Kume, kud baš meni?! Nindža i prijatelji sredili Istru u Valdasovu debiju
Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 s visokih 3-0 u prvoj utakmici novog trenera Valdasa Dambrauskasa. Strijelac prvoga goričkoga gola bio je Matija Dvorneković, kum i veliki prijatelj Istrina trenera, bivšeg stratega Gorice Ivana Preleca…
Emocije treba ostaviti po strani. Svi smo mi profesionalci, borimo se za svoj klub, ali naravno da ćemo i prije i poslije utakmice biti veliki prijatelji, što i jesmo, rekao je Matija Dvorneković najavljujući dolazak Istre 1961 u Veliku Goricu, momčadi na čijoj klupi sjedi Ivan Prelec.
Ova dvojica Goričana su i generacija, praktički cijeli život se druže, zajedno su toliko puta i igrali nogomet zajedno, i danas će ponekad zaigrati na kakvom turniru… Bio je Prelec i trener prijatelju Nindži u sezoni kojom je Gorica izborila ulazak u 1. HNL, a ove sezone su već treći put bili na suprotnim stranama. Igrač Nindža u dresu Gorice, trener Prela na klupi Istre. I ovoga puta Dvorneković je doista, dokazano, ostavio emocije po strani.
Igrala se 57. minuta jedne posebne utakmice, debija novog trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa, samo šest dana nakon debakla na Poljudu, kad je Jiloan Hamad iz srca veznog reda dao sjajnu loptu na desno. Prošlo je u tom trenutku, broje li se i sudačke nadoknade, točno 528 minuta od posljednjega goričkoga gola, kojeg je Lukasz Zwolinski još jesenas zabio Interu iz Zaprešića. Uključujući i ovih 56, ovog petka poslijepodne.
Na Hamadovu loptu natrčao je Matija Dvorneković, najstariji igrač u goričkoj svlačionici, dokapetan, miljenik navijača. I Prelecov kum. Sjurio se Nindža prema golu, ostavio beka Istre iza sebe i elegantno poslao loptu u mrežu golmana Istre Josipa Čondrića. Prelec se uhvatio za glavu i pomislio:
– Ne opet, ne valjda opet…
Kum i prijatelj za to je vrijeme predvodio slavlje pred navijačima, doživio je i da mu suigrač Dario Čanađija “izglanca kopačke”, a promrzla publika konačno se pošteno zagrijala. Nije moglo bolje, konačno gol, i to s potpisom igrača s brojem 10, jednog od onih koji se mogu smatrati zaštitnim licem ove Gorice!
I Valdas Dambrauskas, pedantni trener iz litavskog Pakruojisa, stisnuo je šake, proslavio gol s ekipom na klupi, ali već sljedeće sekunde ponovno se potpuno fokusirao na utakmicu.
– U ovakvim trenucima ne pobjeđuje taktika nego karakter!
Tako je Valdas govorio prije utakmice, a ovih 90 minuta pokazalo je da je u pravu. Gorica je igrala organizirano i s velikom dozom opreza, ali maksimalno požrtvovno i borbeno, na svakom centimetru terena. Rezultat je to i onog famoznog pozitivnog šoka, koji najčešće dolazi s promjenom trenera, a pokazalo se ključnim. Nije, naravno, sve bilo idealno, trebat će vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali ova je utakmica pokazala dovoljno razloga za optimizam.
Imala je i Istra svoje šanse, u prvom poluvremenu spašavali su se Goričani u dvije situacije – odatle i onaj Prelecov ‘ne valjda opet’, jer Istra uporno promašuje šanse pa onda prima golove – ali i naša je momčad stvorila nekoliko lijepih situacija. Dvornekovićev gol prelomio je utakmicu, usmjerio vodu na gorički mlin, a posao su udarcima iz daljine dovršili Michal Maslowski i Kristijan Lovrić. Poljak je u 80. minuti potegnuo s 20-ak metara i pogodio precizno, od stative, a Lovrić je u sudačkoj nadoknadi izvukao još jedan trik iz rukava. Udarac iz mjesta, u suprotne rašlje, uz golmanu neuhvatljivu parabolu, zaslužuje čak i eurovozijsku razmjenu…
– Jako važna pobjeda. Bilo nam je iznimno bitno krenuti na ovaj način, rekli smo i igračima da nije važno igrati lijepo, nego uzeti tri boda. Uspjeli smo u tome i sve zasluge za to, ali apsolutno sve, idu igračima! Bili su zaista nevjerojatni. Nisu dali 120 posto, nego čak i više od toga – rekao je trener Gorice Valdas Dambrauskas u analizi utakmice.
– U nekim dijelovima utakmice igrali smo jako dobar nogomet, ali nakon prvoga gola smo dopustili malo previše protivniku. Zasluge za to idu i Istri, imali su jako dobar plan igre i značajno su nam otežali posao, pogotovo u prvom poluvremenu. Mi smo držali loptu, imali dominaciju, ali najbolja šansa bila je njihova. I u drugom poluvremenu bila je to taktička bitka, protivnik je mijenjao neke stvari, ali dobro smo se prilagodili. Na kraju, došli smo do ove fantastične pobjede, toliko potrebne, i nadam se da ćemo u istom stilu i nastaviti – dodao je Dambrauskas.
Samo je tri dana novi trener proveo s igračima uoči debija, ali neke promjene u načinu igre već su vidljive.
– Imam ja svoju ideju igre, ali naravno da je najvažnije kako će to igrači prihvatiti. Kako bi se zasad čini, neće biti problema po tom pitanju. Ne postoji trener na svijetu koji može nešto bitno promijeniti u tri treninga, zato želim čestitati i prošlom stožeru, bivšem treneru Jakiroviću. Napravio je zaista sjajan posao s momčadi, no svaki trener tijekom karijere doživi ovakve trenutke… Sad je na meni da pokušam nastaviti njegov posao – kazao je Valdas i nastavio:
– Pokušali smo u ovom kratkom vremenu s nekim idejama, igrači su to jako dobro prihvatili, ali naravno da nam je potrebno vrijeme. Želim postići automatizme u igru, doći do toga da igrači reagiraju bez razmišljanja. U modernom nogometu ni nema puno vremena za razmišljanje, moraš unaprijed znati što radiš kao momčad, na koji način se ponašati…
Zadovoljni, ali nimalo euforični Dambrauskas mogao je mirno zaključiti ovu priču, što se nikako ne bi moglo reći za gostujućeg trenera, našeg Ivana Preleca.
– Čestitam Gorici na zasluženoj pobjedi, no mislim da je ona malo previsoka, s obzirom na sve što se događalo. Međutim, Gorica je zabila tri gola, mi nismo. I to je već više puta viđeno s naše strane. Ne preostaje nam ništa drugo nego boriti se dalje, no brine me malodušnost nakon primljenog prvoga gola. To nije način na koji se bori za ostanak u ligi – rekao je Prelec i dodao:
– Do prvoga gola Gorica nam je prijetila jedino iz prekida, mi smo promašili svoje šanse, a to je priča koja nam se stalno ponavlja. Ne iskoristimo svoje prilike i protivnik nas kazni. Nakon te pogreške u našoj obrani, kad je Dvorneković ostao sam i uspio zabiti, utakmica je definitivno otišla na stranu Gorice.
Prelecova borba se, dakle, nastavlja, a dalje ide i gorička priča. Trener je probio led, uzeo prve bodove, prvi put uživo vidio kako to izgleda kad Nindža povede onu “imamo bekove, imamo halfove…”, a sad je na radu Varaždin. Gorica u srijedu (17 sati) gostuje kod posljednje momčadi na tablici, bilo bi jako važno i tu uzeti bodove. Nakon Varaždina, naime, slijedi sudar s Lokomotivom, koja bježi velikih šest bodova.
Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’
Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…
Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.
Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.
– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.
Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…
– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.
Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.
– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.
Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.
– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.
Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.
– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.
Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.
– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!
Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…
– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.
Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.
Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Foto: David Jolić/cityportal.hr
U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
Foto: David Jolić/cityportal.hr
Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.
NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’
Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja
Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.
Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…
U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.
“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.
Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.
“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.
Carević: Bili smo hrabri, bit ćemo i dalje, a čekamo i nove igrače
Moramo biti zadovoljni bodom u Varaždinu, jer mi smo i dalje momčad u izgradnji. Drago mi je što su debitirali i juniori, ali moramo dovesti još igrača, nadam se već ovaj tjedan, kaže trener Gorice nakon 1-1 s Varaždinom
Dobru, sadržajnu i zanimljivu partiju priuštili su auditoriju nogometaši Varaždina i Gorice na zatvaranju otvaranja. U posljednjoj utakmici prvoga kola nove sezone, na jedinome mjestu na kojem je Gorica u prethodnih sedam godina uspjela pobijediti na otvaranju sezone, Goričani su vodili, ali i kući otišli zadovoljni jednim bodom. Filip Čuić salutirao je u stilu generala Domazeta-Loše u 23. minuti, nakon gola za vodstvo, poravnao je Mario Marina svojim prvim golom u dresu Varadžina.
– Mislim da smo gledali jednu stvarno dobru i zanimljivu utakmicu, koja je na kraju mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Moram biti zadovoljan, ovo nam je poticajan bod s obzirom na to da smo mi još u izgradnji, da nam fali kadra, da imamo dosta mladih igrača… Žao mi je one šanse Kavelja u prvom poluvremenu, mogli smo otići na 2-0, to su ti trenuci kad možeš “ubiti” utakmicu. Međutim, ruku na srce, i Varaždin je imao dvije prečke, uz još nekoliko dobrih situacija, u završnici smo mogli zabiti i mi preko Pavičića i pogotovo Pelka u zadnjoj minuti… Na kraju, moramo se zadovoljiti bodom – analizira trener Mario Carević.
Itekako je svjestan da će biti iznimno zahtjevno igrati prvih šest kola u gostima, i baš zato je svaki bod poput ovoga toliko važan.
– Veseli me što smo bili hrabri, što smo dobro izlazili u pritisak, a igrali smo protiv europskog Varaždina. Moram im skinuti kapu, budući da ni u pripremi utakmice nisam uspio pronaći neke slabe točke, i zato je ovaj bod toliko velik – priznao je trener Gorice.
U Varaždinu je startao 18-godišnji Luka Vrzić, a debitirali su i njegov vršnjak Stjepan Kučiš te 19-godišnji Zvonimir Josić. Vrzić je već dokazan potencijal, a Kučiš i Josić su pravi domaći, gorički dečki, klinci koji su u klubu cijeli život, a to je posebno lijepo vidjeti…
– Veseli me što smo dali šansu i Josiću, i Kučišu, i Vrziću, našim juniorima, koji su okusili prvoligaški travnjak. Stvarno moram pohvaliti momke, i sve te mlade igrače, ali i starije, koji su maksimalno ozbiljni i dobro utječu na tu mladu grupu.
U svakom istupu Carević ponavlja da je ova momčad u izgradnji, da je svlačionica izgubila više od 20 igrača…
– Neke igrače željeli smo i zadržati, ali nismo uspjeli, jer našli su klubove u kojima mogu dobiti bolje ugovore. To je normalno u nogometu. Nije idealno, naravno, ali znali smo u pripremi u kakvoj smo situaciji. Dovodili smo ciljano ono što nam treba, ali moramo dovesti još nekoliko igrača kako bismo proširili kadar, jer danas je na klupi bio Fiolić i sve juniori… Nadam se da ćemo sljedeći tjedan potpisati jednog ili dvojicu novih igrača i to će biti dobro. Važno je da se kompletiramo i da se počnemo dizati – ponavlja Carević.
Možemo, dakle, očekivati novosti s tržišta u sljedećim danima, nadamo se dovoljno rano da se može aktivirati već u nedjelju na Poljudu.
– Da, idemo Hajduku, a naravno da je na Poljudu Hajduk favorit. Međutim, vjerujem da ćemo i mi imati što za ponuditi u toj utakmici, da ćemo možda dobiti i nove igrače, i da ćemo se nastaviti dizati. Siguran sam da ćemo biti sve bolji kako utakmice budu odmicale – zaključio je Carević.
Važan bod u Varaždinu: Čuić iskoristio poklon, Marina odabrao trenutak…
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 na gostovanju kod Varaždina u prvoj utakmici u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Gorica je povela preko Čuića, Varaždin izjednačio preko Marine, a na kraju je bod – jako dobar!
Puno je nepoznanica vladalo oko Gorice uoči prvog sučevog zvižduka u novoj sezoni, malo je toga bilo jasno i definirano, ali nakon uvodnih 90 minuta imamo pravo vjerovati da stvari idu u pravome smjeru. Uz gomilu poteškoća na putu, uz nekompletiran kadar, uz iznenadne odlaske i poneku ozljedu, Goričani su uspjeli odigrati dobru utakmicu kod favoriziranog protivnika, momčadi koja je ostala na okupu od prošle sezone, koja je odigrala i dvije europske utakmice uoči ove…
Kakva se utakmica igrala u Varaždinu prvih pola sata ove utakmice, najbolje će opisati podatak da je u 30. minuti sudac Terzić dosudio drugi prekršaj?! Dobro, bilo je tu možda materijala i za poneki više, puno toga Terzić je i puštao, a u svemu tome dobili smo ritam. Pokušaje, udarce, visoke ofenzivne izlaske na obje strane, a baš u tom razdoblju vidjeli smo i prvi gol Gorice ove sezone.
Vidjeli smo i koliko nogomet može biti prevrtljiv, jer u prvih 20-ak minuta Varaždin je bio bolja momčad, opasniji protivnik, da bi u 23. povela Gorica! Duvnjak je pogriješio u otvaranju igre od golmana, Ante Kavelj uspio presjeći njegovo dodavanje i odmah proslijediti za Filipa Čuića. Napadač koji je u početni sastav upao u posljednji trenutak, zamijenivši predviđenog Antu Ercega.
Iza njegovih leđa ordinirali su Luka Vrzić i Domagoj Pavičić, dok su sredinu držali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Kavelj. U zadnjoj liniji, ispred Davora Matijaša, smjestila su se četiri igrača, kao posljedica odlaska Dina Mikanovića u tjednu uoči početka prvenstva. Nisu Goričani praktički uopće isprobavali tu opciju tijekom pripremnih utakmica, ali trener Carević je odlučio smjestiti Jakova Filipovića i Matea Leša u srce obrane, na lijevi bok Elvira Durakovića, a na desni – Marijana Čabraju. S kontra nogom, na kontra strani…
Međutim, pronašla je u svemu tome Gorica način kako parirati Varaždinu, iako treba priznati da je bilo tu i doze sreće. Belcar je već i prije gola imao veliku priliku, prečku je malo potom zatresao Bočkaj, jedanput je lijepo reagirao Matijaš… Imala je i Gorica svoje situacije, posebno dobra bila je prilika mladoga Kavelja, tražili su i naši nogometaši način kako zaprijetiti, pa smo na isteku prvih 45 minuta imali 16 utakmica prema golu na obje strane, deset domaćin i šest goričkih.
Uoči početka nastavka trener Varaždina Nikola Šafarić podići s klupe dobroga goričkog poznanika, sad već 36-godišnjeg Marija Marinu. Koliko je po Goricu loše to što je ušao bivši igrač Gorice vidjelo se već od samog početka drugog dijela, a konačno potvrdilo u 67. minuti. S klupe je ušao i asistent Maglica, koji je dao lijepu povratnu loptu u sredinu, a tamo je Marina odabrao idealan trenutak za svoj prvi gol u dresu Varaždina.
Promašaj koji će se dugo pamtiti potpisao je četiri minute poslije Ivan Mamut, napadač koji je ovog ljeta došao u Varaždin. Bio je na dva ili tri metra od praznoga goričkoga gola, zahvatio loptu i pogodio – prečku! I tom je prilikom sreća bila uz Goričane…
Dominirao je u posjedu domaćin u cijelom drugom poluvremenu, u kojem je Carević pokušao promijeniti stvari ulascima Ivana Fiolića, a zatim i Vanje Pelka, ali i Zvonimira Josića, dojučerašnjeg juniora Gorice, čijim ulaskom se i formacija vratila na uigravanih 3-4-2-1. Na taj je način Gorica u završnici dobila nešto više na stabilnosti, oslobodila se pritiska domaćina.
Mogla se možda i vratiti u vodstvo da je sudac Terzić u 85. minuti vidio okršaj Durakovića i Maglice onako kako smo ga mi vidjeli. Maglica je povukao Durakovića, ali nema penala, nema ni gledanja situacije na VAR-u…
Nije Gorica bila neaktivna ni u samoj završnici, nije ni Varaždin, najbolja šansa čak je i bila gorička, ona Vanje Pelka u 94. minuti, ali golova više nije bilo. I dobro je da je tako završilo. Realno, moglo je i završiti i nešto lošije, ovakav bod u Varaždinu vrijedan je zlata. Gorica je pokazala da može i zna, pomogla je i doza sreće, ali važno je na kraju samo da je bod ušao u gorički autobus. U jako dobroj i dopadljivoj utakmici, s ukupno 28 udaraca (16-12), uz dovoljno razloga za optimizam.
Bila je ovo, ne zaboravimo, prva od šest utakmica u gostima. Sljedeća je na Poljudu u nedjelju.