Ljubo se vratio! ‘Prošao sam bol i suze, ali znao sam da će šansa doći’
Nemanja Ljubisavljević (22), srpski stoper koji već dvije godine nosi dres HNK Gorice, u Zaprešiću je prvi put odigrao utakmicu HT Prve lige od prve minute. Gorica je pobijedila, trener je njegov nastup ocijenio “čistom desetkom”, a ovo je njegova priča…
Nema inače običaj trener HNK Gorice Sergej Jakirović nakon utakmica govoriti o svojim igračima pojedinačno, ni hvaliti ih ni kuditi, logično ističući uvijek momčad na prvo mjesto, ali nakon pobjede u Zaprešiću (2-0) jednog čovjeka nije mogao ni želio zaobići.
– Ljubo je stvarno prošao težak put, imao je tešku ozljedu prošle sezone. Ali marljivo je radio, šutio i čekao svoju priliku. Mislim da je ovoga puta odigrao za čistu desetku! Ne sjećam se da je ijedan duel izgubio, sve je odnio i počistio… Njegov primjer put je i ostalima koji su možda u drugom planu, dokaz da su utakmice utorkom, prijateljske ili u Kupu, pravi put prema prvih 11 – kazao je Jakirović.
Ljubo u ovom slučaju nije ime nego nadimak, a iza njega se krije Nemanja Ljubisavljević, 22-godišnji mladić iz Trstenika, gradića od 17.000 žitelja u središnjoj Srbiji. Po zanimanju je stoper, a u Velikoj Gorici je već nešto više od dvije godine. Došao je uoči posljednje drugoligaške sezone, standardno igrao, a onda se na početku lanjske prvoligaške avanture teško ozlijedio. Otišao je križni ligament koljena i slijedio je višemjesečni oporavak. Vratio se, borio i radio kao manijak, da bi u nedjelju u Zaprešiću prvi put dočekao šansu da krene od prve minute u jednom prvoligaškoj prvenstvenoj utakmici. S tom šansom, eto, došli su i trenerovi komplimenti.
– Naravno da je lijepo čuti tako nešto. I sigurno je dodatni motiv, da radim i dalje kao što sam radio do sad, pokazatelj da ovim putem treba nastaviti – s obje noge je na zemlji Ljubo, svjestan da su pravi izazovi tek pred njim.
Ne sjećam se da je izgubio ijedan duel…, pohvalio je Ljubisavljevića trener Jakirović… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Ni ono što su svi zajedno prošli protiv Intera nije bilo nimalo jednostavno.
– Baš teška utakmica! Puno duela, i na zemlji i u zraku, što nije možda bilo lijepo za gledati, ali na terenu je baš bilo napeto. Vidjelo se da je velik ulog u pitanju, jer nama je trebala ta pobjeda poslije dva kiksa. Lokomotivu smo trebali dobiti, a uzeli smo samo bod, dok smo protiv Belupa izgubili a da ljudi praktički nisu zapucali na gol… Trebala je pobjeda i Interu, da se odvoji od dna ljestvice, možda i uđe u borbu za više pozicije, tražili su izlaz upravo protiv nas, imali su velik motiv. Ali dobro, svaka utakmice je u ovoj ligi ‘na nož’. Evo, i jedan Varaždin dobije Dinamo, Istra igra fenomenalno… – govori Ljubisavljević.
U prva četiri nastupa u HNL-u skupio je ukupno 14 minuta, a u Zaprešiću je odigrao svih 90… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Debitirao je u HT Prvoj ligi još početkom kolovoza prošle godine, odigrao posljednjih desetak minuta u remiju (3-3) sa Slaven Belupom u 2. kolu lanjskog prvenstva, a onda nastradao…
– Imali smo trening dan nakon te utakmice i na tom treningu sam se ozlijedio – započinje ovaj ružni dio priče Nemanja, koji je istu ozljedu prošao i sa 18 godina, pa zna kako opisati trenutak kad se dogodi jedna toliko bolna i teška ozljeda.
– Meni su pucali dvaput, pa znam najbolje kako je to… Oba puta sam osjetio kao da je pukao onaj štapić za grisine, kao da se prelomio. Budeš malo i u nesvijesti, bol je strašna, iako sam čuo i za drukčije primjere. Jedan prijatelj je čak i nastavio igrati, pa poslije morao na operaciju – priča Ljubisavljević pa nastavlja:
– Takve stvari čovjeku donesu novo iskustvo. Kad danas gledam, koliko mi je ta ozljeda oduzela, toliko mi je na neki drugi način donijela. Radio sam tri, četiri puta više i napredovao sam u nekim stvarima kojima se prije nisam mogao posvetiti. Naravno da sam i izgubio dosta toga, ali u takvim situacijama nema kukanja i plakanja. Moraš sjesti i razmisliti što najbolje možeš izvući iz te situacije. I kako se što prije vratiti.
Ni kad je bilo najteže, nakon druge teške ozljede prije 22. rođendana, Ljubo nije posustao… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Kad je o Ljubi riječ, borcu bez mane, opcija je bila samo jedna. Krvavo raditi i trenirati do iznemoglosti.
– Trenirao sam stvarno dosta, imao sam podršku sa svih strana, i na kraju sam se čak i brzo vratio. Nakon pet i pol mjeseci počeo sam trenirati s momčadi, a nakon šest odigrao i prvu utakmicu – kaže Ljubo, prisjećajući se svake faze tog dugog i napornog oporavka.
– Ne zna se što je gore, prvih šest tjedana ili sve što ide poslije. Kako sam šivao meniskus, tih prvih šest tjedana bio sam na štakama. I što ćeš, vezan si za kuću, možeš eventualno jedino na kavu otići… Poslije kreću vježbice, pa borbe s motivacijom, pa lagano trčanje. I onda kreneš trenirati, radiš po sedam, osam sati dnevno. Četiri mjeseca doslovno nemaš život, samo treniraš i spavaš. Svaki dan ti je isti, i tako pet mjeseci. Psihološki je to jako teško, ali ako imaš motiv, sve je puno lakše. I, naravno, ako imaš podršku od kuće.
U svemu tome momku koji u tom trenutku ima 21 godinu i dvije teške ozljede iza sebe kroz glavu prolaze i crne misli, najgori scenariji. Dođe i trenutak kad pomisliš na odustajanje, da je preteško boriti se sa svim tim.
– Je, iskreno, padne ti i to napamet, ali brzo shvatiš da bi se kajao zbog toga, da bi ispalo kao da si izgubio bitku. Dođeš kući, isplačeš se malo i bude ti lakše… Priznajem, bilo je i suza, kako ne, ali sve je to normalno – otvoreno govori Nemanja.
Čim se vratio, odlučio je da će priliku, kad se ona ukaže, dočekati spreman. I zato bi poslije svake utakmice u kojoj nije igrao, zajedno s Matijom Špičićem i možda još ponekim suigračem, odradio trening na igralištu, pod reflektorima koji se već gase. Sve zato da bude pravi kad se reflektori jednom okrenu u njegovu smjeru.
– Pokušavamo tim trčanjem nadoknaditi to što nismo igrali utakmicu, da i mi imamo nekakav podražaj. Svjestan sam da moraš raditi cijelo vrijeme da bi bio potpuno spreman u trenutku kad prilika dođe. Ako ne igraš, a ne radiš dodatno, ne možeš biti pravi. Vjerujem da, kad ne igraš, moraš trenirati duplo više nego momci koji igraju da bi ih uopće mogao pratiti – ističe Ljubisavljević.
U Drugoj HNL Ljubisavljević je za Goricu odigrao 27 utakmica i zabio dva gola… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Takav pristup, beskompromisan i fajterski, doveo ga je i u Veliku Goricu. Počeo je u rodnom Trsteniku, u kojem je bio neka vrsta čuda od djeteta.
– Da, počeo sam u svom Trstenik, u klubu koji je igrao treću ligu, za koji mi je igrao i otac. S pet godina sam otišao na prvi trening, već s 15 sam ušao u prvu momčad i počeo trenirati s prvotimcima, a zaigrao sam čim sam navršio 16 i stekao pravo nastupa – priča Nemanja, koji je potom otišao u Jagodinu, da bi završio u Radničkom iz Niša, jednom od najvećih srpskih klubova.
Međutim, tamo nije želio čekati “mrvice”, želio je igrati.
– U Radničkom bih ja i konkurirao za mjesto u momčadi, ali nisam znao koliko ću igrati i tražio sam mirnu sredinu u kojoj mogu napredovati. Moj agent me nazvao i rekao da Gorici treba stoper. Isprva sam odbijao, rekao sam da nema šanse da idem tamo – priznaje Ljubo pa objašnjava zašto je tako razmišljao:
– Iskreno, bio sam malo u strahu zbog tih odnosa između Hrvata i Srba, malo mi je to predstavljalo problem… Agentu sam govorio da mi roditelji ne daju da idem u Hrvatsku, a njima zapravo nisam ni rekao da imam tu opciju.
Međutim, malo interneta sve je promijenilo…
– Kad sam razmislio, krenuo sam malo kucati po YouTubeu, gledao sam sažetke utakmica i svidjelo mi se sve to. Na kraju sam nazvao agenta i rekao: ‘Želim samo u Goricu i nigdje drugdje!’ Nakon pet dana sam već bio ovdje.
I od svega onoga što je očekivao, čega se pribojavao, nije se dogodilo ništa.
– Ma kakvi, od prvog dana ovdje se osjećam kao kod kuće. Svakome bih preporučio da bez problema može doći ovdje. Kao što i svi odavde mogu ići tamo. Ljudi su normalni, a ratovi koji su se događali prije 25 ili 30 godina nemaju nikakve veze sa sadašnjosti. Bio sam po mnogim hrvatskim gradovima, nikad nisam doživio ni najmanju neugodnost. Dobro, mislim da se i ja normalno ponašam, možda bi bilo drukčije da nije tako, ali kažem… Danas, iskreno, na Goricu gledam kao na svoj drugi dom. Ovdje sam prolazio i najljepše i najteže trenutke u karijeri, a kroz sve to sam se jako vezao za ovaj grad i za ove ljude – govori Ljubo.
Igor Čagalj bio mu je suigrač i kapetan, ali prije svega veliki prijatelj od prvog dana… Foto: Facebook
Pomoglo mu je, kaže, što ga je početku u Gorici dočekao trener Dean Klafurić, koji je pokušao uspostaviti obiteljsku atmosferu u momčad, hvali i njegova nasljednika Ivana Preleca, ali ključnu ulogu u prilagodbi odigrao je jedan suigrač.
– Na Igora Čagalja gledam doslovno kao na oca. Baš smo dobri prijatelji, iako ga više gledam kao obitelj nego kao prijatelja. Takav odnos imamo. Pomogao mi je od prvog dana kad sam došao. Sjećam se, peti ili šesti dan nakon što sam došao imali smo slobodno, svi idu doma, a ja ne znam gdje ću, što ću… I tad me on pozvao na ručak, odveo k sebi, počeli smo se družiti i sad smo nerazdvojni – kaže Ljubisavljević, koji se od aktualnih suigrača najviše druži sa Čabrajom, Jovičićem, Perišom…
– Dođe i Čanađija, pa malo ‘pikamo’ Fifu na Playstationu… Tko je najbolji? Periša i ja, Čanađija i Čabraja se baš i ne snalaze, ha, ha.
Svi skupa, srećom, itekako se snalaze u stvarnosti, u “pravom” nogometu, što je ipak kudikamo važnije. Treneru Jakiroviću pogotovo.
– Imam super odnos s trenerom. Radi odlično, što pokazuju i rezultati koje imamo. Stvarno je dobar trener, ali i dobar čovjek. Evo, dao mi je šansu iako sam godinu dana bio bez utakmice na ovom nivou, usudio se, a to govori da cijeni mene, moj rad i to što dajem sve od sebe. Kažem, mislim da je jako dobar trener i da će njegova karijera ići samo uzlaznom putanjom – kaže Ljubo.
Nije ga trener posebno pripremao za nastup protiv Intera, smatrajući valjda da Nemanja zna što mu je činiti.
– Stavio me dva dana prije utakmice na treningu u momčad koja bi trebala igrati. Ništa mi nije govorio, ali bilo mi je jasno da bi šansa mogla doći. Bilo je malo i treme, ali isključivo pozitivne. Razmišljaš o svemu što si prošao u tih godinu dana, koliko si naporno trenirao i radio za tu šansu, želiš samo da sve prođe kako treba, da je iskoristiš na najbolji mogući način. Na kraju je, srećom, tako i bilo – zadovoljan je Nemanja.
Ljubisavljević je dokazao da se na njega može ozbiljno računati i za najteže protivnike… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Za vjerovati je da će i budućnosti dolaziti nove šanse, pokazao je da se na njega itekako može osloniti, a prvi sljedeći izazovi donose seriju derbija. Prvo Osijek u gostima, pa Dinamo doma, Rijeka vani i za kraj dvaput Hajduk u Velikoj Gorici. Kaže trener da se veseli tim utakmicama, a vesele se i igrači…
– Naravno da se veselimo. To su najljepše utakmice za igranje, uvijek dođe i dosta navijača, ambijent je dobar, a protivnici su pravi, kvalitetni, pa takve budu i utakmice. Mi imamo stvarno dobru momčad, svatko od nas na svakom treningu ide maksimalno, sve kako bi dobio svoju šansu, a to je i poanta svega – govori stoper Gorice, uvjeren da je postavljeni cilj, mjesto u ligaškom Top 5, realan i ostvariv cilj.
– Vidim nas u toj zoni, možemo biti najmanje na petome mjesto. Imamo stvarno odličnu momčad, dobrog trenera, dobro se radi, a to bi moralo biti dovoljno – vjeruje 22-godišnji Trsteničanin.
Kad ne trenira, ne igra i ne ‘pika’ Fifu na PlayStationu, voli Nemanja pogledati i košarku, s naglaskom na ABA ligu. Ne NBA, baš ABA… I jedan klub posebno.
– Moj klub je Zvezda i mislim da i ove sezone ima najozbiljniju momčad, koja je slagana za Euroligu. Dobar je i Partizan, kao i Olimpija Cedevita, tako da će biti zanimljivo, ali Zvezda je u ABA ligi ono što je Dinamo u HNL-u. Gledao sam i košarkaše Gorice, protiv Splita čini mi se, a ići ću sigurno i opet – najavio je Ljubisavljević.
Obožava, kaže, Juventus i velikog Giorgija Chiellinija, divi se svemu što je postigao njegov sunarodnjak i imenjak Nemanja Vidić, a istovremeno sanja da i sam može jednoga dana do najviših razina. Dovoljno je mlad, ozljede su valjda iza njega, sad je sve na njemu. A kad je tako, shvatili ste, kad netko toliko ulaže i radi, šanse za uspjeh dramatično rastu. Nakon svega što je prošao, zaslužio je da ova priča tako završi…
Nedjelja novih početaka: Posavec želi viši rang, dvojac zakopan na dnu
U nedjelju počinje proljetni dio prvenstva u 1. ŽNL, sedmom rangu natjecanja, pa će u akciju krenuti i sedam klubova s našeg područja. Na vrhu je naš Posavec, ali naši su klubovi i na samom dnu tablice…
Još ovo malo petka, cijela subota, pa će lopta krenuti sa centra i u sedmome rangu natjecanja, u 1. županijskoj ligi. Jedinstvenoj prvoj županijskoj ligi, u koju se smjestilo 16 klubova, a među njima je i čak sedam, dakle gotovo polovica, onih koji pripadaju velikogoričkom nogometnom središtu. Različiti su njihovi aktualni trenuci, položaji na tablici, ambicije, mogućnosti i planovi, a za početak će gotovo svi igrati – međusobno!
Prvo proljetno, ukupno šesnaesto kolo, bit će otvoreno u nedjelju od 12.30 sati u Novom Čiču. Domaći Dinamo Hidrel dočekat će goste iz Velike Mlake 1947 pola sata prije nego što će krenuti druga utakmica kola, sudar Jamnice i Rakovca. Sve ostale utakmice na rasporedu su u nedjelju od 15.30 sati, pa će turopoljski nogometni kibici u tom terminu moći birati između još dva ponuđena lokalna derbija.
U Pokupskom će tako gostovati Mladost iz Obrezine, dok će Posavec na svom igralištu dočekati Meštricu, u ogledu prve i posljednje momčadi lige. Ispada tako da jedino Turopolje neće igrati lokalni derbi, ali i na Leštantu će se igrati u istom terminu, u nedjelju od 15.30 sati, kad će kod Turopolja gostovati Graničar iz Tučenika.
Svim tim ogledima počet će proljeće u kojem će svatko od naših predstavnika voditi neke svoje bitke. NK Posavac iz Orla tu je u najboljoj poziciji, budući da je jesen okončao na vrhu tablice, s dva boda više od Rakovca, koji djeluje kao jedini pravi protukandidat za titulu prvaka i promociju u viši rang.
Na devet bodova manje je NK Kupa, koja je na jesen upisala dvostruko više pobjeda nego poraza, što je bilo dovoljno za trenutačno peto mjesto. Turopolje ima dva boda manje i drži šestu poziciju, na samo minus tri od trećega mjesta, a prvi sljedeći naš klub na tablici je devetoplasirana Velika Mlaka 1947, koja će u proljeće morati bez Frana Krilića, koji je otišao u Mraclin, dva ranga više. Na sigurnoj udaljenosti od dna drži se i dvanaesta Mladost iz Obrezine, a na tom neželjenom dnu su također naša dva predstavnika.
Dinamo Hidrel tijekom jeseni je upisao čak 11 poraza u 15 utakmica, skupivši samo po dvije pobjede i remija, što je dovelo klub u jako tešku situaciju. Dinamovci su trenutačno na pretposljednjem mjestu, šest bodova daleko od pozicije koja osigurava ostanak u ligi, cilj koji u Čiču svakako žele ispuniti. U tome bi trebao pomoći i veći broj novih igrača pristiglih ove zime.
U još većim problemima je Meštrica, koju samo čudesno proljeće može spasiti od ispadanja, budući da je na posljednjem mjestu, sa samo tri boda, odnosno jednom pobjedom i 14 poraza u jesenskom dijelu prvenstvu. Te brojke, kao i gol-razlika 17-64, jasno pokazuju koliko se ozbiljan zaokret mora dogoditi žele li u Gornjoj Lomnici uopće razmišljati o nekakvoj prilici da ostanu u ovom rangu…
Predzadnji Dinamo Hidrel i posljednja Meštrica međusobni će ogled igrati već u trećem kolu proljetnog dijela prvenstva.
Kreće ludilo u “premijerki”: Polet čuva vrh, derbi susjeda za početak!
Ovog vikenda počinje proljetni dio sezone u Premier ligi Zagrebačke županije, rangu u kojem sudjeluje najviše klubova s našeg područja. Također, ovo je rang u kojem je i najviše kandidata za sami vrh, jer tablica je čudo…
Prvog dana prosinca odigrana je posljednja utakmica u Premier ligi Zagrebačke županije, najviše rangu županijskog i šestom rangu hrvatskog nogometa, a sedmog dana ožujka bit će odigrane prve sljedeće utakmice prvenstva koje je “naše” više nego bilo koje drugo. U “premijerki”, naime, sudjeluje čak osam klubova s našeg područja, što samo po sebi izaziva pozornost, a na to dolazi i – tablica!
Na tablici, naime, vlada kaos.
Na prvome mjestu prezimio je Polet iz Buševca, koji je u 17 kola osvojio 32 boda. A kad je na vrhu klub koji je doživio pet poraza na polovici prvenstva, jasno je da ovo nije baš svakidašnja tablica… U ludo izjednačenoj ligi čak je pet vodećih klubova smješteno u samo pet bodova, što će reći da show tek počinje. Samo bod manje od Poleta imaju Kloštar i Sutla-Laduč, a samo još jedan manje skupili su Lonja i Dubrava. Drugim riječima, malo je reći da je apsolutno sve otvoreno.
Uostalom, nije daleko ni šestoplasirano Bestovje, koji je na pet bodova manje od lidera sa Zvrnika, kao ni sedmoplasirana Buna s još jednim bodom manje, a Jelačić iz Vukovine i Lukavec na osmom i devetome mjestu su na i dalje dostižnih minus sedam u odnosu na Polet, još bod manje ima Turopoljac iz Kuča… I tu negdje dolazimo do polovice lige od 18 klubova, a nije baš česta pojava da na polovici sezone najmanje polovica klubova i dalje ima šansu da nakon sljedećih 17 utakmica završi na vrhu.
Međutim, svega bi moglo biti i na drugom kraju tablice, u borbi za ostanak. Tu je malo zaostao Strmec iz Bedenice, kojem Gradići bježe pet bodova. Potpuno renovirani Gradići, koji će u proljeće ući s nekom sasvim drugom fizionofijom u odnosu na jesen. Samo za nijansu mirnije dišu Lomnica i pogotov Klas, koji je na relativno mirnom trinaestome mjestu…
Za nastavak prvenstva naši su se klubovi pripremali i utakmicama goričkoga Kupa… Foto: David Jolić/cityportal
U svakom slučaju, čeka nas izuzetno zanimljivo proljeće u ovom rangu, počevši već od ovog vikenda. Malo je, naravno, kola u kojima nema turopoljskih derbija, pa ćemo i u subotu i nedjelju imati priliku uživati u toj vrsti rivalstva.
U subotu će tako na lukavečkom Lukavellu gostovati dečki iz Vukovine, igrač Bana Jelačića, a istoga dana, u istome terminu (15.30 sati) igrat će i mičevečki Klas, koji će gostovati kod Sloge u Križu, te vodeći Polet, koji će odmah imati vrlo zahtjevan izazov u gostima kod prvih pratitelja iz Kloštar Ivanića.
Buna će u nedjelju, opet u univerzalnom terminu od 15.30 sati, na svom travnjaku dočekati Sutlu-Laduč, Turopoljac će u Kuču igrati protiv Vatrogasca iz Zdenčine, a nedjeljni program nudi i pravi susjedski derbi. Mogli bismo to nazvati i “Derby della Gradonačelnik”, budući da će se na igralištu u Gradićima sudariti domaći sastav i gosti iz nekoliko minuta hoda udaljene Lomnice. U navijačkom smislu, neće biti lako onima koji su odrasli u jednom selu, a danas žive u drugome…
Eric, uz tebe smo! NK Gradići žele pomoći svom ozlijeđenom igraču…
Iz NK Gradića pozivaju prijatelje kluba, simpatizere, pratitelje i sve koji su u mogućnosti da pomognu njihovom igraču, koji se našao u teškoj situaciji nakon ozljede u utakmici goričkoga Kupa…
Nogometaši Gradića za nastavak prvenstva u Premier ligi Zagrebačke županije pripremali su se i kroz dvije utakmice goričkog Kupa, a ova druga bila je i posljednja. Turopoljac iz Kuča bio je bolji u drugome kolu, Kučani su otišli dalje nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, no to je Gradićanima bilo manje važno.
“Nažalost, rezultat je ovoga puta potpuno pao u drugi plan. Utakmicu je obilježio tragičan trenutak kada je naš napadač Eric u jednom sudaru zadobio tešku ozljedu – prijelom noge. Odmah mu je pružena liječnička pomoć te je hitno prevezen u bolnicu. Odmah ga očekuje operativni zahvat, a prema prvim informacijama minimalno osam mjeseci bit će potrebno za oporavak prije povratka treninzima. Ericu želimo puno snage, strpljenja i što brži te uspješniji oporavak. Uz tebe smo!”, objavili su iz NK Gradića.
Da ovo “uz tebe smo” misle potpuno doslovno, u punom smislu, dokazali su objavom dan kasnije.
“Kao što ste već mogli vidjeti, naš igrač Eric Bazira doživio je tešku ozljedu – lom noge. Nažalost, Eric je ovdje sam. Već tri godine živi u Hrvatskoj, radi i bori se za bolje sutra. Tragedija koja ga je zadesila dodatno mu otežava ionako izazovnu životnu situaciju.
Osjetili smo i želju i moralnu odgovornost stati uz njega, jer Eric je dio naše ekipe, dio naše obitelji. Dat ćemo sve od sebe da mu pomognemo koliko god budemo mogli. No slobodni smo zamoliti i Vas, članove, prijatelje i pratitelje našeg kluba, da se svi zajedno uključimo i pomognemo Ericu”, objavljeno je na klupskim društvenim mrežama, uz nastavak:
“Eric je zaposlen i ima zdravstveno osiguranje, ali nažalost ne znamo kako će se cijela situacija dalje odvijati niti kakav će biti stav poslodavca. Također, Eric nema dopunsko zdravstveno osiguranje te će zasigurno imati dodatnih troškova liječenja i oporavka.
Od ove objave pa nadalje, uplata koja sjedne kao donacija bit će u cijelosti proslijeđena Ericu. U nastavku ostavljamo barkod za uplate na račun kluba, s kojeg ćemo prikupljena sredstva prosljeđivati Ericu.
Eric Bazira je nakon teške ozljede s terena odvezen kolima Hitne pomoći… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Također, na svim nadolazećim utakmicama bit će postavljena posebna kutija u kojoj će se prikupljati dobrovoljni prilozi za Erica. Sva prikupljena sredstva bit će mu osobno uručena prilikom našeg posjeta.
Unaprijed Vam zahvaljujemo u ime cijelog kluba i samog Erica na svakoj podršci, lijepoj riječi i donaciji. Zajedno smo jači!”
Svakako je to lijepa gesta jednog niželigaškoga kluba koji pokazuje da u svakoj situaciji stoji iza svojih igrača. Naravno, svatko tko je u mogućnosti pozvan je da pomogne Ericu…
Ogroman posao odradili su nogometaši Gorice tijekom tjedna, samo tri dana nakon teškoga gostovanja u Maksimiru. Pobjeda u Varaždinu u četvrtfinalu Kupa donijela je treći plasman među četiri najbolja u ovom natjecanju, što je fenomenalan uspjeh, ali vremena za slavlje nije bilo.
– Nema nikakve euforije. Naravno da smo zadovoljni što smo se plasirali u polufinale Kupa, ali svjesni smo da nam je Slaven Belupo u subotu još važnija utakmica, budući da nam je prvenstvo prioritet – morao se odmah sljedećem izazovu okrenuti trener Mario Carević.
I logično da je tako, jer Varaždin je bio protivnik tri dana nakon Dinama, ali i tri dana prije Slaven Belupa.
– Nemamo puno vremena, stiže nam treća utakmica u šest dana. Neke igrače smo uspjeli osvježiti i odmoriti, neke nažalost nismo, ali vjerujem da ćemo opet skupiti snage da odigramo utakmicu na najvećem mogućem nivou, u prvom redu fizički. Ovi koji su igrali u Kupu, koji će početi i u subotu, u međuvremenu će se osvježiti, a možda od prve minute krenu i neki koji nisu igrali protiv Varaždina, ili su manje igrali. U svakom slučaju, imat ćemo tih 11, plus klupu, koji su relativno svježi. I zato ne bih puno ni pričao o umoru, jer uvijek kažem da je umor samo u glavama. Bit ćemo mi dobri, ne strahujem – optimističan je Carević, bez obzira što je itekako svjestan kvaliteta subotnjega gosta.
– Čeka nas protivnik koji je zbilja dobar, a vraćaju im se i tri izuzetno važna igrača koja nisu igrala posljednje utakmice, Kovačić, Grgić i Nestorovski. O njima manje-više sve znamo, jednako tako i oni znaju sve o nama, neće tu biti puno iznenađenja. Znamo da imaju kvalitetu, da znaju igrati na rezultat, da su dobri u tranziciji. Imaju dosta pojedinaca koji znaju igrati, imaju i dobre šutere sa distance, a imaju i puno iskustva. Njihova visoka pozicija na tablici nije slučajna, nema dvojbe da nas čeka teška utakmica, ali ja stvarno mislim da moja momčad može odigrati na potrebnoj razini.
Postoje, naravno, i detalji na koji treba raditi, koji moraju biti bolji.
– Moramo popraviti branjenje prekida, koje nas je odvelo u poraz kod Dinama, a nakon kornera smo primili i gol u Varaždinu. U tom segmentu smo bili baš loši, ne znam što nam se dogodilo tih zadnjih pet dana, ali znam da nam tu treba puno više individualnog truda, koncentracije, odgovornosti… Fazu obrane generalno moramo podići na viši nivo. Stvaramo puno šansi svima, i stvarat ćemo ih, ali defenziva nam dugoročno mora biti ključ dobrog rezultata. Moramo se tu još malo stabilizirati i nadograditi, pa ćemo imati i bolje rezultate nego što imamo – uvjeren je trener Gorice.
Durakovića i Fiolića i dalje nema zbog ozljeda, a ovoga puta neće biti ni sjajnog Žana Trontelja, koji je skupio četiri žuta kartona, pa će trebati pronaći alternativu za desni bok. Veliki dobitak je nastup Francuza Thea Epaillyja u Varaždinu, kao ozbiljno pojačanje pokazao se i Bruno Bogojević, svidio se dosad prikazanim i Nigerijac Wisdom Sule, a protiv Varaždina je jako dobru partiju odradio i golman Muhamed Šahinović. Kapetan Pršir je djelovao spremno, Filipović se odmorio, Pozo izašao nakon 60 minuta, Erceg je uvijek tu, spreman… Dovoljno je to aduta za optimizam.
– Pripremit ćemo se najbolje što možemo i nadam se da ćemo odigrati baš dobru utakmicu! – zaključio je Carević.
S obzirom na okolnosti, startnih 11 moglo bi izgledati ovako nekako: Matijaš – Perić, Filipović, Leš – Bogojević, Pozo, Kavelj, Vrzić – Pršir, Epailly – Sule
Traži se prvi reket grada! Otvorene prijave za goričku tenisku ligu
Tradicionalna Velikogorička teniska liga, u organizaciji TK iTeam VG, kreće u svoju novu sezonu, s dobrim starim formatom, ali i s nekim novim detaljima…
I ove godine se u našem gradu igra Velikogorička teniska liga, popularni VGTL. To je rekreativno natjecanje na kojem se može pogledati sjajne teniske mečeve. Liga kreće početkom travnja, a organizirana je kao rekreativno tenisko kružno natjecanje piramidalnog tipa, koje okuplja teniske rekreativce od srednjoškolaca do “penzića”, javljaju iz Teniskoga kluba iTeam VG.
Sistem natjecanja je takav da se igrači uvijek nalaze u istom rangu s igračima svoje razine teniskih vještina, tako da se stalno igraju izjednačeni i zanimljivi mečevi. Nakon svakog odigranog ciklusa igrači se, ovisno o svom plasmanu, penju u viši red, padaju u niži ili pak ostaju na svojoj razini, ako im je omjer pobjeda i poraza neutralan.
Pobjednik VGTL-a će biti onaj igrač koji kroz ligaški dio natjecanja, ali i mečeve na završnom Mastersu krajem rujna, skupi najviše bodova na našoj rang listi.
Organizatori ističu i kako je novost od ove sezone to što će platforma za ligu biti online GDSI verzija (poznati “Glavno da se igra”), u kojoj će biti poseban odjeljak “Velika Gorica”, koji se može pronaći u meniju aplikacije “Tenis liga”. Sama aplikacija za mobitel dostupna je za Android i iOS.
“Sve upute za registraciju i prijavu u ligu zainteresirani mogu dobiti kod voditelja lige Mihe Trohe na 091 3344 031. Prijave traju do 1. travnja, zato požurite!”, poručuju iz kluba.