Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 6 godina

23. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Prekrasan pogled na tablicu: Sviraj kraj, motaj kablove, neka ostane ovako!

Nogometaši Gorice prvom su pobjedom u novoj sezoni SuperSport HNL-a skočili na treće mjesto prvenstvene ljestvice, uz bok dosad nepogrešivim Dinamu i Hajduku. Tek je počelo, ali vrijedi zapamtiti ovakvu tablicu…

Objavljeno

prije 3 sata

18. kolovoza 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nedjelja je bila slobodna, predodređena za uživanje u subotnjoj pobjedi, a prvi sljedeći susret svojih igrača trener Mario Carević zakazao je za ponedjeljak poslijepodne. Gotovo puna dva dana tako će proći od završetka utakmice s Lokomotivom do početka priprema za četvrto uzastopno gostovanje kod Vukovara u Vinkovcima, dovoljno da se slegnu maksimirski dojmovi. Dojmovi koji su – izvrsni!

Obilježeni svim onim traumama s gostovanja iz prošle sezone, pa čak i one pretprošle, sa strepnjom smo čekali odlazak Gorice na noge opasnim “lokosima”, ali ispalo je kao u idealnom scenariju. Goričani su rano upali u minus, primili gol nakon individualne pogreške, iz trećeg penala u dvije zadnje utakmice, no ova skupina igrača to je shvatila kao izazov.

– Osjetili smo na terenu da smo dobri, da možemo, bili smo svjesni da smo bili bolja momčad i u tom prvom poluvremenu, kad smo gubili, a to smo i dokazali u nastavku – zadovoljno je konstatirao kapetan Jurica Pršir, strijelac prvog od tri super-gola na Maksimiru, prvi među jednakima u ovoj vrijednoj pobjedi.

Sjajno je pogodio Jura nakon proigravanja Trontelja, fenomenalno je iz daljine pogodio i Iker Pozo četiri minute poslije, a što tek reći za “malu školicu velikog majstora” u završnici utakmice, za onaj prekrasan gol Ante Ercega…

– Iskreno, ne znam koji mi je gol najljepši, sva tri bila su stvarno sjajna. Uostalom, i da znam, ne bih rekao, da se ova preostala dvojica ne bi naljutila – sa smiješkom je govorio trener Carević, svjestan da je ovo pravi trenutak za spuštanje lopte na zemlju.

– Ne treba sad letjeti, pomisliti da smo ne znam što, treba nastaviti raditi…

I to je jedina istina. Pobjeda kod Lokomotive je vrijedna i važna, kako u bodovnom smislu, tako i u smislu samopouzdanja, ali ovo je tek početak. Dobar početak, jer uloviti četiri boda u tri gostujuće utakmice jako je lijep doseg za momčad koja je, stalno to ponavlja i Carević, i dalje u izgradnji. Igrači se i dalje upoznaju, pronalaze svoja mjesta u trenerovu sustavu, ali i u tom procesu našlo se jako puno razloga za optimizam.

Prvo, Gorica je vrlo brzo postala kompaktna i stabilna, što je temelj na kojem Carević i želi graditi. Iako je u sve tri utakmice nastupila s bekom Čabrajom kao trećim stoperom, iako i dalje nema klasičnog zadnjeg veznog, a sva je prilika da ga neće ni imati. I da će središnjicu terena kvalitetno moći pokrivati Pršir, Pozo, Bakić, Kavelj, Kučiš, Kapulica…

Druga važna spoznaja je da među igračima pristiglim ovoga ljeta ima vrlo ozbiljnih pojačanja, što se u prvom redu odnosi na Jakova Filipovića, stopera koji je klasa za ovu razinu nogometa. Sve bolji nogomet igra i Španjolac Iker Pozo, bivši igrač drugih momčadi Manchester Cityja i Real Madrida, a nagrada je stigla u obliku njegova prvoga gola u HNL-u, a kvalitete su dosad pokazali i Kavelj, i Pavičić, i Duraković, koji je ovoga puta odrađivao suspenziju.

U ovu kategoriju, prema svemu sudeći, smjestit će se i dva maksimirska debitanta, posljednja pojačanja Žan Trontelj i Ognjen Bakić. Slovenac s desnoga boka odigrao je izvrsnu utakmicu, asistirao za prvi gol i donio jako puno toga samo nekoliko dana nakon dolaska u Turopolje, a svoj je doprinos dao i crnogorski veznjak, koji je odradio važan dio posla kod trećega gola, ali i pokazao karakteristike koje će dobro doći ovom goričkom rosteru.

Ante Erceg svoj je prvi gol za Goricu zabio u prvom nastupu prošlog proljeća, a sad je stigao i drugi… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Treća dobra vijest su i definitivne potvrde da su nositelji igre ponovno u svom najboljem izdanju, pogotovo kad pričamo o Jurici Prširu, na proljeće izmučenom ozljedama, ali i oporavljenom Anti Ercegu, koji je podsjetio na najblistavije dane svoje karijere. S pravim Ercegom, s ovakvim Prširom, ali i sa svima ostalima na razini iz ove utakmice, Gorica će biti neugodna za svakoga.

– Ne znam koliko je to realno, ali imam ogromno povjerenje u ovu momčad i vjerujem da možemo svakom protivniku uzeti posjed i nametnuti svoj stil. Naravno, pred nama je još puno rada, moramo se i popuniti do kraja na nekim pozicijama, ali kvalitetu za takvo nešto imamo – uvjeren je Carević.

Ako ćemo u svemu pozitivnom tražiti i zrce negativnosti, zaustavit ćemo se u osmoj minuti, kod one intervencije Davora Matijaša koja je prethodila penalu za Lokomotivu. Ponovno je Splićanin na goričkim vratima iskazao nesigurnost, još jedna lopta ispala je iz ruku, pa ostaje samo nadati se da su sve ove dosadašnje pogreške u prijateljskim, a sad i u službenoj utakmici, stvar nešto slabije trenutačne forme. I da se neće ponavljati, barem ne u ovakvom obujmu…

Kad se sve zbroj i oduzme, Gorica je nakon tri kola – treća momčad u državi! Renovirani Dinamo očito je dobro renoviran, tri domaće utakmice u prva tri kola za stopostotan učinak iskoristio je Hajduk, a odmah nakon njih slijedi – Gorica. Da, tek je krenulo, uzorak utakmica premalen je za bilo kakvu vrstu euforije, ali nije zabranjeno uživati u pogledu. Dinamo, Hajduk, pa onda Gorica…

Mogu se Goričani na toj poziciji, koju trenutačno dijele s Rijekom i Lokomotivom, zadržati i nakon sljedećega kola, ali za to će biti potrebna još jedna utakmica nalik onoj u Maksimiru. Slijedi gostovanje kod Vukovara, novog prvoligaša, momčadi koja nije kvalitetnija od Gorice. I koja će sigurno ponuditi priliku. Hoće li je naši nogometaši zgrabiti, iskoristiti, ovisit će u najvećoj mjeri o njima samima.

Kvaliteta je tu, i u svlačionici i u stožeru, polako momčad dobiva i širinu, jednako kao i samopouzdanje, a sve su to sastojci za nogomet s okusom i mirisom, kakav smo vidjeli i u subotu u Maksimiru. I kakav ćemo, nadamo se i vjerujemo, gledati još puno puta ove sezone.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Ljilja okuplja “udarnice”: Vratila se Karla, važan dio povijesne generacije!

Rukometašice Udarnika u ponedjeljak poslijepodne kreću s pripremama za novu sezonu u drugom rangu natjecanja, nešto više od mjesec dana prije prve utakmice u prvenstvu. Ima i promjena u svlačionici…

Objavljeno

prije 5 sati

18. kolovoza 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon jednog dugog i kvalitetnog ljetnog odmora, vrijeme je da se rukometašice Udarnika vrate u akciju. Trenerica Ljiljana Ivaci prvo je okupljanje zakazala za ovaj ponedjeljak u 19 sati, kad će zajedno s ljudima iz kluba pozdraviti djevojke, a zatim ih i povesti na prvi trening u pripremama za novu sezonu. Ljilja će i u ove pripreme, kao i svake prethodne, ući sa sebi svojstvenom energijom i sa znanjem nakupljenim u više od 30 godina trenerske karijere, a na curama je da je isprate na najbolji mogući način…

Među tim curama koje će slijediti trenericu Ivaci više nema Lune Gojak, koja je odlučila preseliti svoje talente u Ivanić-Grad i ove će sezone igrati za jednog od Udarnikovih rivala u drugoj ligi Zapad, zamjena za nju i dalje se traži. Jedan kvalitetan pivot gotovo da je prijeka potreba, ali nije takvo rješenje ni jednostavno naći, pogotovo kad živiš u financijskim okvirima u kojima Udarnik živi. Skromnost je u toj priči primarna vrlina, pa će potraga još malo potrajati.

Prva pojačanja ipak su stigla, a tu se posebno izdvaja jedna povratnica u klub. Nova igračice Udarnika, naime, zove se Karla Brakus, koja se kući vraća nakon turneje po županiji.

“Nakon nastupa za Samobor i Ivanić, u naš klub vraća se iskusna i provjerena snaga, Karla Brakus, članica generacije 2002., koja je zajedno sa suigračicama ispisala povijest velikogoričkog ženskog rukometa. Bile su to prve djevojke u povijesti velikogoričkog rukometa koje su izborile nastup na završnici Prvenstva Hrvatske, i to čak tri godine zaredom. Karla je tad bila jedna od ključnih igračica te povijesne generacije, a sad nam se vraća kao pojačanje i veliko osvježenje za seniorsku ekipu”, objavili su iz Udarnika.

Uz Karlu, Udarnik su ranije pojačali i Ema Bičanić, koja je stigla iz Dugog Sela, dok će konkurenciju među vratnicama pojačati golmanica Anica Jaki, djevojka koja je stigla iz Križevaca. Uz Lunu Gojak, kadru više nema Doroteje Kontrec, koja je prošlu sezonu propustila zbog ozljede, a nakon ozljede vraća se Magdalena Jurić, koja će nedvojbeno biti veliko pojačanje iz unutarnjih redova.

Sezonu će Udarnik otvoriti 20. ili 21. rujna gostovanjem kod Samobora.

Nastavite čitati

Sport

Treća pripremna pobjeda Mraclina, svladan Kralj Tomislav

Objavljeno

prije 23 sata

17. kolovoza 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Nogometaši Mraclina nastavili su uspješan pripremni niz svladavši na svom terenu momčad Kralja Tomislava rezultatom 3:1. Na stadionu Nova graba pred pedesetak gledatelja domaći su nogometaši u drugom poluvremenu prelomili dvoboj i potvrdili status višerangirane momčadi.
Strijelac za vodstvo bio je Josip Domitrović koji je u 58. minuti prekrasnim udarcem s dvadesetak metara pogodio rašlje za vodstvo Mraclina. U 65. minuti prednost je udvostručio Sudar preciznim udarcem u kut, a gosti su u završnici preko Bakule uspjeli smanjiti na 2:1. No, u posljednjoj minuti utakmice Hajduk je na asistenciju Godinića, uz pomoć vratnice, postavio konačnih 3:1.
Mraclin, koji se priprema za izazove u IV NL Središte Zagreb, tako je nakon pobjeda protiv Zagreba (1:0) i Svetog Ivana Žabnog (6:0) nastavio nizati uspjehe i pokazao dobru formu uoči nastavka sezone. S druge strane, Kralj Tomislav (I. Zagrebačka liga), koji je ranije odigrao 1:1 s buševskim Poletom i svladao zagrebačku Slogu 6:0, ovaj put nije uspio parirati kvalitetnijem domaćinu.
Trener Mraclina Milan Marinić unatoč pobjedi nije bio u potpunosti zadovoljan viđenim:
– Prvo poluvrijeme nismo odigrali onako kako smo zamislili. Nedostajalo je koncentracije i agresivnosti, što protiv jačih protivnika ne smijemo ponavljati. U nastavku smo se podigli, pokazali kvalitetu i došli do zaslužene pobjede, ali prostora za napredak itekako ima – naglasio je Marinić.

MRACLIN – KRALJ TOMISLAV 3:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 50. Sudac: Sučić. Pomoćnici: Mrkoci i Matić.

STRIJELCI: 1:0 – J. Domitrović (58), 2:0 – Sudar (65), 2:1 – Bakula (85), 3:1 – Hajduk (90).

MRACLIN: Zagorac, Đurašić, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Ivanković, Strunje, Tokić, Kaurin, Sudar, I. Paradžik (još su igrali: Matejčić, M. Paradžik, Godinić i Hajduk). Trener: Milan Marinić.

KRALJ TOMISLAV: Vitković, Dobrenić, Korygin, Drempetić, Lulić, Kovačević, Košutić, Bakula, Račić, Ćosić, L. Klafurić (još su igrali I. Klafurić, Solga i Zovko). Trener: Marko Klafurić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Juniori Gorice i Rijeke na startu nove sezone odigrali neodlučeno

Objavljeno

prije 1 dan

17. kolovoza 2025.

Objavio/la

David Jolić

Nova sezona Prve lige juniora 2025./2026. startala je jučer (subota, 16.08.2025.) utakmicama prvog kola. Derbi susret kola odigran je u Velikoj Gorici u kojem su Gorica i Rijeka odigrali bez pobjednika.