Energetska obnova kompleksa ispostave Doma zdravlja Zagrebačke županije u Samoboru vrijedna 5,3 milijuna eura napreduje planiranom dinamikom, a obnavljaju se četiri pripadajuća objekta.

Stupanj izvedenosti radova kreće se od 60% na ‘glavnoj’ zgradi, do 95% na zgradi ravnateljstva Doma zdravlja a radovi obuhvaćaju izvedbu toplinske fasade, toplinsku izolaciju ravnih krovova, zamjenu postojeće vanjske stolarije novom, aluminijskom te izvedbu nove, energetski učinkovitije rasvjete.

Na krovove zgrada postavljaju se fotonaponski paneli buduće solarne elektrane snage 251 kW. U tijeku je i obnova kotlovnice, u kojoj će se postojeća strojarska oprema zamijeniti energetski učinkovitijom.

Dodatni radovi uključuju održavanje dotrajalih dijelova građevine, a kojima će se povećati i potresna otpornost zgrada, zatim postavljanje ‘gusjeničara’ za savladavanje arhitektonskih barijera, te krajobrazno uređenje okoliša zgrada.

Ovaj projekt sufinancira se sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti iz kojega je bespovratno dobiveno 1,69 milijuna eura, dok je preostali iznos od 3,65 milijuna osigurala Zagrebačka županija iz vlastitog proračuna.

Uz korištenje obnovljivih izvora energije, energetska obnova doprinijet će osjetnoj uštedi energenata. Projektirana godišnja ušteda energije za grijanje iznosi nešto više od 58%, a primarne energije čak 98%. Prema specifičnoj potrebnoj energiji za grijanje kompleks zgrada će iz energetskog razreda “F” prijeći u energetski razred “C”.

 (Foto: Dražen Kopač)

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Luciana i Andro Koren osim što su blizanci, dobitnici su i Rektorove nagrade – i to svatko po dvije. Njihov nevjerojatan uspjeh prati ovih dana cijela Hrvatska, jer osim što su briljirali na maturi i prijemnom, zajedno su upisali Medicinski fakultet u Zagrebu. Dobitnici su i Dekanove nagrade, a sada su na šestoj godina faksa.

No, to nije sve. Proteklih pet godina studija prošli su s 5.0!

Inače, tu je i nagrada za projekte „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna“ i „Zdravlje srca za sve“. Prvi projekt bio je izložba u suradnji s udrugom „Sve za nju“ koja je  predstavila radove žena oboljelih od raka dojke, koji su skrenuli pažnju na marginalizirane skupine pacijenata.

Tako je i na poziv urednice Matee Brenčić, Luciana u lipnju gostovala u programu City radija u emisiji o zdravlju „FM Ordinacija“, u kojoj je zajedno Liljanom Vukotom, izvršnom direktoricom udruge „Sve za nju“ i slikaricom Lydijom Pataftom, progovorila o Svjetskom danu preživjelih od malignih bolesti, kroz snagu umjetnosti uz spomenutu prateću Izložbu „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna”.

-Iz Studenske sekcije za onkologiju, kako je u emisiji objasnila, primijetili da imamo jednu veliku odgovornost i veliku čast htjeti biti više od liječnika i shvatili smo da imamo priliku obilježiti međunarodni, ali i nacionalni dan preživjelih od malignih bolesti i na jedan poseban način povezati se s onima koji su nama medicinarima najvažniji – pacijenti. I to specifično pacijentice koje su prošle zaista veliku borbu s malignom bolesti, te smo organizirali ovu stvarno lijepu priču zajedno sa udrugom Sve za nju, koja godinama njeguje holistički pristup prema pacijentu – ispričala je Luciana, iz čega je odmah postalo jasno kako je ova mlada buduća liječnica korak ispred uvriježenom pristupu liječenju.

Foto: Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU

Na pitanje voditeljice zašto je odabrala onkologiju, Luciana je priznala kako ju to svi pitaju i pokušavaju ju maknuti od te ideje.

-Moja primarna ideja za medicinom bila je zbog jedne želje za empatijom, za altruizmom i za brigom za one pacijente kojima je to najpotrebnije i koji su najteži. Sama onkologija činila mi se vrlo zanimljiva zbog kompleksne patofizijologije, ali isto tako zbog psihološkog aspekta koji je nekad nedovoljno naglašen, ali iznimno važan. To je ujedno bila i poveznica s ovom izložbom i ideja da na jedan način povežemo taj zanemareni pristup prema pacijentu,  dakle taj emotivni spektar koji nekad ostane sa strane i koji mi liječnici u našoj brzini često zaboravimo – odgovorila je Koren.

Dodajmo kako je izložba okupila umjetnička djela žena koje su prošle kroz dug i bolan proces borbe s karcinomom – iskustvo koje je teško riječima dočarati i u potpunosti razumjeti.

– Vjerujem da zajedničkom ambicijom, empatijom i inicijativom, poručuje Luciana, možemo graditi suosjećajnije društvo i potaknuti promjene koje nadilaze akademske okvire.

Foto: Privatni album obitelji Koren

Osim toga, kako je ispričala za portal Srednja.hr, Luciana i njen brat Andro pronalaze vrijeme i za dodatne aktivnosti, poput nogometa, modelinga, stranih jezika i rada u studentskim sekcijama.

Kako su najavili, očekuje ih specijalizacija. Lucianin interes osim onkologije, vezan je i uz reumatologiju i dermatologiju, dok je Andro bacio fokus na kirurške struke.

Brat i sestra Koren, morate priznati, inspiracija su po akademskom uspjehu, ali i angažmanu u medicinskoj struci u kojoj pomiču granice i integriraju drugačiji pristup pacijentima – s puno uvažavanja i empatije.

Samo hrabro – vi ste promjena koja nadahnjuje!

Tijekom nedavne akcije spašavanja na Sljemenu, spašavatelji iz Stanice Zagreb naišli su na neuobičajenu situaciju…

Naime, osoba koja se izgubila nije odmah kontaktirala 112, već je pomoć pokušala potražiti putem umjetne inteligencije!

-Chatbot joj je, savjetovao da krene niz potok, što ju je dovelo u još teži teren i u veće probleme. Zabrinjavajuće je to što joj chatbot niti u jednom trenutku nije savjetovao da nazove broj 112. Srećom, osoba je pronađena ubrzo živa i neozlijeđena – javlja HGSS.

U trenucima panike ljudi često pokušavaju pronaći najbrže rješenje ono koje im se čini logičnim i dostupnim. Tehnologija nam svakodnevno nudi privid sigurnosti, ali u prirodi vrijede drukčija pravila: baterija se prazni, signal nestaje, a pogrešna odluka može značiti ozbiljan problem, upozoravaju spasioci.

U akcijama spašavanja presudni su iskustvo, procjena i ono što nijedan algoritam ne može izračunati ljudska odluka.

Dakle,

• Kad se izgubiš zovi 📞 112!
• Ostani na mjestu, slijedi upute spašavatelja i čuvaj bateriju mobitela.

-Umjetna inteligencija će mijenjati svijet, ali dok god u jednadžbi spašavanja postoji čovjek u nevolji u formuli mora ostati i čovjek koji ide po njega – poručuje HGSS.

(Foto: HGSS)

Kad je ovog proljeća stigla ponuda iz Vejlea, kluba kojeg je vodio dvije i pol godine, u kojem je odradio najbolji mogući posao u tom trenutku, Ivan Prelec dugo je razmišljao. Dvojio je, kombinirao, kalkulirao pa odlučio: idem pokušati! Znao je da će to biti rizik s obzirom na sve okolnosti, ali veselio se novoj prilici, svemu što će ga dočekati na poznatome mjestu…

Početkom studenog, međutim, druga epizoda u Vejleu neslavno je završila. U ponedjeljak je sve dogovoreno, a u utorak je i objavljeno da Prelec više nije trener posljednjega kluba danske Superlige. Dan ranije još je jedna utakmica otišla u potpuno krivom smjeru i završila onako kako ih je završila većina ove sezone: Vejle je u gostima kod Sonderjyskea vodio 1-0, da bi strijelac toga gola u 37. minuti dobio crveni karton, u završnici poluvremena domaćin je izjednačio, a novi poraz Prelecova momčad doživjela je u 93. minuti.

U tih je zadnjih 90 i nešto minuta zapravo stalo sve što se događalo posljednja tri-četiri mjeseca. Prelec iz Vejlea tako odlazi sa samo jednom pobjedom u 14 odigranih kola, uz čak devet poraza, iako je sve skupa moglo biti i nešto drukčije. Preuzet će i sam svoj dio krivnje, svjestan da je sve ovo dobra škola za njega kao i dalje jako mladog trenera, ali naravno da ovakve priče nikad nisu crno-bijele.

Prelec je povratak u Dansku dogovorio nakon promjene vlasničke strukture u klubu, u trenutku kad je bilo vrlo izvjesno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. Na kraju je domaći trener, klupska igračka legenda, izveo mali pothvat i uspio osigurati ostanak, pa je Prelecov ranije dogovoreni dolazak u startu naljutio navijače, ali i danske medije. Od prvog dana novog mandata pritisak je tako bio iznimno jak, kritike su pljuštale sa svih strana i kad je za to bilo potrebe i kad nije, a budući da rezultata nije bilo, Prelec i uprava kluba došli su do zida.

Nije pomoglo ni to što je ovog ljeta građena potpuno nova momčad, s 15-ak novih igrača, što Prelec sa svojim suradnicima iz raznoraznih razloga nije uspio posložiti. Otkaz ga zato nije iznenadio, ali poznavajući njega, sve što je doživio samo će ga osnažiti. I, vjerujemo, učiniti još boljim trenerom.

Ovih dana vratit će se kući, supruzi i kćerkicama, koje će se posebno razveseliti što je ova danska epizoda završila i što će tata opet biti doma. Barem neko vrijeme, jer trenerski posao bio je i ostao vrlo nepredvidljiv. Nove prilike će se otvarati, prije ili kasnije, ali za početak će se trebati dobro odmoriti.

Ova se srijeda u velikogoričkom kraju probudila obgrljena gustom maglom, ali u nogometnom Kurilovcu od prve su sekunde novoga dana sanjali da će – svanuti sunce! Rabuzinovo sunce, naravno, jer ovo je poseban dan za NK Kurilovec, za velikogorički nogomet, uz nadu da bi ovo mogao biti koban dan za istarski nogomet… Sve pripreme za dolazak Istre 1961 u sklopu osmine finala Kupa odrađene su već dan-dva ranije, a sad je preostalo samo “poginuti” na terenu.

Nije ovo, doduše, i jedinstven događaj za Kurilovčane, budući da u srijedu u 14 sati kreće njihov peti pokušaj da naprave nogometne čudo, izbace klub iz HNL-a i plasiraju se među osam najboljih u Kupu Hrvatske, ali svako takvo iskustvo ostaje za pamćenje. Bit će ovo peti put da na Udarniku gostuje prvoligaški klub, a drugi put u posljednjih šest godina bit će to nogometaši iz Pule…

Tog 25. rujna 2019. godine Istru je u svoj kvart doveo tadašnji trener Puležana Ivan Prelec, zajedno sa svojim pomoćnikom Cicom Grlićem, što je cijeloj priči dalo još jači gorički pečat. Dobrodošlica je bila topla za obojicu, ali samo dok utakmica nije počela. Naime, već u trećoj minuti Kurilovec, predvođen trenerom Pericom Vidakom, poveo je golom Juraja Spudića, danas igrača njemačkog niželigaša Bad Lippspringea, i to na asistenciju Mateja Kelave.

Istra se vratila u egal preko stanovitog Munivrane u 28. minuti, da bi ponovno prošle samo tri minute do novoga gola Kurilovca. Opet je Kelava bio asistent, a pogodio je Petar Lucijan Čurek, danas uzdanica Turopoljca iz Kuča. Budući da se s tih 2-1 otišlo i na predah, Prelec je od početka nastavka aktivirao Lončara i Čužea, a upravo je ovaj potonji u 64. minuti pogodio za 2-2.

Do isteka devedesete Kurilovec se uspio obraniti i sve skupa otišlo je u produžetak, u kojem je Rufati u 95. minuti doveo goste u vodstvo. Nažalost, još jedna aktualna vedeta Turopoljca Mislav Čunčić nije uspio realizirati jedanaesterac pet minuta poslije, lopta je odsjela na stativi, a golman Majkić dvaput je morao spašavati svoju momčad pred naletima Luke Sedlačeka. I Kurilovec je ostao bez senzacije…

– Sjećam se te utakmice, kako ne, iako mi je dosta detalja i izblijedilo. Znam da smo par dana nakon toga igrali s Hajdukom, pa smo tu utakmicu u Kurilovcu igrali s drugom ekipom. Znam i da su Kurilovčani imali dosta šansi, da je to bila otvorena utakmica, ali od svega toga još bolje pamtim da smo tu sljedeću utakmicu s Hajdukom odigrali jako dobro – javio se Prelec iz Danske, iz koje ovih dana i odlazi, vraća se kući, baš u Kurilovec.

Imali su Kurilovčani slična iskustva i s Osijekom i Slaven Belupom, kao i s gradskim rivalom Goricom, ali taj jedan senzacionalni korak nisu uspjeli napraviti. Mogu li da napraviti danas? E, to ćemo tek doznati, ali nema dvojbe da će mali Kurilovec biti velik zalogaj za favorite iz najvišeg ranga. I da će se Istrijani morati dobro pomučiti da prođu kroz kurilovečki Wembley… Pogotovo u slučaju da na tribinama bude očekivan broj ljudi, koji će možda i ranije izaći s posla kako bi ispratili jednu posebnu utakmicu.

Vidimo se na Udarniku!