Povežite se s nama

Vijesti

Ljubav među Zvijezdama: ‘Nikad ne plačem, a zbog nje se rasplačem na TV-u…’

Ana Rovišan i Bruno Banfić oduševili su u subotnjem izdanju RTL-ovih “Zvijezda”. Pjevaju zajedno, u ljubavnoj su vezi, a u budućnosti se, kažu u glas, vide samo u glazbi

Objavljeno

na

Ne smijemo baš o detaljima, po ugovoru o tišini općenito jako malo možemo pričati o showu dok traje. Postoje tu i neke globe ako se ugovor prekrši, malo veće globe, tako da se nećemo zezati, sa smiješkom nam je uvodno rekao Bruno Banfić (21), mladi pjevač i natjecatelj u RTL-ovu showu “Zvijezde”.

Nije baš obećavajuće za početak, ali ima se tu svejedno što reći… Priča je, uostalom, poznata, Bruno i njegova djevojka Ana Rovišan (22) bili su na istoj audiciji, oboje su prošli u sljedeću fazu, pokazali koliko dobro pjevaju, ali i koliko se vole. Bruno je, naime, zaplakao dok je gledao i slušao svoju Anu, a mala nezgoda u svemu tome je to što je sjedio na stolici Andree Andrassy, pa je te suze vidjela cijela Hrvatska.

– Da, nisam baš očekivao da ću se rasplakati… – govori nam Bruno uz kavu koji dan prije nego što je audicija emitirana.

Uz njega je, naravno, i djevojka Ana, ipak je ovo njihova zajednička priča.

– Pitao sam ljude iz produkcije bi li mogao nekako pogledati njezin nastup, nekako sam ih uspio nagovoriti, a na kraju sam i sebe iznenadio s tim suzama. Neobično mi je to zato što stvarno nisam takav tip. Evo, pitaj Anu, ne znam je li me ona ikad vidjela da plačem. Ali eto, očito plačem jedino na televiziji – objašnjava Bruno “slučaj suze” pa nastavlja:

– Uh, borba je bila od prve sekunde njezine pjesme, dio se vidio i na telki, ali zapravo je bilo i puno gore. Pokušao sam se suzdržati, a onda se brada krenula tresti i morao sam popustiti. Na kraju je, čini mi se, ispalo lijepo.

U trenucima dok je pjevala, Ana nije imala pojma što se događa.

– Ma kakvi, nisam imala pojma da plače. Nisam vidjela ništa, zapiljila sam se u jednu točku i pjevala. Iako, vidjela sam da sjedi gore kad sam dolazila na pozornicu – priča Ana, a ubacuje se opet Bruno:

– Kad me ugledala i nasmijala se, znao sam da će razvaliti. Tako je i bilo…

Veću tremu, kažu gotovo u glas, imali su zbog ovog drugog nego zbog sebe, ali tako to valjda ide kad je ljubav prava.

– Inače Ana slovi za veliku tremašicu, ali ispalo je da je mene trema pojela, a ona je razvalila – govori Bruno, a ovaj put ubacuje se Ana:

– On je nastupio prije mene i kad sam vidjela da je prošao, odmah mi je bilo lakše. Mislila sam, ako i ne prođem, barem je jedno od nas prošlo…

Nije bilo lako šutjeti pred obitelji i prijateljima, jer ugovor zabranjuje da se čak i najbližima govori išta o showu, ali barem su uspjeli okupiti prijatelje na gledanju audicije.

– Bilo nas je više od 20 u stanu, navijalo se, skandiralo, a usput su me i malo zezali što sam se rasplakao – kaže Bruno.

Odmah ga je Jacques Houdek prepoznao, jer bio je Bruno i u Voiceu, a i svi troje su Velikogoričani. Ana i Bruno ušli su i u Jacquesov tim, gotovo da su se mogli nalaziti i u ovdje, doma…

– Možda i bi, ali mislim da Jacques više ne živi u Gorici, tako da to nije bila opcija – kazala je Ana.

Što se događalo u nastavku showa i koliko su daleko otišli doznat ćemo tek kad i te emisije budu emitirane, ali Ani i Bruni to ionako nije osnovna preokupacija. Osim što su u vezi, što se očito svidjelo i producentima showa, oni zajedno i sviraju.

– Ja sam pet godina bio u bendu Ritam ulice, a Ana nam se priključila posljednje tri godine. Kroz taj bend smo razvili veliko prijateljstvo, a kako smo slični i po glazbenom ukusu, po stvarima koje volimo, odlučili smo nakon raspada benda krenuti kao ‘Bruno&Ana acoustic duo’. Sviramo po kafićima, restoranima, imamo jako puno posla, i to nam je trenutačno glavna preokupacija – objašnjava Bruno.

Kroz glazbu se, eto, rodila i ljubav.

– Dugo smo mi bili pravi prijatelji, ja sam imala dečka, a on curu, ali uvijek je tu bilo nešto u zraku. Spetljali smo se tek nakon što se bend razišao, čak smo se tome i odupirali, da ne upropastimo prijateljstvo, ali ovo se očito moralo dogoditi – priča nam Ana dok je Bruno zaljubljeno gleda.

Njima je, shvatili ste, život pjesma. Oboje cijeli život pjevaju, Bruno je završio i osnovnu glazbenu školu svirajući gitaru, a u glazbi vide i svoju budućnost.

– Ja sam oduvijek pjevala, pa me mama upisala u Rock akademiju i prije nego što je to zbog mojih godina bilo moguće. Išla sam na tečajeve jako dugo, sve dok nisam ušla u bend. Kad smo krenuli s tim, shvatila sam da se i definitivno želim baviti glazbom – kaže Ana.

Bruno je, s druge strane, inicijalno imao malo drukčije planove.

– Kao klinac sam htio svirati bubnjeve, ali kad sam imao osam godina, baka i dida su mi kupili gitaru. S vremenom sam je zavolio i danas mi je drago da je tako ispalo. Da sam ostao bubnjar, tko zna bi li se danas uopće bavio glazbom – govori Bruno.

Nije bio baš oduševljen što su ga i u “Zvijezdama” odmah označili kao nećaka Ivane Banfić, što ga prati tijekom cijele njegove mlade karijere.

– Ivana mi je teta i ne sramim se ja toga. Dapače, jako je volim i sretan sam što je tu, uz mene, jer puno je toga prošla, puno toga zna o ovom poslu, no više bih volio da me ljudi gledaju kao Brunu, a ne kao njezina nećaka. Ne volim igrati na tu kartu. Uostalom, nas dvoje najmanje pričamo o glazbi – objasnio je Bruno.

Dok je on svih ovih godina pokušavao pronaći svoj put, bez poveznica s tetom Ivanom, Ana je imala potpuno drukčiji problem.

– Imala sam veliki problem s čvorićima na grlu. Ne znam odakle i zašto, ali grlo bi mi se upalilo nakon svakog nastupa. Neke gaže smo morali i otkazivati zbog toga. Dugo je to trajalo, godinama, bila sam često i na tabletama, a tek ove godine sam došla do neke normale, do faze da mogu početi za pravo učiti pjevati. Puno su mi pomogli u školi pjevanja, radila sam posebne vježbe za glasnice, bez toga nikad ne bih riješila taj problem – priznaje Ana.

Prve korake su, eto, napravili. Ljudi znaju za njih kao acoustic duo, znaju ih sad i iz “Zvijezda”, ali puno je još planova u njihovim glavama. I svi su, pogađate, vezani uz glazbu.

– Uživamo u svirkama kao duo, radimo ono što volimo, a u tome svemu nešto se uspije i zaraditi, ali normalno da želimo biti poznati i uspješni pjevači. Na nama je da damo sve od sebe, pa ćemo vidjeti što će to donijeti – kazao je

Bruno, a nastavila je Ana:

– Želim se baviti glazbom na bilo koji način, jedino ne želim pjevati ono što ne volim. Radije ću ostati na ovakvom ‘gažiranju’ nego da odem u tom smjeru.

Imaju, jasno, i neke svoje ideale, uzore, pjevače i pjevačice kakvi bi jednog dana i sami željeli biti.

– Meni je Nina Badrić nekakva vodilja u svemu ovome. Radi ono što voli, pjeva odlično, nikad se nije prodala, ostala je svoja cijeli život, a radi odlične stvari. Nju baš jako cijenim, od prvog dana ostala je ista. I nikad se nije skidala, što je također jako važno, gradila je karijeru isključivo na svom pjevanju – kaže Ana, a svog omiljenog pjevača predstavlja i Bruno:

– Iznimno cijenim Tonyja Cetinskog, prema meni se pokazao kao veliki čovjek nakon Voicea. Takav tip pjevača bih i ja volio biti jednoga dana.

Oboje pjevaju, ali Bruno i piše pjesme. Za početak za sebe, a s vremenom je plan raditi i duete. No prva faza je pokušaj njegove solo karijere.

– Imam u pripremi neke pjesme, ali nisam još nijednu izdao, tako da bih prije rekao da pokušavam pisati pjesme nego da ih pišem, ha, ha. U narednih par mjeseci trebalo bi nešto od toga i izaći, za početak ću ja biti sam, a u budućnosti ćemo možda pokušati i kao duo. Idem se baciti prvi u vatru pa ćemo vidjeti – završio je Bruno.

Suze su se osušile, ta je avantura iza njih, a pred njima je budućnost. Prema svemu sudeći, zajednička budućnost.

Sport

Golčina, golčina i golčina! Majstorskim potezima osvojili Maksimir

Nogometaši Gorice u trećoj su utakmici nove sezone došli do prve pobjede. U Maksimiru je rezultatom 3-1 pala Lokomotiva, a golove su zabijali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Erceg. I ne znaš koji je ljepši…

Objavljeno

na

Objavio/la

Da je netko uoči gostovanja kod Lokomotive ponudio bod, vjerojatno bi ga mnogi u goričkom ekspediciji rado prihvatili. Gorica je putovala na Maksimir šest dana nakon poraza na Poljudu, u trećem gostovanju u sklopu ovog neobično gostujućeg otvaranja sezone, kod momčadi koja je skupila četiri boda u prva dva kola. Bod je djelovao kao dobar ulov, ali ulovili su Carević i njegovi igrači – sva tri!

Kad se sjetiš koliko se Gorica mučila na gostovanjima prošle sezone, koliko je dugo bila bez ijednoga boda, posebno je bilo slatko proslaviti prvu pobjedu već iz trećeg pokušaja. Kad shvatiš da je ta pobjeda došla u fazi kad Gorica nije do kraja posložena, i to uz partiju koja izaziva samo komplimente, cijeli doživljaj još je i bolji! Dugo već to nismo mogli reći, ali ovoga puta definitivno možemo:

Gorica je u gostima odigrala vrhunsku utakmicu, Gorica je u gostima i više nego zasluženo pobijedila!

S obzirom na izostanak Durakovića, trener Carević ovom je prilikom postavio Čabraju na lijevog stopera/beka, Leša centralno, a sjajnog Jakova Filipovića na poziciju desnog stopera. Lijevo je tako završio Vrzić, a desno je od prve minute priliku dobio novi igrač, Slovenac Žan Trontelj. Ako je suditi po ovih 90 minuta, veliko, ozbiljno pojačanje za Goricu… Sredinu su držali Pozo i Pršir, malo ofenzivnije operirali su Kavelj i Pavičić, a u vrhu napada Čuić.

Imala je Gorica priliku preko Vrzića već nakon 20-ak sekundi, od početka pokazala da želi igrati, zabiti gol, dobiti utakmicu, ali vrlo rano je krenulo po zlu. Nakon duela u kojem je klupa Gorice tražila prekršaj na Vrziću hitro su “lokosi” odjurili naprijed, a ubacivanje s desne strane zamalo je ulovio golman Davor Matijaš. Zamalo, ali nije. Lopta je izmigoljila iz ruku, napadač Vuković je naišao, Matijaš ga je zakažio… I to je treći penal protiv Gorice u dvije utakmice?! S bijele točke precizan je bio Domagoj Antolić.

Nije to previše pokolebalo Goričane, koji su se uspjeli nametnuti protivniku i dominirati u posjedu u ostatku poluvremena. Nije tu bilo velikih, izrađenih prilika, ali o vremenu provedenom u blizini protivničkoga gola puno će reći podatak da je Gorica imala čak deset kornera u prvom poluvremenu! Ali, vodstvo je imala Lokomotiva…

Tražeći novu energiju i novi impuls, Carević je na poluvremenu aktivirao Antu Ercega, prvi put ove sezone, a u svlačionici je ostao Čuić. Taj željeni impuls se i dogodio, a do eksplozije je došlo u 52. minuti. Pozo je poslao lijepu dugu loptu na Trontelja, koji je utrčao iz pozadine i iz prve vratio za Juricu Pršira na rub kaznenog prostora. Kapetan je iz prve “poklopio” loptu i jako lijepo pogodio za 1-1. Potez majstora, nema što…

Novi takav stigao je samo četiri minute poslije. Napala je Gorica po lijevoj strani, prvi pokušaj odbila je domaća obrana, no tad je lopta došla do Ikera Poza. Španjolac se stigao okrenuti oko svoje osi, namjestiti se na udarac i perfektno pogoditi u rašlje domaćega gola. Posavec je na vratima Lokomotive mogao samo ispratiti pogledom i eventualno zapljeskati. Sjajan, prelijep gol, prvi za Ikera Poza u HNL-u!

Uspjela je Gorica nakon toga “ubiti” utakmicu, umiriti je taman toliko da je riješi kad se ukaže prilika za to. Ukazala se u 85. minuti, kad se u dobrom svjetlu prvo predstavio debitant Ognjen Bakić, koji je presjekao loptu i dao za Ercega. A onda… Prethodna dva gola bila su prekrasna, ali potez utakmice ipak se dogodio u ovim trenucima. Ante je povukao, ušao u kazneni prostor, lažnjakom povaljao travu s protivničkim stoperom, pa vanjskom stranom kopačke plasirao loptu za konačnih 3-1.

– Mislim da smo stvarno zaslužili ovu pobjedu. Bili smo dobri i u prvom poluvremenu, iako malo nekonkretni u nekim situacijama. Imali smo deset kornera, ali imali smo i negativan rezultat. Međutim, nismo klonuli duhom, jer bili smo svjesni da smo dobri, da smo u utakmici. U drugom poluvremenu smo to i pokazali, a nagrada je stigla kroz ta tri prekrasna gola. Baš sam jako zadovoljan, baš smo bili dobri! – rekao je trener Mario Carević.

S ova tri boda, ali i s ovom dozom samopouzdanja, puno će lakše biti i putovati u Vinkovce sljedećeg vikenda, na noge novom prvoligašu Vukovaru… Gorica raste, Gorica je sve bolja!

Nastavite čitati

Obrazovanje

Modularna nastava stiže u strukovne škole, što to znači za učenike i roditelje?

Modul se izvodi onoliko dugo koliko je potrebno da učenici usvoje određena znanja i vještine.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: lil artsy/pexels.com

Mnogi roditelji i učenici susreli su se s pojmom modularne nastave tek na upisima. Mile Živčić, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) nedavno je gostovao u podcastu kojeg vodi Srednja.hr. Tamo je istaknuo kako se roditelji ne trebaju brinuti.

Reforma strukovnog obrazovanja pokrenuta je nakon gotovo tri desetljeća tijekom kojih se planovi i programi nisu značajnije mijenjali. Kako ističe Živčić, cilj modularne nastave jest stvoriti dinamičniji, fleksibilniji i inovativniji sustav koji bolje odgovara potrebama današnjih učenika, ali i poslodavaca. U izradu reforme uključeni su nastavnici, ravnatelji škola, akademska zajednica i poslodavci, a Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih razvija projekt od 2018. godine. “Strukovnom obrazovanju trebali su novi kurikuli, a uz njih i promjene koje će učenicima donijeti suvremeniji način učenja i stjecanja vještina”, pojašnjava Živčić.

Za razliku od osnovne škole, gdje predmeti traju cijelu nastavnu godinu, modularna nastava donosi drukčiji pristup. Modul se izvodi onoliko dugo koliko je potrebno da učenici usvoje određena znanja i vještine. Tako jedan modul može trajati mjesec dana, drugi tri mjeseca, a neki i cijelo jedno polugodište.

Moduli su zamijenili sve strukovne predmete, ali i dio općeobrazovnih poput Fizike, Kemije, Biologije i Informatike. “Učenike od jeseni čeka njihova škola, učionica, nastavnici i nastava koja bi trebala biti dinamičnija nego što su navikli. Ni roditelji ni učenici ne trebaju se opterećivati terminologijom, to je posao nastavnika i ravnatelja. Za učenike je najvažnije da nastava ostaje nastava, samo organizirana na novi način”, ističe Živčić.

Iako je riječ o velikoj promjeni u obrazovnom sustavu, učenici neće osjetiti radikalni zaokret već postupan prelazak na fleksibilniji model. Obrazovni sustav često ja na meti kritika kao nešto što je zastarjelo i ne ide naprijed. Stoga će biti zanimljivo gledati hoće li ovakvi eksperimenti promijeniti to i otvoriti vrata prema novim idejama za poboljšanje.

Nastavite čitati

Vijesti

Stiže isplata nacionalne naknade! Više od 18 tisuća građana prima novac za srpanj

Od ponedjeljka 18. kolovoza više od 18 tisuća starijih građana dobit će nacionalnu naknadu iz državnog proračuna, a poznati su i uvjeti za ostvarivanje ovog prava.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: pexels.com

Isplata nacionalne naknade za starije osobe za srpanj 2025. počinje u ponedjeljak, 18. kolovoza, za korisnike koji primanja primaju na račune u poslovnim bankama. Naknadu u iznosu od 154,50 eura dobit će 18.855 građana, od čega je više od 80 posto žena. Za isplatu je iz državnog proračuna osigurano gotovo 2,91 milijun eura.

Nacionalna naknada za starije osobe od 1. siječnja ove godine iznosi 154,50 eura. To pravo mogu ostvariti hrvatski državljani stariji od 65 godina koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od najmanje deset godina neposredno prije podnošenja zahtjeva, uz ispunjavanje dodatnih uvjeta propisanih zakonom.

Među tim uvjetima su:

  • Da korisnik ne prima mirovinu niti je osiguranik obveznog mirovinskog osiguranja
  • Da njegov prihod (ili prihod članova kućanstva po članu) u prethodnoj godini ne prelazi 309 eura mjesečno
  • Da ne prima zajamčenu minimalnu naknadu niti mu je priznato pravo na smještaj prema propisima o socijalnoj skrbi te da nije sklopio ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka raskida ili poništenja takvog ugovora

Pravo na nacionalnu naknadu priznaje se od dana podnošenja zahtjeva ako su svi uvjeti ispunjeni. Ako korisnik prima mirovinu ili zajamčenu minimalnu naknadu, pravo može ostvariti od prvog dana nakon prestanka tih isplata.

Zahtjev za ostvarivanje nacionalne naknade može se predati tijekom cijele godine – osobno u područnoj jedinici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) prema prebivalištu, preporučenom poštom ili elektroničkim putem preko sustava e-Građani.

Nastavite čitati

Vijesti

Šćitarjevo i ove godine organizira tradicionalan doček hodočasnika

Na meniju su mirisni kolači, topli štrukli, piroške, sendviči, svježe voće te topli i hladni napitci poput kave, čaja i vode…

Objavljeno

na

Objavio/la

Mještani Šćitarjeva, udruženi s mjesnim odborom i lokalnim udrugama, ponovno su pokazali svoju gostoljubivost organizirajući tradicionalni doručak za hodočasnike na putu prema Mariji Bistrici. Pripreme su već u punom jeku, a cilj je putnicima namjernicima ponuditi više od samog obroka.

Kao i svake godine, hodočasnike će dočekati bogata ponuda puna domaćih delicija. Na meniju su mirisni kolači, topli štrukli, piroške, sendviči, svježe voće te topli i hladni napitci poput kave, čaja i vode. Organizatori naglašavaju kako je sve pripremljeno s ljubavlju, a posebnu radost im pruža sudjelovanje brojnih volontera. Iako je jezgra organizacijskog tima uigrana, svake se godine pridružuju i novi članovi, što jamči dug život ovoj lijepoj tradiciji.

“Naša je želja da ova tradicija živi još dugo, dugo,” poručuju iz organizacije.

Nastavite čitati

Sport

VIDEO ‘Jelavić mi je prijatelj, momčad mu je opasna, ali mi smo spremni!’

Nogometaši Gorice u subotu od 18.15 sati kreću u svoje treće gostovanje zaredom, ovoga puta kod Lokomotive na Maksimiru. Nema Durakovića i Perića, možda ni Ercega, ali odmah će zato u vatru novi desni bek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je 17-godišnji Nikica Jelavić, mladi napadač GOŠK-a iz Gabele, stigao na Poljud u ljeto 2002. godine, u svlačionici ga je dočekao i tri godine stariji Mario Carević. Kratko su igrali zajedno, već u siječnju 2004. Car je otišao u Saudijsku Arabiju i putevi im se nakon toga više nisu sretali. Carević je prošao Njemačku, Belgiju i Izrael, Jelavić svoju priču gradio preko Austrije i Škotske sve do elitnog svijeta Premiershipa, a putevi će im se opet spojiti – ove subote u Maksimiru!

– Poznajemo se, bili smo cimeri, igrali smo skupa… Dobri smo prijatelji – kaže Carević dvadeset i nešto godina poslije.

Gorica će u subotu od 18.15 sati gostovati kod Lokomotive, koju vodi prijatelj i bivši suigrač. Nije to posebno neobična situacija u svijetu HNL-a, često smo gledali te “prijateljske utakmice” na klupama, a to obično znači da jedan drugoga jako dobro poznaju.

– Vidi se njegova ideja u ova prva dva kola, dosta su organizirani defenzivno, kad stanu u ‘petorku’ otraga ne daju ti ni puno dubine ni međuprostora. Dobro se otvaraju, imaju puno dubine, a imaju i tog malog Krivaka, koji ti može napraviti probleme u situacijama jedan na jedan. Dosta su raznovrsni,Antolić, Pajač, Leovac dajustabilnost i iskustvo, a ostatak je dosta mlad i motiviran, imaju dobar balans i zbilja su me ugodno iznenadili – kaže Carević.

Gorica u treće kolo donosi jedan bod, osvojen u Varaždinu, dok se s Poljuda vratila praznih ruku.

– Rekao sam i odmah nakon utakmice da mogu biti djelomično zadovoljan izvedbom, ali ne i rezultatom. To je dosta dobro izgledalo, iako nam fale još neke stvari za nadogradnju, da smo još opasniji po dubini. Radimo na tome i mislim da će to u budućnosti biti bolje. Moramo nastaviti raditi i izvući pouke iz te utakmice. Nažalost, ostali smo s igračem manje, izgubili utakmicu, ali mislim da smo bili dosta dobri to prvo poluvrijeme – pronalazi Carević povod za optimizam.

Lokomotiva iz prva dva kola ima četiri boda, a protivnik tog tipa zahtijevat će i nešto drukčiji pristup.

– Čeka nas jedna drugačija utakmica, drugačiji protivnik, koji je u prva dva kola pokazao da je dobro organiziran u defenzivi i da su u kontranapadu odlični. Morat ćemo biti maksimalno koncentrirani i motivirani, moramo dobro pripremiti utakmicu da bi tu mogli uzeti nešto – kaže trener Gorice.

“Uzeti nešto” u prijevodu znači da ni jedan bod s trećeg uzastopnoga gostovanja ne bi bio loš.

– Svaku utakmicu pripremamo za pobjedu, ali pitanje je je li to svaki put i realnost ili nam nešto ipak fali. A ja mislim da nam u ovom trenutku fali nešto da bi pobjeđivali u kontinuitetu. Mislim da smo i na Poljudu hrabro izlazili, kad smo mogli, visoko, da smo stvarno tražili taj visoki presing i iz tih situacija smo bili opasni. Igrat ćemo i dalje svoju igru, ostavit ćemo te neke generalne principe, ali ćemo se i adaptirati na protivnika, u nekom manjem postotku. I to je kvaliteta, da limitiraš suparnika u njihovim dobrim stvarima i da pokušaš iskoristiti njihove nedostatke, jer svatko ima nedostataka. Mi smo se odmorili i osvježili, spremni smo – ističe Carević.

Od ove utakmice moći će računati i na novoga igrača, 25-godišnjeg Slovenca Žana Trontelja, koji će morati odmah u vatru.

– Hoće, konkurirat će za utakmicu, iako nije na 100 posto. Ta pozicija nam je zbilja bila gorući problem i doveli smo Trontelja, igrača koji je potentan, brz, dobro napada dubinu… Klasične karakteristike za beka. Mislim da će nam stvarno dobro doći, s obzirom na to da smo ostali samo na malom Kasumoviću – zaključio je Carević.

Neće biti na Poljudu isključenog Durakovića, neće biti ni ozlijeđenog Perića, a i dalje je upitan iskusni Erceg. Svi ostali su tu, željni prilike, a prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Josić, Filipović, Leš – Trontelj, Pozo, Pršir, Čabraja – Pavičić, Kavelj – Čuić

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno