Ljiljana Grozaj oduvijek je voljela ručni rad. Prvo je gledala kako njezina majka Eva šiva, hekla, štrika i veze goblene, a s osam godina uzela je vunu i igle te sama pokušala i – shvatila da joj dobro ide. Nakon toga se, kao rođena Slavonka, okušala i u zlatovezu. No, vjerojatno bi sve ostalo na tome da za svoj ‘gušt’ ponekad napravi kakav ručni rad da nije, sasvim slučajno, vidjela slike napravljene koncem i da se tada u njoj nije probudio inat.
– Jednom je došla u firmu kolegica u mirovini i pokazala što radi. Jako su mi se svidjeli njezini radovi, a ona mi nije htjela ispričati kako to radi. Od nje sam tada za 200-tinjak kuna kupila jednu takvu malu sliku. Tada nigdje nisam mogla naći kako se to zove, ni koja je to tehnika. Ali ja sam znatiželjna i nikada ne odustajem. Doma sam tu sliku toliko dugo proučavala, uzela sam jedan običan karton i na njemu ispikala rupice. Pokušavala sam dobiti to što je ona napravila dok nisam shvatila kako – ispričala je Ljiljana Grozaj koja je prije 10 godina tako otkrila pick point tehniku.
– Pick point tehnika se bazira na tome da izabrani motiv prenesem na karton s mnogo rupica. On služi kao šablona. Potom se drugi karton obloži plišanom tapetom i na njemu ispikaju rupice prema šabloni. Kroz te rupice se provlače niti svilenog ili metaliziranog konca kako bi se dobio željeni motiv – objasnila je.
Uskoro je na internetu pronašla jednu rusku stranicu s puno radova u toj tehnici i po malo počela raditi. Uglavnom je sama otkrivala kako se stvaraju pojedini elementi, a uskoro se svakodnevno od posla knjigovođe opuštala izradom slika raznih motiva.
– Svaka slika je originalna i jedinstvena. I kada radim iste motive, uvijek nešto promijenim. Od motiva sam radila cvijeće, ženske likove, jedno vrijeme su mi bila opsesija ženske face na kojima se ne vide oči nego ih prekriva šešir. Jedno vrijeme su me držali leptiri, pa sam u svim bojama i oblicima radila leptire, pa sunce, par pod kišobranom… – ispričala je umjetnica.
Za neke jednostavnije motive Ljiljani Grozaj treba oko četiri dana, a za komplicirane slike u ovoj tehnici potrebni su i mjeseci rada. No, Ljiljana je predano radila i skupio se tu velik broj djela. Sve to dovelo ju je do izložbi. Prvu je imala još 2012. godine u Galeriji Rudija Stipkovića u Svetom Križu Začretju, a na istom je mjestu 2014. postavljena i druga izložba njezinih radova. Ovoga puta, mogle su se vidjeti i njezine slike u tehnici fimo mase.
Nova strast je čipkanje
Kako joj je otac rodom iz Lepoglave, Ljiljana, koja danas živi u Lukavcu, došla je na ideju da nauči izrađivati lepoglavsku čipku, ali zbog posla nije mogla dva puta tjedno, šest mjeseci, odlaziti na tečaj, pa je to ostavila za mirovinu.
– Budući da ove godine idem u mirovinu, valjda ću imati dovoljno vremena da i to probam. U međuvremenu sam gledala i pašku čipku. Tražila sam na internetu neki tutorial iz kojeg bi naučila i nabasala sam na čunčanu čipku i time sam se oduševila – priča simpatična Ljiljana koja od svibnja prošle godine tako započela i sa čunčanjem, a u međuvremenu je upisala i tečaj paške čipke.
– Tatting je tehnika izrade te čipke. Po legendi su čunčanu čipku izrađivali mornari na brodovima tijekom dugih plovidbi, a po povratku kući poklanjali su ju svojim djevojkama i ženama. Datira s kraja 16. i početka 17. stoljeća. Kada su kraljevi na francuskim dvorovima vidjeli te čipke, htjeli su da se kod njih na dvoru zaposli čipkarica koja će tom tehnikom ukrašavati njihove odjevne predmete. Njome se može napraviti ovratnik, orukavlje, nakit, naušnice i ogrlice, narukvice… – ispričala je Grozaj koja se veseli mirovini jer će se tako moći više posvetiti svojoj umjetnosti.
Želja joj je organizirati i radionice na kojima bi prenijela svoje znanje, a nada se i skoroj izložbi u Velikoj Gorici. No, budući da Ljiljana ima još mnoštvo kreativnih ideja, kaže kako je moguće da na kraju ne uživa u mirovini, već pokrene neki drugi posao.
– Primijetila sam kako Gorica nema niti jednu suvenirnicu i da tu nemate gdje kupiti neki suvenir tipičan za Turopolje i običaje ovoga kraja. I to mi je prošlo kroz glavu. Možda jednog dana, tko zna, hoće li me sve ovo odvesti i u nekakav novi posao – priznaje Ljiljana.
A do tada je vrijeme za novu izložbu na kojoj će ova umjetnica pokazati što je radila posljednjih godinu i pol. Pod nazivom “Slikočipke” u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu 7. prosinca Grozaj će imati prvu izložbu na kojoj će biti predstavljeni radovi u tatting tehnici. Osim toga, posjetitelji će moći vidjeti i njezine slike u pick point tehnici.
U Galeriji Galženica, u sklopu skorašnjeg zatvaranja skupne izložbe 2. Velikogorički salon pod nazivom „Košmari ustraju, ali ustrajemo i mi!” , 04. srpnja u 19 sati održava se besplatno vodstvo izložbom za građane Jozefina Ćurković, autorica i kustosica izložbe, te performans velikogoričke izvedbene umjetnice Ane Katulić „Ekologija uma / Ecology of the Mind”.
O izložbi: Velikogorički salon, trijenalna manifestacija vizualnih umjetnika/ca, ove godine predstavila je svoje drugo izdanje prema kustoskoj koncepciji Jozefine Ćurković „The horrors persist, but so do we!” / „Košmari ustraju, ali ustrajemo i mi!”. Izložba donosi radove 12 vizualnih umjetnika/ca: Nataše Devčić, Marijane Stanić, Marije Lovrić Rajačić, Hane Hanak, Martine Miholić, Ane Katulić, Tare Stanić, Sare Pukanić, Mateja Vukovića, Željke Kaurić, Mirne Nestić i Mihaela Frančića.
Izložba se fokusira na nelagodna afektivna, ali i difuzna osjećajna stanja u kojima popuštamo vlastitim slabostima. Pitanja od kojih polazi su kako, zašto i kada zapadamo u područje „niske frekvencije”? Kako se odnosimo prema tim porivima: udovoljavamo li im, potiskujemo ih ili strateški kontroliramo i zašto? Mogu li, primjerice, ponašanja poput tračanja, opsesivnog praćenja i kratkotrajno nekontrolirano ugađanje za pojedince imati iscjeliteljski učinak? Do koje nam je mjere (i je li uopće) prihvatljiva ideja da je put do samoostvarenja djelomično popločen narcisoidnim preuzimanjem „glavne uloge” nauštrb svih koji nam se nađu na putu? Nadalje, mijenja li se naše poimanje ideja empatije, solidarnosti, srama (osobnog, društvenog, klasnog), susramlja, zavisti, samosažaljenja, tjeskobe? Naposljetku, je li čežnja za dekadentnim i neprimjerenim prijeteći simptom društvene apatije ili je pak strategija pregovaranja sa stvarnošću čiji je cilj učiniti je manje negativnom?
O performansu: Olga Vidačević probudila se jednog jutra ne znajući tko je. Sjela je za računalo, izguglala vlastito ime – ali ništa nije pronašla. Ne postoji. Ili možda postoji – u nečijoj glavi? Je li ona umjetna tvorevina? Ili umjetnica? Olga Vidačević ponekad sama sebi govori na engleskom, ponekad na hrvatskom. Često naglas izgovara koliko je sati, koja je temperatura i kolika je vlažnost zraka. Izmišlja poslovice, razvija metode, pjevuši pop pjesme i promatra muhe u letu. „Ekologija uma / Ecology of the Mind” istražuje međuovisnost elemenata koji oblikuju naš misaoni okoliš, s naglaskom na odnosu svjesnog i nesvjesnog, na procesima koji se odvijaju u stanjima između sna i budnosti. Metodologija rada temelji se na autoričinu bilježenju prvih jutarnjih misli i rečenica, koje kroz izmišljenu personu Olge Vidačević, pokušava racionalizirati, očuvati ih i pročistiti mentalni i fizički prostor od suvišnosti. U tom procesu brišu se granice između stvaralačkog impulsa i ludila i postavlja pitanje: je li ih ikad moguće jasno razlučiti. Gdje je granica stvaranja i gubitka kontrole? Kako oponašanjem i razumijevanjem naše podsvijesti možemo održavati mentalnu higijenu i stvoriti prostor za nove ideje i kreacije?
Folkloraši iz Svete Nedelje, Kupljenova, Dugog Sela, Gorice Svetojanske, Lukavca, Stupnika, Bratine, Križa i Buševca dolaze pokazati svu raskoš županijskog folklora na 25. Smotri koreografiranog folklora Zagrebačke županije.
29.lipnja s početkom u 17 sati u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta folklorna društva provest će nas cijelom Lijepom našom, od Međimurja, Gorskog Kotara, Zagrebačkog Prigorja do Dubrovnika, Turopolja, Bilogore, Bratine i Moslavine.
Organizator smotre je Hrvatski sabor kulture uz domaćinstvo Ogranka Seljačke sloge Buševec i uz pod pokroviteljstvo Zajednice Kulturno umjetničkih udruga Zagrebačke županije.
Najbolji sa smotre predstavljat će našu županiju na 32. Susretima Hrvatskih folklornih ansambala u Čakovcu.
Zaštitnika Novog Čiča, Svetog Ivana Krstitelja, mještani slave kroz nekoliko dana, a centralno događanje, na prostoru Etno naselja Novo Čiče, bila je jučerašnja jubilarna, 20. Međunarodna smotra folklora.
U organizaciji KUD-a Novo Čiče i uz pomoć lokalnih ostalih udruga, sponzora, Grada Velike Gorice i Zagrebačke županije u ovo mjesto je pristiglo 300 folkloraša, iz Slovenije, Srbije, BiH i naše Hrvatske.
Manifestaciju je u ime grada Velike Gorice, otvorila direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović koja je naglasila da manifestacije poput ove šire glas o ljepotama i gostoljubivosti naše županije, kao i bogatoj tradiciji koju domaćini itekako njeguju.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
Domaćini, KUD Čiče odlučio je festival otvoriti s pjesmama posavske tematike kako bi podsjetili na bogatstvo Posavine i ono što je ostavila generacijama u nasljeđe.
–S pjesmom i plesom zajedno promičemo folklornu baštinu, a s nama je Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Jelačić” iz Petrovaradina iz Srbije, Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” Vitez i “Zavidovići” iz BiH, zatim hrvatski folkloraši iz Zasadbrega i Galgova, Rakek iz Slovenije, Udruga bosanskih Posavljaka iz Zagreba. Za 90 sudionika smo organizirali smještaj u našim domaćinstvima i u hotelima, jer dolaze izdaleka, jedino nam je KUD Veleševec ove godine nažalost bio spriječen doći, no nadamo se da će dogodine biti na našoj pozornici – rekao je predsjednik KUD-a Čiče Stipo Duvnjak i pokazao nam prostor oko festivalskog šatora gdje se krčkala kotlovina i gulaš, a šarani na rašljama već su bili spremni za degustaciju.
Foto: Marija Vrbanus/Cityportal
Pogledati i čuti kao naši susjedi njeguju običaje, pjesme i plesove, došao je pogledati velik broj posjetitelja, budući da nastupe folkloraša iz nekoliko država na jednom mjestu ne vidimo često.
Fotografije, poput naslikanih slika, govore tisuću riječi, pa zavirite u veliku foto-galeriju:
Večernja sveta misa na svetkovinu Tijelova u Velikoj Gorici (četvrtak, 19. lipnja 2025.) bila je s početkom u 18:30 sati ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije.
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon mise slijedila je Tijelovska procesija gradskim ulicama prema župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca gdje je bio i svečani završetak.
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 19.06.2025. Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve NBDM do Crkve bl. Alojzija Stepinca. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Blagdan Tijelova je blagdan koji se slavi u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva, odnosno na deveti četvrtak nakon Uskrsa, a njime Katolička crkva slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.
Proslavljeni hrvatski bas-bariton Krešimir Stražanac i istaknuti velikogorički pijanist Krešimir Starčević dobitnici su prestižne godišnje Nagrade “Milka Trnina” – najvećeg strukovnog priznanja na području izvedbene glazbene umjetnosti (klasična glazba).
Prestižnu nagradu od 1958. godine dodjeljuje krovna udruga akademskih glazbenika u Hrvatskoj – Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika, i to za izvanredni doprinos glazbenoj kulturi grada Zagreba i cijele Hrvatske.
Foto: Miro Cvjetko
Stražanac i Starčević nagradu su dobili za klavir u projektu dvostrukog nosača zvuka s popijevkama Blagoja Berse pod nazivom “Blagoje Bersa: Lieder/Songs”, u izdanju ugledne njemačke etikete Hänssler Classic.
Nagradu je, na svečanoj dodjeli u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u ime Krešimira Stražanca preuzela njegova sestra Jelena.