Povežite se s nama

Vijesti

Ljubav među Zvijezdama: ‘Nikad ne plačem, a zbog nje se rasplačem na TV-u…’

Ana Rovišan i Bruno Banfić oduševili su u subotnjem izdanju RTL-ovih “Zvijezda”. Pjevaju zajedno, u ljubavnoj su vezi, a u budućnosti se, kažu u glas, vide samo u glazbi

Objavljeno

na

Ne smijemo baš o detaljima, po ugovoru o tišini općenito jako malo možemo pričati o showu dok traje. Postoje tu i neke globe ako se ugovor prekrši, malo veće globe, tako da se nećemo zezati, sa smiješkom nam je uvodno rekao Bruno Banfić (21), mladi pjevač i natjecatelj u RTL-ovu showu “Zvijezde”.

Nije baš obećavajuće za početak, ali ima se tu svejedno što reći… Priča je, uostalom, poznata, Bruno i njegova djevojka Ana Rovišan (22) bili su na istoj audiciji, oboje su prošli u sljedeću fazu, pokazali koliko dobro pjevaju, ali i koliko se vole. Bruno je, naime, zaplakao dok je gledao i slušao svoju Anu, a mala nezgoda u svemu tome je to što je sjedio na stolici Andree Andrassy, pa je te suze vidjela cijela Hrvatska.

– Da, nisam baš očekivao da ću se rasplakati… – govori nam Bruno uz kavu koji dan prije nego što je audicija emitirana.

Uz njega je, naravno, i djevojka Ana, ipak je ovo njihova zajednička priča.

– Pitao sam ljude iz produkcije bi li mogao nekako pogledati njezin nastup, nekako sam ih uspio nagovoriti, a na kraju sam i sebe iznenadio s tim suzama. Neobično mi je to zato što stvarno nisam takav tip. Evo, pitaj Anu, ne znam je li me ona ikad vidjela da plačem. Ali eto, očito plačem jedino na televiziji – objašnjava Bruno “slučaj suze” pa nastavlja:

– Uh, borba je bila od prve sekunde njezine pjesme, dio se vidio i na telki, ali zapravo je bilo i puno gore. Pokušao sam se suzdržati, a onda se brada krenula tresti i morao sam popustiti. Na kraju je, čini mi se, ispalo lijepo.

U trenucima dok je pjevala, Ana nije imala pojma što se događa.

– Ma kakvi, nisam imala pojma da plače. Nisam vidjela ništa, zapiljila sam se u jednu točku i pjevala. Iako, vidjela sam da sjedi gore kad sam dolazila na pozornicu – priča Ana, a ubacuje se opet Bruno:

– Kad me ugledala i nasmijala se, znao sam da će razvaliti. Tako je i bilo…

Veću tremu, kažu gotovo u glas, imali su zbog ovog drugog nego zbog sebe, ali tako to valjda ide kad je ljubav prava.

– Inače Ana slovi za veliku tremašicu, ali ispalo je da je mene trema pojela, a ona je razvalila – govori Bruno, a ovaj put ubacuje se Ana:

– On je nastupio prije mene i kad sam vidjela da je prošao, odmah mi je bilo lakše. Mislila sam, ako i ne prođem, barem je jedno od nas prošlo…

Nije bilo lako šutjeti pred obitelji i prijateljima, jer ugovor zabranjuje da se čak i najbližima govori išta o showu, ali barem su uspjeli okupiti prijatelje na gledanju audicije.

– Bilo nas je više od 20 u stanu, navijalo se, skandiralo, a usput su me i malo zezali što sam se rasplakao – kaže Bruno.

Odmah ga je Jacques Houdek prepoznao, jer bio je Bruno i u Voiceu, a i svi troje su Velikogoričani. Ana i Bruno ušli su i u Jacquesov tim, gotovo da su se mogli nalaziti i u ovdje, doma…

– Možda i bi, ali mislim da Jacques više ne živi u Gorici, tako da to nije bila opcija – kazala je Ana.

Što se događalo u nastavku showa i koliko su daleko otišli doznat ćemo tek kad i te emisije budu emitirane, ali Ani i Bruni to ionako nije osnovna preokupacija. Osim što su u vezi, što se očito svidjelo i producentima showa, oni zajedno i sviraju.

– Ja sam pet godina bio u bendu Ritam ulice, a Ana nam se priključila posljednje tri godine. Kroz taj bend smo razvili veliko prijateljstvo, a kako smo slični i po glazbenom ukusu, po stvarima koje volimo, odlučili smo nakon raspada benda krenuti kao ‘Bruno&Ana acoustic duo’. Sviramo po kafićima, restoranima, imamo jako puno posla, i to nam je trenutačno glavna preokupacija – objašnjava Bruno.

Kroz glazbu se, eto, rodila i ljubav.

– Dugo smo mi bili pravi prijatelji, ja sam imala dečka, a on curu, ali uvijek je tu bilo nešto u zraku. Spetljali smo se tek nakon što se bend razišao, čak smo se tome i odupirali, da ne upropastimo prijateljstvo, ali ovo se očito moralo dogoditi – priča nam Ana dok je Bruno zaljubljeno gleda.

Njima je, shvatili ste, život pjesma. Oboje cijeli život pjevaju, Bruno je završio i osnovnu glazbenu školu svirajući gitaru, a u glazbi vide i svoju budućnost.

– Ja sam oduvijek pjevala, pa me mama upisala u Rock akademiju i prije nego što je to zbog mojih godina bilo moguće. Išla sam na tečajeve jako dugo, sve dok nisam ušla u bend. Kad smo krenuli s tim, shvatila sam da se i definitivno želim baviti glazbom – kaže Ana.

Bruno je, s druge strane, inicijalno imao malo drukčije planove.

– Kao klinac sam htio svirati bubnjeve, ali kad sam imao osam godina, baka i dida su mi kupili gitaru. S vremenom sam je zavolio i danas mi je drago da je tako ispalo. Da sam ostao bubnjar, tko zna bi li se danas uopće bavio glazbom – govori Bruno.

Nije bio baš oduševljen što su ga i u “Zvijezdama” odmah označili kao nećaka Ivane Banfić, što ga prati tijekom cijele njegove mlade karijere.

– Ivana mi je teta i ne sramim se ja toga. Dapače, jako je volim i sretan sam što je tu, uz mene, jer puno je toga prošla, puno toga zna o ovom poslu, no više bih volio da me ljudi gledaju kao Brunu, a ne kao njezina nećaka. Ne volim igrati na tu kartu. Uostalom, nas dvoje najmanje pričamo o glazbi – objasnio je Bruno.

Dok je on svih ovih godina pokušavao pronaći svoj put, bez poveznica s tetom Ivanom, Ana je imala potpuno drukčiji problem.

– Imala sam veliki problem s čvorićima na grlu. Ne znam odakle i zašto, ali grlo bi mi se upalilo nakon svakog nastupa. Neke gaže smo morali i otkazivati zbog toga. Dugo je to trajalo, godinama, bila sam često i na tabletama, a tek ove godine sam došla do neke normale, do faze da mogu početi za pravo učiti pjevati. Puno su mi pomogli u školi pjevanja, radila sam posebne vježbe za glasnice, bez toga nikad ne bih riješila taj problem – priznaje Ana.

Prve korake su, eto, napravili. Ljudi znaju za njih kao acoustic duo, znaju ih sad i iz “Zvijezda”, ali puno je još planova u njihovim glavama. I svi su, pogađate, vezani uz glazbu.

– Uživamo u svirkama kao duo, radimo ono što volimo, a u tome svemu nešto se uspije i zaraditi, ali normalno da želimo biti poznati i uspješni pjevači. Na nama je da damo sve od sebe, pa ćemo vidjeti što će to donijeti – kazao je

Bruno, a nastavila je Ana:

– Želim se baviti glazbom na bilo koji način, jedino ne želim pjevati ono što ne volim. Radije ću ostati na ovakvom ‘gažiranju’ nego da odem u tom smjeru.

Imaju, jasno, i neke svoje ideale, uzore, pjevače i pjevačice kakvi bi jednog dana i sami željeli biti.

– Meni je Nina Badrić nekakva vodilja u svemu ovome. Radi ono što voli, pjeva odlično, nikad se nije prodala, ostala je svoja cijeli život, a radi odlične stvari. Nju baš jako cijenim, od prvog dana ostala je ista. I nikad se nije skidala, što je također jako važno, gradila je karijeru isključivo na svom pjevanju – kaže Ana, a svog omiljenog pjevača predstavlja i Bruno:

– Iznimno cijenim Tonyja Cetinskog, prema meni se pokazao kao veliki čovjek nakon Voicea. Takav tip pjevača bih i ja volio biti jednoga dana.

Oboje pjevaju, ali Bruno i piše pjesme. Za početak za sebe, a s vremenom je plan raditi i duete. No prva faza je pokušaj njegove solo karijere.

– Imam u pripremi neke pjesme, ali nisam još nijednu izdao, tako da bih prije rekao da pokušavam pisati pjesme nego da ih pišem, ha, ha. U narednih par mjeseci trebalo bi nešto od toga i izaći, za početak ću ja biti sam, a u budućnosti ćemo možda pokušati i kao duo. Idem se baciti prvi u vatru pa ćemo vidjeti – završio je Bruno.

Suze su se osušile, ta je avantura iza njih, a pred njima je budućnost. Prema svemu sudeći, zajednička budućnost.

Vijesti

Započeo vojni rok! Danas 800 ročnika ulazi u tri vojarne

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSEL

Prema podacima Ministarstva obrane, nakon upućenih 1200 poziva, u Kninu, Slunju i Požegi započinje vojna obuka 800 ročnika.

Nakon 17 godina, prvi ročnici su stigli na temeljno vojno osposobljavanje (TVO). Među njima je 446 dragovoljaca, od kojih su čak 82 žene, a  s njima će boraviti 80 instruktora.

Sve o načinu izvođenja obuke, trajanju i elementima te „što poslije?“objasnio je Ivan Jušić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale Ministarstva obrane (MORH).

– Čeka ih dva mjeseca organizirane obuke koja se sastoji od teorijskog znanja i praktičnog obučavanja. Prvo će se upoznati s odredbama Zakona o službi i ostalim pravilima i obvezama. U prvih sedam dana zadužit će i oružje. Nakon toga polažu svečanu prisegu – rekao je Jušić.

Na pitanje o rukovanju novim tehnologijama, Jušić je izjavio kako će svi ročnici bit će obučeni za specijalnost strijelca u pješaštvu, a bit će upoznati i sa svim složenim borbenim sustavima kao što su topništvo, sredstva za protuoklopnu borbu, tenkovi, dronovi, kibernetička sigurnost i informacijska kultura.

Također je izrazio zadovoljstvo prema izraženom interesu dragovoljaca, koji čine više od 50% svih pristiglih, a posebno što se tiče broja dragovoljnih ročnica.

Više informacija saznajte OVDJE.

Nastavite čitati

Vijesti

Dio Velike Gorice ostaje bez vode – provjerite je li vaša ulica na popisu

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Nithin Pa/Pexels.com

U utorak, 10. ožujka, zbog radova na vodoopskrbnom sustavu, bez vode će biti stanovnici Ulice Bratstvo I, Ulice Eugena Kvaternika i Ulice Željka Sabola, kao i dio Zagrebačke ulice na kućnim brojevima od 71 do 75 te Ulice kneza Ljudevita Posavskog na broju 24.

Kako bi građani ipak imali pristup pitkoj vodi, tijekom radova bit će postavljena cisterna kod igrališta.

Opskrba vodom, poručuju iz vodoopskrbe, trebala bi biti ponovno uspostavljena u najkraćem mogućem roku nakon završetka radova.

Nastavite čitati

Moja županija

Održana sjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije

Objavljeno

na

Objavio/la

Danas je u hotelu International s početkom u 10.00 održana sjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije.

Na sjednici je prihvaćeno Izvješće o radu župana za drugu polovicu 2025. godine, a istaknuto je kako je Zagrebačka županija iz NPOO-a do sada ugovorila 91 milijun eura za izgradnju i dogradnju 18 školskih objekata za prelazak na jednosmjensku nastavu.

Predsjednik Županijske skupštine je pohvalio Rugvicu “koja je prošli tjedan otvorila radove na proširenju škole i stečeni su uvjeti za jednosmjensku nastavu”, a župan Stjepan Kožić je rekao da očekuje “kako će Zagrebačka županija uspješno realizirati čak 27 školskih projekata”.

Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije osigurala je iz EU fondova do sada najveći iznos bespovratnih sredstava i to 2 milijuna eura za projekt „ReNatura u Zagrebačkoj županiji“ kojim će biti obuhvaćena restauracija Creta Dubravica, zatim staništa ribe crnke u šumi Žutica, skloništa za šišmiše u Turopoljskom lugu, kao i travnjačkih staništa Odranskog polja. Ravnateljica, Tatjana Masten Milek rekla je kako se radi o tome da će radti na revitalizaciji staništa i očuvanju i staništa i ciljnih vrsta u zaštiti prirode: “Radit ćemo interesantne stvari, radit ćemo na tome da poboljšamo stanje jer svi znate da klimatske promjene danas predstavljaju jako velik problem.”

Na aktualnom satu vezano uz županijske natječaje, vijećnike je zanimalo kada će biti raspisani natječaji i koliko je sredstava osigurano za poduzetnike, poljoprivrednike, gradove i općine, kao i eko projekte škola i vrtića. Iz sfere školstva pitanja su se odnosila na imenovanje školskih odbora, najam sportske dvorane u Rakitju te potpisivanje aneksa ugovora za stipendiste nastavljače. Iz sfere prometa pitanja su se odnosila na sanaciju cesta na području Vrbovca, mogućnost izgradnje nogostupa i autobusnog stajališta u Svetoj Nedelji te plan radova Županijske uprave za ceste na području Dugog Sela. Ostala vijećnička pitanja odnosila su se na obnovu zgrada javne namjene oštećenih u potresu, gospodarenje otpadom i divlje deponije, početak radova na energetskoj obnovi Doma zdravlja Zagrebačke županije – Ispostava Velika Gorica, sanaciju grijanja u zdravstvenom objektu „Zaprešić-sjever”, izgradnju pogona za preradu mesa u Klinča Selima, visinu prihoda koju Županija ostvaruje od prodaje državnih nekretnina te sufinanciranje rada trenera u sportovima s loptom.

 

Nastavite čitati

Sport

Na Udarniku zbrojili dojmove: ‘Hvala svima, a dečkima Bistru nećemo zamjeriti”

Nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost nes(p)retnim porazom od Bistre 1-0 na svom Udarniku, a dva dana poslije iz kluba su odlučili prigodnim tekstom zaključiti povijesnu epizodu iza nas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošlo je pet dana i pet noći od utakmice za povijest, od sudara s Dinamom, a u nogometnom Kurilovcu i dalje se zbrajaju dojmovi. Svi oni uobličeni su u priopćenje s potpisom predsjednika kluba Dražena Vujnovića, naslovljenom “Hvala vam na danima koji vraćaju vjeru u nogomet i u ljude”. Tekst priopćenja prenosimo u cijelosti:

“Cijeneći onu staru narodnu izreku po kojoj je jutro uvijek pametnije od noći, posegnuo sam za predahom od nekoliko dana, kako bi se u ime Izvršnog odbora kluba široj javnosti obratio predmetnim priopćenjem. Velike sportske i ljudske strasti i emocije vezane uz ovu utakmicu, s kakvima se u novijoj povijesti kluba nismo susretali, napokon su doživjele svoj smiraj te nam tako omogućile trezveniji i realniji pristup (pr)ocjeni svih okolnosti, kako prije, tako i poslije same utakmice, a nadasve tijekom njenog odigravanja.

Stoga ću uvodno zahvaliti svim članovima IO kluba na desetodnevnom dežurstvu kako bi se utakmica s našeg aspekta organizirala na primjeren način, vezano uz kontakte sa nadležnim osobama iz GNK Dinamo, distribuciju ulaznica, narudžbu i plasman spomen dresova, organizaciju prijevoza…. Ocjenjujem da smo prilično uspješno odradili ovaj izazov.

Odaziv i razumijevanje donatora i sponzora kluba razlog je novom i velikom zadovoljstvu pa ne zamjerite na prezentaciji svih ljudi dobre volje koji su nam izašli u susret: Damir Golubić i Damir Suša (dresovi), gospoda Nestić, Lučić i Banić (reklame na dresovima), obitelj Jančić (ručak na dan utakmice), Goran Kurjak (prigodne majice), Tomislav Prahir (sponzorstvo)… Hvala gospodinu Filipu što je prihvatio naš poziv i pridružio nam se kao navijač našeg kluba, ali i našim igračkim legendama Jančiću, Radočaju i Jurčeviću što su blagodati maksimirske lože podijelili s nama.

Veliku zahvalu zaslužuju svi članovi i kibici kluba, a svakako posebnu roditelji (djeca se podrazumijevaju) iz naše NŠM-i, koji su prihvatili donatorski odnos vezan uz nabavku ulaznica i spomen dresova te svojim velikim odazivom ispunili južnu tribinu i učinili nas dodatno ponosnima. Uistinu smo ponosni na privrženost klubu svih naših “klinaca”, koja se očitovala kroz neumorni nastup sada već poznate navijačke skupine “Red Boys”, što je najvećim dijelom zasluga roditeljskog pristupa i odgoja, ali i napora i utjecaja trenera iz naše škole. Veliko i iskreno hvala svima!

Prema GNK Dinamo Zagreb očitovali smo se posebnim pismom zahvale iz kojeg izdvajamo tek dvije rečenice: “Iskreno hvala svima u klubu što ste nas počastili tretmanom kakvog se ne bi posramio ni madridski Real, što ste nas ‘prisilili’ da našem Dinamu uz epitet građanski dodamo i onaj ‘gospodski’ nogometni klub. Hvala Vam što ste, naročito nas nešto starije ljubitelje nogometne igre, bar na trenutak podsjetili na davna i divna romantičarska vremena čiste purgerske gospoštine, kako nogometne, tako i svakodnevne građanske…”, istaknuto je u priopćenju.

Zahvalili su iz kluba i medijima na podršci i prostoru koji su Kurilovčani dobili, a ono najvažnije ostalo je za kraj.

“Dakako, završno i konačno priznanje i zahvala upućeni su igračima i stručnom stožeru seniorske momčadi čija nas je prezentacija tijekom utakmice uistinu oduševila te na najljepši mogući način promovirala ne samo NK Kurilovec, nego i Grad Veliku Goricu i cijelo naše Turopolje.

Zaključujem da su iza nas povijesni dani, dani radosti, ponosa i slave, čak što više dani koji vraćaju vjeru, kako u nogomet, tako i u – ljude. Stoga još jednom veliko i iskreno hvala svima i baš svakom pojedincu koji je dao svoj doprinos toj vjeri i takvom uvjerenju!

P. S. Senadu i dečkima tek poruka da potpuno razumijemo domaće rezultatsko posrtanje kontra Bistre, u kojem volja i htijenje naših igrača ni jednog trenutka nisu bili upitni, ali tijela jednostavno nisu mogla, nisu dala… Predsjednik i nazočni članovi uprave NK Bistre nisu, dakako, skrivali svoju radost zbog neočekivane pobjede, potvrđujući da se uistinu ne sjećaju kad su zadnji put slavili u Kurilovcu… Zajednička večera igrača i uprave oba kluba, uz odličan gulaš dvojca Fila – Robi, još je jedna skica i crtica koja dodatno vraća vjeru i u nogomet i u ljude…

Veliko HVALA i iskreno poštovanje svima”, stoji u priopćenju s potpisom predsjednika kluba.

Spomenuta je tu, eto, i utakmica protiv Bistre, odnosno povratak u stvarnost. Gosti su više sretno nego spretno došli do pobjede 1-0 na Udarniku, golom Nigerijca Odeha na otvaranju drugog poluvremena, jer Kurilovčani su se pošteno napromašivali.

– Imao sam dobar osjećaj uoči utakmice, dobro sam se osjećao, ali eto, dogodila se ta jedna situacija, taj jedan njihov ozbiljniji prelazak centra i baš je ta lopta završila u golu… Na kraju je tako i završilo, budući da lopta doslovno nije željela ući u njihov gol – rekao je vratar Kurilovca Leon Išek, pa nastavio:

– Ali dobro, okrećemo se onome što slijedi, puno je još utakmica pred nama, nećemo žaliti za prolivenim mlijekom, jer nemamo ni vremena za to, budući da već u petak igramo sa Zagorcem. Idemo to odraditi na najbolji mogući način i pokušati se vratiti u pobjednički ritam.

Nastavite čitati

Sport

Obrana od granita za okruglu pobjedu: Sjajni Goričani “preletjeli” Trogir!

Rukometaši Gorice pobijedili su Trogir 29-19 na svom parketu, a u sljedećem kolu igrače trenera Mateja Miškovića čeka teško gostovanje u Sesvetama, koje će puno toga reći o aktualnom trenutku…

Objavljeno

na

Objavio/la

U Ligi za prvaka, u društvu šest najboljih klubova u države, sasvim je logično, laganih utakmica – nema! Osim ako sam ne učiniš određenu utakmicu upravo takvom, u čemu su ove subote uspjeli rukometaši Gorice. Tjedan dana ozbiljnog rukometnog fajta s Dugim Selom (27-27), u grad je stigao Trogir, novi izazovan i zahtjevan protivnik, s kojim je Gorica već imala dobra iskustva. Doduše, Trogirani su ove sezone već slavili u Velikoj Gorici, i to prilično uvjerljivo, no upravo preko Trogira, tom prilikom u gostima, Gorica je izborila Ligu za prvaka.

Sjajna je bila Gorica u toj utakmici, dobila je čak deset razlike, ali s obzirom na okolnosti, na činjenicu da je Gorica morala pobijediti, a Trogir je već kolo ranije osigurao plasman u Ligu za prvaka, malo je bilo onih koji su vjerovali da se takvo nešto može ponoviti. Srećom po Goričane, ponovilo se…

Nije, doduše, tako izgledalo na samom otvaranju, jer Trogir je dobro krenuo, poveo 3-1 nakon nepunih pet minuta, no tu su negdje gosti i stali. A Gorica je krenula. Ceković, Neralić, Neralić, Lopac, Komljenović, opet Neralić, triput zaredom Mlakar, jednom i Starčević… I eto Gorice na lijepih 11-5 na isteku 18. minute utakmice! Narasla je ta prednost i do sedam razlike, Ceković je pogodio za 15-8, a golom Mlakara iz sedmerca nakon isteka vremena Gorica i na predah odlazi sa sedam golova viška (18-11).

Obrana je već u tom razdoblju napravila fenomenalan posao, napad je funkcionirao jako dobro, da bi se u drugom poluvremenu nastavilo istim ritmom. Prvi put osam razlike donosi opet Ceković u 41. minuti, a mladi Lucas Pitt u 48. je pogodio za okruglih deset razlike (25-15). Obrana je i dalje bila briljantna, Trogirani su morali “iskrvariti” za svaki gol, pa je u dva navrata bilo i 11 razlike, da bi se sve skupa završilo na deset. Samo 19 primljenih golova impresivna je brojka, a pobjeda je čista da čišća ne može biti…

Sedam golova zabio je kapetan Hrvoje Ceković, pet puta pogađao je Jakov Neralić, a po četiri komada utrpali su Bruno Mlakar, Lucas Pitt i Matej Komljenović. Uz ovakvu obranu, bilo je to i više nego dovoljno.

Gorica je tako zadržala svoju treću poziciju na tablici, iza Zagreba i Sesveta, a ispred Nexea, Dugog Sela i Trogira, a sljedeće kolo donijet će zatvaranje prvoga kruga Lige za prvaka. Protivnik će biti Sesvete, igrat će se u Jelkovcu, a Gorica će, dojam je, i tu imati što za reći…

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno