Povežite se s nama

Sport

Ljubo se vratio! ‘Prošao sam bol i suze, ali znao sam da će šansa doći’

Nemanja Ljubisavljević (22), srpski stoper koji već dvije godine nosi dres HNK Gorice, u Zaprešiću je prvi put odigrao utakmicu HT Prve lige od prve minute. Gorica je pobijedila, trener je njegov nastup ocijenio “čistom desetkom”, a ovo je njegova priča…

Objavljeno

prije 6 godina

na

Nema inače običaj trener HNK Gorice Sergej Jakirović nakon utakmica govoriti o svojim igračima pojedinačno, ni hvaliti ih ni kuditi, logično ističući uvijek momčad na prvo mjesto, ali nakon pobjede u Zaprešiću (2-0) jednog čovjeka nije mogao ni želio zaobići.

– Ljubo je stvarno prošao težak put, imao je tešku ozljedu prošle sezone. Ali marljivo je radio, šutio i čekao svoju priliku. Mislim da je ovoga puta odigrao za čistu desetku! Ne sjećam se da je ijedan duel izgubio, sve je odnio i počistio… Njegov primjer put je i ostalima koji su možda u drugom planu, dokaz da su utakmice utorkom, prijateljske ili u Kupu, pravi put prema prvih 11 – kazao je Jakirović.

Ljubo u ovom slučaju nije ime nego nadimak, a iza njega se krije Nemanja Ljubisavljević, 22-godišnji mladić iz Trstenika, gradića od 17.000 žitelja u središnjoj Srbiji. Po zanimanju je stoper, a u Velikoj Gorici je već nešto više od dvije godine. Došao je uoči posljednje drugoligaške sezone, standardno igrao, a onda se na početku lanjske prvoligaške avanture teško ozlijedio. Otišao je križni ligament koljena i slijedio je višemjesečni oporavak. Vratio se, borio i radio kao manijak, da bi u nedjelju u Zaprešiću prvi put dočekao šansu da krene od prve minute u jednom prvoligaškoj prvenstvenoj utakmici. S tom šansom, eto, došli su i trenerovi komplimenti.

– Naravno da je lijepo čuti tako nešto. I sigurno je dodatni motiv, da radim i dalje kao što sam radio do sad, pokazatelj da ovim putem treba nastaviti – s obje noge je na zemlji Ljubo, svjestan da su pravi izazovi tek pred njim.

Ne sjećam se da je izgubio ijedan duel…, pohvalio je Ljubisavljevića trener Jakirović… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Ni ono što su svi zajedno prošli protiv Intera nije bilo nimalo jednostavno.

– Baš teška utakmica! Puno duela, i na zemlji i u zraku, što nije možda bilo lijepo za gledati, ali na terenu je baš bilo napeto. Vidjelo se da je velik ulog u pitanju, jer nama je trebala ta pobjeda poslije dva kiksa. Lokomotivu smo trebali dobiti, a uzeli smo samo bod, dok smo protiv Belupa izgubili a da ljudi praktički nisu zapucali na gol… Trebala je pobjeda i Interu, da se odvoji od dna ljestvice, možda i uđe u borbu za više pozicije, tražili su izlaz upravo protiv nas, imali su velik motiv. Ali dobro, svaka utakmice je u ovoj ligi ‘na nož’. Evo, i jedan Varaždin dobije Dinamo, Istra igra fenomenalno… – govori Ljubisavljević.

U prva četiri nastupa u HNL-u skupio je ukupno 14 minuta, a u Zaprešiću je odigrao svih 90… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Debitirao je u HT Prvoj ligi još početkom kolovoza prošle godine, odigrao posljednjih desetak minuta u remiju (3-3) sa Slaven Belupom u 2. kolu lanjskog prvenstva, a onda nastradao…

– Imali smo trening dan nakon te utakmice i na tom treningu sam se ozlijedio – započinje ovaj ružni dio priče Nemanja, koji je istu ozljedu prošao i sa 18 godina, pa zna kako opisati trenutak kad se dogodi jedna toliko bolna i teška ozljeda.

– Meni su pucali dvaput, pa znam najbolje kako je to… Oba puta sam osjetio kao da je pukao onaj štapić za grisine, kao da se prelomio. Budeš malo i u nesvijesti, bol je strašna, iako sam čuo i za drukčije primjere. Jedan prijatelj je čak i nastavio igrati, pa poslije morao na operaciju – priča Ljubisavljević pa nastavlja:

– Takve stvari čovjeku donesu novo iskustvo. Kad danas gledam, koliko mi je ta ozljeda oduzela, toliko mi je na neki drugi način donijela. Radio sam tri, četiri puta više i napredovao sam u nekim stvarima kojima se prije nisam mogao posvetiti. Naravno da sam i izgubio dosta toga, ali u takvim situacijama nema kukanja i plakanja. Moraš sjesti i razmisliti što najbolje možeš izvući iz te situacije. I kako se što prije vratiti.

Ni kad je bilo najteže, nakon druge teške ozljede prije 22. rođendana, Ljubo nije posustao… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Kad je o Ljubi riječ, borcu bez mane, opcija je bila samo jedna. Krvavo raditi i trenirati do iznemoglosti.

– Trenirao sam stvarno dosta, imao sam podršku sa svih strana, i na kraju sam se čak i brzo vratio. Nakon pet i pol mjeseci počeo sam trenirati s momčadi, a nakon šest odigrao i prvu utakmicu – kaže Ljubo, prisjećajući se svake faze tog dugog i napornog oporavka.

– Ne zna se što je gore, prvih šest tjedana ili sve što ide poslije. Kako sam šivao meniskus, tih prvih šest tjedana bio sam na štakama. I što ćeš, vezan si za kuću, možeš eventualno jedino na kavu otići… Poslije kreću vježbice, pa borbe s motivacijom, pa lagano trčanje. I onda kreneš trenirati, radiš po sedam, osam sati dnevno. Četiri mjeseca doslovno nemaš život, samo treniraš i spavaš. Svaki dan ti je isti, i tako pet mjeseci. Psihološki je to jako teško, ali ako imaš motiv, sve je puno lakše. I, naravno, ako imaš podršku od kuće.

U svemu tome momku koji u tom trenutku ima 21 godinu i dvije teške ozljede iza sebe kroz glavu prolaze i crne misli, najgori scenariji. Dođe i trenutak kad pomisliš na odustajanje, da je preteško boriti se sa svim tim.

– Je, iskreno, padne ti i to napamet, ali brzo shvatiš da bi se kajao zbog toga, da bi ispalo kao da si izgubio bitku. Dođeš kući, isplačeš se malo i bude ti lakše… Priznajem, bilo je i suza, kako ne, ali sve je to normalno – otvoreno govori Nemanja.

Čim se vratio, odlučio je da će priliku, kad se ona ukaže, dočekati spreman. I zato bi poslije svake utakmice u kojoj nije igrao, zajedno s Matijom Špičićem i možda još ponekim suigračem, odradio trening na igralištu, pod reflektorima koji se već gase. Sve zato da bude pravi kad se reflektori jednom okrenu u njegovu smjeru.

– Pokušavamo tim trčanjem nadoknaditi to što nismo igrali utakmicu, da i mi imamo nekakav podražaj. Svjestan sam da moraš raditi cijelo vrijeme da bi bio potpuno spreman u trenutku kad prilika dođe. Ako ne igraš, a ne radiš dodatno, ne možeš biti pravi. Vjerujem da, kad ne igraš, moraš trenirati duplo više nego momci koji igraju da bi ih uopće mogao pratiti – ističe Ljubisavljević.

U Drugoj HNL Ljubisavljević je za Goricu odigrao 27 utakmica i zabio dva gola… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Takav pristup, beskompromisan i fajterski, doveo ga je i u Veliku Goricu. Počeo je u rodnom Trsteniku, u kojem je bio neka vrsta čuda od djeteta.

– Da, počeo sam u svom Trstenik, u klubu koji je igrao treću ligu, za koji mi je igrao i otac. S pet godina sam otišao na prvi trening, već s 15 sam ušao u prvu momčad i počeo trenirati s prvotimcima, a zaigrao sam čim sam navršio 16 i stekao pravo nastupa – priča Nemanja, koji je potom otišao u Jagodinu, da bi završio u Radničkom iz Niša, jednom od najvećih srpskih klubova.

Međutim, tamo nije želio čekati “mrvice”, želio je igrati.

– U Radničkom bih ja i konkurirao za mjesto u momčadi, ali nisam znao koliko ću igrati i tražio sam mirnu sredinu u kojoj mogu napredovati. Moj agent me nazvao i rekao da Gorici treba stoper. Isprva sam odbijao, rekao sam da nema šanse da idem tamo – priznaje Ljubo pa objašnjava zašto je tako razmišljao:

– Iskreno, bio sam malo u strahu zbog tih odnosa između Hrvata i Srba, malo mi je to predstavljalo problem… Agentu sam govorio da mi roditelji ne daju da idem u Hrvatsku, a njima zapravo nisam ni rekao da imam tu opciju.

Međutim, malo interneta sve je promijenilo…

– Kad sam razmislio, krenuo sam malo kucati po YouTubeu, gledao sam sažetke utakmica i svidjelo mi se sve to. Na kraju sam nazvao agenta i rekao: ‘Želim samo u Goricu i nigdje drugdje!’ Nakon pet dana sam već bio ovdje.

I od svega onoga što je očekivao, čega se pribojavao, nije se dogodilo ništa.

– Ma kakvi, od prvog dana ovdje se osjećam kao kod kuće. Svakome bih preporučio da bez problema može doći ovdje. Kao što i svi odavde mogu ići tamo. Ljudi su normalni, a ratovi koji su se događali prije 25 ili 30 godina nemaju nikakve veze sa sadašnjosti. Bio sam po mnogim hrvatskim gradovima, nikad nisam doživio ni najmanju neugodnost. Dobro, mislim da se i ja normalno ponašam, možda bi bilo drukčije da nije tako, ali kažem… Danas, iskreno, na Goricu gledam kao na svoj drugi dom. Ovdje sam prolazio i najljepše i najteže trenutke u karijeri, a kroz sve to sam se jako vezao za ovaj grad i za ove ljude – govori Ljubo.

Igor Čagalj bio mu je suigrač i kapetan, ali prije svega veliki prijatelj od prvog dana… Foto: Facebook

Pomoglo mu je, kaže, što ga je početku u Gorici dočekao trener Dean Klafurić, koji je pokušao uspostaviti obiteljsku atmosferu u momčad, hvali i njegova nasljednika Ivana Preleca, ali ključnu ulogu u prilagodbi odigrao je jedan suigrač.

– Na Igora Čagalja gledam doslovno kao na oca. Baš smo dobri prijatelji, iako ga više gledam kao obitelj nego kao prijatelja. Takav odnos imamo. Pomogao mi je od prvog dana kad sam došao. Sjećam se, peti ili šesti dan nakon što sam došao imali smo slobodno, svi idu doma, a ja ne znam gdje ću, što ću… I tad me on pozvao na ručak, odveo k sebi, počeli smo se družiti i sad smo nerazdvojni – kaže Ljubisavljević, koji se od aktualnih suigrača najviše druži sa Čabrajom, Jovičićem, Perišom…

– Dođe i Čanađija, pa malo ‘pikamo’ Fifu na Playstationu… Tko je najbolji? Periša i ja, Čanađija i Čabraja se baš i ne snalaze, ha, ha.

Svi skupa, srećom, itekako se snalaze u stvarnosti, u “pravom” nogometu, što je ipak kudikamo važnije. Treneru Jakiroviću pogotovo.

– Imam super odnos s trenerom. Radi odlično, što pokazuju i rezultati koje imamo. Stvarno je dobar trener, ali i dobar čovjek. Evo, dao mi je šansu iako sam godinu dana bio bez utakmice na ovom nivou, usudio se, a to govori da cijeni mene, moj rad i to što dajem sve od sebe. Kažem, mislim da je jako dobar trener i da će njegova karijera ići samo uzlaznom putanjom – kaže Ljubo.

Nije ga trener posebno pripremao za nastup protiv Intera, smatrajući valjda da Nemanja zna što mu je činiti.

– Stavio me dva dana prije utakmice na treningu u momčad koja bi trebala igrati. Ništa mi nije govorio, ali bilo mi je jasno da bi šansa mogla doći. Bilo je malo i treme, ali isključivo pozitivne. Razmišljaš o svemu što si prošao u tih godinu dana, koliko si naporno trenirao i radio za tu šansu, želiš samo da sve prođe kako treba, da je iskoristiš na najbolji mogući način. Na kraju je, srećom, tako i bilo – zadovoljan je Nemanja.

Ljubisavljević je dokazao da se na njega može ozbiljno računati i za najteže protivnike… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Za vjerovati je da će i budućnosti dolaziti nove šanse, pokazao je da se na njega itekako može osloniti, a prvi sljedeći izazovi donose seriju derbija. Prvo Osijek u gostima, pa Dinamo doma, Rijeka vani i za kraj dvaput Hajduk u Velikoj Gorici. Kaže trener da se veseli tim utakmicama, a vesele se i igrači…

– Naravno da se veselimo. To su najljepše utakmice za igranje, uvijek dođe i dosta navijača, ambijent je dobar, a protivnici su pravi, kvalitetni, pa takve budu i utakmice. Mi imamo stvarno dobru momčad, svatko od nas na svakom treningu ide maksimalno, sve kako bi dobio svoju šansu, a to je i poanta svega – govori stoper Gorice, uvjeren da je postavljeni cilj, mjesto u ligaškom Top 5, realan i ostvariv cilj.

– Vidim nas u toj zoni, možemo biti najmanje na petome mjesto. Imamo stvarno odličnu momčad, dobrog trenera, dobro se radi, a to bi moralo biti dovoljno – vjeruje 22-godišnji Trsteničanin.

Kad ne trenira, ne igra i ne ‘pika’ Fifu na PlayStationu, voli Nemanja pogledati i košarku, s naglaskom na ABA ligu. Ne NBA, baš ABA… I jedan klub posebno.

– Moj klub je Zvezda i mislim da i ove sezone ima najozbiljniju momčad, koja je slagana za Euroligu. Dobar je i Partizan, kao i Olimpija Cedevita, tako da će biti zanimljivo, ali Zvezda je u ABA ligi ono što je Dinamo u HNL-u. Gledao sam i košarkaše Gorice, protiv Splita čini mi se, a ići ću sigurno i opet – najavio je Ljubisavljević.

Obožava, kaže, Juventus i velikog Giorgija Chiellinija, divi se svemu što je postigao njegov sunarodnjak i imenjak Nemanja Vidić, a istovremeno sanja da i sam može jednoga dana do najviših razina. Dovoljno je mlad, ozljede su valjda iza njega, sad je sve na njemu. A kad je tako, shvatili ste, kad netko toliko ulaže i radi, šanse za uspjeh dramatično rastu. Nakon svega što je prošao, zaslužio je da ova priča tako završi…

Povezane teme:

Sport

Gorica otvara proljeće: ‘Trebaju nam nove face, volio bih da dodamo gas…’

Nogometaši Gorice u petak od 16 sati gostovanjem kod Varaždina otvaraju drugi dio sezone u SuperSport HNL-u. Trener Mario Carević u tu utakmicu ulazi bez ijednog pojačanja, ali bez nekoliko ozlijeđenih, bolesnih i kartoniranih…

Objavljeno

prije 2 sata

na

22. siječnja 2026.

Objavio/la

Trideset i tri dana nakon što su na nju otišli, porazom kod Rijeke, nogometaši Gorice završavaju svoju zimsku stanku, ali i stanku u HNL-u općenito. Smjestilo se u ta 33 dana nekoliko blagdana, poneki dan odmora, ali i nepunih 20 dana priprema. Počeli su Goričani na goričkom snijegu, pa nastavili pod zubatim umaškim suncem, da bi posljednji tjedan odradili opet doma, pripremajući se za sve što slijedi.

– Imali smo zaista fantastične uvjete u Umagu, počevši od hotela i hrane, pa sve do uvjeta za trening. Odigrali smo i tri prijateljske utakmice, koje su ispunile svoju svrhu, a i rezultatski je to bilo dobro. Iako, to će vam reći svi koji me poznaju, ja ne volim pobjeđivati u prijateljskim utakmicama, tako da me nije impresioniralo ni to što smo pobijedili Radomlje i ZTE, puno mi je važniji način na koji smo ispravljali neke slabije detalje koji su nas pratili kroz jesen. Uostalom, na tim lošim stvarima smo i bazirali cijeli plan, željeli smo njih ispravljati, a uz to i raditi dalje na onome u čemu smo bili dobri – rekao je trener Mario Carević u najavi novoga goričkog proljeća, a onda i ponudio ponešto razloga za zabrinutost.

– Pripreme smo odradili jako dobro, igrači su radili stvarno predano, ali na kraju smo imali i nekoliko ozlijeđenih, nekoliko bolesnih… Evo, tu zadnju utakmicu igrali smo bez sedmorice igrača, neki su morali pokrivati i pozicije na kojima nemamo alternativu, a sve to je i razlog zašto bih volio da dobijemo i neku novu facu u svlačionici – dodao je Car.

I otvorio posebno poglavlje priče o zimskoj stanci. Na raspolaganju mu je, naime, gotovo identičan kadar kao jesenas. Otišao je Jakov Gurlica, koji je postao novi igrač Vukovara, a došao nije nitko! Dan prije utakmice s Varaždinom, na 32 dana od Rijeke, momčad nije osnažena niti jednim imenom, što i nije toliko neobično znamo li da je prijelazni rok otvoren sve do 17. veljače. Međutim, naravno da bi trener volio da su novi igrači, pojačanja, već ovdje…

– Da, to bi bilo idealno, a u ovom trenutku stvarno bih volio da dodamo malo gasa i da dobijemo neku novu facu u svlačionici. Stalno ponavljam da sam zadovoljan kadrom koji imam i to je stvarno tako, samim time ne mislim da je problem odigrati prve dvije, tri ili četiri utakmice s ovim igračima, ali dugoročno nam novi igrači svakako trebaju. Trenutačno smo u situaciji da na nekim pozicijama doslovno nemamo drugu opciju, što se na jesen nije pokazalo kobnim, budući da nije bilo nekih težih ozljeda ili previše kartona, ali definitivno moramo proširiti kadar. Uostalom, konkurencija po tom pitanju radi vrlo aktivno, svi će biti bolji nego jesenas, i oni koji su ispred i oni koji su iza nas – kazao je trener Carević pa nastavio:

– Situacija na tržištu je takva da nije nimalo lako dovesti dobrog igrača, pogotovo u zimskom prijelaznom roku. Neki razgovori su vođeni, mi smo jasno odredili i kakav profil igrača želimo, na kojim pozicijama, ali dosad se ništa nije realiziralo. Kako vrijeme prolazi, i ti kriteriji su nešto niži, ali naravno da i dalje tražimo samo igrače koji nam mogu pomoći. Trebaju nam novi igrači i zbog ovih koji su sad tu, jer i oni će biti bolji s pojavom konkurencije, kao što će i sam trening biti bolji i kvalitetniji. U ovoj situaciji ponekad na treninzima neke stvari i žrtvujem, neke igrače štedim, a sve zbog toga da se netko ne bi ozlijedio. Dugoročno to nije dobro i zato se stvarno nadam da ćemo uskoro dovesti nekoliko igrača. Nadam se već ovaj ili najkasnije sljedeći tjedan.

Prema dostupnim informacijama, blizu dolasku u ovim su trenucima golman, desni bočni i napadač, ali po tom će pitanju situacija biti jasnija u sljedećim danima. U danima nakon prve utakmice u drugom dijelu prvenstva, koja je na rasporedu u petak od 16 sati na stadionu Varteks u Varaždinu. Gorica će u proljeće u HNL-u otvoriti uz puno problema…

– Pršir, Trontelj i Vrzić upitni su zbog ozljede mišića, Pavičić zbog ozljede zgloba, Bakić i Josić su bolesni, Perić je suspendiran… Neki od njih na kraju možda i zaigraju, neki sigurno neće, ali posložit ćemo se mi već. I sigurno ćemo biti dobri u Varaždinu – optimističan je Carević.

– Znamo što možemo očekivati od Varaždina, nema tu velikih nepoznanica, budući da nije bilo ni puno promjena u njihovu sastavu, što je za nas dobro. S druge strane, kod Šafarića nikad ne znaš kako će krenuti, dosta rotira, koristi puno igrača, no njihove osnovne principe znamo. Zadnje dvije godine jako su konkurentni svakome, izgledaju kao prava momčad, jako se dobro brane i napadaju iz tranzicije, imaju glavu i rep, a sad imaju i širinu. Sve u svemu, sigurno je da nas čeka zahtjevna utakmica. Vidjet ćemo i u kakvim ćemo uvjetima igrati, budući da je do prije par dana njihov teren bio pod snijegom, ali na nama je da se prilagodimo. I da odigramo najbolje što možemo – zaključio je trener Gorice.

MOGUĆIH PRVIH 11 ZA VARAŽDIN:
Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Bakić, Pozo, Kavelj, Duraković – Fiolić, Erceg – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Raj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!

Vito Babić rođen je 2015. godine, majka mu je Velikogoričanka s iskustvima u medijima i politici, a otac bivši košarkaški reprezentativac. Mladi vratar koji slovi za generacijskog talenta Maksimir je zamijenio Gradskim stadionom…

Objavljeno

prije 23 sata

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

Povijesno gledajući, bilo je u našem kraju jako dobrih golmana, posebno u dresu NK Radnika, neki od njih dospjeli su i do prvoligaške razine, ali uspon HNK Gorice u najviši rang hrvatskog nogometa podudara se i s golmanskom renesansom na Gradskom stadionu.

Počelo je s Kristijanom Kahlinom, nezaboravnim kapetanom iz posljednjih drugoligaških i prvih prvoligaških godina, hodajućom legendom kluba, golmanom koji danas živi i radi na visokoj razini američkog MLS-a. Preko Bare otišao je kroz Bugarsku, gradeći ozbiljnu karijeru, pa nekako već pod normalno dođu vijesti koje govore da su ga proglasili najboljim golmanom lige, da je bolji od Llorisa, da brani penale Messiju…

Njegov nasljednik po odlasku iz Gorice trebao je biti Ivan Banić, no njegov procvat doživio je odgodu dolaskom Dominika Kotarskog. Gorica je i dalje bila u sigurnim rukama, s golmanom visoke klase, za što je potvrda stigla vrlo brzo. Kotarski je u onom lukavom Črnkovom transferu otkupljen od Ajaxa i prodan u grčki PAOK, iz kojega je ljetos preselio u danski Kopenhagen. Ukratko, izgradio je karijeru koja uključuje Ligu prvaka, hrvatsku reprezentaciju i, posljedično, svjetla najvećih nogometnih pozornica.

A kad je na red došao Ivan Banić, niz je nastavljen. Bane je na golu Gorice bio sjajan, često i ključan, a u svojoj posljednjoj sezoni po mnogim procjenama i najbolji igrač Gorice! Neke od njegovih obrana u nezaboravne, neke sekvence ostaju u dugom sjećanju, a mnoge bodove Gorici su donijele baš njegove obrane. Danas je u FK Sarajevu, slaže se svi da je ponajbolji golman lige, da ima i puno veće dosege…

Nakon što je naslijedio njih trojicu ovog ljeta, Davor Matijaš našao se u nezahvalnoj poziciji. Letvica je postavljena iznimno visoko, a 26-godišnji Splićanin davao je sve od sebe da očekivanja i ispuni. U tome je ponekad uspijevao, ponekad baš i ne, no kvalitetu neosporno ima.

A ima i sve više potencijalnih nasljednika za godine koje dolaze!

Jedna neobično uspješna golmanska priča svoj nastavak, naime, sve više dobiva u omladinskoj školi, u kojoj odrasta nekoliko vrlo talentiranih mladih vratara, među kojima iskače 15-godišnji Lovro Lojen. Iako je rođen 2010., dečko sa zagrebačke Pešćenice brani za reprezentaciju koju čine igrači 2009. godišta, dok su ga Goričani već priključili juniorskoj momčadi.

Zahvaljujući kvalitetnom radu trenera golmana u HNK Gorici, zahvaljujući jasnom i dugoročnom razvojnom planu koji mu je predstavljen, Lojen je dolazak u naš klub odabrao unatoč tome što je više puta bio na razgovorima u Dinamu, unatoč tome što živi u neposrednoj blizini maksimirskog stadiona… Odabrao je Goricu i pogodio, jer upućeni kažu da se razvija jako dobro, a s time su upoznati i u brojnim velikim europskim klubovima, koji pozorno prate mladoga golmana. Za seniore, usput rečeno, pravo nastupa stječe u ljeto ove godine, nakon što navrši 16.

Primjer Lovre Lojena, korelacija dogovorenog i odrađenog, nedvojbeno je bilo dodatni motiv da se na Goricu odluče roditelji još jednog talentiranog mladoga golmana kojeg je želio (zadržati) i Dinamo! I zbog čijeg odlaska u Maksimiru jako žale… Donedavno je bilo nezamislivo da igrač Gorice u mlađim uzrastima u bilo kojoj soluciji odbije poziv da pređe u Dinamo, a sad smo došli do situacije u kojoj klinci odlaze iz Dinama kako bi došli u Goricu… Posebno kad je riječ o vratarima.

Dječak o kojem je riječ zove se Vito Babić i tek mu je deset godina. Rodio se 2015. godine, a ponosni roditelji su Velikogoričanka Barbara Županić, bivša televizijska voditeljica, ali i kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika na lokalnim izborima 2021. godine, te Luka Babić, umirovljeni košarkaš, bivši hrvatski reprezentativac, igrač Splita, Cedevite, Istanbula, njemačkog Ulma…

Da, riječ je o vrlo mladim godinama, ali treba istaknuti kako Vito slovi za jednog od najtalentiranijih mladih vratara u Hrvatskoj, pa čak i u Europi. U Dinamu je branio za starije uzraste kao prvi vratar, a na europskim turnirima interes za njega pokazali su gotovo svi veliki klubovi koji su ga imali priliku vidjeti. Riječ je o dječaku koji je već sad visok 175 cm, a uz to posjeduje sve fizičke i motoričke predispozicije za vrhunsku vratarsku karijeru.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Leonard Kovačić (@kova_goalkeeping)

Zašto je Vito odabrao Goricu? U prvom redu zato što Škola nogometa HNK Gorice ima jasan cilj i viziju u kojoj rezultati i plasman na tablici nisu prioritet. Fokus je prvenstveno na prepoznavanju, zadržavanju, usmjeravanju, razvoju i konačnom plasmanu najtalentiranijih igrača u seniorsku momčad. Unutar škole nogometa izuzetno dobro je posložena i škola vratara, koju koordinira trener Kovačić, u suradnji s kolegama Cianijem, Vidovićem i Balentom.

Igrači proizvedeni u Školi u seniorskoj momčadi danas su Josić, Kučiš, Došen, Gashi, Kasumović i Vrzić, koji je i sam nakon sedam i pol godina provedenih u Dinamu došao u Goricu, ovdje pronašao svoj razvojni put i danas slovi za jednog od najzanimljivijih mladih igrača HNL-a. Važno je također napomenuti i da na pripremama s prvom momčadi bili juniori Prgomet i Orešković, kao i kadet Kelava, bio bi i njegov vršnjak Frigan da nije ozlijeđen, dok su ugovor s Goricom potpisali Fran Stunja i Lovro Dukić, koji svoj seniorski razvoj grade na posudbi.

Sve ove činjenice dovode do zaključka da ono što je nekada bilo nezamislivo – da najveći talenti iz Dinama dolaze u Goricu u potrazi za ozbiljnim razvojnim putem – danas sve više postaje realnost. A to je jasan znak da Škola nogometa Gorice sve više postaje tražena i respektabilna adresa na tržištu, rame uz rame s mnogo većim klubovima.

Nastavite čitati

Sport

Karate Klub Velika Gorica otvorio sezonu novom broncom – kreću pripreme za buduće izazove

Sezona je počela!

Objavljeno

prije 1 dan

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

U Rijeci je proteklog vikenda održan Grand Prix Croatia, međunarodni karate turnir koji je okupio 1569 natjecatelja iz 26 zemalja. Među njima istaknula se velikogorička karatistica Ema Jukić, koja je u kategoriji juniorki do 48 kilograma osvojila brončanu medalju.

Jukić je kroz četiri teška meča pobijedila predstavnice Italije, Kosova, Slovačke, a za broncu je svladala još jednu Italijanku. Ostali članovi velikogoričkog tima, koji je na turniru brojao osam kadeta i juniora, napredovali su kroz nekoliko rundi, ali medalja im je izmakla.

“Vrlo smo sretni sa brojevima mečeva koji su odradili naši borci, no lijepo bi bilo da se još netko popeo na postolje. Pružili smo dobre mečeve i jako smo zadovoljni načinom na koji smo ušli u novu 2026. godinu”, poručuju iz kluba.

Turnir je poslužio i kao posljednja provjera pred Europskim prvenstvom, na kojem će Katja Braica predstavljati Hrvatsku u kategoriji juniorki do 59 kilograma. Nakon perioda fokusiranog na fizičku pripremu, karatisti se vraćaju intenzivnom treningu jer ih sredinom veljače očekuje Svjetska liga u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nastavite čitati

Sport

PTSK USPON organizira Velikogorički KUP! Evo do kada se natjecatelji mogu prijaviti

Objavljeno

prije 2 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

U subotu, 7. veljače, PTSK Uspon Velika Gorica organizira Velikogorički KUP u Gradskoj sportskoj dvorani na Rakarskoj, s početkom u 10 sati, uz pokroviteljstvo Parasportskog saveza Zagrebačke županije.

Natjecanje će se odvijati u dvije kategorije. Prva je rezervirana za sportaše u kolicima (kategorija 1 – 5), dok je druga otvorena za stojeće igrače i igrače u kolicima (kategorija 1 – 11) do navršene 23. godine. Mečevi će se igrati na tri dobivena seta, a sustav natjecanja bit će prilagođen broju prijavljenih sudionika kako bi se osigurala što kvalitetnija i pravednija borba za medalje.

Organizatori najavljuju prigodne nagrade za najbolje, a klubovi svoje natjecatelje mogu prijaviti najkasnije do 5. veljače putem e-maila na [email protected] ili na broj telefona 098/9802956.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica dominira u konkurenciji mlađih pionira, kod pionira Ban Jelačić 1 u vodstvu ispred Kurilovca

Objavljeno

prije 2 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 07. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (17.01.2026.).

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Nije bilo iznenađujućih rezultata u konkurenciji mlađih pionira odnosno pionira, jer su vodeće ekipe izborile nove pobjede. Gorica je u konkurenciji mlađih pionira izborila i sedmu pobjedu za vodstvo, na 2. mjestu prati je Buna s pobjedom manje. Vodeći dvojac u konkurenciji pionira, Ban Jelačić 1 i Kurilovec , novim pobjedama su dodatno potvrdili svoju nadmoć u ovoj kategoriji.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga se nastavlja u uobičajenim terminima, u subotu, 24. siječnja 2026. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 07. kolo

Mlađi pioniri – 07.kolo (17.01.2026.):  Gradići – Velika Mlaka 1947 2:4, Kurilovec – Gorica 0:2, Mraclin – Ban Jelačić 7:1, Polet – Vatrogasac 0:4, Mladost – Buna 0:2. Poredak: 1. Gorica (7 7 0 0 41:5 21), 2. Buna (7 6 0 1 19:6 18), 3. Mraclin (7 5 0 2 32:12 15), 4. Velika Mlaka 1947 (7 5 0 2 21:11 15), 5. Vatrogasac (7 3 1 3 17:24 10), 6. Gradići (7 3 0 4 11:16 9), 7. Polet (7 2 0 5 12:27 6), 8. Kurilovec (7 1 1 5 8:24 4), 9. Ban Jelačić 7 1 0 6 8:27 3), 10. Mladost (7 0 2 5 4:14 2).

Pioniri – 07. kolo (17.01.2026.): Vatrogasac – Ban Jelačić 1 1:5, Lomnica – Ban Jelačić 2 2:1, Mladost – Kurilovec 0:1, Mraclin – Buna 1:1. Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (7 6 1 0 21:3 19), 2. Kurilovec (7 6 0 1 25:4 18), 3. Mraclin (7 4 1 2 9:5 13), 4. Vatrogasac (7 4 0 3 18:14 12), 5. Buna (7 2 3 2 8:9 9), 6. Mladost (7 1 0 6 5:13 3), 7. Lomnica (7 2 0 5 7:29 3), 8. Ban Jelačić 2 (7 0 1 6 2:18 1).

Prstići – 07. kolo (17.01.2026.): Gradići – Velika Mlaka 1947 0:2, Klas – Gorica 0:8, Kurilovec – Dinamo Hidrel 1:5, Lukavec – Buna 0:9, Mladost –Vatrogasac 1:12, Polet – Turopolje 0:1. Početnici B – 07. kolo (17.01.2026.): Lukavec – Klas 2:1, Mraclin – Gorica 03 5:0, Vatrogasac – Buna 1:4, Kurilovec slobodni. Početnici A – 07.kolo (17.01.2026.): Mladost – Gorica 0:1, Polet – Dinamo Hidrel 1:0, Velika Mlaka 1947 – Ban Jelačić 0:3, Gradići slobodni.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno