Prvi dio prošle sezone na klupi ŽRK Udarnika odradio je Dario Zrnić, koji je na početku priprema za drugu polovicu prvenstva shvatio da to više nije za njega, pa je aktivirana Martina Vugrinović, tajnica kluba. Uz poruku predsjednika Josipa Mučnjaka:
– Došao je trenutak da Martina dobije pravu priliku. Ona nije nikakvo prijelazno rješenje, vjerujem da može voditi našu seniorsku ekipu na duže staze!
Trenerica Martina izvukla je maksimum iz rukometnog proljeća, s oslabljenom ekipom sačuvala mjesto u vrhu tablice, ali kroz sve to i shvatila da možda ovo ipak nije taj trenutak. Razapeta između svih ostalih obaveza u klupskoj operativi i vođenja seniorki, ozbiljno “zakačena” za svoju generaciju 2010., s predsjednikom je dogovorila da se nađe novo rješenje.
A novo rješenje je – Liljana Ivaci. Još jedna trenerica iz klupskog pogona, rukometašica s impresivnom karijerom i stručnjakinja koja se dokazala i u inozemstvu, iskusna i posvećena, odlučila je prihvatiti izazov.
– Nema apsolutno nikakvih imperativa, u svim našim razgovorima o tome nije bilo govora, ali moje je mišljenje da ciljevi moraju biti najviši mogući. Ne pada mi napamet krenuti u sezonu s idejom da se borimo za ostanak u ligi, pa čak ni za sredinu tablice. Ne, cilj nam mora biti da budemo najbolje, da napravimo sve da takve i budemo, pa ćemo vidjeti što će nam to donijeti – kaže Ljiljana, o kojoj smo poneku rečenicu već ispisali povodom osvajanja sedmoga mjesta na državnoj završnici s generacijom 2008.
Ostat će i dalje uz te djevojke, koje će u značajnoj mjeri participirati i u seniorskoj ekipi, a vizija i način rada bit će slični kao što su bili u cijeloj trenerskoj karijeri Ljiljane Ivaci.
– Želim stvoriti ekipu! Kad to kaže, mislim na to da cure dišu jedna za drugu, da su zajedno, jedna uz drugu, jedna za drugu, da su pozitivne i kad je negativno. Ako u tome uspijemo, bit ćemo dobri. Poznajem ove cure, znam što i koliko mogu, a na nama je da iskoristimo sve što imamo. Da bismo to postigli, moramo jako puno raditi i zato ću tražiti maksimalno prisustvo na treninzima. Nema isprika tipa “boli me glava, ne mogu trenirati”, to neće prolaziti. Moramo stalno biti zajedno, na svakom treningu probijati vlastite limite, pri čemu cure moraju trenirati za sebe i za ekipu, a ne za mene. Ako se tako posložimo, ako budemo imali pozitivnu svlačionicu, sve će biti puno lakše – kaže Ljilja.
Kad je riječ o Udarniku i njegovu napretku posljednjih sezona, lako se “zakačiti” za priču o pokušaju proboja u najviši rang hrvatskog ženskog rukometa, što u našem gradu nikad nismo imali. Bez obzira na to koliko je takvo nešto zaista realno…
– Jako dobro znam da bi sve ove cure željele igrati prvu ligu. Ne znam hoće li im Udarnik to ikada moći omogućiti s obzirom na financijske okvire u kojima klub funkcionira, ali to je i manje važno. Mi se moramo boriti za najviše, maksimalne ciljeve, pa što bude. Cure moraju raditi na tome da napreduju na svakom sljedećem treningu, da uče i postaju bolje igračice, jer to je najbolji put do bolje i uspješnije ekipe. Važno je da ove djevojke vjeruju da je to moguće, ali i da rade toliko da to bude moguće ostvariti – zaključila je trenerica Ivaci.
Vratila se u Kurilovec iz Italije nakon tri desetljeća, s idejom da može malo pomoći klubu, da bi se u sljedeće četiri godine dosta toga okrenulo. Do razine da je Ljilja danas potpuno unutra. Do jučer u radu s mlađim kategorijama, a od danas i kao trenerica prve ekipe.