Kume, kud baš meni?! Nindža i prijatelji sredili Istru u Valdasovu debiju
Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 s visokih 3-0 u prvoj utakmici novog trenera Valdasa Dambrauskasa. Strijelac prvoga goričkoga gola bio je Matija Dvorneković, kum i veliki prijatelj Istrina trenera, bivšeg stratega Gorice Ivana Preleca…
Emocije treba ostaviti po strani. Svi smo mi profesionalci, borimo se za svoj klub, ali naravno da ćemo i prije i poslije utakmice biti veliki prijatelji, što i jesmo, rekao je Matija Dvorneković najavljujući dolazak Istre 1961 u Veliku Goricu, momčadi na čijoj klupi sjedi Ivan Prelec.
Ova dvojica Goričana su i generacija, praktički cijeli život se druže, zajedno su toliko puta i igrali nogomet zajedno, i danas će ponekad zaigrati na kakvom turniru… Bio je Prelec i trener prijatelju Nindži u sezoni kojom je Gorica izborila ulazak u 1. HNL, a ove sezone su već treći put bili na suprotnim stranama. Igrač Nindža u dresu Gorice, trener Prela na klupi Istre. I ovoga puta Dvorneković je doista, dokazano, ostavio emocije po strani.
Igrala se 57. minuta jedne posebne utakmice, debija novog trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa, samo šest dana nakon debakla na Poljudu, kad je Jiloan Hamad iz srca veznog reda dao sjajnu loptu na desno. Prošlo je u tom trenutku, broje li se i sudačke nadoknade, točno 528 minuta od posljednjega goričkoga gola, kojeg je Lukasz Zwolinski još jesenas zabio Interu iz Zaprešića. Uključujući i ovih 56, ovog petka poslijepodne.
Na Hamadovu loptu natrčao je Matija Dvorneković, najstariji igrač u goričkoj svlačionici, dokapetan, miljenik navijača. I Prelecov kum. Sjurio se Nindža prema golu, ostavio beka Istre iza sebe i elegantno poslao loptu u mrežu golmana Istre Josipa Čondrića. Prelec se uhvatio za glavu i pomislio:
– Ne opet, ne valjda opet…
Kum i prijatelj za to je vrijeme predvodio slavlje pred navijačima, doživio je i da mu suigrač Dario Čanađija “izglanca kopačke”, a promrzla publika konačno se pošteno zagrijala. Nije moglo bolje, konačno gol, i to s potpisom igrača s brojem 10, jednog od onih koji se mogu smatrati zaštitnim licem ove Gorice!
I Valdas Dambrauskas, pedantni trener iz litavskog Pakruojisa, stisnuo je šake, proslavio gol s ekipom na klupi, ali već sljedeće sekunde ponovno se potpuno fokusirao na utakmicu.
– U ovakvim trenucima ne pobjeđuje taktika nego karakter!
Tako je Valdas govorio prije utakmice, a ovih 90 minuta pokazalo je da je u pravu. Gorica je igrala organizirano i s velikom dozom opreza, ali maksimalno požrtvovno i borbeno, na svakom centimetru terena. Rezultat je to i onog famoznog pozitivnog šoka, koji najčešće dolazi s promjenom trenera, a pokazalo se ključnim. Nije, naravno, sve bilo idealno, trebat će vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali ova je utakmica pokazala dovoljno razloga za optimizam.
Imala je i Istra svoje šanse, u prvom poluvremenu spašavali su se Goričani u dvije situacije – odatle i onaj Prelecov ‘ne valjda opet’, jer Istra uporno promašuje šanse pa onda prima golove – ali i naša je momčad stvorila nekoliko lijepih situacija. Dvornekovićev gol prelomio je utakmicu, usmjerio vodu na gorički mlin, a posao su udarcima iz daljine dovršili Michal Maslowski i Kristijan Lovrić. Poljak je u 80. minuti potegnuo s 20-ak metara i pogodio precizno, od stative, a Lovrić je u sudačkoj nadoknadi izvukao još jedan trik iz rukava. Udarac iz mjesta, u suprotne rašlje, uz golmanu neuhvatljivu parabolu, zaslužuje čak i eurovozijsku razmjenu…
– Jako važna pobjeda. Bilo nam je iznimno bitno krenuti na ovaj način, rekli smo i igračima da nije važno igrati lijepo, nego uzeti tri boda. Uspjeli smo u tome i sve zasluge za to, ali apsolutno sve, idu igračima! Bili su zaista nevjerojatni. Nisu dali 120 posto, nego čak i više od toga – rekao je trener Gorice Valdas Dambrauskas u analizi utakmice.
– U nekim dijelovima utakmice igrali smo jako dobar nogomet, ali nakon prvoga gola smo dopustili malo previše protivniku. Zasluge za to idu i Istri, imali su jako dobar plan igre i značajno su nam otežali posao, pogotovo u prvom poluvremenu. Mi smo držali loptu, imali dominaciju, ali najbolja šansa bila je njihova. I u drugom poluvremenu bila je to taktička bitka, protivnik je mijenjao neke stvari, ali dobro smo se prilagodili. Na kraju, došli smo do ove fantastične pobjede, toliko potrebne, i nadam se da ćemo u istom stilu i nastaviti – dodao je Dambrauskas.
Samo je tri dana novi trener proveo s igračima uoči debija, ali neke promjene u načinu igre već su vidljive.
– Imam ja svoju ideju igre, ali naravno da je najvažnije kako će to igrači prihvatiti. Kako bi se zasad čini, neće biti problema po tom pitanju. Ne postoji trener na svijetu koji može nešto bitno promijeniti u tri treninga, zato želim čestitati i prošlom stožeru, bivšem treneru Jakiroviću. Napravio je zaista sjajan posao s momčadi, no svaki trener tijekom karijere doživi ovakve trenutke… Sad je na meni da pokušam nastaviti njegov posao – kazao je Valdas i nastavio:
– Pokušali smo u ovom kratkom vremenu s nekim idejama, igrači su to jako dobro prihvatili, ali naravno da nam je potrebno vrijeme. Želim postići automatizme u igru, doći do toga da igrači reagiraju bez razmišljanja. U modernom nogometu ni nema puno vremena za razmišljanje, moraš unaprijed znati što radiš kao momčad, na koji način se ponašati…
Zadovoljni, ali nimalo euforični Dambrauskas mogao je mirno zaključiti ovu priču, što se nikako ne bi moglo reći za gostujućeg trenera, našeg Ivana Preleca.
– Čestitam Gorici na zasluženoj pobjedi, no mislim da je ona malo previsoka, s obzirom na sve što se događalo. Međutim, Gorica je zabila tri gola, mi nismo. I to je već više puta viđeno s naše strane. Ne preostaje nam ništa drugo nego boriti se dalje, no brine me malodušnost nakon primljenog prvoga gola. To nije način na koji se bori za ostanak u ligi – rekao je Prelec i dodao:
– Do prvoga gola Gorica nam je prijetila jedino iz prekida, mi smo promašili svoje šanse, a to je priča koja nam se stalno ponavlja. Ne iskoristimo svoje prilike i protivnik nas kazni. Nakon te pogreške u našoj obrani, kad je Dvorneković ostao sam i uspio zabiti, utakmica je definitivno otišla na stranu Gorice.
Prelecova borba se, dakle, nastavlja, a dalje ide i gorička priča. Trener je probio led, uzeo prve bodove, prvi put uživo vidio kako to izgleda kad Nindža povede onu “imamo bekove, imamo halfove…”, a sad je na radu Varaždin. Gorica u srijedu (17 sati) gostuje kod posljednje momčadi na tablici, bilo bi jako važno i tu uzeti bodove. Nakon Varaždina, naime, slijedi sudar s Lokomotivom, koja bježi velikih šest bodova.
U društvu najboljih: Mladi košarkaši krenuli u jedinstvenu ligu
Pretkadeti Gorice prošlog su vikenda izborili, a ovog vikenda i otvorili Jedinstvenu ligu, u kojoj je 12 najboljih momčadi u državi. Bolji od Goričana bili su vršnjaci iz Cedevite Junior, Zadra i Podsuseda
U prvoj utakmici prvog turnira Jedinstvene pretkadetske lige, košarkaši Cedevite Junior svladali su vršnjake iz Velike Gorice rezultatom 92-47. Iako to rezultat ne sugerira, u prvom smo poluvremenu gledali izjednačenu utakmicu, ali je na početku treće četvrtine ipak isplivala kvaliteta domaćina za na kraju uvjerljivu pobjedu.
– Čestitam Cedeviti na zasluženoj pobjedi. Nama je ulazak u ovu ligu svojevrsna nagrada za cijelu sezonu i pokušat ćemo igrati što rasterećenije kako smo i izgledali u prvom poluvremenu. Međutim, da bi igrali i pobjeđivali u ovakvim utakmicama treba nam puno više iskustva jer su ovi momci dosad igrali u četvrtim ligama tako da s ovakvim utakmicama možemo samo napredovati – rekao je trener Gorice Hani Istanbuli.
U nastavku turnira na Velesajmu, mladi Goričani poraženi su od Zadra s 82-72, u utakmici u kojoj su do posljednje dvije minute bili u igri za pozitivan ishod.
– Čestitke Zadru na zasluženoj pobjedi. Mislim da smo ušli mekano u utakmicu, prije svega u nekim obrambenim zadaćama koje smo dogovorili u svlačionici. U napadu još uvijek nismo osjetili ovakav ritam i čvrstoću igrača i kao što sam već rekao, ovo je nama veliko iskustvo i trebamo raditi dalje da bi igrali protiv ovakvih ekipa – kazao je trener Istanbuli.
U posljednjoj, trećoj utakmici turnira protivnik je bio Podsused, kojem je na kraju pripala pobjeda 65-42. Nakon izjednačenog prvog dijela u kojem su se suparnici na nešto osjetniju prednost odlijepili tek u završnici, odluka o pobjedniku pala je u trećoj četvrtini u kojoj nismo znali odgovoriti na igru Podsuseda, koji je zasluženo došao do druge pobjede na zagrebačkom turniru.
– Čestitke Podsusedu na zasluženoj pobjedi. Bili su brži, agresivniji i čvršći. Mi smo u svakom duelu kasnili, bilo napadačkom ili obrambenom, i to je ono što je naša realnost. Trebamo raditi da budemo bolji i nadati se kako turniri budu odmicali da ćemo rasti – poručio je trener Hani Istanbuli.
Pali u Sokolani: Kobna serija 13-0 za šesti poraz, drugi od Kaštela
Košarkaši Gorice uz osam pobjeda sad imaju i šest poraza u Prvoj ligi. Ribola Kaštela u svojoj je dvorani bila bolja 80-68, a utakmicu će unatoč porazu u lijepim uspomenama čuvati jedan mladi igrač…
Po drugi puta ove sezone košarkaši Gorice poraženi su od Ribola Kaštele. Na parketu Sokolane Kaštelani su slavili s 80-68 iskoristivši u potpunosti pad u goričkoj igri u posljednjih pet minuta.
Domaći košarkaši bolje su otvorili susret te u ranoj fazi došli do vodstva 26-16. Iako je trener Damir Miljković zbog ozljede Šutala i Pavlica u ranoj fazi ostao sa skraćenom rotacijom, do odlaska na odmor uspjeli su Goričani doći do izjednačenja (41-41).
Neizvjesnost je potrajala do posljednjih pet minuta. Tricom Dramalije Gorica je prišla na 67-66, nakon čega je ponestalo goriva, pogotovo u napadu, što domaći igrači iskorištavaju te serijom 13-0 rješavaju pitanje pobjednika.
– Čestitam ekipi Ribole Kaštela na pobjedi, ipak su u odlučujućim trenucima bili spretniji i sretniji. Mi smo jednostavno pali pod pritiskom u jednoj dobroj utakmici u kojoj su moji momci dali svoj maksimum. Na žalost, ozlijedila su nam se dva igrača, ali idemo dalje, maksimalno se pripremiti za sljedeću utakmicu. Čestitke još jednom i jednima i drugima – kazao je nakon susreta trener Damir Miljković.
Najraspoloženiji kod Ribola Kaštele bio je Ivo Zukanović s dvostruko-dvostrukim učinkom od 22 poena i 16 skokova, dok je najbolji gorički strijelac bio Borna Dramalija s 18 poena.
Susret u Kaštel Sućurcu zasigurno će pamtiti naš junior, Petar Gruja koji je upisao prve seniorske minute.
Atletski klub Turopolje prošlog petka, 23. siječnja imao je poseban razlog za slavlje. Na dan kada je klub obilježio svoj prvi rođendan, stiglo je i lijepo priznanje s nacionalne razine – čak tri člana dobila su zaslužena priznanja za postignute uspjehe iz sezona 2023. i 2024.
Vedrana Janjić proglašena je pobjednicom u ženskoj konkurenciji 2023. godine, dok je u 2024. sezoni završila na drugom mjestu. Josip Martinović dobio je nagradu za treće mjesto 2024., a Kruno Štriga za 2025. godinu.
Svečana dodjela odvila se u zagrebačkom Gastro Globusu pod nazivom Gala večer Hrvatske atletske cestovne lige koja je okupila najbolje hrvatske cestovne trkače, predstavnike atletskih klubova i organizatore utrka.
Novi igrač u Gorici: ‘Brz i probojan, donijet će novu dimenziju u napadu…’
Theo Epailly novi je igrač Gorice. Francuski napadač rođen 1999. godine stiže nakon polusezone u Belgiji, gdje je za svoj bivši klub odigrao 86 minuta u četiri utakmice. U Gorici od njega puno očekuju…
Dan nakon što je porazom protiv Varaždina (1-2) otvorila drugi dio sezone, HNK Gorica predstavila je i drugog novog igrača ove zime. Nakon golmana Muhameda Šahinovića, koji je predstavljen u subotu, od utorka je dio goričke svlačionice postao i 26-godišnji francuski ofenzivac Theo Epailly.
– Moramo dovesti nove igrače, proširiti kadar, dobiti individualnost i kvalitetu. Ne govorim to zbog sebe, nego zato što nam to treba, u suprotnom bismo mogli imati problema – upozorio je trener Carević nakon razočaravajućeg ishoda protiv Varaždinaca.
Prvog sljedećeg igrača, eto, dobio je već jutro poslije. U kolikoj će mjeri Epailly biti pojačanje, a u kolikoj samo prinova, doznat ćemo u razdoblju pred nama, no iz kluba su svog novog igrača opisali kao pravo pojačanje.
“HNK Gorica dovela je značajno pojačanje u svoje redove – potpisan je ugovor s francuskim ofenzivcem Théom Epaillyjem, brzonogim i probojnim napadačem koji bi trebao donijeti novu dimenziju goričkoj ofenzivi!
Epailly je rođen 1999. u Levallois-Perretu u Francuskoj, igra na poziciji napadača, a najugodnije se osjeća kao lijevo krilo, gdje kombinira eksplozivnost, odličan prvi korak i izražen osjećaj za dribling. Po potrebi može djelovati i u sredini te na desnoj strani napada, što ga čini vrlo fleksibilnim i taktički vrijednim igračem”, istaknuto je u klupskoj objavi.
Epailly je prošao ozbiljne nogometne škole, bio je dio PSG-ove akademije, nakon toga nosio je i dres Monaca u mlađim kategorijama, no seniorska karijera tek čeka svoj veliki uzlet. Igrao je dosad za francuske niželigaše Entente, Boulougne i Virois, nastupao je i za B momčad Le Havrea, a jesen je proveo u najvišem rangu belgijskog nogometa, u dresu La Louvierea.
Upisao je u ovoj sezoni četiri nastupa, ukupno je odigrao 86 minuta, a posljednji od ta četiri nastupa upisao je još 17. kolovoza, u porazu od Sint-Truidena.
“Dolaskom u Goricu, Epailly donosi brzinu, agresivnost, okomitost i kreativnost – elemente koje će stručni stožer iskoristiti za dodatno podizanje razine napadačke igre momčadi. Vjerujemo da će njegovo iskustvo, karakter i stil igre biti važan dodatak u borbi za ambiciozne ciljeve kluba”, ističu iz kluba.
Večer VG sporta: Najbolja u povijesti, puška koja pogađa i žena sa zaslugama…
Na dodjeli nagrada najboljima u velikogoričkom sportu za prošlu godinu vidjeli smo neke tradicionalne dobitnike, neka nova lica, ali i jedan prepoznatljivi brk s jednom posebnom nagradom…
Na tradicionalnoj svečanosti naše Zajednice sportskih udruga i ove se godine okupilo sve najbolje što velikogorički sport ima, a mjesto radnje ponovno je bila dvorana Gorica, i ovoga puta pretijesna za sve koji su poželjeli zapljeskati nagrađenima.
Nagrade su se dijelile u ukupno 12 kategorija, počevši od mladih sportašica i sportaša u kategoriji “nada godine”. Svoja priznanja dobili su i najvrjedniji sportski djelatnici u godini iza nas, a dodijeljene su i nagrade za posebna postignuća, kao i ona za promociju velikogoričkog sporta. Priznanje za trenera godine dobili su Goran Živković iz Karate kluba Velika Gorica i Matej Mišković iz HRK Gorice, a među parasportašima i ove su se godine istaknuli stolnotenisačica Mirjana Lučić i atletičar Velimir Šandor.
Po dobrom starom običaju, posebnu pozornost privukao je izbor za momčad i ekipu godine, kao i za najboljeg sportaša i sportašicu.
Očekivano, ekipa godine su sjajne šahistice Poleta, koje su u godini iza nas osvojile i hrvatsku ligu i hrvatski kup, a za najbolju momčad godine proglašeni su rukometaši, koji su 2025. zaključili pobjedom kojom su ostvarili glavni cilj. Ponovno u drami, baš kao i prošle godine.
– Na čelu kluba sam već više od desetljeća i pol, ali ne pamtim dvije ovako stresne sezone -ističe predsjednik HRK Gorice Neven Karas.
Najbolja sportašica i treću godinu zaredom je Jelena Buchberger, peterostruka prvakinja Hrvatske u badmintonu, a sve vodi prema tome da će Jelena s Galženice biti najbolja hrvatska badmintonašica svih vremena…
– S obzirom na rezultate, ona to već sad jest – kaže Jelenin trener Neven Rihtar.
Protivnike koji su na olimpijskim igrama već bili, tamo osvajali i zlatne medalje, u godini iza nas pobjeđivao je sportaš godine Kristijan Kancelar, član streljačkog društva Gord, prvak Hrvatske u trapu.
Kao šlag na kraju stigla je i nagrada za životno djelo, koja je ove godine otišla u ruke Zlatka Petraca. Prvi brk naših brega u životu je bio i sudac, i igrač, i trener, i klupski djelatnik, i pokretač i organizator raznih liga… A evo kako, između svega toga, vidi sam sebe:
– Ja sebe vidim kao jednoga konja – u svom će stilu Petrac.
Iako je nagrada u njegovim rukama, Zlatko će priznati da on nije za nju najzaslužniji. Tko jest, doznajte u prilogu…