Ljudsko oko je po svojoj građi i funkciji složen organ, vrlo često uspoređivan sa fotoaparatom čiji izum je i nadahnut građom oka. Rožnica, prozirni dio očne jabučice,  kroz koju ulazi svjetlo mogla bi se usporediti sa staklom na otvoru fotoaparata; zjenica koja kontrolira količinu svjetla koje ulazi u oko slična je zatvaraču, dok je mrežnica sa nizom svojih fotoosjetljivih stanica poput filma fotoaparata. I oko i fotoaparat imaju leću koja fokusira dolazeće svjetlo s tim da je leća u fotoaparatu kruta i slika  se izoštri približavanjem ili udaljavanjem leće od senzora, dok je leća oka  mekana i fleksibilna i izoštrava vid time što mijenja oblik.

Prvi kontakt oka i okoline je suzni film, koji štiti oko od sitnih čestica prašine, sprečava isušivanje spojnice i rožnice, održava prozirnosti rožnice i sudjeluje u kvaliteti vidne oštrine, a sastoji se od tri sloja : mucinoznog, vodenog i lipidnog sloja.  Mucinozni sloj je najtanji, nalazi se odmah uz rožnicu i odgovoran je za ravnomjernu raspodjelu suza na istu. Vodeni sloj je srednji i najdeblji i upravo kod njegovog stanjenja najčešće govorimo o suhoći oka, dok je lipidni sloj onaj koji je u kontaktu sa vanjskom okolinom i sprečava pojačano isparavanje suza.

Najčešći simptomi suhog oka su nedostatak suza tj. kronični osjećaj suhoće oka,  zamagljen vid, osjećaj peckanja i žuljanja stranog tijela u oku, osjetljivost na svjetlo, crvenilo oka, osjećaj težine i umora u vjeđama, pretjerano suzenje oka, a mogu traju duže od tri mjeseca. Često dijagnoza suhog oka izazove zabunu kod pacijenata kojima oči jako suze. Radi se o tome da nakon nekog vremena žuljanja, iritacije, peckanja dolazi do pojačanog lučenja suza koje slabo utječe na ublažavanje simptoma jer suze u biti nekontrolirano istječu i nedovoljno štite oko od isušivanja. Do suhog oka može doći i zbog poremećaja u lipidnom sloju što dovodi do pojačanog isparavanja suza i pojačanog isušivanja površine oka. Boravak u uvjetima dodatno isušenog zraka posljedično dovodi do pojačane suhoće oka. Primjer takvih uvjeta su zimi pregrijani prostori koji se centralno zagrijavaju ili  ljeti učestalo korištenje klima uređaja.

Pušenje, alergije, menopauza, kirurški zahvati na očima, ozljeda oka, konzervansi u kapima za oči također mogu biti uzrokom suhog oka. Današnji način života koji podrazumijeva provođenje određenog vremena pred ekranom računala koje toliko zna zaokupiti našu pažnju da manje trepćemo, također mogu dodatno isušiti površinu oka. Tome možemo doskočiti ako ekran računala ne pozicioniramo u razini oka već spustimo 20 stupnjeva niže ispod razine pogleda tako da je pogled usmjeren prema dolje što čini da su vjeđe zatvorene za 2/3, a time je smanjeno i isušivanje površine oka. Korisno je i pravilo 20:20:20 što bi značilo svakih 20 minuta napraviti pauzu od ekrana na 20 sekundi i gledati u daljinu od 20 inča (cca dalje od pola metra).

Neke bolesti također mogu biti uzrokom sindroma suhog oka kao npr. limfom, sarkoidoza, amiloidoza, HIV-infekcija te korištenje određenih lijekova poput antikolinergika, antidepresiva, beta blokatora, lokalna primjena anestetskih kapi u oko. Suho oko može biti i simptom nekih sistemskih bolesti kao što su Sjögrenov sindrom, reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematosus, poliarteritis, Wegenerova granulomatoza, skleroderma, dermatomiozitis i primarna bilijarna ciroza.

Terapiji suhog oka valja pristupiti individualno, a prva linija liječenja su topikalni pripravci, najčešće umjetne suze.  Danas u ponudi osim kapi koje vlaže oko, postoje i oblici koji imaju dodatne komponente koje omogućavaju njihov dugotrajniji učinak te gelovi koji se duže zadržavaju na površini oka.

Jačmenac je lokalizirana infekcija ili upala lojnih žlijezda vjeđe, koja uzrokuje crvenu kvržicu i otok u blizini ruba vjeđe. Infekcija je najčešće uzrokovana bakterijom iz grupe Staphylococcus i može uzrokovati bolnost vjeđe. Na jačmenac možemo nanositi tople, suhe obloge u trajanju 5 do 10 minuta , tri do šest puta dnevno. Nikada ga ne treba istiskivati i najčešće se spontano povuče u roku od tjedan dana. Ako se oteklina ne smanjuje ili se pojavi bol ili kvržica toliko natekne da ometa vid te se opće stanje pogoršava, treba se javiti liječniku. Halacion je vrsta očnog ječmenca, koji je prešao u kroničan oblik. U većini slučajeva ne boli.

Glaukom je nezaobilazna tema kada govorimo o zdravlju oka budući da se radi o drugom najčešćem uzroku sljepoće u svijetu. Javlja se među svim dobnim skupinama iako je najčešći kod pacijenata starije životne dobi, a radi se o kroničnoj, progresivnoj bolesti očnog živca gdje dolazi do propadanja vidnog polja i gubitka vidne funkcije, a glavni čimbenik rizika je povišeni očni tlak koji se stvara u oku kada se naruši otjecanje očne vodice koja služi za prehranu i ispiranje struktura oka. Svaka trideseta osoba na svijetu oboljeti će od glaukoma, a polovica oboljelih ni ne zna da ima glaukom. Ranim otkrivanjem i adekvatnim liječenjem, bolest se može kontrolirati te prevenirati trajni gubitak vida. Osobama starijim od 20 godina preporuča se jednom u 3 do 5 godina obaviti pregled specijalista oftalmologa i mjerenje očnog tlaka, dok se starijima od 40 godina taj pregled preporuča jednom godišnje. Terapija je doživotna i mora biti redovita.

Dijabetička retinopatija  najvažnija je komplikacija dijabetesa na oku kod koje dolazi do oštećenja unutarnjeg sloja oka koji je građen od živčanih stanica, a zove se retina ili mrežnica. Dijabetes je bolest koja oštećuje male krvne žile pa je mrežnica kao tkivo s posebno malim krvnim žilicama posebno pogođena. Iz takvih malih oštećenih krvnih žila dolazi do istjecanja tekućine koja posljedično narušava vidnu oštrinu. U ranoj fazi bolest može biti bez simptoma, a kako napreduje mogu se javit različiti simptomi kao što su crne točke ili niti koje „plutaju“ u vidnom polju, zamućen vid koji može biti i prolazan, poremećaj u percepciji boja i gubitak vida ili „zamračenje“ u dijelu vidnog polja. Dobra kontrola šećera u krvi može usporiti progresiju bolesti.

Senilna makularna degeneracija (SMD) očna je bolest u kojoj propadaju živčane stanice (fotoreceptori) u žutoj točki i  vodeći je uzrok gubitka centralne vidne oštrine populacije starije od 55 godina , a rizični faktori jesu genetika, dob i spol (Ž) te način života (pušenje, pretilost, izloženost UV zračenju bez zaštite, nekontrolirana hipertenzija, neadekvatna prehrana i visoki kolesterol).  Kod uznapredovanog oblika bolesti javljaju se simptomi kao što su poteškoće kod čitanja bez dodatnog svjetla, slika predmeta je mutna, a predmeti su nepravilnog oblika, veličine i boje, osjećaj kao da predmeti poskakuju kada se usredotočimo na njih, problemi u vožnji, poteškoće u razlikovanju detalja, tamna ili zasljepljujuća točka u središnjem vidu. Prehrana ima važnu ulogu u prevenciji SMD, a među tim hranjivim tvarima su dva ključna karotenoida – lutein i zaeksantin. Uz njih, neizostavni nutrijenti za zdravlje očiju još su vitamin D, resveratrol, cink i omega-3 masne kiseline.

Zabrinutost za zdravlje očiju druga je po redu najveća zdravstvena briga populacije na globalnoj razini, a ljekarnici Ljekarni Zagrebačke županije spremni savjetom vam umanjiti brigu te uputiti na najbolje moguće rješenje za Vas.

(FOTO: Pinterest)