Sport

Kurilovec bez poraza već 325 dana! ‘Znali smo da će se ovo dogoditi…’

Posljednji poraz nogometaši Kurilovca upisali su 9. studenog doma protiv Trnja, a nakon toga su nanizali 18 utakmica u kojima nisu izgubili niti jedanput! Ove sezone odradili su 13 utakmica, a to znači da su na pola puta što se tiče ove “lude” jeseni…

Objavljeno

prije 4 godine

29. rujna 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bile su ovoga puta tu i kamere, prijenos je išao uživo na YouTube kanalu HNTV-a, ali kod nogometaša Kurilovca ništa se bitno nije promijenilo. Oni ne gube!

– Ljudi, pa ja se ni ne sjećam kad je Kurilovec zadnji put izgubil! – ispalio je jedan od vjernih kurilovečkih kibica u najnovijoj epizodi nogometne bajke koju proživljava velikogorička verzija “Diva iz predgrađa”.

Igralo se u nedjeljnoj matineji, od 11 sati ujutro, u gostima kod Trnja, a završilo je 0-0. Bez pobjednika, ali i bez golova, što za Kurilovec i nije baš uobičajeno. Škvadra pod vodstvom opasno dobrog trenera Perice Vidaka odradila je 13 utakmica u polusezoni, a još nije završio ni rujan mjesec, pri čemu poraza ima – nula! Devet puta “čisto” su dobili utakmicu, dvaput nakon izvođenja jedanaesteraca, a sad su, evo, drugi put remizirali.

Dodamo li tome i vrijeme prije korone, dva remija i tri pobjede, dolazimo do čudesnog niza od 18 utakmica bez poraza! I evo odgovora na pitanje onog kibica iz uvoda… Posljednji put Kurilovec je izgubio 9. studenog 2019., doma od Trnja 1-2. I zgodno je ispalo što je baš Trnje došlo kao 18. u ovom nizu, dobar je to način da se obilježi “punoljetnost” jednog sjajnog niza… Da bude lakše računati, prošlo je 325 dana od posljednjeg poraza!

– Ovo mi je treća sezona u Kurilovcu, u tom razdoblju jako sam dobro upoznao rad trenera Vidaka. Odmah sam vidio koliko Perica radi i koliko ulaže u momčad. Sav taj rad se s vremenom nadograđivao i mi smo čak i znali da će doći do ovoga. Bilo je, doduše, ovakvih uspješnih razdoblja i ranije, u prethodne dvije sezone, ali sad se poklopilo da se igra zgusnuto, praktički tri utakmice tjedno, da tu ‘upali’ i prvoligaši… Stvarno smo u jako dobroj formi, puno radimo i to se vidi na terenu – kaže Marin Matoš, jedan od nekolicine iskusnijih igrača u kurilovečkom sastavu.

Puno je tu mladosti i poleta, energije, no teško bi išlo bez tipova kao što su Čunčić, Rajić, Šarić i, naravno, upravo Matoš.

– Na tim temeljima smo se i posložili, tako da mi stariji pomažemo mlađima. Osobno više velikih ambicija nemam što se tiče nogometne karijere ili zarade, moja uloga je da probam na neki način mlađim igračima primjerom i znanjem koje ću prenijeti na njih pomoći da naprave nešto u nogometu. Tako sam to prihvatio, drukčiji je to izazov i posebno zadovoljstvo, jer sve ovo što se događa u Kurilovcu nema veze s novcem. Ima puno klubova u našoj ligi koji puno više plaćaju, ali nemaju ono što mi imamo – ističe Matoš.

Kao jedan od iskusnijih, puno razgovara s trenerom Vidakom, priznat će i Perica da mu pomažu opservacije i mišljenja 31-godišnjeg veznjaka koji je prošao prvu ligu kroz Slaven Belupo, Cibaliju i Istru, koji se okušao u inozemstvu, u dresu Žalgirisa, koji je igrao i za Goricu u drugoligaškim danima…

– Imao sam u karijeri prvoligaške i internacionalne trenere, čak i one koji su osvajali Ligu prvaka i bili kapetani svojih reprezentacija… Nakon svega toga, mislim da mogu reći da Perici, da bi bio na najvišoj razini, nedostaje samo i jedino iskustvo! A to će dobiti s vremenom. Ima sve što bi pravi, vrhunski trener trebao imati. Od komunikacije s igračima, pristupa nogometu i procesa treningu, pogleda na nogomet… Uz sve to, nije nikakav egotrip, voli čuti i saslušati, stalno želi učiti i raditi na sebi. Pred njim je velika trenerska budućnost – uvjeren je Matoš.

Zajedno su proslavili i osvajanje županijskoga kupa u sudaru s prvoligašem Goricom, zatim uzeli bod u Trnju, a sad je na redu nova runda Kupa Hrvatske. U pretkolu je Kurilovec lako (4-0) preskočio NK Papuk, a u prvom kolu čeka ga Vinogradar. Igra se u srijedu u 15.30 sati na Udarniku, bit će to povijesna prilika da Kurilovčani uđu među 16 najboljih u Kupu. Pogotovo kad znamo da Vinogradar više nije ono što je bio posljednjih godina, da je klub iz Mladine nakon smrti gazde Ivana Rubinića iz trećeg preselio u peti rang.

– Ne znamo o kakvoj se momčadi radi, budući da se sve tamo promijenilo, ali znam da smo voljeli igrati protiv njih kad su bili s nama u ligi. Oni su bili potpuna suprotnost nama, po filozofiji i načinu rada, rekao bih da su bili “Manchester City”, zato je uvijek bilo i posebno zadovoljstvo uzeti im bodove… Žao mi je što više nisu na takvoj razini, cijela liga bila bi na dobitku da je Vinogradar u onakvom obliku i dalje trećeligaš – kazao je Matoš, koji za sutrašnju utakmicu ima samo jednu rečenicu poruke:

– Važno je da prođemo, dojam uopće nije bitan!

I da, drugim riječima, nastave svoj niz. Prođu li Kurilovčani i ovaj korak, na sljedećem će ih gotovo sigurno čekati – Osijek! Nenad Bjelica u tom bi slučaju doveo svoju momčad na Udarnik, na noge momčadi koja oduševljava iz utakmice u utakmicu. Vidak protiv Bjelice, Kurilovec protiv Osijeka… Uh, kako bi to bilo lijepo!

Povezane teme:hotnews Kup Hrvatske Marin Matoš Nk Kurilovec NK Vinogradar

Priča iz kvarta

Luda jesen na bregima: ‘Kako je Buna došla do vrha? Ovako nekako…’

Jedini turopoljski predstavnik koji će na zimsku stanku otići kao vodeća momčad prvenstva stanuje u Maloj Buni. Kako je došlo do uzleta NK Bune, što ih razdvaja od drugih, što planiraju… Ispričao nam je, naravno, Zlatko Petrac!

Objavljeno

prije 3 sata

3. prosinca 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Povratkom Velike Mlake u život, došli smo na 19 nogometnih klubova na našem području. Gorica je u najvišem rangu, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), Mraclin i Gradići u petom (4. NL Središte), čak sedam klubova u šestom (Premier liga ZŽ), šest u sedmom (1. ŽNL) i Velika Mlaka u posljednjem, osmom (2. ŽNL)… Ukupno je to šest različitih rangova, više predstavnika imamo pri dnu nego u vrhu, a pogotovo na samome vrhu…

Konkretno, Mraclin je trenutačno treći, Velika Mlaka i Kurilovec su drugi, a prva je jedino – Buna!

Kako bismo još jedanput ispričali priču o jeseni za pamćenje na nogometnim bregima, temeljitije nego ikad ranije, pozvali smo upomoć Zlatka Petraca, jednog od simbola NK Bune. U klubu je već 28 godina, trenutačno je tajnik, a rang u kojem se njegova Buna natječe naziva…

– Zadnja normalna liga na svijetu!

Budući da zna zašto to kaže, ne boji se da će se naljutiti sportski prijatelji iz Velike Mlake i ostatak društva iz druge županijske.

– Mi u ovoj ligi moramo imati barem nešto djece u mlađim kategorijama, a ovi ispod nas to ne moraju. Zato ja to zako kažem… – pojasnio je Zlatko prije nego što smo krenuli kreirati nogometnu slagalicu jedne nezaboravne jeseni.

– Zadovoljni smo, kak’ ne bi bili! Dobro, bili bi još zadovoljniji da smo uspjeli pobijediti i Lonju u zadnjem kolu, ali treba reći da je i protivnik bio vrlo dobar, čak i odličan. Ukupno gledajući, da je moglo biti bolje, moglo je. A opet, moglo je biti i lošije, mogli smo možda spušiti i negdje gdje smo dobili… Srećom, poklopilo se da uspijemo ostati tu gdje jesmo. Kolo prije kraja osigurali smo naslov jesenskog prvaka, a na toj poziciji bi voljeli ostati do kraja sezone. Ako će se ostali klubovi usuglasiti s time, naravno… – sa smiješkom govori Petrac.

Završnica prvog dijela sezone donijela je dva velika derbija s u tom trenutku drugoplasiranim momčadima, ali i jedno teško gostovanje.

– Prvo smo u derbiju pobijedili Rakovec 3-0, u utakmici bez žutoga kartona i grubljeg starta, odnosno bilo kakve gluposti. Gosti su unatoč porazu bili jako zadovoljni i utakmicom, i suđenjem, i našim dočekom… Nakon toga smo išli Jamnici u Pisarovinu, gdje smo teško mukom došli do pobjede 2-1, a za kraj je ostao derbi s drugoplasiranom Lonjom. To je jako dobra momčad, čvrsta, ali nismo imali ni sreće. Pogodili smo tri stative, imali još neke šanse, neke situacije imali su i oni… Da je tu netko zabio, taj bi i pobijedio. To je bio sudar dvije najbolje obrane lige, a na kraju je ispalo dobro, jer oni su imali zadnju veliku priliku na utakmicu – prepričava Petrac.

Na utakmicu dođe 15-ak igrača, ali ta brojka često ovisi i o kvalitetni noćnog provoda večer prije… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na kraju tablica kaže da je Buna u 15 utakmica došla do 11 pobjeda, uz po dva remija i poraza.

– Poskliznuli smo se prvo u Pušći, a onda i u Pribiću, na dva uzastopna gostovanja. Bilo je to u razdoblju nakon odlaska trenera Marija Kožula. Poskliznuli smo se malo i u Turopolju, tamo smo vodili 2-0, a završilo je 2-2, a preostala dva boda otišla su u tom derbiju s Lonjom – nabrojio je propušteno Zlatko, koji će momčad koja je dovela Bunu na vrh opisati ovako:

– Pretežno domaći dečki, plus dva Kamerunca!

Kamerunci su Justin Ngangue Ndedi (22) i Irvin Joel Yetna (25), odnosno…

– Želko i Jura. Justin je Želko, Joel je Jura.

Poželjeli smo, naravno, čuti cijelu priču o tome kako su Želko i Jura, dečki iz Douale, odnosno Ngaounderea, stigli do Male Bune.

– Ljudi obično misle da ih zafrkavam kad pričam kako smo ih našli. A priča ide ovako… Jedan naš sumještanin se udao u Odru i vidio je dečke da svaku večer trče po cesti. Zaustavio se, spustio prozor i pitao ih bi li željeli igrati nogomet. Rekli su da bi, pa ih je odveo na termin kod Panadića, sa svojim dečkima. Kad je vidio da znaju igrati, pitao ih je bi li igrali veliki nogomet. Pa su oni rekli da bi… Dopeljao ih je na početak priprema prošle zime, vidjeli smo da su i više nego dobri za naše kriterije, pa smo ih registrirali – ispričao je Petrac, uz dodatak:

– Zvučat će nevjerojatno, ali dozvolu iz Kameruna dobili smo za jedan dan! To je sve kod njih bilo gotovo za jedan taj, a iz Austrije su nam papiri znali stizati po pet dana. Dečki su se izvrsno uklopili, prihvaćeni su. Dobri su to dečki, pošteni, bore se i trude, tu žive i rade, a s nama se igraju nogometa.

Justin, odnosno Jura, čak je i prvi klupski strijelac, zabio je devet golova, ali tim podatkom ćemo i zaključiti kamerunski dio priče. Vrijeme je za lokalne dečke, društvo s brega i okolice.

– Na golu je Luka Kovač, vjerojatno najbolji golman u ligi. Primio je samo devet golova, osam puta je sačuvao čistu mrežu. Želko je na desnom boku, lijevi bočni je Josip Rovišan, koji se nadopunjuje s Robertom Vukašincem, a stoperski par su Jurica Čumpek i Robert Huđber Beli. Em imaju kila, em se znaju postaviti, em znaju nogomet igrati… – počeo je s predstavljanjem momčadi Petrac, pa odmah nastavio u istom ritmu:

– U sredini su naša radilica Stjepan Kalisar, pa onda Matko Đurašin, koji voli malo više mudrovati, a naprijed su Jura, do njega i Robert Zlodi Šiki, naš velemajstor za zakomplicirati jednostavne stvari, a jednostavno riješiti komplicirane. Tu je i Jurica Ruklić, neumorni trkač, bez obzira na Isusove godine… Antonio Mrkonjić je naš glavni “troublemaker” u momčadi, prvi za za*ebanciju.. To su dečki koji su iznijeli ovu polusezonu, a tu je i naš Danny Škojc, koji je uvijek spreman uskočiti, kao i naša katica za sve Josip Muža, koji je neumoran i dolazi na sve utakmice, iako puno ne igra, ali uvijek je spreman pomoći.

Ispričao se odmah Zlatko ako je nekoga zaboravio, logično da se takvo što i dogodilo pa ćemo dodati još i Nikolu i Stjepana Šebeka, Stjepana Zlodija…

– Neka nitko ne zamjeri. Uostalom, nema tog problema kojeg ne mogu riješiti dvije ili tri runde.

Tu i takvu momčad s klupe vodi…

– Miroslav Lukinić, poznatiji kao Bekem. Ne zovu ga tako zbog frizure, on je ipak više nezgodan nego zgodan, ha, ha. Bio je i ranije kod nas, digao je Kupu u jedinstvenu ligu, odličan je trener i vrhunska osoba. Svakome bih poželio da radi s njim. Dečko kuži i voli nogomet, živi za to, uspio je nakon smjene konsolidirati momčad i jako smo zadovoljni svime što radi – priča tajnik NK Bune.

Zimska stanka bit će prilika za kvalitetan odmor, ali i za planiranje budućnosti. Možda i za osnaživanje momčadi…

– Morat ćemo se pojačati jer će se svi pojačati. Ljudi iz kluba vode brigu o tome, vjerujem da će naći prava rješenja – kaže Petrac, koji je ostao dužan i predstaviti vodstvo kluba.

– Prvi čovjek kluba je Josip Jerleković, poznatiji kao Bozanić. Njega se sve pita, on sve vodi, on drži sve konce u rukama. Ništa mu ne može pobjeći, sve zna. Ništa manje važan nije ni Ivan Rak poznatiji kao Cico, a tu su i Boris Četković i Marko Đurašin, oni su uvijek prisutni. I ja se tu pomalo borim, a gospodin Ivan Mrkonjić sa mnom je u klubu već 28 godina. Dražen Lučan iz FA Šiljakovina radi sjajan posao i u folkloru i u nogometu, a Miroslav Svekrić je možda i najjača karika u tom lancu. On je vojnik, kod njega nema labavo, ako treba idemo se i loviti za vrat… A neka treba – ističe Petrac i dodaje:

– Ranije je sve bilo na jednom ili dvoje ljudi, sad nas je tu ipak pet ili šest. Možemo lakše dijeliti obaveze, manje se opterećivati svakim detaljem, a tako je lakše i uživati u svemu tome. Iako, nema opuštanja, imamo svoje ciljeve i želimo ih ostvariti…

U prijevodu, Buna želi u viši rang.

– Da, želimo ostati tu gdje jesmo, na vrhu, to nas nosi i zato nema opuštanja. Htjeli bismo u višu ligu, pohrvati se s najjačim klubovima u županiji, ako ništa drugo zato da vidimo je li to za nas. Ako možemo igrati s njima, voljeli bismo biti u tom društvu. Ako ne možemo, Bože moj, nogomet se igra i u ovoj, zadnjoj normalnoj ligi na svijetu.

S dobrim rezultatima i podrška sumještana se pojačala, ponešto i promijenila.

– Bude stotinjak ljudi na domaćim utakmicama, a sad kad pobjeđujemo počeli su ići s nama i na gostovanja, bude po 15-ak ljudi gdje god idemo. Imamo svoje Good Guyse, popularnog naziva Gusamače, koji povremeno rade gluposti, ali dobro, naši su pa ih trpimo – s nešto kiselijim smiješkom kaže Zlatko, pa pojašnjava što znači do “gusamače”…

– U nedjelju su malo radili sranja, pa smo rekli da se ponašaju kao gusamače. U toj su fazi da idu kao gusamače s terena. Bude tu i pirotehnike, nekakvih dimnih bombi, valjda iz kućne radinosti… Hvala im na tome. I ne moraju više.

Od mogućih 45, Buna je tijekom jeseni skupila impresivnih 35 bodova… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Proljeće će, nema dvojbe, biti izazovno.

– Ova liga napravljena je od tri prve županijske lige, prvih pet-šest momčadi je ulazilo u nju, i složena je dobra liga. Svi su se morali mučiti da bi bilo gdje uzeli bodove, liga je prilično izjednačena. Pitanje je jedino hoće li vam na utakmicu nedjeljom doći svi na koje računate ili je nekome možda nedjelja ujutro došla malo prerano… – kaže Petrac i dodaje:

– Nema laganih utakmica, ni kad si doma ni kad si vani. Igramo s protivnicima s kojima se radije nismo susretali. Sad tako idemo u Pribić ili Vezišće, iza Križa, a daleko je i Tučenik. Za autobus baš i nemamo, pa se obično potrpamo u aute, voze bilo članovi uprave, bilo igrači, a ponekad i navijači.

Iza nas je ostao prvi zimski vikend bez utakmice, na odmoru su i igrači i Good Guysi, ali u klupskom vrhu su svjesni da se treba dobro pripremiti.

– Mi, Lonja i Rakovec smo trenutačno gore, ali svi žele biti u vrhu. Čeka nas proljeće još teže od jeseni iza nas, sad se već i poznajemo, znamo kako tko diše, i neće biti nimalo lako ni na jednoj utakmici – zaključio je Zlatko Petrac.

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – seniori bez pobjede u jesenskoj polusezoni

Objavljeno

prije 10 sati

3. prosinca 2024.

Objavio/la

David Jolić

Proteklog vikenda seniori HSTK Velika Gorica izgubili su na domaćem terenu, u Gradskoj sportskoj dvorani, dva susreta u 6. kolu Superlige. Protiv STK Požega (subota, 30. studenog, 17 sati) izgubili su sva tri meča uz tri osvojena seta.