Povežite se s nama

Sport

Kronologija rivalstva: Noć za povijest, crna mačka, jedna “bomba” i kobna šestica…

Snažne su veze i poveznice naše Gorice i splitskog Hajduka, aktualnog lidera i četvrte momčadi prvenstva, koji se u nedjelju od 17.30 sati susreću 25. put. Puno je tu ljudi, utakmica i događaja koji spajaju dva kluba, po našem izračunu njih 15!

Objavljeno

na

Tradicija nije za usporedbu, jednako kao ni broj trofeja, ni zajednička povijest nije preduga, traje tek nepunih pet i pol godina, ali nema spora da imamo pravo reći: Gorica i Hajduk razvili su rivalstvo! Koje će svoj novi nastavak dobiti u nedjelju od 17.30 sati na poljudskom travnjaku…

Otkad je Gorica ušla u najviši rang hrvatskog nogometa, niti jedanput nije sezonu završila ispred Hajduka, iako su na trenutku presuđivale i nijanse. A opet, Splićani nikad nisu oduševljeni kad znaju da im je s druge strane klub iz srca Turopolja. Iako su znali i visoko pobjeđivati, iako su preko Gorice ostvarivali neke važne ciljeve, teško je povjerovati da se u Hajduku vesele ovoj utakmici.

Bit će to, statistički gledano, 25. međusobni ogled Hajduka i Gorice, pri čemu su 22 odigrana u prvenstvu, a tri u kupu. Hajduk ima deset pobjeda, Gorica devet, a pet utakmica završilo je bez pobjednika. Brojke, dakle, kažu da je Gorica “tu negdje” sa Splićanima, koji su dvaput ostajali bez bodova i na svome stadionu. Doduše, posljednja pobjeda na domaćem terenu bila je i prva gorička u nakon deset okršaja s Hajdukom, među koje spada i čak osam poraza…

A kroz sve te brojke prošao je i čitav niz likova koji veze između dva kluba čine posebno snažnima. Od igrača, preko trenera, sve do vodećih ljudi kluba, poveznica je koliko ti srce želi… Smjestile su se tu i brojne utakmice, među njima i brojne koje ostaju zapamćene i godinama poslije, iz ovih ili onih razloga.

VEZA BR. 1 Na Poljudu se te noći ispisala povijest…
Topla splitska ljetna noć, četiri dana nakon Velike Gospe, četvrto kolo HNL-a, na Poljud stiže novak u ligi, tamo neka Gorica. Skupila je jedan bod u prva tri kola, tražila svoj put u premijernoj prvoligaškoj sezoni… I sanjala prvu pobjedu. Lako je moguće da bi u recentnoj povijesti našega kluba puno toga bilo drukčije da Gorice te kolovoške večeri nije pobijedila 2-0 golovima Miye i Zwolinskog. Uz prvu pobjedu u prvoj ligi u klupskoj povijesti stigla je i gomila samopouzdanja, vjere u svoje mogućnosti, i sve je nakon toga bilo puno lakše. Da se nije dogodila ta pobjeda, pitanje je bi li, između ostaloga, Kristijan Kahlina ikad završio tamo gdje je završio, jer poznato je da bi poraz u toj utakmici doveo do promjene na golu, priliku bi dobio Laurentiu Branescu. Ovako, sve se okrenulo u najboljem mogućem smjeru.

VEZA BR. 2 Debitanti upropastili hajduku sezonu
Te prve sezone Gorica je odmah postala “crna mačka” za Hajduk. Na tu poljudsku pobjedu nadovezala se i ona uvjerljiva (3-0) u Velikoj Gorici u završnici sezone, a između njih dvije smjestila su se i dva remija. Od mogućih 12, Hajduk je tako iz četiri ogleda s Jakirovićevom Goricom izvukao samo dva boda, što je novaka u ligi instantno pretvorilo u hajdučkom puku mrskog protivnika.

VEZA BR. 3 Misija izvršena: Dijete grada vratilo se kući!
Dugo su trajali pokušaji predsjednika Črnka i sportskog direktora Nikoličiusa da vrate u Goricu našeg Velikogoričanina Darija Špikića. Nakon prvih koraka u Udarniku, pa nogometne škole u Dinamu, Špika je godinu i pol ranije otišao u Hajduk. Bio je dio druge momčadi, kucao i na vrata prve, pa shvatio da je dosta čekanja. I u siječnju 2020. postao je prvi igrač Hajduka koji je prešao u Goricu, prvi transfer na relaciji ova dva kluba. U koji je uključeno, treba i to spomenuti, i Hajdukovih 40 posto od iduće prodaje. Samo mjesec dana poslije, u Goricu je na mala vrata došao i u Hajduku otpisani Anthony Kalik…

VEZA BR. 4 Šestica na Poljudu kao oproštaj od Jakira
U prvih 13 međusobnih ogleda, Hajduk je svoju “crnu mačku” uspio pobijediti samo dvaput, no oba puta bilo je to vrlo uvjerljivo. U jesenskom dijelu druge prvoligaške sezone Gorica je na Poljudu pala bez pravog otpora (0-3), a još duplo ružnije to je izgledalo u veljači 2021. Hajduk je slavio 6-0, nanio Gorici najteži prvoligaški poraz, a treneru Sergeju Jakiroviću potpisao otkaz. Svoj uspješan mandat u Gorici Jakir nije završio samo zbog tog poraza, ali u velikoj je mjeri kumovao konačnoj odluci vodstva kluba. Za nastavak ovog niza važno je reći i da ga je već dan kasnije naslijedio čovjek iz Litve, Valdas Dambrauskas…

VEZA BR. 5 Misija izvršena, drugi dio: I Jura se vratio kući…
Listopad te 2020. donio je novi transfer na relaciji Hajduk – Gorica. Nakon Špikića, u Turopolje se iz Hajduka vratio i njegov prijatelj, dugogodišnji suigrač Jurica Pršir. Dečko iz Odranskog Obreža bio je sa Špikom i u Dinamu i u Hajduku, pa odlučio da zajedno nastave i u Gorici. Ove nedjelje, dvije i nešto godine poslije, s desetkom naleđima, predvodit će Goričane u Splitu, kojim se često muva. Iako, ne toliko zbog nogometa, koliko zbog ljubavi, jer njegova je djevojka Splićanka, najveći Jurin dobitak iz hajdučkog dijela karijere.

VEZA BR. 6 Kad Gorica na Poljud dođe kao – favorit!
Igralo se zadnje kolo jesenskog dijela treće goričke prvoligaške sezone, pet dana prije Božića, u doba korone, pred praznim tribinama, a Gorica je na Poljud došla u statusu favorita! Prvi i jedini put, Goričani su s pravom imali takav status u Splitu, jer pod Valdasom su igrali briljantno, borili se za drugo mjesto, dok je Hajduk bio – šesti. I u potpunom rasulu. Potvrdilo se to i pobjedom Gorice 4-2, posljednjom na Poljudu do danas.

Predsjednik Nenad Črnko i sportski direktor Mindaugas Nikoličius iz Hajduka su kući vratili Juricu Pršira… Foto: HNK Gorica

VEZA BR. 7 Odjeknula je “bomba”: Niko u Hajduku!
Ostajemo i dalje u tim danima, idemo dva tjedna dalje… Bio je četvrti dan 2021. godine kad je mnoge šokirala vijest koja je stila: Mindaugas Nikoličius napušta Goricu i postaje novi sportski direktor Hajduka! Rastanak nije prošao najljepše, daleko od toga, nije se Niko došao ni propisno pozdraviti s igračima i ljudima iz kluba, a tim je trenutkom ispisana možda i najzvučnija stranica u priči o jednom posebnom rivalstvu. I opet, zbog nastavka ovoga niza, važno je reći da je praktički istovremeno Goricu napustio i Valdas Dambrauskas, koji je prihvatio ponudu bugarskog Ludogoreca.

VEZA BR. 8 Novi početak s bivšim trenerom – Hajduka
U Gorici su tako u samo nekoliko dana ostali bez trenera i sportskog direktora. Ovu drugu ulogu preuzeo je predsjednik Črnko, koji je nakon konzultacija sa suradnicima odlučio okrenuti broj jednog bivšeg trenera – Hajduka! Siniši Oreščaninu upravo je Hajduk bio posljednji klub u kojem je radio prije Gorice, klub iz kojeg je otišao nakon što je ušao u klupsku povijest ispadanjem iz Europe od malteške Gzire. U Gorici se Siks nije proslavio, iako je izbacio Hajduk iz kupa s visokih 3-0. Sve do posljednjega kola Gorica je bila na europskim pozicijama, svih 35 kola, da bi na kraju izgubila u Rijeci i četvrto mjesto prepustila, pogađate, Hajduku.

VEZA BR. 9 Niko dogovarao, Niko se razočarao…
Nije se Nikoličius pošteno ni smjestio u poljudske urede, a već se dogodio slučaj koji ga je uzrujao. I njega i sve bliske Hajduku. Dinamo je te veljače 2021. odlučio kupiti Darija Špikića i Marijana Čabraju u paketu, a dogovorena je cijena od 2,5 milijuna eura. Pojedinačno gledano, kažu dostupni izvori, Čabraja je otišao za dva, a Špikić za pola milijuna… I to je ono što je naljutilo Splićane. Onih 40 posto Hajdukova dijela, postotak kojeg je Nikoličius dogovarao kao sportski direktor Gorice, ovim se manevrom bitno smanjio, pa su u Hajduku bili uvjereni da su – izigrani.

VEZA BR. 10 Za prekid trofejne suše zovi bivšeg trenera Gorice
Deset mjeseci nakon što je iz Gorice otišao u Ludogorec, početkom studenog 2021. u Hajduku su mijenjali Jensa Gustafssona i odabrali – Valdasa Dambrauskasa. Opet su se spojili Niko i Valdas, a ta litavsko-gorička kombinacija odvela je Splićane i do prvog trofeja nakon devet godina, Kupa Hrvatske.

VEZA BR. 11 Kapetan kadeta Hajduka radije odabrao – Goricu!
Luka Kapulica bio je kapetan kadetske momčadi Hajduka, jedan od igrača koji su označeni najperspektivnijima u omladinskom pogonu splitskog kluba, ali u travnju 2022. mladi reprezentativac je šokirao vodstvo Hajduka. Prihvatio je ponudu Gorice, pronašao se u projektu kluba u kojem je brže i lakše mogao do prilike, a strastveni navijači Hajduka to su doživjeli kao “krađu”. Goričani, pak, taj transfer i dalje doživljavaju kao jako, jako dobar posao…

VEZA BR. 12 Hajduk na listu, Hajduk u srcu, Gorica kao slamka spasa
Kad je Anthony Kalik dvije i pol godine ranije došao iz Hajduka u Goricu, imao je status prinove. Igrač s određenim potencijalom, ali i dečko koji nije prošao u Hajduku, koji je s Rudešom ispao iz lige… U Gorici se afirmirao, dobio priliku i povjerenje, kao i veliku količinu strpljenja sa svih strana, a pritom nikad nije krio da mu je u srcu samo Hajduk. Otkrivala je to i tetovaža na nozi, ali i svaki razgovor s njim, pa i ne čudi da je u veljači 2022. inzistirao da se prihvati ponuda Hajduka. Splićani su ga zvali natrag, o tome je sanjao i Gorica ga je jednostavno morala pustiti. Za simboličnu odštetu, jer ugovor mu je ulazio u zadnju polusezonu, kao prvi i zasad jedini transfer iz Gorice u Hajduk.

VEZA BR. 13 I kad se slavi, ovdje su veze snažne…
Nije navijačima Gorica baš najbolje sjela scena slavlja nakon pobjede protiv Varaždina u pretposljednjem kolu prošle sezone. Gorica je nakon ludog i nezaboravnog proljeća slavila 5-2 i osigurala ostanak u ligi, a rezervni golman Božo Radošević to je proslavio u – dresu Marka Livaje! Bila je tu i poruka Šibenčanima, poslana iz kuta navijača Hajduka, uz nezgodan dodatak da je taj navijač Hajduka ujedno i igrač Gorice… Splićanima se, naravno, ova objava na Instagramu neobično svidjela.

VEZA BR. 14 Legenda Hajduka opet doma, i to u Gorici
Da Radošević, koji je otišao pa se brzo i vratio u Goricu, ne bi bio sam, na početku priprema za novu sezonu stigao je Mario Maloča. Zagrepčanin koji je nosio kapetansku traku u Hajduku, bio na Poljudu dugih sedam godina, vratio se nakon sedam godina inozemstva u HNL, i to potpisom za Goricu. Nije od početka krio da je veliki navijač Hajduka, da bi u jednom trenutku otišao i koračić predaleko, pa izjavio da bi “volio da Hajduk bude prvak” u ligi u kojoj se natječe i njegov klub… Ali dobro, platio je večeru suigračima i riješio stvar.

VEZA BR. 15 Igrao i radio u Splitu, gradi u Velikoj Gorici
Piće je tom prilikom platio Mario Brkljača. I sportski direktor je nešto pričao o Hajduku, nešto je i izvučeno iz konteksta, pa je i oko toga nastao mini problem. Potpuno nevažno, ali i završni detalj u priči o vezama Hajduka i Gorice. Brkljača je u djetinjstvu bio navijač Hajduka, kasnije i igrač splitskoga kluba, po završetku karijere i šef skautske službe… Danas je, međutim, milijun posto u goričkom projektu, kroz koji se i etablirao, profilirao, dokazao. Prvo proljetos, a onda i ove jeseni.

I sve će se to, sve ove pričice, uz još poneki dodatak – Ivan Banić dijete je Hajduka, mladi bek Ino Vuko također… – spojiti ove nedjelje na Poljudu. U derbiju kola, u okršaju lidera i četvrte momčadi lige, u sudaru klubova koji imaju svoj privatni rivalitet.

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru

Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika

Objavljeno

na

Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.

Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.

Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.

U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:

1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo

Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Šahistice Poleta osvojile naslov ekipnih prvakinja Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio/la

Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Foto: ŠK Polet

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Foto: ŠK Polet

Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Ena Cvitan. Foto: ŠK Polet

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Mirjana Medić. Foto: ŠK Polet

Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Petra Kejžar. Foto: ŠK Polet

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Mihaela Blažeka. Foto: ŠK Polet

Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!

Veli Lošinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu za žžene. Tereza Dejanović. Foto: ŠK Polet

Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Taekwondo se vraća u Goricu! Rekordan broj natjecatelja dolazi na 18. prvenstvo županije

Natjecatelji dolaze iz svih dijelova Zagrebačke županije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: TKD Velika Gorica

18. taekwondo prvenstvo Zagrebačke županije održat će se u subotu, 29. studenoga, u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici. Natjecanje počinje u 9 sati, a domaćin je Taekwondo klub Velika Gorica, koji će ugostiti 270 natjecatelja iz 15 klubova diljem županije.

Prema riječima trenera Igora Matića, ovogodišnje izdanje bilježi najveći broj sudionika do sada na županijskim prvenstvima. Natjecatelji će se boriti u formama, a kategorije obuhvaćaju najmlađe uzraste, mlađe kadete, kadete i juniore. Seniorska konkurencija izostat će zbog sudjelovanja na drugom turniru.

Na turnir stižu klubovi iz cijele županije, od Rugvice, Dugog Sela i Vrbovca do Zaprešića, Samobora, Šenkovca, Luke, Pušće, Svete Nedelje, ali i drugih dijelova.

“Uvijek nam je čast kad dobijemo priliku organizirati ovakvo natjecanje. Mi svi u županiji dosta jedni druge cijenimo pa se onda mijenjamo svake godine. Probamo pogoditi da je to obljetnica klubova, pa svi klubovi u županiji imaju priliku organizirati natjecanje. Mi smo zadnji put 2015. organizirali i drago nam je da napokon u Goricu vraćamo Taekwondo koji je jedan od najtrofejnijih sportova u našem gradu”, istaknuo je Matić.

Svečano otvaranje predviđeno je za 9:30, dok prvi mečevi kreću u 10 sati. Program bi trebao trajati sve do 17 sati.

 

Nastavite čitati

Sport

Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…

Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…

Objavljeno

na

Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”

Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.

U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.

– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:

– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.

Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.

– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.

Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…

Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.

Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!

Nastavite čitati

Moja županija

VIDEO Išek i Vujnović na kauču: ‘Sve je bilo drukčije, ali nije bilo straha…’

Leon Išek i Fran Vujnović, igrači NK Kurilovca, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” još jedanput su se podsjetili svih detalja vezanih uz povijesni uspjeh njihova kluba, ali i predstavili ovu posebnu momčad

Objavljeno

na

Furmek je na baušteli, Šarić radi na benzinskoj valjda i duže nego što igra za Kurilovec, Novak montira klime, Vujnović vozi taksi, kapetan Završki je kipar, Sedlaček je bankar, on je i naš blagajnik kad zatreba, a imamo i dostavljače, studente, čak i učenike, Raković nam i dalje ide u školu…

Tako je Leon Išek, jedan od njih, predstavio generaciju za povijest NK Kurilovca, sad već čuvenu “Klasu 2025”, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”. Svi ti heroji, dečki koji nas poslužuju na benzinskoj, koji nam montiraju klime ili nas voze u taksiju, doživjeli su svojih pet minuta slave. Dan za pamćenje dogodio se 5. studenog 2025. godine, datum je to koji će zlatnim slovima ostati upisan u klupske povijesne knjige. Tog se dana, naime, dogodilo nogometno čudo: pala je Istra!

– Sve je bilo drukčije. Inače mi prvi dolazimo na stadion, čeka nas jedino naš Bašo, a ovoga puta bilo je bitno drukčije. Dolazimo na stadion, a tu već gužvu, gungula, ljudi sa svih strana… Bilo je i više nego jasno da je ovo posebna utakmica, ali to nas je samo dodatno motiviralo – prepričava Fran Vujnović, sin predsjednika Dražena i šef obrane koja je imala ozbiljan zadatak ispred sebe, koji je na naš kauč sjeo zajedno s Išekom.

– Ključna je u svemu tome bila vjera. Zaista smo vjerovali da možemo parirati Istri, ni u jednom trenutku nije se mogla osjetiti nervoza ili bilo kakav strah. Svi smo jedva čekali da utakmica krene, da vidimo što možemo, a ispalo je da možemo puno – smješka se i danima poslije golman Išek, koji je izvukao što je morao izvući.

Napad je zabio što je morao zabiti, a obrana to fokusirano obranila.

– Iskreno, osobno sam imao poseban motiv, jer bio sam igrač Istre i nisam tamo prošao. Otišao sam zaobilaznim putem, sa željom da se vratim najmanje na tu razinu, i zato mi je bilo posebno važno pokazati sve što znam i mogu. Realno, dobar dio ovih igrača zaslužuje igrati i rang ili dva više, ovo je top momčad. I vrhunska klapa, što je posebno važno. Mi nismo momčad, mi smo obitelj – kaže Fran Vujnović.

Posebna priča, posebni trenuci, a ovo su svi detalji…

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno