Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 5 godina

23. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Luna Gojak opet u kockastom, jedna selekcija u teškoj grupi, druga lovi završnicu!

Udarnikova generacija U-15 na državnoj završnici u skupini s Ivanićem i Podravkom, dvije godine mlađa selekcija ovog vikenda igra kvalifikacije u Malinskoj, a Luna Gojak ponovno dobila poziv u kadetsku reprezentaciju!

Objavljeno

prije 3 sata

15. svibnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svibanj je, sad već tradicionalno, mjesec u kojem veličamo uspjehe mlađih kategorija ŽRK Udarnika. Pa zašto ne nastaviti u istome tonu, pogotovo s obzirom na to da su cure to apsolutno zaslužile! Tijekom cijele godine sa svojim treneri(ca)ma naporno treniraju u uvjetima koji su daleko od idealnih, bore se i trude, a baš u proljeće obično procvjetaju rezultati toga rada…

Svibanj je, dakle, mjesec u kojem se odigravaju državne završnice rukometnih sezona u mlađim kategorijama, to se u pravilu događa u Poreču, a na završnicu je do ove godine stizalo po 20 ekipa, odnosno momčadi. I sami ulazak u to društvo, u prijevodu, bio je veliki uspjeh, a ove godine pred djecu su postavljeni još veći izazovi: na završnicu stiže samo 16 najboljih u državi!

Imao je Udarnik i u godinama za nama pojavljivanja na završnici, imao je i zapaženih uspjeha u najjačoj mogućoj konkurenciji, ali prošla godina sve je to nadmašila. Na završnicu su išle dvije selekcije, obje su na kraju došle do sedmoga mjesta, što je upisano u klupske povijesne knjige kao nezabilježen uspjeh.

Godinu dana poslije, u još užoj konkurenciji, Udarnik je sa svojom U-15 selekcijom već osigurao sudjelovanje na državnoj završnici, koju će goričke mlade rukometašice igrati od 21. do 25. svibnja. Do završnice su stigle nakon pobjede u kvalifikacijama kod Zameta u Rijeci, a ždrijeb za završnicu dodijelio je Udarniku skupinu sa županijskim rivalom Ivanićem, s koprivničkom Podravkom i Petasonom iz Vranjica.

– Skupina je teška i zahtjevna, ali ne opterećujemo se time. Ove godine na završnici je samo 16 ekipa, nema više slabih protivnika, tako da je najtočnije reći da ni jedna skupina nije lagana – kaže trenerica ove generacije Martina Vugrinović, koja vodi i selekciju U-13, koja će ovog vikenda pokušati izboriti državnu završnicu.

Pokušat će i te djevojke preskočiti ŽRK Omišalj, igrat će u Malinskoj, i tamo pokušati izboriti odlazak u Poreč. Bilo bi sjajno ponovno se pojaviti na završnici s dvije ekipe, ali to će ove djevojke morati zaslužiti na terenu…

Kad smo već kod sjajnih stvari, ajmo na Lunu Gojak. Izbornik kadetske reprezentacije Ivan Jerković pozvao je igračicu Udarnika na posljednje okupljanje reprezentacije prije odlaska na Europsko prvenstvo za generaciju igračica rođenih 2008. i kasnije. Luna Gojak rođena je kasnije, odnosno 2009. godine, ali unatoč tome ima jako dobre šanse za završi u ekipi za Europsko prvenstvo. Na ovom je popisu 21 igračica, Luna je već standardna u tom društvu, neka tako bude i u budućnosti.

O da, lijepi su ti svibanjski dani u svijetu velikogoričkog ženskog rukometa…

Nastavite čitati

Sport

Tko će biti kralj goričkog tenisa? Krenula nova sezona lige za rekreativce

Velikogorička teniska liga je rekreativno tenisko kružno natjecanje piramidalnog tipa koje okuplja teniske rekreativce od srednjoškolaca do penzića, a trenutno nas ima 50-ak, kažu organizatori iz TK iTeam VG

Objavljeno

prije 3 sata

15. svibnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Na teniskim terenima u Cvjetnom naselju, smještenima između sad već legendarnog “betonce” i zgrade srednjih škola, na mjestu koje već generacijama vežemo baš uz tenis, Velika Gorica i živi svoj teniski dio života. Kroz rad s mladima u klubu iTeam VG, kroz natjecatelje, ali i kroz popularnu Velikogoričku tenisku ligu. Riječ je o natjecanju za tenisače rekreativce, o ligi koja je krajem travnja krenula u svoju novu sezonu.

– Velikogorička teniska liga je rekreativno tenisko kružno natjecanje piramidalnog tipa koje okuplja teniske rekreativce od srednjoškolaca do penzića, a trenutno nas ima 50-ak. Fora je u tome što se igrači uvijek nalaze u “redovima” s igračima svog nivoa teniskih vještina, tako da u svakom “redu” igramo top zanimljive mečeve – kažu iz TK iTeam VG, koji stoji iza cijele ove priče.

Nakon odigranog ciklusa, pojašnjavaju dalje, igrači se ovisno o plasmanu u svom redu penju u više, jače redove, padaju u niži, slabiji red ili ostaju u svom redu ako im je omjer pobjeda i poraza neutralan.

– Za ovu sezonu kvota sudionika je ispunjena, ali uvijek se stignete uključiti VGTL-PAROVI – poručuju iz kluba, u kojem detaljno prate svaki meč, sve uredno zapisuju i evidentiraju…

Pobjednik VGTL-a bit će onaj igrač koji kroz ligaški dio natjecanja, ali i mečeve iz Mastersa krajem rujna, skupi najviše bodova za rang listu.

Nastavite čitati

Sport

Mali tim, veliki uspjeh! Karate klub Centar donio šest medalja iz Vukovara

Za Karate klub Centar na turniru je nastupilo pet natjecatelja, a najuspješnija među njima bila je Lara Dugonjić.

Objavljeno

prije 5 sati

15. svibnja 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Centar iz Velike Gorice nastupio je u subotu, 10. svibnja 2025., na turniru Kup Vukovara, gdje je među 45 klubova iz cijele Hrvatske ostvario zapažen rezultat osvojivši ukupno šest medalja. Uz tri zlatne, dvije srebrne i jednu brončanu medalju, klub je u ukupnom poretku zauzeo visoko osmo mjesto.

Za Karate klub Centar na turniru je nastupilo pet natjecatelja, a najuspješnija među njima bila je Lara Dugonjić. Nastupivši u dvije kategorije, Lara je osvojila dvije zlatne medalje – u kategoriji učenica do 12 godina (-39 kg) te među mlađim kadetkinjama do 14 godina (-37 kg). Na putu do zlata, ostvarila je svih sedam pobjeda.

Zlatnu medalju donijela je i Kim Kumic u kategoriji učenica U12 (-44 kg), dok je u starijem uzrastu (ml. kadetkinje U14, -42 kg) osvojila broncu.

Srebrne medalje osvojili su Mihaela Pavlečić u kategoriji učenica do 12 godina (-34 kg) te Patrik Jeromić među mlađim kadetima do 14 godina (-50 kg).

Dora Paić također je predstavljala klub u kategoriji učenica do 12 godina (-39 kg), pokazavši zavidnu borbenost, ali joj je za medalju nedostajalo malo sportske sreće.

Unatoč malom broju natjecatelja, Karate klub Centar ostvario je izniman uspjeh, što potvrđuje osmo mjesto u ukupnom poretku klubova. Ovaj rezultat svjedoči o kvalitetnom radu, talentu i predanosti mladih sportaša i njihovih trenera.

Sljedeći nastup članove kluba očekuje početkom lipnja na turniru u Sisku, koji će ujedno biti i posljednji nastup ove natjecateljske sezone.

Čestitke svim članovima na njihovom uspjehu!

Nastavite čitati

Sport

FOTO Nevjerojatan obrat Turopoljca za pobjedu protiv Kobri Samobor

Objavljeno

prije 6 sati

15. svibnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 29. kolu Premier lige pobijedio vodeću momčad Lige Kobre Samobor rezultatom 4:3, nakon što je do 59. minute gubio – 0:3! Golove za veliku pobjedu postigli su Emanuel Krišto, Luka Antolčić, Marko Majstorović i kapetan Tomislav Horvat, za goste Mihael Škacan (2) i Jakov Saraf (autogol).