Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…
Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…
E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.
Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.
U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.
On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…
– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!
Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.
U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.
Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.
Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.
Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…
Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.
Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.
U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!
Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!
Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica
Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.
Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.
“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.
I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.
– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.
Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…
Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.
Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.
Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).
Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).
Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).
Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.
Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).
Srebrne medalje osvojili su:
Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
Dora Paić (učenice -44 kg),
Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
Mihael Jurlina (učenici -39 kg).
Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).
–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.
VIDEO Lijepe slike Alpasa: ‘Ponosni smo što njegujemo istinsku bit nogometa!’
Iza nas je ostalo 14. izdanje Alpas Cupa Grada Velike Gorice, koje je i ovoga puta okupilo 40 klubova iz cijele Europe, ali i šire. Naše kamere bile su na Udarniku ovih dana…
Odrađeno je 14. izdanje Alpas Cupa, odrađeno je i pospremanje na Udarniku, a nakon svega toga došlo je vrijeme sabiranje dojmova. Iz Kurilovca su to učinili objavom s porukom svima…
“Kad su se malo slegli dojmovi, kada su svi stigli svojim kućama, organizatori oživjeli, ovim putem se želimo zahvaliti svim akterima našeg Alpas Cup-a 2025.; od klinaca, trenera, voditelja, sudaca, organizatora, sponzora, donatora, roditelja, apsolutno svih koji su se utkali u ovaj jedan praznik nogometa!
Veoma smo ponosni što imamo ovakvo jedno bogatstvo i zajedništvo kojim njegujemo onu istinsku bit nogometa, a to je druženje i respekt! Preponosni smo na činjenicu da su nam na ovom našem turniru ponovili i istaknuli to naši najmlađi a najveći nogometaši!
Čestitke idu FK Crvena zvezda na zasluženo osvojenom glavnom turniru, nadamo se da je sve prošlo u najboljem redu i da ste osim rezultatski, zadovoljni i svim ostalim segmentima Alpas Cup-a 2025.
Kao domaćini, dati ćemo si za pravo i istaknuti kako smo najviše ponosni na naše male Kurilovčane koji su nas sve zajedno zbližili u jednom veselju i ponosu, osvojili Utješni turnir, te nam pokazali kakve male španere imamo u najmlađim kategorijama, i da za budućnost i kvalitetu našeg Kurilovca ne moramo brinuti!
Osim nogometa, te male igračine, kao i svi sudionici Alpas Cup-a, pokazali su i jedno ogromno srce pruživši podršku našem Ivanu Šćepini koji je mogao vidjet da smo svi zajedno tu za njega i da ćemo uvijek biti podrška u njegovom oporavku!
Još jednom ogromno hvala svima te se nadamo da je svima bilo ugodno i lijepo na našem Udarniku, da se vidimo ponovo, a u komentarima možete ostaviti dojmove ili podijeliti slike sa turnira!
Hvala i sportski pozdrav!”, poručili su iz kluba.
A mi smo sve skupa obuhvatili u jedan video uradak…
Udruga mladih Frajer iz Poljane Čičke i DVD Čička Poljana organiziraju 10. memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića na uobičajenoj lokaciji, na travnatom igralištu u Poljani. Turnir će biti održan u nedjelju, 29. lipnja 2025. Broj ekipa je ograničen na 15! Požurite s prijavama! Prijave na mob. 091/5698-359.
Velika Gorica, 24.06.2025. Najava 10.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pojedinosti organizacije: maksimalni broj ekipa 15; rok za prijavu 28.6.2025. do 12 sati; kotizacija 100 eura (osiguran ručak za sudionike); igra se po sistemu 5+1, lopta 5; utakmice traju 2×10 ili 2×12 min (ovisno o broju prijavljenih ekipa); pauze u poluvremenu i između utakmica 5 min. Prijave na mob. 091/5698-359. Nagrade: 1. mjesto 50% uplate, 2. mjesto 30% uplate, 3. mjesto 20% uplate.
Velika Gorica, 24.06.2025. Najava 10.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Od 17 sati velika zabava uz Exotic band. Ceremonijal proglašenja pobjednika očekuje se između 19 i 20 sati.
Predstavili se Matijaš i Pelko: ‘Gorica je naša prilika, došli smo pomoći’
Nakon što su odradili prvi trening, službeno su kao novi igrači HNK Gorice predstavljeni 25-godišnji golman Davor Matijaš i dvije godine mlađi napadač Vanja Pelko
S obzirom na okolnosti, ipak je malo predugo Stefan Perić bio jedini novi igrač u kadru HNK Gorice. Sve do prvog dana priprema osluškivali smo novosti, kojih uporno nije bilo, da bi se na prvom treningu postalo jasno da su u kadru još dvojica novih. Jedan napadač koji je nedavno iz druge hrvatske ušao u prvu ligu i jedan vratar koji je iz prve belgijske lige nedavno ispao u drugu.
Rješenje za nasljednika Ivana Banića, za čovjeka koji bi trebao nastaviti impresivan golmanski niz u Gorici, odabran je još jedan produkt Hajdukove Akademije. Davor Matijaš ima 25 godina, svoj nogometni put počeo je u RNK Splitu, ali vrlo rano je preselio u Hajduk i na Poljudu prošao sve mlađe selekcije. Skupio je i 24 utakmice za Hajdukovu drugu momčad, u vrijeme kad je svlačionicu Hajduka dijelio s Juricom Prširom, a u zimu 2020. otišao je u Belgiju.
Prva postaja u Belgiji bio je rastući Royal Antwerp, da bi potom prešao u Beerschot, u kojem je proveo posljednje tri sezone. U ovoj posljednjoj skupio je 13 nastupa i Matijaš je shvatio da je vrijeme za promjenu.
– Gorica je ozbiljan i ambiciozan klub koji je od početka igranja u HNL-u imao vrhunske vratare poput Kahline, Kotarskog, Radoševića i Banića. U trenutku kada se otvorila mogućnost za potpis, nisam dvoumio ni sekunde. Zadovoljan sam što se sve realiziralo i jedva čekam da krenemo s radom – rekao je Matijaš nakon potpisa ugovora do ljeta 2028. godine.
Uz Matijaša, potpis na trogodišnji ugovor s Goricom stavio je i Vanja Pelko. Gorica je nakon rastanka sa Šlogarom tako opet dobila svog Zagorca, budući da 23-godišnji napadač dolazi iz Zlatar Bistrice. Došao je iz redova novog prvoligaša Vukovara 1991 koji nam je stigao nakon tri sezone u redovima Vukovara, u čijem je dresu u protekle tri godine odigrao 91 utakmicu i zabio 28 golova.
– Sretan sam zbog dolaska u Goricu i očekujem da ću opravdati povjerenje svog novog kluba. Pokušat ću se nametnuti za što više minuta na terenu u nadolazećoj sezoni i nadam se da ću svojim doprinosom kroz golove i asistencije pomoći ekipi da ostvarimo što bolji plasman na tablici – rekao je Pelko.
Već u kadetskim danima iz Zagorja je stigao u zagrebački HAŠK, prošao je i zaprešićki Inter i Lokomotivu, bio i u Hrvatskom dragovoljcu, pa se preko Zagorca dokopao Vukovara. Tamo je pokazao zanimljive kvalitete, no bit će mu ovo prvi izazov na ovoj razini.