U danima u kojima se o nogometnom navijačkom svijetu priča isključivo u kontekstu koji je normalnim ljudima potpuno neprihvatljiv, u Velikoj Gorici rađa se jedna navijačka priča s potpuno drukčijim okvirima. Predivna priča, jedna od onih koje će oduševiti, vratiti vjeru da sve to skupa može izgledati i potpuno drukčije, da nogomet može spajati, da navijači mogu biti i rado viđeni gosti gdje god se pojave….
HNK Gorica, dakle, u nedjelju od 21 sat gostuje u Osijeku, naši nogometaši zaigrat će na prekrasnoj, novoj i modernoj Opus Areni, a s tribina bi prema najavama mogli imati rekordnu podršku. Ne radi se tu o tisućama ljudi, ipak ne živimo i ne funkcioniramo u takvim uvjetima, ali doznajemo kako će Goričane na Pampasu podupirati oko 200 navijača, što dosad nije zabilježeno! Osim što žele pomoći svome klubu, mnogi žele i iz prve ruke doživjeti ugođaj najljepšeg stadiona u državi, vidjeti koliko Sopić Boysi mogu protiv Kristijana Lovrića i društva na travnjaku koji je poput tepiha, uz light show i, nema dvojbe, tribine lijepo ispunjene prijateljima iz grada domaćina.
– Da, moguće je da će pasti rekord na jednom gostovanju Gorice – kaže nam legendarni Bobi, navijač Gorice koji ne propušta niti jedan trening svoga kluba, a kamoli bilo koju utakmicu.
Sa svojim uskim društvom putuje s Goricom po cijeloj Hrvatskoj, i na najdalja putovanja uredno se ta ekipa zaputi kombijem, a za volanom je najčešće upravo Bobi. Ovoga puta moći će u miru sjesti na svoje mjesto i odvesti se do Osijeka kao gospodin, budući da se na ovo gostovanje ide navijačkim autobusom.
– Klub nam je osigurao autobus, koji je već danima pun. Iz kluba će nas i ovoga puta počastiti i ulaznicama, osobno sam naručio 66 komada, ali čujem da je potražnja i puno veća od toga. S raznim strana do mene dolaze informacije da će mnogi krenuti za Osijek u privatnom aranžmanu, automobilima, tako da stvarno nije nemoguće da dođemo do brojke od dvjestotinjak ljudi. Bit će super ako stvarno bude tako, ako stvarno srušimo rekord. Svojevremeno se išlo u Koprivnicu i s dva autobusa, što je ukupno nešto više od stotinjak ljudi, vjerujem da bi nas ovaj put moglo biti i više – govori Bobi, pa nas uvodi u drugu, još ljepšu stranu ove priče.
Naime, navijači Gorice i Osijeka prijatelji su još od prvog susreta. I zajednička druženja uoči međusobnih utakmica postali su stvar tradicije.
– Obavezno! Kad smo prvi put igrali protiv njih, upoznali smo se s tim ljudima, družili, pa je pao dogovor da će nam uzvratiti gostoprimstvo prvom sljedećom prilikom. I to je sad već postalo normalno, uobičajeno. Mi njih dočekamo i počastimo ručkom u Gorici, oni nas tamo. Kao i uvijek, i ovoga puta ćemo prvo otići u selo Samatovce, u njihovu birtiju koja se zove Zanzibar. Kad dolazimo, uredno se ori himna Gorice, a na stolu je već spreman čobanac, kulen i drugi slavonski specijaliteti. Zovu me od tamo već danima, govore da nikakav problem nije ni pun autobus, da svi dođemo, da se vesele što će nas biti toliko… Bit će u autobusu i cijelih obitelji, žena i djece, a tako bi to nekako i trebalo izgledati – prepričava nam Bobi i dodaje:
– Mi smo njima zadnji put pripremili roštilj na stadionu, uvijek to bude baš ugodno druženje sve do polaska na stadion. Zajedno odemo na utakmicu, pozdravimo se ispred stadiona, svatko ode na svoju tribinu, pa se nakon utakmice još kratko vidimo i dogovorimo sljedeći susret.
Dakle, može se i tako. Od nogometne utakmice može se napraviti lijep, ugodan događaj ispunjen ugodnim druženjem, međusobnim uvažavanjem, vjerojatno i ponekim prijateljskim podbadanjem, pa onda i navijanjem za svoje… Bravo za Goričane, bravo za Osječane.
I, usput rečeno, još nije kasno da se svi eventualno zainteresirani za takvo nešto organiziraju, potrpaju u automobile i krenu prema Osijeku. Vidjeti prekrasan stadion, navijati za svoje, uživati u nogometu…