Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 5 godina

23. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Mraclin se ispromašivao, Samoborci minimalno pobijedili

Objavljeno

prije 11 sati

22. veljače 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Točno tjedan dana prije početka proljetnog dijela prvenstva, Mraclin, i jednu stepenicu više rangirani Samobor, odradili su generalnu probu. U premijernom proljetnom kolu Mraclin gostuje kod zaprešićkog Intera, dok Samoborci odlaze na gostovanje kod lidera Ravnica.
Na mraclinskoj Grabi spomenute suparničke momčadi odigrale su otvorenu utakmicu s puno neiskorištenih prilika na obje strane. Samobor je bio aktivniji u prvom, a Mraclin u drugom poluvremenu – posebno u prvih pola sata nastavka, kada su igrači trenera Biljana promašili nekoliko izglednih prilika.
Gosti su poveli vrlo rano, već u 4. minuti. Nakon prekida i ubačaja s desne strane, Kahlina je niskom loptom pogodio u lijevi kut domaćeg vratara. U 66. minuti domaća je momčad imala priliku iz kaznenog udarca – u šesnaestercu je Jozipović oborio Domitrovića, no Hajduk je s bijele točke pogodio vratnicu.
Razdoblje vrlo dobre igre Mraclin je ipak kapitalizirao u 78. minuti. Snažan udarac Lukavečkog s desne strane okrznuo je gostujućeg stopera Ostojića i završio pod gredom za izjednačenje. No, u završnici utakmice Samoborci ponovno dolaze do vodstva. Nakon opasnog udarca s lijeve strane domaći vratar Matejčić uspio je obraniti, ali se lopta odbila u peterac, gdje je natrčao gostujući igrač Vojvoda i iz blizine pogodio za konačnih 1:2.

MRACLIN – SAMOBOR 1:2

Stadion Nova graba. Gledatelja 50. Sudac: Marko Matić (Ščitarjevo).

STRIJELCI: 0:1 – Kahlina (4), 1:1 – Lukavečki (78), 1:2 – Vojvoda (83).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Rajić, J. Domitrović, Godinić, Ivanković, Borovac, Matić, Kaurin, Lukavečki, Hajduk (još su igrali: Matejčić, B. Dandić, Paradžik, Grižić i Đurašić). TRENER: Marko Biljan.

SAMOBOR: Klemenčić, Kveštak, Ostojić, Matas, Krilić, Kupsjak, Jozipović, Kahlina, Ristovski, Pour, Radović (još su igrali: Bilogrević, Abraham, Landeka, Vojvoda, Jelavić i Dronjić). TRENER: Marko Pancirov.

Nastavite čitati

Sport

Kreće pravo nogometno proljeće! Klinci iz Gorice i Kurilovca otvaraju…

Kadeti Kurilovca pobjedom 7-2 u gostima kod Trnja otvorili su proljetni dio sezone za mlađe kategorije, a nastavak slijedi ove subote i nedjelje. Na teren će još jedna selekcija Kurilovca i njih čak pet iz Gorice

Objavljeno

prije 2 dana

21. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na točno mjesec dana udaljenosti od početka kalendarskog proljeća, ovog vikenda kreće – nogometno proljeće! Dobro, ono što podrazumijevamo pod tim krenulo je još krajem siječnja, kad je krenuo HNL, ali sad će sve to postati puno šire, opsežnije, razigranije… Sa svojim natjecanjima, ukratko, počinju mladi nogometaši, kategorije od pionira do juniora.

U vikendu u kojem ćemo gledati “sudbonosne” okršaje Rijeke i Dinama, zatim i Osijeka i Hajduka, pa onda još i Goricu i Šibenik, dvojac sa drugog dijela tablice, gledat ćemo i juniore i kadete Gorice i Kurilovca, kao i pionire Gorice.

Prvi će na teren kadeti Gorice, koji će u prvom kolu proljetnog dijela HNL-a gostovati kod Sesveta. U 10 sati će početi utakmica u koju će momčad trenera Borisa Trivunova, senzacionalnog prvaka države s pionirima prošle sezone, ući jača za dva povratnika nakon ozljeda. Elisandro Aranha Kožina, jedan od reprezentativaca iz trofejne generacije 2009., vraća se nakon problema s leđima, zbog kojih je propustio cijelu jesen, dok je Ivano Nevjestić u prvoj polovici sezone odigrao svega 20 minuta.

Dvojica igrača napustila su klub, a dvojica su i stigla. Adriano Nenadić i Ian Jurinec došli su iz Kustošije, no najvažnije pojačanje ipak je jedno iz vlastitih redova. U nastavku sezone, naime, za kadete će braniti Lovro Lojen, još jedan mladi reprezentativac, dečko rođen 2010., što će reći da je dvije godine mlađi od “redovnih” kadeta. Dečko koji je stigao ljetos iz HAŠK-a ozbiljna je perspektiva, već u ovih godinama zanimljiv i velikim europskim klubovima, a sad će dobiti priliku koja će biti novi izazov.

Priključivanje Lojena kadetima zapravo je samo nastavak puta kojim se ide s ovom talentiranom generacijom. Za kadete pravo nastupa imaju igrači rođeni 2008., a Gorica je ove sezone već dala priliku 13 igrača 2009. godišta! Budući da je Lojen i jesenas dvaput branio za kadete, to je ukupno 14 mlađih igrača, što je pravi raritet. Svi ti klinci odrastali su kroz jesenski dio sezone i nema dvojbe da će proljeće biti uspješnije nego jesen i da će krenuti uzlet na tablici…

U subotu od 12 sati u svoj će nastavak sezone gostovanjem u Sesvetama krenuti i pioniri, koji se drže na sredini tablice. Trener Denis Banić ostao je, dakle, bez prvoga golmana, no bit će tu i pojačanja u odnosu na jesen. Trojica se priključuju, dvojica su novih…

Nakon što je propustio cijelu jesen zbog ozljede koljena, vratio se David Šabarić, U-15 reprezentativac Hrvatske, što jasno govori i koliko je nedostajao momčadi. Nova imena u kadru su Roko Stunjek, vezni igrač koji je stigao iz Sesveta, a poziciju polušpice preuzet će Mijo Knežević, koji je došao iz brodske Marsonije nakon jeseni u kojoj je zabio 21 gol u 15 utakmica. Zabijati je nastavio i u Gorici, izvještaji kažu da je utrpao devet komada u tri prijateljske utakmice…

U subotu od 15 sati u akciju će krenuti i juniori Gorice, koji su jesen završili na sedmome mjestu, sa četiri boda manje od četvrtog Slaven Belupa. U borbi za ostanak nakon jeseni se našla Istra 1961, koja će gostovati u Velikoj Gorici na otvaranju proljeća, u utakmici u kojoj ćemo vidjeti blago izmijenjenu momčad Gorice.

Trener Ivan Parlov ostao je bez golmana Josipa Cundekovića, koji je otišao u Dubravu Tim Kabel i već stigao debitirati u drugom rangu hrvatskog nogometa, u porazu 0-3 kod Sesveta. U seniorskom nogometu i Petar Raguž, koji je od ove zime igrač Rijeke, i to prvotimac, u kadru trenera Radomira Đalovića, a otišao je i Patrik Veselić, i to u slovensko Krško.

Novi igrači Gorice su u ovom prijelaznom roku postali Ivan Brtan, koji je došao iz Dubrave, ali i jedan igrač dobro poznatog prezimena, ali i nesretne sudbine. Borna Kahlina, naime, stigao je iz Sesveta, ali se na jednom treningu teško ozlijedio i ove sezone više neće igrati. Stigao je i Lukas Jalušić, golman iz Jaruna, koji će čuvati leđa “jedinici” Tinu Došenu, iza kojeg su i pripreme s prvom momčadi.

Druge momčadi kadeta i juniora krenut će u svoje natjecanje u nedjelju, i jedni i drugi gostuju kod NK Zagreba u Zagrebellu. Tu je riječ o generacijama koje vode Marko Srebačić, odnosno Sven Raić, igračima koji su ulazni kadeti i juniori, koji će sljedeće sezone igrati HNL. Njihovi se bodovi zbrajaju, zajednički su na trećemu mjestu 1. lige Središte Zagreb, drugog ranga kadetskog, odnosno juniorskog nogometa.

U istom natjecanju od ove su sezone i kadeti i juniori Kurilovca. Kadeti su svoj posao za prvo kolo već odradili, i to u utorak, na zahtjev domaćina. Ispalo je odlično, momčad koju vodi Željko Radočaj došla je do uvjerljive i sigurne pobjede 7-2. I donijela još malo optimizma na ulasku u nastavak sezone, u koji su kadeti Kurilovca ušli bez promjena u kadru.

Odlazak Gabrijela Blaževića u Sloveniju i dolazak Jana Dolačkog iz Jelačića zasad su jedine promjene u kadru juniora, pod vodstvom trenera Zvonka Radoša. Njegova će momčad na noge Trnju u nedjelju od 11 sati, nastavlja se tako građenje puta prema ostanku u ligi, što je vrlo realno ostvariv cilj za Kurilovčane.

Nastavite čitati

Sport

Zrakoplovci i učenice Ekonomske škole pobjednici na 1. županijskom natjecanju srednjih škola u košarci 3X3

Objavljeno

prije 2 dana

20. veljače 2025.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Zagrebačke županije u košarci 3X3 za mladiće i djevojke u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je danas (četvrtak, 20.02.2025.) u sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.