Patronažna služba Velika Gorica u siječnju organizira edukativne i savjetodavne aktivnosti za trudnice i majke s bebama, s ciljem pružanja podrške u osjetljivom razdoblju trudnoće i ranog roditeljstva.

Trudnički tečaj održat će se 8. siječnja, u dvorani za sastanke Doma zdravlja, a vodit će ga patronažne sestre. Sudionicama će biti dostupni praktični savjeti i stručna podrška vezana uz trudnoću, uz mogućnost postavljanja pitanja i razmjene iskustava.

Nekoliko dana kasnije, 13. siječnja, održat će se i grupa za potporu dojenju. Susret će voditi patronažna sestra i IBCLC savjetnica za dojenje Marica Čardžić. Grupa je namijenjena majkama i njihovim bebama te je osmišljena kao prostor za savjetovanje, podršku i dijeljenje iskustava vezanih uz dojenje.

Iz Patronažne službe poručuju kako su oba susreta otvorena za sve zainteresirane mame, ali i one koje će to tek postati.

Foto: Patronažna služba Velika Gorica/FB

Božićni koncert zbora “Franjo pl. Lučić” održat će se sutra, 6. siječnja, na blagdan Sveta tri kralja, u crkvi svetih Petra i Pavla u Velikoj Gorici, neposredno nakon večernje mise koja započinje u 18.30 sati.

Koncert je namijenjen svim građanima koji žele blagdansko razdoblje zaključiti glazbom i zajedničkim okupljanjem.

“Uživajmo i dalje u božićnoj čaroliji. Pridružite nam se”, pozivaju iz Zbora.

Čim je jesenski dio sezone završio, bilo je jasno da će za upravu NK Mraclina ovo biti aktivna zima. I iz svlačionice, i od trenera, i od ljudi iz kluba mogla se čuti jedna i jedina poruka: trebaju nam pojačanja! Posljednju utakmicu jeseni Mraclin je, naime, odigrao sa samo 13 igrača, a i dobar dio od tih 13 je “pokrpan” za tu priliku, što je bio posljednji u nizu znakova da kadar kojim raspolaže trener Saša Sabljak vapi za osvježenjima, ali i dodatnom kvalitetom.

I jedno i drugo mogla bi donijeti prva dva igrača koja su stigla na Grabu ove zime. Službena objava tek se čeka, ali više nema nikakvih dvojbi da će novi igrači NK Mraclina biti 17-godišnji napadač Nikola Kos i 20-godišnji krilni igrač Fran Krilić. Prvi se zapravo vraća u Mraclin, u kojem je proveo dobar dio omladinskog staža, a posljednja destinacija bili su mu Gradići, dok se drugi u turopoljski kraj vraća nakon kraće epizode u Samoboru, kod trenera Marka Pancirova.

Priča Nikole Kosa već je ispričana, poseban je to mladić koji je talentiran za nogomet, što je ponovno potvrdio i sa osam golova u dresu Gradića u jesenskom dijelu sezone, što je za jednog klinca od 17 godina ozbiljna brojka, ali možda je čak i talentiraniji u – šahu! Nema od toga dugo, prošle su tek nešto više od tri godine otkad je Nikola postao i prvak Hrvatske u brzopoteznom šahu, kojim se u to doba bavio i više nego rekreativno. A opet, ekstremno uspješno. Međutim, nogomet je bio i ostao prvi izbor i najveća ljubav, a povratak u Mraclin možda će poslužiti i kao uzletna pista za još veće stvari u budućnosti…

Slično vrijedi i za Frana Krilića, 20-godišnjega klinca koji je jesen iza nas odigrao u redovima NK Velike Mlake 1947. Već u prvim utakmicama pokazao je da ima kvalitetu i za rang ili dva više, što i nije osobito čudilo, s obzirom da je iz viših rangova i došao. Naime, nakon što je prošao sustav HNK Gorice u omladinskim kategorijama, igrao je za Trnje, Segestu i Samobor, da bi se prošlog ljeta skrasio u Velikoj Mlaki. Postigao je sedam golova u 14 nastupa u prvoj polovici sezone u Premier ligi, a sad će se okušati u petom rangu.

Riješit će Kos i Krilić svojim dolaskom dio problema koje trener Sabljak ima s mlađim igračima, a nakon njih možemo očekivati i dva do tri iskusnija igrača dokazane kvalitete. U Mraclinu aktivno rade na tome, ali na tom putu nailaze i na brojne zapreke koje će valjati preskočiti. Vremena je još dovoljno, razgovori se vode, a mi pratimo i dalje čime će to agilna ekipa iz uprave razveseliti trenera Saleta…

Nikad već pozitivan nemir igrači Kurilovca nisu osjećali tijekom zimskog predaha kao što je to ovoga puta. Imali su vremena i prostora za ozbiljan odmor, imat će ga i u sljedećih desetak dana, ali nema ni truna sumnje da se i za blagdanskim stolom, i gledajući “Sam u kući”, i prateći koncert bečke filharmonije, po glavi igrača i stručnog stožera motao – Dinamo!

Sami su Kurilovčani zaslužili takvu vrstu nemira, pred njima je utakmica za povijest, a debelo podcrtani datum je 4. ožujka. Tog će dana nogometaši malog, ali ponosnog NK Kurilovca istrčati na maksimirski travnjak, na megdan Dinamu, i to u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Podatak koji, koliko god puta izgovorili ili ispisali, i dalje ne zvuči realno… A opet, itekako je realno. I dogodit će se.

Točno 57 dana daleko od te utakmice igrači Kurilovca i dalje odmaraju. Baš kao i trener Senad Harambašić, koji je prvo okupljanje zakazao za onaj sljedeći petak, 16. siječnja.

– Budući da u proljetni dio sezone krećemo krajem veljače, odnosno početkom ožujka, imat ćemo šest tjedana priprema. U ovim okolnostima, s obzirom na sve, trebat će nam to vrijeme ako želimo odraditi dobar posao. A naravno da želimo – kaže Senad, koji je ujedno i sportski direktor Kurilovca.

U prijevodu, dok ga nema na terenu, ima ga na telefonu. Promjena će biti, ali one ne bi trebale biti značajne ni u jednom smjeru.

– Svi smo ostali na okupu, uz izuzetak Florijana Rakovića, koji više nije naš član. Otišao je u zagrebačku Devetku, u jedan rang niže, u želji za većom minutažom, a mi mu želimo puno sreće i uspjeha – ističe trener Harambašić, koji planira i neka osvježenja.

– Razgovaramo s nekoliko mladih igrača, uglavnom su to dečki koji su i dalje juniori, voljeli bismo na taj način malo proširiti kadar, a moramo razmišljati i o budućnosti. Trebat će nam mladih igrača i za sljedeću sezonu, ovo je dobar trenutak da ih počnemo uvoditi u naš sustav. U svakom slučaju, tu će se raditi o maksimalno dva igrača.

Pojačanja Kurilovcu i nisu neophodna, barem ona koja bi došla sa strane, ali zato je tu čak pet “unutarnjih” pojačanja.

– Veselim se povratku nakon ozljeda cijelog niza igrača. Vraćaju nam se Stjepan Završki, Đevad Selman, Eliah Chikwado i Jakov Caganić, a njima možemo dodati i konačno spremnog Filipa Turkalja, koji je pauzirao godinu i pol, pa se kroz jesen polako vraćao. Sad bi svi trebali biti spremni i to će nam puno značiti. S njima petoricom na popisu imamo 24 igrača, a to je kadar koji je jak i postojan, kojem ne treba previše dodataka – vjeruje trener Kurilovca.

Dobra je vijest i to što je suspenziju zbog crvenoga kartona odradio Mak Goziembah, pa bi Kurilovec 1. ožujka, a možda i koji dan ranije, mogao krenuti na Gaj Mače s najjačim snagama. Budući da se na Maksimir ide već tri dana poslije, pokušat će Kurilovčani dogovoriti da se u Maču utakmica odigra dan ili dva ranije, ali to je već do domaćina…

Za Gaj Mače, ali i za Dinamo, kao i za sve ono što slijedi nakon toga spektakla, Kurilovčani će se pripremati i kroz seriju prijateljskih utakmica, počevši od ogleda s Hrvatskim dragovoljcem 27. siječnja. Četiri dana poslije protivnik će biti Bjelovar, nakon čega slijede sudari sa Zelengajem, TOP Kerestincem i Dugim Selom, dok se protivnik za “generalku” 21. veljače i dalje traži.

Igrala se 76. minuta utakmice između Osasune i Athletic Bilbaa, Raul Garcia bio je spreman za ulazak u igru, a na semaforu kojeg je podignuo četvrti sudac crvenim je bio ispisan broj 17. Kako je Ante Budimir krenuo koračati prema klupi, kompletan auditorij stadiona El Sadar u Pamploni ustao je sa svojih stolica i zapljeskao. Ne zbog onoga što je Ante napravio u tih 75 i nešto minuta, jer nije to bila partija za pamćenje, nego zbog svega onoga što Ante Budimir za njih jest.

Heroj. Idol. Kralj. Ljubimac najviše kategorije.

Uz sve to, dečko sa Cibljanice od subote je i rekorder kluba u novoj kategoriji. Remi (1-1) s gostima iz Baskije bio je njegov 198. nastup u dresu Osasune, što nikad ranije nije uspjelo jednom strancu. Dosad je rekord držao Iranac Javad Nekounam, a sad je na vrhu te liste naš Ante. Dugo je tražio svoje mjesto sreće, pronalazio ga je ranije i u Zaprešiću, i u Crotoneu, i na Mallorci, ali veza s Osasunom nešto je posebno. Traje od 2020. godine, a u posljednjih pet i pol godina postajala je samo sve snažnija i snažnija.

Budimir je danas, na šest godina udaljenosti od dolaska u grad na sjeveru Španjolske u kojem je živio i stvarao veliki Ernest Hemingway, apsolutno nogometna institucija u Pamploni. Navijači ga doslovno obožavaju, posvećuju mu stihove, pjevaju pjesme… Kažu svjedoci, ono što je Marko Livaja u Splitu, to je Ante Budimir u Pamploni.

Zaslužio je Ante takav status igrama, prezentacijama na terenu, ali i ponašanjem izvan terena. Poznata je priča kako je bolesnu susjedu vozio kod liječnika, zna se i da je počastio cijeli klub, od predsjednika do čistačice, nakon što je postao najbolji strijelac u povijesti kluba u La Ligi, a jako se cijeni i to što je često na treninzima mlađih kategorija, spreman pomoći djeci koja ga idoliziraju.

– Ne moramo mi njega tražiti da dođe jer on je taj koji želi sudjelovati. Dječaci i mladići su oduševljeni. Budi promatra akcije, sudjeluje u njima i govori im što i kad napraviti. Podučava ih kretanju u napadu, ‘fintama‘ i udarcima, uči ih kako interpretirati trenutke – kaže voditelj Osasunine akademije Francisco Punal Martinez.

Prošle sezone Budimir je igrao nogomet života, sa 21 golom u sezoni La Lige, što u stogodišnjoj povijesti nije uspjelo niti jednom igraču Osasune, a ne ide mu loše ni ove sezone. Doduše, imao je kratku stvaralačku pauzu tijekom jeseni, ali dogurao je do osam golova u 19 nastupa u prvenstvu i kupu, što nisu nimalo loše brojke. U posljednje dvije utakmice u 2025. godini zabio je tri gola, forma je u rastu i možemo očekivati nove vijesti o golovima Ante sa Ciblje u jednoj od najjačih liga svijeta…