Povežite se s nama

Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

na

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Vrijeme za pobjede: Nogometašice Gorice utrpale sedam komada u Puli

Nakon teškog otvaranja sezone, prožetog porazima od objektivno prejakih protivnica, nogometašice Gorice upisale su prvu pobjedu. U pobjedi 7-0 kod Istre 1961 dvije igračice postizale su po dva gola…

Objavljeno

na

Objavio/la

Raspored utakmica, ali i aktualni odnosi snaga, posložili su se tako da su nogometašice Gorice u novu sezonu ušle proživljavajući – poraze. Na trenutke i prilično visoke poraze, frustrirajuće za igračice trenera Marka Biljana, ali ovog vikenda konačno su dočekale svoj trenutak.

Ostavile su Goričanke iza sebe tijesan i nezaslužen domaći poraz od Osijeka (2-1), nešto uvjerljivije od Dinama (0-3) i Međimurja (0-4), bolno uvjerljiv od Agrama (0-8), pa relativno prihvatljiv od vodećega Hajduka u prošlom kolu (2-5). Stajala je tako nula na tablici uz ŽNK Goricu sve do šestoga kola. I prvog ogleda s protivnikom protiv kojeg cure nisu potpuni autsajder.

Istra 1961 novak je u ligi, a njezini dosadašnji rezultati govorili su da će ovoga puta Gorica biti veliki favorit. Puležanke nisu spremne ušle u najviši rang, ne mogu se u njemu ni s kim nositi, pa tako ni s Goricom. Završilo je 7-0 na gostovanju u istarskoj metropoli, a moglo je biti i još uvjerljivije.

Seriju je otvorila Andreja Šćukanec-Hopinski u devetoj minuti, desetak minuta poslije na 2-0 je povisila Eva Pernar, a u završnici prvog dijela treći gol postigla je Lucija Vrdoljak.

Deset minuta nastavka moralo je proći do prvog sljedećega gola, na 4-0 povisila je Anja Miočinović, a ista igračica zabila je i za okruglih 5-0 u 68. minuti. Svoj drugi gol zabila je i Eva Pernar četiri minute poslije, da bi konačnih 7-0 kompletirala kapetanica Perica Cicijelj u devetoj minuti nadoknade.

Nula tako više nije aktualna, prva tri boda su u džepu, a ovom su pobjedom vjerojatno i iščeznule bilo kakve strepnje oko ostanka u ligi. A to je u aktualnim okolnostima ipak najvažnije…

U sljedećem kolu Gorica će imati novu veliku priliku da dođe do bodova, budući da će protivnik na kraju prvoga kruga prvenstva biti nogometašice Splita, koje također pripadaju u donji dom. Uspiju li naše nogometašice doći do nove pobjede, naznačit će vrlo snažnu kandidaturu za šesto mjesto, prvo sljedeće nakon petorke trenutačno nedodirljivih.

Nastavite čitati

Sport

Mirjana Lučić osvojila broncu na para stolnoteniskom turniru u Brazilu

Tri pobjede, četvrtfinale bez greške i bronca.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parastolnoteniski klub USPON

Gorička para stolnotenisačica Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba USPON, osvojila je brončanu medalju na Para Elite turniru održanom u Brazilu. U kategoriji 9-10 Mirjana je odličnim igrama osigurala plasman među tri najbolje natjecateljice turnira.

U grupnoj fazi natjecanja Lučić je ostvarila tri pobjede, nad Brazilkom Jennyfer Parinos rezultatom 3:2, Španjolkom Mariom Miguélez 3:1 te domaćom predstavnicom Mariom Limom 3:0, čime je zauzela prvo mjesto u skupini.

S istim uspjehom nastavila je i u četvrtfinalu te bez većih poteškoća svladala Čileanku Joseline Yevenes s uvjerljivih 3:0. Međutim, u polufinalu ju je zaustavila favorizirana Mađarica Alexa Szvitacs, koja je slavila s 3:0, no Mirjana je time osigurala vrijedno treće mjesto i brončanu medalju.

 

 

Nastavite čitati

Sport

Je’n, dva, tri – pobjeda! Kurilovec iz četvrtog pokušaja prvi put slavio doma

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Ravnice 3-1 na svom travnjaku, uz pogotke Starčevića, Sedlačeka i Davida Pršira. Prva je to pobjeda Kurilovca na Udarniku u prvenstvu, ali i dobar poticaj uoči onoga što slijedi

Objavljeno

na

Objavio/la

Tjedan dana nakon traumatičnoga gostovanja u Zaprešiću, gdje su Kurilovčani doživjeli prvi gostujući poraz ove sezone, na Udarnik su stigle Ravnice. A stigao je i trenutak za prvu domaću pobjedu u prvenstvu… Čistu, sigurnu i uvjerljivu pobjedu, čak i nešto uvjerljiviju nego što sugerira tih konačnih 3-1.

Trener Senad Harambašić zajedno sa svojim igračima gorio je od želje da se konačno skine to “prokletstvo” domaćeg terena. Dolazak protivnika koji je u tom trenutku bio posljednji na tablici djelovao je kao idealna prilika da se takvo što i dogodi, a Kurilovčani su očekivano i isporučili.

Pokušaji da se probije gostujući blok završavali su neuspješno sve do 28. minute, kad je Fabijan Starčević uspio poslati loptu u mrežu i odvesti svoju momčad u nešto mirnije vode. Bilo je istoga trenutka jasno da je za potpuni mir potreban još jedan gol, a on se dogodio u smiraj prvog poluvremena. Kurilovec je u posljednjoj minuti prvog dijela dobio kazneni udarac, a u trenucima kad ga je Luka Sedlaček pretvorio u povećanje vodstva već je krenula i sudačka nadoknada.

S dva pogotka kapitala Kurilovec je u nastavak ušao odlučan da što prije otkloni i posljednje dvojbe koje su eventualno mogle postojati, a to smo dočekali nakon nešto više od sat vremena igre. David Pršir pogodio je za velikih i nedostižnih 3-0 u 63. minuti, pa je preostalo samo mirno utakmicu privesti kraju. To su Kurilovčani i učinili, bez obzira na autogol Frana Vujnovića na ulasku u sudačku nadoknadu, jer tu se radilo samo o kozmetici, budući da je poraz Ravnica ispao za nijansu manje uvjerljiv.

Kurilovec se tako vratio na šesto mjesto tablice u 3. NL Centar, sa sedam bodova manje od vodećeg Zagorca, a u sljedećem kolu čeka ih prilično zahtjevan zadatak. Na redu je gostovanje kod Mladosti u Petrinji, a tamo nikad i nikome nije lako…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Velika borba i kobna pogreška: Ostali bez pobjede u zadnjoj sekundi!

Rukometaši Gorice odigrali su 31-31 sa Čakovcem u petom kolu domaćeg prvenstva, iako je moglo to završiti i kudikamo uspješnije. Ispalo je ovako zbog pogreške u zadnjem napadu i propusta u zadnjoj obrani…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je u srijedu očekivano prekinut niz pobjeda rukometaša Gorice, budući da je sredina tjedna donijela gostovanje kod nedodirljivog Zagreba, tri dana poslije tražio se povratak starim navikama. Točnije, pobjedama. Bilo je, međutim, jasno od početka da Goričane ni ovoga puta neće čekati nimalo jednostavan zadatak, budući da je u goste dolazio vrlo opasni Čakovec, s bivšim Goričanima Filipom Goričanecom i Kajom Cikatićem u sastavu.

I doista, problemi su se krenuli rađati već od samoga starta. U tijeku je bila sedma minuta kad je na semaforu naše Gradske dvorane svijetlilo zabrinjavajućih 1-5 u korist gostiju iz Međimurja. Sljedećih desetak minuta Goričani su tražili načine kako doći do egala, kako se vratiti u utakmici, a u tome su uspjeli kod rezultata 8-7 za Čakovčane polovicom poluvremena. U tom lovu su se naši rukometaši malo i potrošili, pa su Čakovčani zadržali prednost do kraja poluvremena. Na predah su Goričani otišli s golom minusa.

U nastavku je slijedila još veća borba, a Gorica u svemu tome nije pronalazila rješenje za raspucanog Luku Bakovića, koji je s tri gola na otvaranju nastavka odveo Čakovec do nove značajnije prednosti (20-17). Čekao se “taj” trenutak kad će Gorica proigrati, razmahati se, a to smo dočekali sredinom drugog poluvremena, kad je momčad trenera Miškovića povezala četiri gola i otišla na prednost 27-25.

Međutim, tu je drama tek počela…

U tijesnoj završnici prvo je Gorica desetak minuta prije kraja ostala bez Jakova Neralića, koji je dobio izravni crveni karton zbog grubog starta na sredini igrališta. Unatoč tom hendikepu, Gorica je ipak imala sve u svojim rukama. Imala je i vodstvo 31-30 na četrdesetak sekundi prije kraja, kad je ponovno odlični Marin Sorić obranio sedmerac i gurnuo svoju momčad u pobjedničku poziciju.

Trener Matej Mišković u tom je trenutku pozvao minutu odmora i dogovorio kombinaciju koja je trebala potvrditi pobjedu Gorice. Međutim, ona nije realizirana, umjesto toga su dosuđeni koraci na 15-ak sekundi prije kraja, što je otvorilo šansu Čakovcu da se vrati u egal u samoj završnici. Gosti su to uspjeli i odraditi, i to golom nezaustavljivog Bakovića sekundu prije nego što se oglasila sirena….

Svakome je tako pripao po jedan bod, što je nakon svega viđenog možda i najrealniji ishod. Naravno, to ne znači da Goričani nemaju za čime žaliti, jer propuštena je velika prilika da se uzme pun plijen u sudaru s izravnim rivalom za plasman u Ligu za prvaka. Marin Sorić u svemu tome je skupio lijepih 12 obrana, a najbolji strijelci Gorice bili su Hrvoje Ceković i Marko Karaula s po sedam pogodaka. Na drugoj strani Vito Horvat 10 obrana, a fenomenalni Luka Baković 12 golova.

U sljedećem kolu Goričane čeka novi težak izazov, gostovanje kod Bjelin Spačve u Vinkovcima.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Kup je naš! Gorica osvojila Centar i izborila plasman među najbolje

Košarkaši Gorice pobijedili su zagrebačku Mladost 76-67 u finalu Kupa Hrvatske – Regija Centar, što ih je odvelo u ždrijeb za nacionalnu razinu Kupa Krešimira Ćosića. U subotu počinje i nova sezone u Prvoj ligi…

Objavljeno

na

Na najbolji mogući način košarkaši Gorice su najavili novu sezonu Prve lige. U finalnoj utakmici Kupa Krešimira Ćosića – Regija Centar, na parketu Gradske sportske dvorane, sa 76-67 svladali su Mladost i tako izborili plasman u osminu finala Kupa na nivou Hrvatske.

Pobjeda je i više nego zaslužena, jer od prve minute igrači trenera Damira Miljkovića imali su kontrolu rezultata. Odličnim otvaranjem utakmice već u prvoj četvrtini došli su Goričani do 11 poena prednosti, no gosti s Velesajma nisu pokleknuli te su do odlaska na odmor smanjili na samo minus šest (41-35).

U nastavku susreta Mladostaši su u više navrata ozbiljno zaprijetili došavši na minimalan zaostatak, no kad je trebalo prelomiti utakmicu, pojavio se Borna Dramalija, koji je s dvije trice donio mirniju završnicu. U njoj je, pak, ključnu rolu odigrao Kristijan Validžić, koji je tricom odveo svoju momčad na nedostižnu dvocifrenu prednost, koju su gosti do isteka četrdesete minute samo ublažili.

– Prije svega čestitam dečkima na pobjedi i trudu. Ovo je njihova nagrada, jer samo oni znaju koliko smo znoja prolili od početka priprema. S naše strane dobra utakmica i vjerujem odlična pozivnica svim gledateljima da nas u subotu dođu podržati na startu nove prvenstvene sezone – kazao je trener Damir Miljković.

Naše strijelce još jednom je predvodio Borna Dramalija koji je susret završio s 19 poena. Uz njega dvocifren učinak imali su još Matija Pavlic (13), Kristijan Šutalo (11) i kapetan Ante Mašić (11). Kod Mladosti prvo ime Stipe Krstanović s 22 poena.

KUP KREŠIMIR ĆOSIĆ – REGIJA CENTAR, FINALE
KK GORICA – KK MLADOST 76-67 (22-16, 19-19, 11-15, 24-17)
KK GORICA: Dramalija 19, Pavlic 13, Šutalo 11, Mašić 11, Kuzmić 7, Validžić 7, Miloloža 5, Gluhak 3, Ninić, Ivanković, Turić, Bljaić
KK MLADOST: Krstanović 22, Mršić 18, Jakić 13, Ferderber 5, Pavić 4, Zrilić 3, Duspara 2, Grašo, Pavković, Filip Majdak, Radović, Škugor

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno