Sport

‘Ljudi nisu ni svjesni što će sve Velikoj Gorici donijeti izgradnja kampa HNS-a…’

Gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju, dopredsjednik HNS-a i predsjednik Gorice Nenad Črnko otkrio je kako je došlo do odluke o gradnji kampa u našem gradu, što nas još čeka, kad radovi kreću i što donosi budućnost…

Objavljeno

prije 3 godine

3. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ne, nema u tome ništa bipolarno, ali u utorak prijepodne u studiju City radija, u emisiji “Prva liga”, pojavio se jedan čovjek u dvije uloge. Nenad Črnko u prvom je dijelu emisije nastupio kao predsjednik HNK Gorice, o čemu ste mogli čitati jučer, a onda se u nastavku pojavio u ulozi dopredsjednika HNS-a. I jednog od ključnih ljudi u projektu dovođenja kampa nacionalnog nogometnog saveza u naš grad.

Pričalo se o tome već godinama, tražila su se rješenja, povremeno i polagali kameni temeljci, no ništa se po tom pitanju nije događalo sve donedavno. I do odluke da se srce nacionalnog nogometa transplantira točno uz Aveniju Pape Ivana Pavla II., uz skretanje za Domovinski most…

– HNS je imao namjeru graditi kamp u Veslačkoj ulici u Zagrebu, no u finalima tih pregovora, nakon što smo shvatili da Grad Zagreb neće zatvoriti ono što smo imali dogovoreno, shvatio sam da je vrijeme da se krene u ovu misiju. Gledajući, naravno, interes hrvatskog nogometa, ali i gledajući prema našem kraju, prema svom gradu. Što je i logično – kaže Črnko, koji je imao ideju, poduzimao korake već neko vrijeme.

– Velika Gorica ima takav potencijal, kakvog mnogi dugo nisu bili ni svjesni, i baš zato smo gurali U-21 reprezentaciju ovdje, zato smo doveli A reprezentaciju… Svemu je tome cilj bio pokazati da je Velika Gorica idealan grad za takvo nešto. Nakon svih tih koraka u posljednje dvije godine, na kraju nije bilo ni teško uvjeriti sve ljude u HNS-u da je to pravo rješenje. Naravno, puno je tu pomoglo i aktivno uključivanje gradonačelnika Krešimira Ačkara, kojem i ovim putem zahvaljujem, jer sva potrebna dokumentacija promptno je osigurana. Jednako kao predsjednik HNS-a Marijan Kustić, koji je podržao ideju kampa u Velikoj Gorici i dao joj značajan vjetar u leđa, i gradonačelnik Ačkar sa svojim suradnicima i gradskim službama ima velike zasluge što kamp dolazi u naš grad – ističe Črnko.

A da doista i dolazi, da ova priča neće propasti onako kao što su propale mnoge prije nje, prvi čovjek HNK Gorice zna iz prve ruke. Dakle, aktualna situacija je ovakva…

– Za početak, na Izvršnom odboru HNS-a moramo i formalno potvrditi tu odluku, iako je po tom pitanju sve 100 posto usuglašeno i nema nikakvih problema. Međutim, postoji cijela procedura koja mora proći, budući da se tu radi o državnom zemljištu, da je potrebna prenamjena GUP-ova… Grad Velika Gorica svoj je dio posla napravio, a finalna odluka Gradskog vijeća očekuje se u svibnju. Zagrebačka županija također je odobrila izdavanje svih suglasnosti, a nakon toga ćemo mi na Izvršnom odboru HNS-a potvrditi odluku da idemo u gradnju kampa. Država će na temelju te odluke darovati zemljište i nakon toga ćemo zatražiti izdavanje građevinske dozvole. Očekujemo da do kraja svibnja ti koraci budu napravljeni i da građevinska dozvola, kao što je naš gradonačelnik i najavio, bude izdana do kolovoza. Odmah potom krenuli bi i radovi – upućuje nas Črnko u procedure, pa onda još prisnažuje:

– Da, vjerujem da bi kamioni i bageri mogli početi dolaziti već krajem ljeta. Nakon svih peripetija u prethodnih 10-15 godina, u ovom trenutku u HNS-u postoji čvrsta namjera i zatvoreno financiranje da taj kamp izgradimo!

U prijevodu, Velika Gorica polako ulazi u novu fazu svoga postojanja, jer benefiti i promjene koje će sa sobom donijeti ovaj projekt uistinu su značajni.

– Ovo je veliki dobitak za cijelu regiju, ne samo za Veliku Goricu, a ja sam siguran da većina ljudi u našem gradu u ovom trenutku nije ni svjesna što sve taj kamp u budućnosti donosi za naš grad – kazao je Črnko, pa je odmah i dobio traženo pitanje.

Dakle, što sve kamp u budućnosti donosi za naš grad?

– Za početak, krenimo od marketinškog, medijskog dijela, u kojem će se naš grad svrstati među “zvijezde”. Jer vrlo je značajno što će se u sljedećih 50 godina upravo ovdje, u našem gradu, razvijati neke nove zvijezde svjetskog nogometa, neki novi Modrići, Mandžukići… S druge strane, Velika Gorica će uvijek biti u fokusu, jer neće ta priča biti vezana samo uz A reprezentaciju. Ovdje će biti sjedište U-21 reprezentacije, a imat ćemo i mali stadion na kojem će ta selekcija moći igrati svoje kvalifikacijske, a A reprezentacija prijateljske utakmice – počeo je s nabrajanjem benefita dopredsjednik HNS-a.

– Sve to zajedno donosi nužnost izgradnje jednog velikog hotelskog kompleksa, koji će biti u stanju ispuniti potrebe HNS-a, ali i sve ostale. Takvi se kampovi koriste i za razne turnire, primjerice one između regija za omladinske kategorije, a to su događaji koji okupe i do tisuću mladih nogometaša na jednome mjestu. I ostali bi ovdje tjedan ili deset dana, s njima u pratnji bili bi i roditelji… A to znači da bismo u tim situacijama imali i po tri-četiri tisuće ljudi iz cijele Hrvatske u našem gradu. Svi oni koristit će i gospodarske i turističke resurse u Velikoj Gorici, a iz tih razloga mislim i da moramo rekonstruirati našu gradsku turističku zajednicu, učiniti da bude spremna da, uz sve druge benefite, i ona da svoj doprinos u cijeloj ovoj priči.

Uz turistički, lako bi se mogao dogoditi i gospodarski “boom”, jer tako govore iskustva iz inozemstva.

– Svima će biti u interesu biti blizu reprezentacije, blizu kampa. Hoće li to biti Fortenova Grupa, neka pivovara ili netko treći, manje je važno, ali interesa će sigurno biti. Kad samo pogledamo slučaj novog Wembleya… Neću uspoređivati, jer nije to usporedivo, ali dobar je pokazatelj. Kad su ga Englezi 2007. izgradili, bio je 40 kilometara od centra Londona i najviša kuća oko njega imala je dva kata. To vam je izgledalo otprilike kao Velika Mlaka. Danas je tamo stotinjak zgrada od 50 katova, velika skladišta, međunarodne tvrtke… Sve se okupilo oko centra engleske reprezentacije, a osobno očekujem da će se nešto slično u sljedećih desetak godina dogoditi i u Velikoj Gorici – gleda u budućnost Črnko.

Za početak, trebat će izgraditi i hotel u skladu s novim potrebama.

– Interesenata ima, no svi čekaju da se riješi potrebna procedura i da gradnja doista krene. Ono što je važno za nas, što je vrlo pametno odrađeno, Grad bi u vlasništvo trebao dobiti parcelu od 80.000 kvadrata odmah preko puta i to će biti gradski projekt, ne HNS-ov. Očekujemo da će neki od velikih hotelskih lanaca, Sheraton, Hilton ili netko treći, biti zainteresiran za gradnju i siguran sam da ćemo kroz sve to uspjeti spojiti sport i turizam u najboljem mogućem smislu.

Sudjelovao je Nenad Črnko i u izradi idejnim rješenja, i po tom pitanju je potpuno “unutra”.

– Uz mene i ostale ljude iz Saveza, u idejnom projektu velik doprinos dao je i naš Velikogoričanin Marko Stepanić, koji je od samog početka bio uključen u priču oko kampa kao savjetnik gradonačelnika Ačkara. Kamp će imati četiri terena, ali projektiran je tako da će se u njemu smjestiti kompletna logistika HNS-a, sve službe Saveza će se preseliti ovdje, sve osim ureda predsjednika, glavnog tajnika i odjela financija, iako nije isključeno ni njihovo prebacivanje u sljedećoj fazi. Ukratko, praktički 90 posto nogometnog saveza bit će ovdje, u našem gradu. Uz to, radimo i veliku trenažnu dvoranu i jedan teren s atletskom stazom, kako bi objedinili kompletan naš sport. U tom kampu moći će se pripremati i reprezentacije u dvoranskim sportovima, atletska reprezentacija… Ovo je u tom smislu korak prema ujedinjavanju više sportova u Hrvatskoj – otkrio je pojedinosti Črnko.

U prijevodu, Velika Gorica pretvorit će se u centar hrvatskog sporta, u dom svih najpopularnijih reprezentacija… A kamp će, kažu, nositi ime Miroslava Ćire Blaževića.

– Za sad su to samo medijska naklapanja, ali u trenutku kad dođemo do te faze, da se kampu daje ime, neću imati apsolutno ništa protiv – sa smiješkom kaže Črnko.

Naravno da smo morali u cijelu tu priču ubaciti i malo lokalnog, goričkog začina, pa smo ponudili rješenje koje i nekakav budući nacionalni stadion dovodi, recimo, na mjesto današnjeg Gradskog stadiona…

– Ne, nacionalni stadion u ovom trenutku za Hrvatsku nije opcija. I nikad neće biti. Mi smo zemlja koja mora davati reprezentaciju i Slavoniji, i Dalmaciji, i Istri, i sjevernom dijelu države… Mi u HNS-u na taj način i razmišljamo. I zato je krenula inicijativa da se državnim novcem pomaže i Splitu, i Zagrebu, i Rijeci, i Varaždinu, i Osijeku, i Puli, sa željom da se svi ti stadioni urede. Nama trebaju dva veća stadiona, s oko 30.000 gledatelja, u Zagrebu i Splitu, a za ostale sredine su dovoljno komforni i stadioni od desetak tisuća. Ako su ljudi pod krovom, ako imaju hospitality, ako imaju gdje s djecom, to će im biti sasvim dovoljno. U ovom trenutku sve to nemamo, a zato ljudi i manje dolaze na stadione – svjestan je Črnko, ne isključujući iz te priče, naravno, ni naš stadion.

– HNS-ovim kampom na ovoj poziciji i HNK Gorica će sigurno doći u situaciju da s nekim partnerskim novcem izgradi kamp u manjem obliku za svoje potrebe. Također, naš plan je u da gospodarskim širenjima idemo korak po korak, tribinu po tribinu, pa da na kraju zaokružimo jedan lijepi, mali, moderan stadion. Nekih sedam-osam tisuća ljudi pod krovom nama je uvrh glave! Ionako nam je, kad igramo najbolje, prosjek između dvije i tri… – zaključio je Nenad Črnko.

Povezane teme:hotnews intervju Kamp HNS-a Nenad Črnko

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

prije 12 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

prije 13 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!

Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb

Objavljeno

prije 14 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…

Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja

Objavljeno

prije 14 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

prije 16 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.