Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 9 mjeseci

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Sport

Kreće nova sezona Turopoljske lige cestovnog trčanja – od travnja ponovno na stazi

Sezona je podijeljena na proljetni i jesenski dio.

Objavljeno

prije 9 sati

10. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Nova sezona Turopoljske lige cestovnog trčanja počinje u utorak, 7. travnja, a trkači će se i ove godine okupljati na pješačkoj stazi između Velike Gorice i Starog Čiča, odnosno Vukovine. Ligu organizira Atletski klub Turopolje, a natjecanja će se održavati utorkom u poslijepodnevnim satima s početkom u 18 sati.

Sezona je podijeljena na proljetni i jesenski dio, a svaki od njih donosi po deset kola. Sudionici mogu birati između utrke na četiri ili osam kilometara, dok je za najmlađe predviđena staza od 500 metara.

Za ulazak u službeni završni poredak potrebno je nastupiti najmanje šest puta u pojedinom dijelu sezone. Organizatori preporučuju dolazak najmanje pola sata prije početka utrke kako bi se obavila registracija i zagrijavanje. Više informacija možete pronaći ovdje.

Nastavite čitati

Sport

Sjajan vikend za goričke karatiste – Jukić i Huzjak brončani na Prvenstvu Hrvatske

Dvije medalje stigle su sa seniorskog prvenstva Hrvatske, a mladi borci donijeli su čak devet odličja s međunarodnog turnira.

Objavljeno

prije 14 sati

10. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica osvojio je dvije brončane medalje na seniorskom Prvenstvu Hrvatske održanom u nedjelju, 8. ožujka u Zagrebu. Do odličja su stigli Ema Jukić u kategoriji do 50 kilograma i Nikola Huzjak u kategoriji do 75 kilograma, iako oboje još uvijek pripadaju juniorskom uzrastu.

Za klub su na prvenstvu nastupila četiri borca. Uz spomenute borce, nastupili su i Petar Orešković (-67 kg) te Luka Lukačić (-75 kg), koji su natjecanje završili u prvom kolu bez mogućnosti repasaža.

Uspješan vikend gorički karatisti započeli su dan ranije na međunarodnom turniru Grand Karate Fun, koji je u Zagrebu okupio 470 natjecatelja iz 54 kluba u kategorijama do juniora. Velikogorički klub nastupio je sa sedam boraca, a kući se vratio s devet medalja, tri zlata, četiri srebra i dvije bronce.

Najuspješniji pojedinac bio je Vito Miletović koji je osvojio zlato u uzrastima U12 i U14 u kategoriji do 40 kilograma, pritom pobijedivši u svih sedam svojih mečeva. Zlato je osvojio i Vito Hulina u juniorskoj kategoriji do 61 kilogram, a istom je turniru dodao i srebro u open kategoriji. Srebrne medalje osvojili su još Gabrijel Zagorac, Ena Lukačić i Nikola Krnjaja, dok su dvije bronce pripale Sari Banović u kategorijama mlađih kadetkinja i kadetkinja.

Nastavite čitati

Sport

Limači AK Maraton VG najbolji na kros prvenstvu u Donjoj Stubici

Zlato, srebro i bronca.

Objavljeno

prije 1 dan

9. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Maraton VG/FB

Mladi atletičari AK Maraton VG ostvarili su vrlo dobre rezultate na HALS ekipnom prvenstvu u krosu održanom u subotu, 7. ožujka u Donjoj Stubici. Najveći uspjeh za velikogorički klub ostvarili su najmlađi natjecatelji, limači rođeni 2017. godine, koji su na utrci dugoj 600 metara osvojili ekipno prvo mjesto.

Pobjedničku ekipu činili su Luka Nikšić, Maxim Šimek, Vid Šimičić i Albert Adamović, koji su svojim nastupima klubu donijeli maksimalnih 15 bodova.

Dobar rezultat ostvarila je i ekipa limača 2015 na dionici od jednog kilometra. Matej Marinčić, Noa Šimičić i Franjo Đuričić osvojili su ekipno drugo mjesto. U konkurenciji limačica 2016 na 800 metara nastupile su Nelli Komljenović, Eva Plepelić i Marta Marinčić, a njihova ekipa natjecanje je završila na četvrtom mjestu.

Velikogorički klub imao je predstavnicu i u utrci kadetkinja na 1,6 kilometara, gdje je Vita Plepelić zauzela sedmo mjesto s vremenom 7:29.

U seniorskoj utrci na tri kilometra nastupile su Iva Jurić, Nika Plepelić i Katarina Jurić. Najbolji pojedinačni rezultat ostvarila je Iva Jurić, koja je s vremenom 15:25 zauzela deveto mjesto, dok su seniorke ekipno osvojile treće mjesto.

U ukupnom poretku svih kategorija AK Maraton VG zauzeo je šesto mjesto među 16 klubova, s ukupno osvojenih 36 bodova.

Nastavite čitati

Sport

Mladi hrvači Velike Gorice osvojili četiri medalje u jakoj međunarodnoj konkurenciji

Četiri medalje za velikogoričke hrvače u konkurenciji 267 natjecatelja.

Objavljeno

prije 1 dan

9. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Hrvači Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 osvojili su četiri medalje na međunarodnom turniru Zlatni pijetao 2026 održanom u Koprivnici, na kojem je nastupilo 267 natjecatelja iz 31 kluba i šest država. Velikogoričani su na natjecanje stigli s 12 hrvača, a kući se vraćaju s jednim zlatom i tri brončane medalje.

Najuspješniji među njima bio je Marko Šoljić koji je u kategoriji do 44 kilograma (U11) osvojio prvo mjesto i donio klubu zlatnu medalju.

Bronce su izborili Mato Margit u kategoriji do 30 kilograma (U13), Vanja Grgić u kategoriji do 49 kilograma (U13) te Jakov Ključar u kategoriji do 34 kilograma (U15).ž

Blizu medalje bili su i Andrija Margit te Mihael Šoljić koji su poraženi u borbama za treće mjesto te su natjecanje završili na petoj poziciji. Za Hrvački klub Velika Gorica 1991 na turniru su još nastupili Egon Borilović, Marko Ivelj, Šimun Hranilović, Jakov Gašparac, Mark Grgić i Josip Kirinčić, dok su natjecatelje vodili treneri Anri Targuš, Fran Haramustek i Gabriel Đukić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo Hidrel i Velika Mlaka 1947 odigrali neodlučeno u prvom proljetnom kolu

Objavljeno

prije 1 dan

9. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Dinamo Hidrel i Velika Mlaka 1947 u prvom proljetnom kolu, 16. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e, odigrali su u Novom Čiču neodlučeno 2:2. Strijelci za domaće bili su Hrvoje Babić i Nebojša Jandrić, a za goste Antonio Jantol i Jan Đenđinović.