Sport

Kurilovečki bombarder Ćosić: ‘Ova momčad vrijedi još više, gledamo prema vrhu!’

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Lučko 1-0 golom Antonija Ćosića iz slobodnog udarca s više od 25 metara te skočili na osmo mjesto. Imaju bod više od Lukavca, koji je u Samoboru doživio drugi poraz u sezoni (0-2)

Objavljeno

prije 3 godine

2. listopada 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sedam kola odrađeno je u svijetu 3. NL Centar, u četvrtom rangu natjecanja, a naši predstavnici vode svoje bitke, svatko na svoj način. Ono što rade Kurilovec i Lukavec najlakše bi se moglo opisati onom famoznom “toplo-hladno”, pri čemu su u ovom trenutku za nijansu uspješniji Kurilovčani. Na osmo mjesto na tablici društvo s Udarnika skočilo je domaćom pobjedom protiv favoriziranog Lučkog, koje je u Kurilovec stiglo kao treća momčad prvenstva, sa samo dva primljena gola u prvih šest kola.

Treći put u ovoj sezonu po loptu u mrežu morali su zahvaljujući Antoniju Ćosiću, kurilovečkom “bombarderu” koji je za konačnih 1-0 pogodio iz slobodnjaka s nekih 26-27 metara.

– Da, tako negdje je bila udaljenost, sigurno više od 25 metara. Opalio sam, lopta je zakačila nekoga u živom zidu, promijenila smjer i prevarila golmana. Malo nas je pomazila i sreća, ali tako to ide, uvijek ću reći da sreću treba i zaslužili. A mi smo je ovaj put zaslužili – kaže Ćosić, kojem je ovo bio drugi gol ove sezone, nakon onoga u domaćem porazu od Tondacha.

I nije prvi put da njegovi slobodnjaci donose veliku korist Kurilovcu. dogodilo se to već i prošle sezone protiv Ravnica, pa ponovilo u “generalnoj probi” za prvenstvo protiv Kralja Tomislava.

– Ne mogu baš reći da posebno treniram slobodnjake. Znamo ih povremeno pucati na treningu, recimo jedanput tjedno, ali zapravo je i za mene ta uloga relativno nova. Do prošle polusezone nisam ih ni pucao, do te utakmice protiv Ravnica, ali budući da sam taj put stvarno dobro pogodio, nakon toga sam ostao izvođač. Evo, zasad ide dobro, neka se samo tako i nastavi… Ne opterećujem se previše time, nemam ni nekog vrhunskog igrača kojeg gledam ili kopiram u tom smislu, više se vodim osjećajem. Gledam golmana, kako se postavlja, na temelju toga i biram gdje ću i kako pucati – priča Antonio, zadovoljan što je ovoga puta njegov slobodnjak donio momčadi vrijedna tri boda.

– Iskreno, nakon poraza u Odranskom Obrežu u prošlom kolu malo smo bili potonuli i trebala nam je ovakva utakmica, odnosno ovakva pobjeda. U prvih pola sata smo stali u čvrsti blok, malo smo ih čekali, ali u svemu tome smo vidjeli i da se s njima itekako može igrati. Kad smo toga postali svjesni, krenuli smo hrabrije prema naprijed, gradili smo igru kroz pas i na kraju zasluženo pobijedili, jer ukupno gledajući bili smo bolja momčad u ovih 90 minuta.

I tako su Kurilovčani došli do deset bodova, smjestili se u sredinu tablice i barem djelomično naplatili neke propuste s otvaranja sezone.

– Učinak nije loš, nekako je u skladu s očekivanjima uoči sezone, ali ne mogu se oteti dojmu da smo mogli imati i poneki bod više. Prije svega tu mislim na domaće oglede s Tondachom i Trešnjevkom, u kojima smo uzeli samo jedan bod, a uvjeren sam da smo ih mogli imati i svih šest. Bili smo bolja momčad u obje te utakmice, a na kraju jednu izgubili, a u drugoj spašavali bod u sudačkoj nadoknadi. Ali dobro, prvenstvo je praktički tek počelo, čeka nas još puno prilika za popraviti dojam, ali prije svega i bodovni učinak – miran je Ćosić.

Predviđali su neki Kurilovcu i borbu za ostanak, ni iz samoga kluba uoči početka sezone nisu bili emitirani potpuno optimistično tonovi, ali čini se da stvari izgledaju prilično dobro.

– Mislim da ova momčad vrijedi za vrh lige u kojoj igramo, siguran sam da možemo ući u borbu za neku od prvih pet, šest pozicija. Moj je dojam da imamo bolju momčad nego prošle sezone, budući da je kostur momčadi ostao na okupu, a stigla su i pojačanja, među kojima bih posebno izdvojio Luku Sedlačeka. On nam je baš značajno pojačanje i jako dobar dodatak na sve ono što smo imali prošle sezone – analizira Antonio.

Uz Sedlačeka i još neke mlađe igrače, stigao je ovog ljeta i Nigerijac Elijah Chukwu Chikwado, koji se također pokazao kao dodana vrijednost ovoj momčadi.

– Dobar je, brz, nezgodan za svakog protivnika. Malo možda ima problema s defenzivnim dijelom igre, tu ga moramo korigirati, ali generalno nam je jako dobro došao. I jako dobro se uklopio, što je posebno važno. Uostalom, kao i svi igrači koji dođu sa strane, kod nas se nije problem uklopiti, udomaćiti… Ne priča baš hrvatski, komunikacija je time malo otežana, ali važno je da zna reći “oprosti” kad nešto pogriješi, ha, ha. Ali mi mu ne zamjeramo, nasmiješ se i igraš dalje – govori Ćosić, jedan od onih u čija zaduženja i spada prihvaćanje novih igrača, njihova prilagodba.

U tijeku je njegova treća sezona na Udarniku, druga u drugome mandatu.

– Nakon što sam završio juniorski staž u HNK Gorici, imao sam opciju ostati još jednu sezonu i nastaviti igrati za juniore kao jedan od starijih igrača, ali nisam to želio. Odlučio sam otići za trenerom Pericom Vidakom u Kurilovec i mislim da nisam pogriješio. Odradio sam tu jednu sezonu pa otišao s Vidakom baš u Lučko, kojem sam u subotu zabio… Nakon te godine sam se vratio u Kurilovec, tako da mi je ovo treća sezona, druga vezana, no mogu vam reći da se osjećam kao da sam na Udarniku već sto godina. Osjećam se baš kao domaći igrač, potpuno sam upoznao ovu sredinu i zadovoljan sam sa apsolutno svime.

Bit će i još zadovoljniji prođe li uspješno tjedan ispred nas. Kurilovec nakon “dizelaškog” starta u sezonu ima tri pobjede u posljednje četiri utakmice, ali neće biti lako nastaviti taj niz u duplom programu koji slijedi u sljedećih pet dana.

– U srijedu idemo na gostovanje kod Gaj Mača, za mene osobno možda i najteže u ligi. Ne volim tamo igrati, uvijek bude jako zahtjevno, pap nešto slično očekujem i ovoga puta. Samo tri dana nakon toga, u subotu, doma nam dolazi Vrapče, jedna od najboljih momčadi u ovoj ligi, ali to ne znači da i u toj utakmici nećemo ići na sva tri boda. Mislim da možemo igrati sa svima, nositi se i s najboljima, pogotovo s obzirom na to da nam se Turkalj vraća u puni pogon. Odigrao je i protiv Lučkog 20-ak minuta, a njegov doprinos jako nam je važan, bit će nam veliko pojačanje u sredini terena – kaže Ćosić.

Sa strane je zgodno pratiti i turopoljsku utrku Kurilovca i Lukavca, koji je u ovom trenutku jedan bod i dvije pozicije iza Kurilovčana.

– Iskreno, nema tu nekog natjecanja između nas i Lukavčana. Naravno da uvijek pratimo kako su prošli, da znamo što se kod njih događa, ali tako je u prvom redu zato što smo prijatelji. Osobno sam jako dobar s nekoliko igrača Lukavca i uvijek mi je drago kad im dobro ide, kad pobjeđuju. Evo, tu smo, u bod-dva, ali mi prvenstveno gledamo sebe, ono što nas čeka, kako ćemo mi odigrati. A njima, naravno, želimo svu sreću u svakoj sljedećoj utakmici – zaključuje 22-godišnji Antonio.

U ovom kolu, nažalost, Lukavčani su ostali praznih ruku. Na gostovanju u Samoboru, kod momčadi koju vodi Sven Raić, bivši uspješni trener juniora HNK Gorice, doživjeli su poraz 2-0, a gol im je zabio i Vanja Kulenović, bivši junior Gorice…

“Šteta… Čestitke protivnicima”, kratko su na svome Facebooku posrnuće u Samoboru prokomentirali iz Lukavca.

Borili su se Lukavčani, zaradili i pet žutih kartona, svih pet pokazanih na ovom susretu, ali nije išlo. Kulenović je pogodio u 35. minuti, a konačni rezultat postavio je Jurica Brdek u 87. minuti. Bio je to tek drugi poraz Lukavca u sezoni, prvi nakon drugoga kola i gostovanja u Krapini, nakon tri vezana remija i pobjede protiv Bistre. Ukupno je na kontu devet bodova, a ovaj tjedan donosi domaći ogled s pretposljednjom Savom Strmec u srijedu pa gostovanje kod neugodnog HAŠK-a u subotu.

Povezane teme:3. nl centar antonio ćosić hotnews Lučko Nk Kurilovec Nk Lukavec

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 15 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.