potrebna prenamjena GUP-ova… Grad Velika Gorica svoj je dio posla napravio, a finalna odluka Gradskog vijeća očekuje se u svibnju. Zagrebačka županija također je odobrila izdavanje svih suglasnosti, a nakon toga ćemo mi na Izvršnom odboru HNS-a potvrditi odluku da idemo u gradnju kampa. Država će na temelju te odluke darovati zemljište i nakon toga ćemo zatražiti izdavanje građevinske dozvole. Očekujemo da do kraja svibnja ti koraci budu napravljeni i da građevinska dozvola, kao što je naš gradonačelnik i najavio, bude izdana do kolovoza. Odmah potom krenuli bi i radovi – upućuje nas Črnko u procedure, pa onda još prisnažuje:

– Da, vjerujem da bi kamioni i bageri mogli početi dolaziti već krajem ljeta. Nakon svih peripetija u prethodnih 10-15 godina, u ovom trenutku u HNS-u postoji čvrsta namjera i zatvoreno financiranje da taj kamp izgradimo!

U prijevodu, Velika Gorica polako ulazi u novu fazu svoga postojanja, jer benefiti i promjene koje će sa sobom donijeti ovaj projekt uistinu su značajni.

– Ovo je veliki dobitak za cijelu regiju, ne samo za Veliku Goricu, a ja sam siguran da većina ljudi u našem gradu u ovom trenutku nije ni svjesna što sve taj kamp u budućnosti donosi za naš grad – kazao je Črnko, pa je odmah i dobio traženo pitanje.

Dakle, što sve kamp u budućnosti donosi za naš grad?

– Za početak, krenimo od marketinškog, medijskog dijela, u kojem će se naš grad svrstati među “zvijezde”. Jer vrlo je značajno što će se u sljedećih 50 godina upravo ovdje, u našem gradu, razvijati neke nove zvijezde svjetskog nogometa, neki novi Modrići, Mandžukići… S druge strane, Velika Gorica će uvijek biti u fokusu, jer neće ta priča biti vezana samo uz A reprezentaciju. Ovdje će biti sjedište U-21 reprezentacije, a imat ćemo i mali stadion na kojem će ta selekcija moći igrati svoje kvalifikacijske, a A reprezentacija prijateljske utakmice – počeo je s nabrajanjem benefita dopredsjednik HNS-a.

– Sve to zajedno donosi nužnost izgradnje jednog velikog hotelskog kompleksa, koji će biti u stanju ispuniti potrebe HNS-a, ali i sve ostale. Takvi se kampovi koriste i za razne turnire, primjerice one između regija za omladinske kategorije, a to su događaji koji okupe i do tisuću mladih nogometaša na jednome mjestu. I ostali bi ovdje tjedan ili deset dana, s njima u pratnji bili bi i roditelji… A to znači da bismo u tim situacijama imali i po tri-četiri tisuće ljudi iz cijele Hrvatske u našem gradu. Svi oni koristit će i gospodarske i turističke resurse u Velikoj Gorici, a iz tih razloga mislim i da moramo rekonstruirati našu gradsku turističku zajednicu, učiniti da bude spremna da, uz sve druge benefite, i ona da svoj doprinos u cijeloj ovoj priči.

Uz turistički, lako bi se mogao dogoditi i gospodarski “boom”, jer tako govore iskustva iz inozemstva.

– Svima će biti u interesu biti blizu reprezentacije, blizu kampa. Hoće li to biti Fortenova Grupa, neka pivovara ili netko treći, manje je važno, ali interesa će sigurno biti. Kad samo pogledamo slučaj novog Wembleya… Neću uspoređivati, jer nije to usporedivo, ali dobar je pokazatelj. Kad su ga Englezi 2007. izgradili, bio je 40 kilometara od centra Londona i najviša kuća oko njega imala je dva kata. To vam je izgledalo otprilike kao Velika Mlaka. Danas je tamo stotinjak zgrada od 50 katova, velika skladišta, međunarodne tvrtke… Sve se okupilo oko centra engleske reprezentacije, a osobno očekujem da će se nešto slično u sljedećih desetak godina dogoditi i u Velikoj Gorici – gleda u budućnost Črnko.

Za početak, trebat će izgraditi i hotel u skladu s novim potrebama.

– Interesenata ima, no svi čekaju da se riješi potrebna procedura i da gradnja doista krene. Ono što je važno za nas, što je vrlo pametno odrađeno, Grad bi u vlasništvo trebao dobiti parcelu od 80.000 kvadrata odmah preko puta i to će biti gradski projekt, ne HNS-ov. Očekujemo da će neki od velikih hotelskih lanaca, Sheraton, Hilton ili netko treći, biti zainteresiran za gradnju i siguran sam da ćemo kroz sve to uspjeti spojiti sport i turizam u najboljem mogućem smislu.

Sudjelovao je Nenad Črnko i u izradi idejnim rješenja, i po tom pitanju je potpuno “unutra”.

– Uz mene i ostale ljude iz Saveza, u idejnom projektu velik doprinos dao je i naš Velikogoričanin Marko Stepanić, koji je od samog početka bio uključen u priču oko kampa kao savjetnik gradonačelnika Ačkara. Kamp će imati četiri terena, ali projektiran je tako da će se u njemu smjestiti kompletna logistika HNS-a, sve službe Saveza će se preseliti ovdje, sve osim ureda predsjednika, glavnog tajnika i odjela financija, iako nije isključeno ni njihovo prebacivanje u sljedećoj fazi. Ukratko, praktički 90 posto nogometnog saveza bit će ovdje, u našem gradu. Uz to, radimo i veliku trenažnu dvoranu i jedan teren s atletskom stazom, kako bi objedinili kompletan naš sport. U tom kampu moći će se pripremati i reprezentacije u dvoranskim sportovima, atletska reprezentacija… Ovo je u tom smislu korak prema ujedinjavanju više sportova u Hrvatskoj – otkrio je pojedinosti Črnko.

U prijevodu, Velika Gorica pretvorit će se u centar hrvatskog sporta, u dom svih najpopularnijih reprezentacija… A kamp će, kažu, nositi ime Miroslava Ćire Blaževića.

– Za sad su to samo medijska naklapanja, ali u trenutku kad dođemo do te faze, da se kampu daje ime, neću imati apsolutno ništa protiv – sa smiješkom kaže Črnko.

Naravno da smo morali u cijelu tu priču ubaciti i malo lokalnog, goričkog začina, pa smo ponudili rješenje koje i nekakav budući nacionalni stadion dovodi, recimo, na mjesto današnjeg Gradskog stadiona…

– Ne, nacionalni stadion u ovom trenutku za Hrvatsku nije opcija. I nikad neće biti. Mi smo zemlja koja mora davati reprezentaciju i Slavoniji, i Dalmaciji, i Istri, i sjevernom dijelu države… Mi u HNS-u na taj način i razmišljamo. I zato je krenula inicijativa da se državnim novcem pomaže i Splitu, i Zagrebu, i Rijeci, i Varaždinu, i Osijeku, i Puli, sa željom da se svi ti stadioni urede. Nama trebaju dva veća stadiona, s oko 30.000 gledatelja, u Zagrebu i Splitu, a za ostale sredine su dovoljno komforni i stadioni od desetak tisuća. Ako su ljudi pod krovom, ako imaju hospitality, ako imaju gdje s djecom, to će im biti sasvim dovoljno. U ovom trenutku sve to nemamo, a zato ljudi i manje dolaze na stadione – svjestan je Črnko, ne isključujući iz te priče, naravno, ni naš stadion.

– HNS-ovim kampom na ovoj poziciji i HNK Gorica će sigurno doći u situaciju da s nekim partnerskim novcem izgradi kamp u manjem obliku za svoje potrebe. Također, naš plan je u da gospodarskim širenjima idemo korak po korak, tribinu po tribinu, pa da na kraju zaokružimo jedan lijepi, mali, moderan stadion. Nekih sedam-osam tisuća ljudi pod krovom nama je uvrh glave! Ionako nam je, kad igramo najbolje, prosjek između dvije i tri… – zaključio je Nenad Črnko.

Povezane teme:hotnews intervju Kamp HNS-a Nenad Črnko

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 4 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.