Vijesti
Ljubav među Zvijezdama: ‘Nikad ne plačem, a zbog nje se rasplačem na TV-u…’
Ana Rovišan i Bruno Banfić oduševili su u subotnjem izdanju RTL-ovih “Zvijezda”. Pjevaju zajedno, u ljubavnoj su vezi, a u budućnosti se, kažu u glas, vide samo u glazbi
Ne smijemo baš o detaljima, po ugovoru o tišini općenito jako malo možemo pričati o showu dok traje. Postoje tu i neke globe ako se ugovor prekrši, malo veće globe, tako da se nećemo zezati, sa smiješkom nam je uvodno rekao Bruno Banfić (21), mladi pjevač i natjecatelj u RTL-ovu showu “Zvijezde”.
Nije baš obećavajuće za početak, ali ima se tu svejedno što reći… Priča je, uostalom, poznata, Bruno i njegova djevojka Ana Rovišan (22) bili su na istoj audiciji, oboje su prošli u sljedeću fazu, pokazali koliko dobro pjevaju, ali i koliko se vole. Bruno je, naime, zaplakao dok je gledao i slušao svoju Anu, a mala nezgoda u svemu tome je to što je sjedio na stolici Andree Andrassy, pa je te suze vidjela cijela Hrvatska.
– Da, nisam baš očekivao da ću se rasplakati… – govori nam Bruno uz kavu koji dan prije nego što je audicija emitirana.
Uz njega je, naravno, i djevojka Ana, ipak je ovo njihova zajednička priča.
– Pitao sam ljude iz produkcije bi li mogao nekako pogledati njezin nastup, nekako sam ih uspio nagovoriti, a na kraju sam i sebe iznenadio s tim suzama. Neobično mi je to zato što stvarno nisam takav tip. Evo, pitaj Anu, ne znam je li me ona ikad vidjela da plačem. Ali eto, očito plačem jedino na televiziji – objašnjava Bruno “slučaj suze” pa nastavlja:
– Uh, borba je bila od prve sekunde njezine pjesme, dio se vidio i na telki, ali zapravo je bilo i puno gore. Pokušao sam se suzdržati, a onda se brada krenula tresti i morao sam popustiti. Na kraju je, čini mi se, ispalo lijepo.
U trenucima dok je pjevala, Ana nije imala pojma što se događa.
– Ma kakvi, nisam imala pojma da plače. Nisam vidjela ništa, zapiljila sam se u jednu točku i pjevala. Iako, vidjela sam da sjedi gore kad sam dolazila na pozornicu – priča Ana, a ubacuje se opet Bruno:
– Kad me ugledala i nasmijala se, znao sam da će razvaliti. Tako je i bilo…
Veću tremu, kažu gotovo u glas, imali su zbog ovog drugog nego zbog sebe, ali tako to valjda ide kad je ljubav prava.
– Inače Ana slovi za veliku tremašicu, ali ispalo je da je mene trema pojela, a ona je razvalila – govori Bruno, a ovaj put ubacuje se Ana:
– On je nastupio prije mene i kad sam vidjela da je prošao, odmah mi je bilo lakše. Mislila sam, ako i ne prođem, barem je jedno od nas prošlo…
Nije bilo lako šutjeti pred obitelji i prijateljima, jer ugovor zabranjuje da se čak i najbližima govori išta o showu, ali barem su uspjeli okupiti prijatelje na gledanju audicije.
– Bilo nas je više od 20 u stanu, navijalo se, skandiralo, a usput su me i malo zezali što sam se rasplakao – kaže Bruno.
Odmah ga je Jacques Houdek prepoznao, jer bio je Bruno i u Voiceu, a i svi troje su Velikogoričani. Ana i Bruno ušli su i u Jacquesov tim, gotovo da su se mogli nalaziti i u ovdje, doma…
– Možda i bi, ali mislim da Jacques više ne živi u Gorici, tako da to nije bila opcija – kazala je Ana.
Što se događalo u nastavku showa i koliko su daleko otišli doznat ćemo tek kad i te emisije budu emitirane, ali Ani i Bruni to ionako nije osnovna preokupacija. Osim što su u vezi, što se očito svidjelo i producentima showa, oni zajedno i sviraju.
– Ja sam pet godina bio u bendu Ritam ulice, a Ana nam se priključila posljednje tri godine. Kroz taj bend smo razvili veliko prijateljstvo, a kako smo slični i po glazbenom ukusu, po stvarima koje volimo, odlučili smo nakon raspada benda krenuti kao ‘Bruno&Ana acoustic duo’. Sviramo po kafićima, restoranima, imamo jako puno posla, i to nam je trenutačno glavna preokupacija – objašnjava Bruno.
Kroz glazbu se, eto, rodila i ljubav.
– Dugo smo mi bili pravi prijatelji, ja sam imala dečka, a on curu, ali uvijek je tu bilo nešto u zraku. Spetljali smo se tek nakon što se bend razišao, čak smo se tome i odupirali, da ne upropastimo prijateljstvo, ali ovo se očito moralo dogoditi – priča nam Ana dok je Bruno zaljubljeno gleda.
Njima je, shvatili ste, život pjesma. Oboje cijeli život pjevaju, Bruno je završio i osnovnu glazbenu školu svirajući gitaru, a u glazbi vide i svoju budućnost.
– Ja sam oduvijek pjevala, pa me mama upisala u Rock akademiju i prije nego što je to zbog mojih godina bilo moguće. Išla sam na tečajeve jako dugo, sve dok nisam ušla u bend. Kad smo krenuli s tim, shvatila sam da se i definitivno želim baviti glazbom – kaže Ana.
Bruno je, s druge strane, inicijalno imao malo drukčije planove.
– Kao klinac sam htio svirati bubnjeve, ali kad sam imao osam godina, baka i dida su mi kupili gitaru. S vremenom sam je zavolio i danas mi je drago da je tako ispalo. Da sam ostao bubnjar, tko zna bi li se danas uopće bavio glazbom – govori Bruno.
Nije bio baš oduševljen što su ga i u “Zvijezdama” odmah označili kao nećaka Ivane Banfić, što ga prati tijekom cijele njegove mlade karijere.
– Ivana mi je teta i ne sramim se ja toga. Dapače, jako je volim i sretan sam što je tu, uz mene, jer puno je toga prošla, puno toga zna o ovom poslu, no više bih volio da me ljudi gledaju kao Brunu, a ne kao njezina nećaka. Ne volim igrati na tu kartu. Uostalom, nas dvoje najmanje pričamo o glazbi – objasnio je Bruno.
Dok je on svih ovih godina pokušavao pronaći svoj put, bez poveznica s tetom Ivanom, Ana je imala potpuno drukčiji problem.
– Imala sam veliki problem s čvorićima na grlu. Ne znam odakle i zašto, ali grlo bi mi se upalilo nakon svakog nastupa. Neke gaže smo morali i otkazivati zbog toga. Dugo je to trajalo, godinama, bila sam često i na tabletama, a tek ove godine sam došla do neke normale, do faze da mogu početi za pravo učiti pjevati. Puno su mi pomogli u školi pjevanja, radila sam posebne vježbe za glasnice, bez toga nikad ne bih riješila taj problem – priznaje Ana.
Prve korake su, eto, napravili. Ljudi znaju za njih kao acoustic duo, znaju ih sad i iz “Zvijezda”, ali puno je još planova u njihovim glavama. I svi su, pogađate, vezani uz glazbu.
– Uživamo u svirkama kao duo, radimo ono što volimo, a u tome svemu nešto se uspije i zaraditi, ali normalno da želimo biti poznati i uspješni pjevači. Na nama je da damo sve od sebe, pa ćemo vidjeti što će to donijeti – kazao je
Bruno, a nastavila je Ana:
– Želim se baviti glazbom na bilo koji način, jedino ne želim pjevati ono što ne volim. Radije ću ostati na ovakvom ‘gažiranju’ nego da odem u tom smjeru.
Imaju, jasno, i neke svoje ideale, uzore, pjevače i pjevačice kakvi bi jednog dana i sami željeli biti.
– Meni je Nina Badrić nekakva vodilja u svemu ovome. Radi ono što voli, pjeva odlično, nikad se nije prodala, ostala je svoja cijeli život, a radi odlične stvari. Nju baš jako cijenim, od prvog dana ostala je ista. I nikad se nije skidala, što je također jako važno, gradila je karijeru isključivo na svom pjevanju – kaže Ana, a svog omiljenog pjevača predstavlja i Bruno:
– Iznimno cijenim Tonyja Cetinskog, prema meni se pokazao kao veliki čovjek nakon Voicea. Takav tip pjevača bih i ja volio biti jednoga dana.
Oboje pjevaju, ali Bruno i piše pjesme. Za početak za sebe, a s vremenom je plan raditi i duete. No prva faza je pokušaj njegove solo karijere.
– Imam u pripremi neke pjesme, ali nisam još nijednu izdao, tako da bih prije rekao da pokušavam pisati pjesme nego da ih pišem, ha, ha. U narednih par mjeseci trebalo bi nešto od toga i izaći, za početak ću ja biti sam, a u budućnosti ćemo možda pokušati i kao duo. Idem se baciti prvi u vatru pa ćemo vidjeti – završio je Bruno.
Suze su se osušile, ta je avantura iza njih, a pred njima je budućnost. Prema svemu sudeći, zajednička budućnost.
CityLIGHTS
Kotlovina u prvom planu: Ščitarjevo ponovno okuplja gurmane
Kroz ovakve susrete prenose se znanja o pripremi tradicionalnih jela i održava kontinuitet lokalnih običaja.
Sport
Samo Nexe paze! ‘Imamo mentalitet pobjednika, neće im biti lako…’
Rukometaši Gorice predahnuli su nakon posljednje utakmice Lige za prvaka, ali pred njima je i konačna nagrada: polufinale Kupa protiv Nexea, pa razigravanje za treće mjesto u ligi protiv Nexea…
Neće puno pretjerati onaj tko ovih dana ustvrdi da rukomet u Velikoj Gorici trenutačno živi svoje možda i najljepše dane. Bilo je sjajnih generacija i dobrih rezultata i ranije, ali ovo je trenutak u kojem rukometaši Gorice u tri dana osiguraju prvo Final Four kupa, pobjedom protiv favoriziranih Sesveta u gostima, a zatim i potvrde četvrto mjesto u Ligi za prvaka, sigurnom domaćom pobjedom protiv Trogira.
Preostalo je tako samo u zadnjem kolu ovog dijela sezone odraditi domaći sraz sa Sesvetama, koje su također imale svoju računicu. Završilo je na kraju 35-35, pred punim tribinama naše Gradske dvorane, uz rukomet koji se isplati gledati.
– Imala je ova utakmica dosta velik značaj i za nas i za Sesvete – kaže Marin Sorić, golman Gorice, jedan od ključnih ljudi u ovoj priči.
– Mi smo željeli jednu jako dobru sezonu privesti kraju na najbolji način, s pozitivnim rezultatom, a Sesvećani su se borili za svoj povijesni uspjeh, drugo mjesto u prvenstvu i razigravanje sa Zagrebom. To se moglo i osjetiti, utakmica je od početka bila dosta žustra i tvrda. Mi smo u prvom poluvremenu držali vodstvo, na odmor otišli s dva razlike, ali do kraja je bilo gusto i na kraju smo i jedni i drugi sretno i spretno uzeli taj bod. Kad se sve zbroji, možda je to i najpravedniji rezultat, iako kod nas ostaje mala žal za tim drugim bodom, jer željeli smo domaćim navijačima priuštiti tu pobjedu protiv renomiranog protivnika. Sesvetama je na kraju taj bod bio dovoljan, a mi ćemo s Nexeom u razigravanje za treće mjesto. Krećemo s nulte pozicije, pa tko bude bolji!
Ovaj remi s trenutačno drugom momčadi u državi dogodio se bez “četiri i pol” važna igrača na raspolaganju, jer nije bilo ni Grubišića ni Neralića, nije igrao ni Malin, kao ni kapetan Ceković, kojeg je odmijenio Maksimilijan Jurić.
– Baš su nas pred kraj sezone napale ozljede, vjerojatno i od umora i potrošenosti. Uz ta četiri izostanka, još je i crveni karton u 35. minuti dobio Mlakar, jedino preostalo lijevo krilo… Ali eto, mi ostali uspjeli smo se posložiti, koliko god bilo teško i zahtjevno. Dvorana je bila puna, nismo baš ni na to naviknuti, ali pokazali smo da smo postali jedna ozbiljna momčad. Podrška je stizala i s klupe i s tribina, a to nam je puno značilo – kaže Maks i dodaje:
– Prošle sezone nam je nešto falilo u najvažnijim utakmicama, možda i iskustvo, možda i malo tog pobjedničkog mentaliteta, ali ove sezone to smo definitivno preokrenuli. Uz dolazak novih igrača, poput Karaule, koji nam je baš pravi vođa, zajedno s Cekovićem, napravili smo pravi korak naprijed. Uspjesima koje postižemo i koje ćemo nadam se još postizati do kraja sezone, pokazali smo da smo pravi.
Često kroz glavu prođe ta prošla sezone, u kojoj je Liga za prvaka pobjegla na gotovo nevjerojatan način, nakon dva poraza od -14 u dvije ključne utakmice, i to nakon fenomenalnog otvaranja sezone.
– Bilo je to dosta traumatično iskustvo, iako smo u prvom dijelu te prošle sezone igrali stvarno fantastično. Nisam nikad igrao u klubu koji je u prvih desetak utakmica sve pobjeđivao po deset razlike u prosjeku, ali na kraju je splet nesretnih okolnosti doveo do po nas jako lošeg raspleta. U bitnim utakmicama smo podbacili i na kraju ispali za jedan gol… Ali radili smo dalje, a ova sezona je pokazala da se svaki trud isplati. Za sad smo sve ciljeve ostvarili. Osigurali smo plasman u Europu, plasirali smo se na završni turnir kupa, a sad se idemo potući i za to treće mjesto – najavljuje Marin Sorić, inženjer elektrotehnike među goričkim vratnicama.
Ima Sora i objašnjenje za ovako uspješnu sezonu…
– Vođeni smo od vrhunskog trenera, velika zasluga za sve ovo ide Mateju Miškoviću, koji nas je posložio i napravio od nas pobjednike. U svaku utakmicu, tko god bio na suprotnoj strani, ulazimo bez respekta i s jedinim ciljem da osvojimo dva boda. Kako trener to postiže? On više govori djelima nego riječima. Naravno da nas i nabrije i motivira, ali nešto drugo je još važnije. Kad u bilo kojem poslu, pa tako i u sportu, svaka osoba zna što radi u kojem trenutku, uspjeh ne može izostati. Možemo mi izgubiti utakmicu, ali put je ispravan i to će u konačnici doći na vidjelo. Svakim treningom, svakom videoanalizom, svaki od nas napreduje i ide korak po korak prema gore. Dobrim radom i dobrim rezultatima napunili smo se i samopouzdanjem, a posljedično i pobjedničkim mentalitetom, koji nam je prošle sezone falio. Izvukli smo pouke i ove sezone smo u svakoj važnoj utakmici bili na razini i izborili ono što smo željeli.
Nakon remija sa Sesvetama dobili su naši rukometaši tri slobodna dana, a od četvrtka se krenulo s pripremama za Festival rukometa u Poreču, koji je na rasporedu od 21. do 24. svibnja. Gorica i Nexe na rasporedu su u petak, 22. svibnja, s početkom u 19.30 sati.
– Pobijedili smo već Nexe ove sezone. Ne kažem da će se to stalno ponavljati, Nexe je i dalje jedna vrhunska europska momčad, koja je pobijedila i veliki Kiel u Našicama, pa u Njemačkoj ispala tek na sedmerce, ali svakako ćemo pokušati zapapriti im što je više moguće. Pokušat ćemo biti na tragu onoga što smo odigrali u pobjedi protiv njih u Velikoj Gorici, ali i u dobrom dijelu utakmice u Našicama. Vidimo svoju šansu, koja možda nije velika, ali bogami nije ni mala! Dat ćemo sve od sebe da im što više zakompliciramo situaciju i da izborimo finale ako bude ikako moguće – obećao je Sorić, a nadovezao se suigrač Jurić:
– Igramo na neutralnom terenu i vjerujem da su i oni svjesni da im neće biti lako. Pogotovo s obzirom na spoznaju da su nedavno izgubili od nas, i to vrlo uvjerljivo. Na kraju smo dobili sedam razlike, a krenuli smo u utakmicu s 0-6, što jako dobro pokazuje da nikad ne treba odustati. Igrali smo sedam na šest, brzo se vratili, nastavili tim tempom, igrali agresivnu obranu, puno se rotirali… I to je pravi put. Imamo šanse, želimo se dokazati na takvoj sceni i napravit ćemo sve da izborimo to finale sa Zagrebom. Čisto da ne igramo baš samo s Nexeom do kraja sezone, ha, ha…
Plan ne zvuči loše. Kad je već Nexe u polufinalu Kupa, pa onda i u razigravanju za treće mjesto, u utrci do šest bodova (trenutačno je 2-2), ne bi bilo loše malo to “razbiti” jednim povijesnim uspjehom.
Sport
Suze pokraj igrališta: HNK Gorica iznenadila navijača za rođendan
Vjerni navijač HNK Gorice Branimir Kuhar proslavio je 80. rođendan, a tim povodom u klubu su mu pripremili malo iznenađenje, koje mu je predao predsjednik kluba Ilija Karamatić
Nogometaši Gorice možda nemaju navijače koji su posebno brojni, a dijelom i baš zato posebnu pozornost zaslužuju oni koji su tu, koji pokušavaju biti podrška klubu iz svoga grada. Dobro su to poznata lica, ljudi koji su sa svojim miljenicima proputovali cijelu Hrvatsku, a u samu srž te specifične navijačke priče smjestio se jedan poseban lik.
Branimir Kuhar ostavio je iza sebe cijelih osam desetljeća, došlo je vrijeme i za okrugli rođendan, a to je bila prilika koju u klubu nisu propustili.
“Bio je to posebno emotivan dan za naš klub i za jednog našeg vjernog navijača. Predsjednik Ilija Karamatić uručio je dres s potpisima svih igrača Branimiru Kuharu povodom njegovog 80. rođendana.
Uvijek uz teren, na svakoj utakmici i svakom treningu prve momčadi HNK Gorica. Svojom vedrinom, pristupačnošću i neizmjernom ljubavlju prema klubu postao je neizostavan dio naše sportske obitelji. Jer klub čine ljudi poput njega – vjerni, predani i srcem uz Goricu.
Sretan 80. rođendan, Branimire!”, objavili su iz kluba.
Lijepa je to gesta, Branimiru je puno značilo, a svima zajedno ostaje nam nadati se da će nešto slično osjećati i generacije koje dolaze…
CityLIGHTS
PONEDJELJAK Promocija knjige ‘Ožiljci bez rana’
Autorica je dobitnica nagrade Grada Velike Gorice „Zlatna turopoljska podgutnica“, a ove godine dodijeljena joj je i nagrada „Turopoljska poculica“ za kratku priču „Koraci u snijegu“.
Sport
Velikogorički hrvači putuju u Poreč – prvo Europsko prvenstvo, zatim Svjetska serija
HK Velika Gorica 1991 šalje četiri mlada reprezentativca na Europsko prvenstvo, a zatim i seniora Matu Filipovića u Svjetsku seriju hrvanja na pijesku.
-
HOTNEWSprije 3 danaFOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’
-
Vijestiprije 4 danaFOTO Kamion zapeo u križanju kod Petrola, stvorila se velika kolona
-
Vijestiprije 3 danaU petak ujutro dio Velike Gorice ostaje bez struje – evo gdje će se odvijati radovi
-
Priča iz kvartaprije 4 danaLegenda o RVG-u: ‘I najveće zvijezde radije su dolazile k nama nego na HRT…’