Sport

‘Ljudi nisu ni svjesni što će sve Velikoj Gorici donijeti izgradnja kampa HNS-a…’

Gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju, dopredsjednik HNS-a i predsjednik Gorice Nenad Črnko otkrio je kako je došlo do odluke o gradnji kampa u našem gradu, što nas još čeka, kad radovi kreću i što donosi budućnost…

Objavljeno

prije 3 godine

3. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ne, nema u tome ništa bipolarno, ali u utorak prijepodne u studiju City radija, u emisiji “Prva liga”, pojavio se jedan čovjek u dvije uloge. Nenad Črnko u prvom je dijelu emisije nastupio kao predsjednik HNK Gorice, o čemu ste mogli čitati jučer, a onda se u nastavku pojavio u ulozi dopredsjednika HNS-a. I jednog od ključnih ljudi u projektu dovođenja kampa nacionalnog nogometnog saveza u naš grad.

Pričalo se o tome već godinama, tražila su se rješenja, povremeno i polagali kameni temeljci, no ništa se po tom pitanju nije događalo sve donedavno. I do odluke da se srce nacionalnog nogometa transplantira točno uz Aveniju Pape Ivana Pavla II., uz skretanje za Domovinski most…

– HNS je imao namjeru graditi kamp u Veslačkoj ulici u Zagrebu, no u finalima tih pregovora, nakon što smo shvatili da Grad Zagreb neće zatvoriti ono što smo imali dogovoreno, shvatio sam da je vrijeme da se krene u ovu misiju. Gledajući, naravno, interes hrvatskog nogometa, ali i gledajući prema našem kraju, prema svom gradu. Što je i logično – kaže Črnko, koji je imao ideju, poduzimao korake već neko vrijeme.

– Velika Gorica ima takav potencijal, kakvog mnogi dugo nisu bili ni svjesni, i baš zato smo gurali U-21 reprezentaciju ovdje, zato smo doveli A reprezentaciju… Svemu je tome cilj bio pokazati da je Velika Gorica idealan grad za takvo nešto. Nakon svih tih koraka u posljednje dvije godine, na kraju nije bilo ni teško uvjeriti sve ljude u HNS-u da je to pravo rješenje. Naravno, puno je tu pomoglo i aktivno uključivanje gradonačelnika Krešimira Ačkara, kojem i ovim putem zahvaljujem, jer sva potrebna dokumentacija promptno je osigurana. Jednako kao predsjednik HNS-a Marijan Kustić, koji je podržao ideju kampa u Velikoj Gorici i dao joj značajan vjetar u leđa, i gradonačelnik Ačkar sa svojim suradnicima i gradskim službama ima velike zasluge što kamp dolazi u naš grad – ističe Črnko.

A da doista i dolazi, da ova priča neće propasti onako kao što su propale mnoge prije nje, prvi čovjek HNK Gorice zna iz prve ruke. Dakle, aktualna situacija je ovakva…

– Za početak, na Izvršnom odboru HNS-a moramo i formalno potvrditi tu odluku, iako je po tom pitanju sve 100 posto usuglašeno i nema nikakvih problema. Međutim, postoji cijela procedura koja mora proći, budući da se tu radi o državnom zemljištu, da je potrebna prenamjena GUP-ova… Grad Velika Gorica svoj je dio posla napravio, a finalna odluka Gradskog vijeća očekuje se u svibnju. Zagrebačka županija također je odobrila izdavanje svih suglasnosti, a nakon toga ćemo mi na Izvršnom odboru HNS-a potvrditi odluku da idemo u gradnju kampa. Država će na temelju te odluke darovati zemljište i nakon toga ćemo zatražiti izdavanje građevinske dozvole. Očekujemo da do kraja svibnja ti koraci budu napravljeni i da građevinska dozvola, kao što je naš gradonačelnik i najavio, bude izdana do kolovoza. Odmah potom krenuli bi i radovi – upućuje nas Črnko u procedure, pa onda još prisnažuje:

– Da, vjerujem da bi kamioni i bageri mogli početi dolaziti već krajem ljeta. Nakon svih peripetija u prethodnih 10-15 godina, u ovom trenutku u HNS-u postoji čvrsta namjera i zatvoreno financiranje da taj kamp izgradimo!

U prijevodu, Velika Gorica polako ulazi u novu fazu svoga postojanja, jer benefiti i promjene koje će sa sobom donijeti ovaj projekt uistinu su značajni.

– Ovo je veliki dobitak za cijelu regiju, ne samo za Veliku Goricu, a ja sam siguran da većina ljudi u našem gradu u ovom trenutku nije ni svjesna što sve taj kamp u budućnosti donosi za naš grad – kazao je Črnko, pa je odmah i dobio traženo pitanje.

Dakle, što sve kamp u budućnosti donosi za naš grad?

– Za početak, krenimo od marketinškog, medijskog dijela, u kojem će se naš grad svrstati među “zvijezde”. Jer vrlo je značajno što će se u sljedećih 50 godina upravo ovdje, u našem gradu, razvijati neke nove zvijezde svjetskog nogometa, neki novi Modrići, Mandžukići… S druge strane, Velika Gorica će uvijek biti u fokusu, jer neće ta priča biti vezana samo uz A reprezentaciju. Ovdje će biti sjedište U-21 reprezentacije, a imat ćemo i mali stadion na kojem će ta selekcija moći igrati svoje kvalifikacijske, a A reprezentacija prijateljske utakmice – počeo je s nabrajanjem benefita dopredsjednik HNS-a.

– Sve to zajedno donosi nužnost izgradnje jednog velikog hotelskog kompleksa, koji će biti u stanju ispuniti potrebe HNS-a, ali i sve ostale. Takvi se kampovi koriste i za razne turnire, primjerice one između regija za omladinske kategorije, a to su događaji koji okupe i do tisuću mladih nogometaša na jednome mjestu. I ostali bi ovdje tjedan ili deset dana, s njima u pratnji bili bi i roditelji… A to znači da bismo u tim situacijama imali i po tri-četiri tisuće ljudi iz cijele Hrvatske u našem gradu. Svi oni koristit će i gospodarske i turističke resurse u Velikoj Gorici, a iz tih razloga mislim i da moramo rekonstruirati našu gradsku turističku zajednicu, učiniti da bude spremna da, uz sve druge benefite, i ona da svoj doprinos u cijeloj ovoj priči.

Uz turistički, lako bi se mogao dogoditi i gospodarski “boom”, jer tako govore iskustva iz inozemstva.

– Svima će biti u interesu biti blizu reprezentacije, blizu kampa. Hoće li to biti Fortenova Grupa, neka pivovara ili netko treći, manje je važno, ali interesa će sigurno biti. Kad samo pogledamo slučaj novog Wembleya… Neću uspoređivati, jer nije to usporedivo, ali dobar je pokazatelj. Kad su ga Englezi 2007. izgradili, bio je 40 kilometara od centra Londona i najviša kuća oko njega imala je dva kata. To vam je izgledalo otprilike kao Velika Mlaka. Danas je tamo stotinjak zgrada od 50 katova, velika skladišta, međunarodne tvrtke… Sve se okupilo oko centra engleske reprezentacije, a osobno očekujem da će se nešto slično u sljedećih desetak godina dogoditi i u Velikoj Gorici – gleda u budućnost Črnko.

Za početak, trebat će izgraditi i hotel u skladu s novim potrebama.

– Interesenata ima, no svi čekaju da se riješi potrebna procedura i da gradnja doista krene. Ono što je važno za nas, što je vrlo pametno odrađeno, Grad bi u vlasništvo trebao dobiti parcelu od 80.000 kvadrata odmah preko puta i to će biti gradski projekt, ne HNS-ov. Očekujemo da će neki od velikih hotelskih lanaca, Sheraton, Hilton ili netko treći, biti zainteresiran za gradnju i siguran sam da ćemo kroz sve to uspjeti spojiti sport i turizam u najboljem mogućem smislu.

Sudjelovao je Nenad Črnko i u izradi idejnim rješenja, i po tom pitanju je potpuno “unutra”.

– Uz mene i ostale ljude iz Saveza, u idejnom projektu velik doprinos dao je i naš Velikogoričanin Marko Stepanić, koji je od samog početka bio uključen u priču oko kampa kao savjetnik gradonačelnika Ačkara. Kamp će imati četiri terena, ali projektiran je tako da će se u njemu smjestiti kompletna logistika HNS-a, sve službe Saveza će se preseliti ovdje, sve osim ureda predsjednika, glavnog tajnika i odjela financija, iako nije isključeno ni njihovo prebacivanje u sljedećoj fazi. Ukratko, praktički 90 posto nogometnog saveza bit će ovdje, u našem gradu. Uz to, radimo i veliku trenažnu dvoranu i jedan teren s atletskom stazom, kako bi objedinili kompletan naš sport. U tom kampu moći će se pripremati i reprezentacije u dvoranskim sportovima, atletska reprezentacija… Ovo je u tom smislu korak prema ujedinjavanju više sportova u Hrvatskoj – otkrio je pojedinosti Črnko.

U prijevodu, Velika Gorica pretvorit će se u centar hrvatskog sporta, u dom svih najpopularnijih reprezentacija… A kamp će, kažu, nositi ime Miroslava Ćire Blaževića.

– Za sad su to samo medijska naklapanja, ali u trenutku kad dođemo do te faze, da se kampu daje ime, neću imati apsolutno ništa protiv – sa smiješkom kaže Črnko.

Naravno da smo morali u cijelu tu priču ubaciti i malo lokalnog, goričkog začina, pa smo ponudili rješenje koje i nekakav budući nacionalni stadion dovodi, recimo, na mjesto današnjeg Gradskog stadiona…

– Ne, nacionalni stadion u ovom trenutku za Hrvatsku nije opcija. I nikad neće biti. Mi smo zemlja koja mora davati reprezentaciju i Slavoniji, i Dalmaciji, i Istri, i sjevernom dijelu države… Mi u HNS-u na taj način i razmišljamo. I zato je krenula inicijativa da se državnim novcem pomaže i Splitu, i Zagrebu, i Rijeci, i Varaždinu, i Osijeku, i Puli, sa željom da se svi ti stadioni urede. Nama trebaju dva veća stadiona, s oko 30.000 gledatelja, u Zagrebu i Splitu, a za ostale sredine su dovoljno komforni i stadioni od desetak tisuća. Ako su ljudi pod krovom, ako imaju hospitality, ako imaju gdje s djecom, to će im biti sasvim dovoljno. U ovom trenutku sve to nemamo, a zato ljudi i manje dolaze na stadione – svjestan je Črnko, ne isključujući iz te priče, naravno, ni naš stadion.

– HNS-ovim kampom na ovoj poziciji i HNK Gorica će sigurno doći u situaciju da s nekim partnerskim novcem izgradi kamp u manjem obliku za svoje potrebe. Također, naš plan je u da gospodarskim širenjima idemo korak po korak, tribinu po tribinu, pa da na kraju zaokružimo jedan lijepi, mali, moderan stadion. Nekih sedam-osam tisuća ljudi pod krovom nama je uvrh glave! Ionako nam je, kad igramo najbolje, prosjek između dvije i tri… – zaključio je Nenad Črnko.

Povezane teme:hotnews intervju Kamp HNS-a Nenad Črnko

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 13 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 14 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

Ulaznice za Svjetsko koštaju kao suho zlato! A i nema ih baš…

Kako se približava početak Svjetskog prvenstva u nogometu, ulaznica je očekivano sve manje, a njihove cijene odlaze u nebo…

Objavljeno

prije 16 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.

Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.

Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.

Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.

Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.

Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.

Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.

FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 16 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.