Sport
Ljubo otišao u Litvu: ‘Ovo mi je drugi dom, tu imam prijatelje za cijeli život’
Nemanja Ljubisavljević (23) napustio je HNK Goricu nakon dvije i pol sezone. Omiljeni lik u goričkoj svlačionici nastavit će karijeru u litavskom Žalgirisu, a u našem gradu ostavlja puno uspomena, ali i nogometnu epizodu u kojoj je svega imao više nego sreće…
Emotivan je bio Ljubo, punim imenom i prezimenom Nemanja Ljubisavljević, već i na sam spomen mogućeg odlaska iz Gorice, iz kluba u kojem je proveo protekle dvije i pol sezone. I od grada u kojem se osjećao kao doma.
– Samo da je zdravlja, prijatelja, a sve ostalo kako bude… – odvratio je Ljubo na ono uobičajeno “kako si” prvog dana priprema za novu sezonu.
Odradio je već razgovor s čelnicima kluba, akceptirao činjenicu da nije u ozbiljnim kombinacijama za proljetni dio sezone, postao svjestan da se rastanak bliži. Nastavio je trenirati s Goricom, otišao i na pripreme u Medulin sa suigračima, lovio ritam nakon dvije vezane ozljede, ali misli su stalno bile negdje drugdje. Čekao je što će se dogoditi, trenirao i igrao utakmice, a onda se pojavio Žalgiris. I Ljubo se ranije vratio s priprema.
– Dva dana bio sam u Gorici, pripremio sve za selidbu i u petak došao u Litvu – javio se 23-godišnji branič rođen u Kruševcu, gradu u središnjoj Srbiji.
Emocije su i dalje bile jake.
– Žao mi je što odlazim, naravno da mi je žao. U ovom gradu stvarno sam volio živjeti, danas mogu reći da mi je Velika Gorica drugi dom. Doslovno. Ovdje imam valjda pet prijatelja za cijeli život, mislim da to dovoljno govori – govorio je Nemanja na oproštaju od Gorice.
A opet, osjećala se u glasu i doza uzbuđenja.
– Veselim se svemu što me čeka. Žalgiris je ozbiljan klub, igra Europu, a zadovoljan sam i kako sam financijski prošao. U Gorici nije bilo smisla ostajati nakon što sam doznao kakav mi je status, iako sam ja i dalje uvjeren da bi se izborio za svoje mjesto. Sad je stigla nova prilika, dobra opcija, vidjet ćemo što budućnost nosi – kazao je Nemanja pa dodao još i ono ključno, ono odnekud poznato:
– Samo da je zdravlja…
O tome se, zapravo, i radi u ovoj priči pod radnim nazivom “Ljubo u Gorici”. Svega je Nemanja imao prije nego sreće. Proklete ozljede, teške i nesretne, sve su upropastile. Triput je morao pauzirati u posljednjih godinu i pol dana, koliko klub živi prvoligaški život.
Došao je u Goricu u kolovozu 2017. godine, u trenutku kad je Dean Klafurić preuzeo momčad, kad je drugoligaška sezona već krenula. Brzo se nametnuo, u par s Igorom Čagaljem činio je obrambeni bedem i nakon što je momčad preuzeo Ivan Prelec. Nastavak priče znate, Ljubo je kao standardni prvotimac sudjelovao u povijesnom ulasku u Prvu HNL…
Nesreća je stigla s prvom ligom. Odigrao je debitanskih deset minuta protiv Slaven Belupa u 2. kolu, a onda je otišao križni ligament. I pauza – šest mjeseci! Uz Čagalja se nametnuo Jovičić, bio je tu i Oboabona, a za povratnika Ljubu prostora je bilo još samo dvaput pred kraj sezone. Ukupno četiri minute.
Prvu “pravu” prvoligašku utakmicu dočekao je u 10. kolu protiv Intera. I odigrao je za čistu desetku.
– Bio je sjajan! Ne sjećam se da je izgubio ijedan duel – govorio je trener Jakirović.
U prvih 11 bio je i u sljedećem kolu protiv Osijeka, ali morao je van u 65. minuti. I to ni kriv ni dužan! Sudac Ivan Vučković izmislio mu je faul, dao mu drugi žuti karton, a Osijeku – penal. Ljutit je Ljubo odlazio s terena, bijesan zbog nepravde, a pritom nije bio ni svjestan da je upravo odigrao svoje za Goricu.
Slijedila je, naime, još jedna ozljeda koljena, pa neuspješan povratak, pa još jedna… I ispalo je da je onaj u Osijeku bio njegov posljednji nastup za klub u kojem je bio jedan od omiljenih. Dobri momak Ljubo bio je miljenik i tete Vesne, i čistačica, i suigrača, i navijača… Nije se bilo lako razdužiti.
– Stvarno od srca želim zahvaliti svim ljudima iz kluba. Od prvog do posljednje, svim mojim suigračima, svim trenerima, navijačima… Svi su oni zajedno doveli do toga da sam se u Velikoj Gorici osjećao doslovno kao kod svoje kuće. Hvala im svima još jednom, a Gorici želim svu sreću u nastavku sezone. Bit ću najveći navijač – pozdravio se Ljub0.
Nakon 38 utakmica, dva gola i deset žutih kartona u dresu Gorice, odletio je u Litvu. Na početak novog puta, koji ga možda jednog dana i vrati u Goricu.
– Tko zna, sve je moguće – nasmijao se za kraj.
Sretno, Ljubo!
Sport
Careviću novi ugovor: ‘Kontinuitet na klupi ključan je za razvoj momčadi’
Produženje ugovora dolazi kao potvrda povjerenja u stručni stožer i smjer u kojem se razvija momčad, objasnili su iz HNK Gorice odluku da produže ugovor s trenerom do ljeta 2027. godine
Sport
Bitka za finale: Na terenu jedan “Goričanin”, na tribinama barem dvojica…
Hrvatska rukometna reprezentacija će u petak od 17.45 sati krenuti u lov na finale Europskog prvenstva, a svoje adute imat će i Gorica. Luka Lovre Klarica bivši je igrač našega klupa, a bit će tamo i aktualni trener i direktor…
Godinama smo se, u trenucima velikih rukometnih fešta potkraj siječnja, ponosili činjenicom da je Zlatko Horvat, dugogodišnji reprezentativac, u jednom dijelu svoje karijere nosio i dres Gorice. Igrač koji je sve do same završnice svoje karijere bio “Zagrebov Francesco Totti” pomogao je Gorici u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu i godinama kasnije samo s pozitivnim dojmovima pamtio taj dio svoje karijere.
Imali smo u reprezentaciji i Iliju Brozovića, igrača koji je u Goricu stigao iz Metkovića i sam sebi otvorio put prema onome što je slijedilo. Prvo dres Zagreba, pa Bundesliga, pa reprezentacija… Brozović se usput i školovao na velikogoričkom Veleučilištu, kreirao ozbiljnu emociju prema ovoj sredini, a zbog svega toga i on je svih ovih godina bio “naš”.
U takvom statusu danas je, u trenucima kad hrvatska rukometna reprezentacija gradi put prema povijesnom rezultatu na Europskom prvenstvu, i “naš” Luka Lovre Klarica. Bio je do prije nekoliko dana i Zvonimir Srna, također bivši igrač Gorice, ali on je zbog ozljede otpao do daljnjeg. Klarica je, s druge strane, i dalje tu, spreman uskočiti.
– Klarica je bio s nama tu jednu sezonu, mislim da se radilo o sezoni 2018/19., došao je na posudbu iz Zagreba, a i sezonu poslije nam je došao pomoći i u europskim utakmicama na početku sezone. Što pamtim? Prije svega da je riječ o top dečku! Miran, čak i malo povučen… Iskreno, ne mogu se sjetiti jesam li ga ikad čuo da je opsovao, da se naljutio. Ma baš jako dobar dečko. Družili smo se i izvan terena, znali smo i pogledati koju tekmu kod Panadića, popiti kavu ili nešto drugo… – priča nam vječni kapetan Gorice Hrvoje Ceković.
– Rukometno gledano, vidio se i u tim danima potencijal, jer bio je visok, dobre konstitucije, snažnog šuta i dobre finte, ali tad je bio jako mlad. Rekao bih i da je bio nezreo u nekim situacijama, vidjelo se da mu nedostaje iskustva, a to je dobio i kroz tu našu zajedničku godinu, ali posebno u godinama koje su slijedile, u dresu Zagreba – dodao je Ceki.
Matej Mišković radio je čuda s klincima iz Dugog Sela, uključujući i Kuzmanovića, s brojem 12 na slici…
U goričkom rukometnom taboru s posebnom pozornošću prate Europsko prvenstvo, što zbog Klarice i Srne, što zbog svih ostalih, ali u velikoj mjeri i zbog Dominika Kuzmanovića i Zlatka Raužana. Naime, trener Gorice Matej Mišković bio je prvi trener Kuzmanoviću u RK Poletu iz Brckovljana, a ubrzo su zajedno prešli u RK Dugo Selo, gdje ih je dočekao mali Raužan. Veze su ostale snažne, čak i obiteljske, pogotovo s Kuzmanovićem, koji je poslao dvije ulaznice za finale. Uz Miškovića, prema Danskoj je krenuo i direktor Vlado Malbašić, pa će trening u petak voditi kapetan Ceki.
– Sve smo dogovorili s trenerom, odradit ćemo svoje od 16.30 sati, ali morat ćemo malo i požuriti, s obzirom da polufinale s Njemačkom kreće od 17.45 sati – kaže v. d. trenera.
Stol kod Panadića bit će rezerviran, a optimizam prisutan.
– Imali smo dobar ždrijeb na ovom EP-u, sve se dobro posložilo, moramo priznati da je tako, ali bez obzira na to, sve osim onog poraza od Švedske bilo je izvrsno. Nije lako nikoga dobiti na ovakvim turnirima, pokazuje to i Švicarska, koja je izbacila Švedsku, ali mi smo dobili sve što smo morali dobiti i generalno stvarno dobro izgledamo. Izbornik Sigurdsson jako dobro to vodi, svima daje šansu, koristi sve igrače, a to je pozitivno. I vjerujem da imamo šansu protiv Njemačke – zaključio je Ceki.
Ajmo, Hrvatska!
-
Vijestiprije 5 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
Sportprije 2 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 2 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Sportprije 2 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!