Sport
Kronologija rivalstva: Noć za povijest, crna mačka, jedna “bomba” i kobna šestica…
Snažne su veze i poveznice naše Gorice i splitskog Hajduka, aktualnog lidera i četvrte momčadi prvenstva, koji se u nedjelju od 17.30 sati susreću 25. put. Puno je tu ljudi, utakmica i događaja koji spajaju dva kluba, po našem izračunu njih 15!
Tradicija nije za usporedbu, jednako kao ni broj trofeja, ni zajednička povijest nije preduga, traje tek nepunih pet i pol godina, ali nema spora da imamo pravo reći: Gorica i Hajduk razvili su rivalstvo! Koje će svoj novi nastavak dobiti u nedjelju od 17.30 sati na poljudskom travnjaku…
Otkad je Gorica ušla u najviši rang hrvatskog nogometa, niti jedanput nije sezonu završila ispred Hajduka, iako su na trenutku presuđivale i nijanse. A opet, Splićani nikad nisu oduševljeni kad znaju da im je s druge strane klub iz srca Turopolja. Iako su znali i visoko pobjeđivati, iako su preko Gorice ostvarivali neke važne ciljeve, teško je povjerovati da se u Hajduku vesele ovoj utakmici.
Bit će to, statistički gledano, 25. međusobni ogled Hajduka i Gorice, pri čemu su 22 odigrana u prvenstvu, a tri u kupu. Hajduk ima deset pobjeda, Gorica devet, a pet utakmica završilo je bez pobjednika. Brojke, dakle, kažu da je Gorica “tu negdje” sa Splićanima, koji su dvaput ostajali bez bodova i na svome stadionu. Doduše, posljednja pobjeda na domaćem terenu bila je i prva gorička u nakon deset okršaja s Hajdukom, među koje spada i čak osam poraza…
A kroz sve te brojke prošao je i čitav niz likova koji veze između dva kluba čine posebno snažnima. Od igrača, preko trenera, sve do vodećih ljudi kluba, poveznica je koliko ti srce želi… Smjestile su se tu i brojne utakmice, među njima i brojne koje ostaju zapamćene i godinama poslije, iz ovih ili onih razloga.
VEZA BR. 1 Na Poljudu se te noći ispisala povijest…
Topla splitska ljetna noć, četiri dana nakon Velike Gospe, četvrto kolo HNL-a, na Poljud stiže novak u ligi, tamo neka Gorica. Skupila je jedan bod u prva tri kola, tražila svoj put u premijernoj prvoligaškoj sezoni… I sanjala prvu pobjedu. Lako je moguće da bi u recentnoj povijesti našega kluba puno toga bilo drukčije da Gorice te kolovoške večeri nije pobijedila 2-0 golovima Miye i Zwolinskog. Uz prvu pobjedu u prvoj ligi u klupskoj povijesti stigla je i gomila samopouzdanja, vjere u svoje mogućnosti, i sve je nakon toga bilo puno lakše. Da se nije dogodila ta pobjeda, pitanje je bi li, između ostaloga, Kristijan Kahlina ikad završio tamo gdje je završio, jer poznato je da bi poraz u toj utakmici doveo do promjene na golu, priliku bi dobio Laurentiu Branescu. Ovako, sve se okrenulo u najboljem mogućem smjeru.
VEZA BR. 2 Debitanti upropastili hajduku sezonu
Te prve sezone Gorica je odmah postala “crna mačka” za Hajduk. Na tu poljudsku pobjedu nadovezala se i ona uvjerljiva (3-0) u Velikoj Gorici u završnici sezone, a između njih dvije smjestila su se i dva remija. Od mogućih 12, Hajduk je tako iz četiri ogleda s Jakirovićevom Goricom izvukao samo dva boda, što je novaka u ligi instantno pretvorilo u hajdučkom puku mrskog protivnika.
VEZA BR. 3 Misija izvršena: Dijete grada vratilo se kući!
Dugo su trajali pokušaji predsjednika Črnka i sportskog direktora Nikoličiusa da vrate u Goricu našeg Velikogoričanina Darija Špikića. Nakon prvih koraka u Udarniku, pa nogometne škole u Dinamu, Špika je godinu i pol ranije otišao u Hajduk. Bio je dio druge momčadi, kucao i na vrata prve, pa shvatio da je dosta čekanja. I u siječnju 2020. postao je prvi igrač Hajduka koji je prešao u Goricu, prvi transfer na relaciji ova dva kluba. U koji je uključeno, treba i to spomenuti, i Hajdukovih 40 posto od iduće prodaje. Samo mjesec dana poslije, u Goricu je na mala vrata došao i u Hajduku otpisani Anthony Kalik…
VEZA BR. 4 Šestica na Poljudu kao oproštaj od Jakira
U prvih 13 međusobnih ogleda, Hajduk je svoju “crnu mačku” uspio pobijediti samo dvaput, no oba puta bilo je to vrlo uvjerljivo. U jesenskom dijelu druge prvoligaške sezone Gorica je na Poljudu pala bez pravog otpora (0-3), a još duplo ružnije to je izgledalo u veljači 2021. Hajduk je slavio 6-0, nanio Gorici najteži prvoligaški poraz, a treneru Sergeju Jakiroviću potpisao otkaz. Svoj uspješan mandat u Gorici Jakir nije završio samo zbog tog poraza, ali u velikoj je mjeri kumovao konačnoj odluci vodstva kluba. Za nastavak ovog niza važno je reći i da ga je već dan kasnije naslijedio čovjek iz Litve, Valdas Dambrauskas…
VEZA BR. 5 Misija izvršena, drugi dio: I Jura se vratio kući…
Listopad te 2020. donio je novi transfer na relaciji Hajduk – Gorica. Nakon Špikića, u Turopolje se iz Hajduka vratio i njegov prijatelj, dugogodišnji suigrač Jurica Pršir. Dečko iz Odranskog Obreža bio je sa Špikom i u Dinamu i u Hajduku, pa odlučio da zajedno nastave i u Gorici. Ove nedjelje, dvije i nešto godine poslije, s desetkom naleđima, predvodit će Goričane u Splitu, kojim se često muva. Iako, ne toliko zbog nogometa, koliko zbog ljubavi, jer njegova je djevojka Splićanka, najveći Jurin dobitak iz hajdučkog dijela karijere.
VEZA BR. 6 Kad Gorica na Poljud dođe kao – favorit!
Igralo se zadnje kolo jesenskog dijela treće goričke prvoligaške sezone, pet dana prije Božića, u doba korone, pred praznim tribinama, a Gorica je na Poljud došla u statusu favorita! Prvi i jedini put, Goričani su s pravom imali takav status u Splitu, jer pod Valdasom su igrali briljantno, borili se za drugo mjesto, dok je Hajduk bio – šesti. I u potpunom rasulu. Potvrdilo se to i pobjedom Gorice 4-2, posljednjom na Poljudu do danas.
Predsjednik Nenad Črnko i sportski direktor Mindaugas Nikoličius iz Hajduka su kući vratili Juricu Pršira… Foto: HNK Gorica
VEZA BR. 7 Odjeknula je “bomba”: Niko u Hajduku!
Ostajemo i dalje u tim danima, idemo dva tjedna dalje… Bio je četvrti dan 2021. godine kad je mnoge šokirala vijest koja je stila: Mindaugas Nikoličius napušta Goricu i postaje novi sportski direktor Hajduka! Rastanak nije prošao najljepše, daleko od toga, nije se Niko došao ni propisno pozdraviti s igračima i ljudima iz kluba, a tim je trenutkom ispisana možda i najzvučnija stranica u priči o jednom posebnom rivalstvu. I opet, zbog nastavka ovoga niza, važno je reći da je praktički istovremeno Goricu napustio i Valdas Dambrauskas, koji je prihvatio ponudu bugarskog Ludogoreca.
VEZA BR. 8 Novi početak s bivšim trenerom – Hajduka
U Gorici su tako u samo nekoliko dana ostali bez trenera i sportskog direktora. Ovu drugu ulogu preuzeo je predsjednik Črnko, koji je nakon konzultacija sa suradnicima odlučio okrenuti broj jednog bivšeg trenera – Hajduka! Siniši Oreščaninu upravo je Hajduk bio posljednji klub u kojem je radio prije Gorice, klub iz kojeg je otišao nakon što je ušao u klupsku povijest ispadanjem iz Europe od malteške Gzire. U Gorici se Siks nije proslavio, iako je izbacio Hajduk iz kupa s visokih 3-0. Sve do posljednjega kola Gorica je bila na europskim pozicijama, svih 35 kola, da bi na kraju izgubila u Rijeci i četvrto mjesto prepustila, pogađate, Hajduku.
VEZA BR. 9 Niko dogovarao, Niko se razočarao…
Nije se Nikoličius pošteno ni smjestio u poljudske urede, a već se dogodio slučaj koji ga je uzrujao. I njega i sve bliske Hajduku. Dinamo je te veljače 2021. odlučio kupiti Darija Špikića i Marijana Čabraju u paketu, a dogovorena je cijena od 2,5 milijuna eura. Pojedinačno gledano, kažu dostupni izvori, Čabraja je otišao za dva, a Špikić za pola milijuna… I to je ono što je naljutilo Splićane. Onih 40 posto Hajdukova dijela, postotak kojeg je Nikoličius dogovarao kao sportski direktor Gorice, ovim se manevrom bitno smanjio, pa su u Hajduku bili uvjereni da su – izigrani.
VEZA BR. 10 Za prekid trofejne suše zovi bivšeg trenera Gorice
Deset mjeseci nakon što je iz Gorice otišao u Ludogorec, početkom studenog 2021. u Hajduku su mijenjali Jensa Gustafssona i odabrali – Valdasa Dambrauskasa. Opet su se spojili Niko i Valdas, a ta litavsko-gorička kombinacija odvela je Splićane i do prvog trofeja nakon devet godina, Kupa Hrvatske.
VEZA BR. 11 Kapetan kadeta Hajduka radije odabrao – Goricu!
Luka Kapulica bio je kapetan kadetske momčadi Hajduka, jedan od igrača koji su označeni najperspektivnijima u omladinskom pogonu splitskog kluba, ali u travnju 2022. mladi reprezentativac je šokirao vodstvo Hajduka. Prihvatio je ponudu Gorice, pronašao se u projektu kluba u kojem je brže i lakše mogao do prilike, a strastveni navijači Hajduka to su doživjeli kao “krađu”. Goričani, pak, taj transfer i dalje doživljavaju kao jako, jako dobar posao…
VEZA BR. 12 Hajduk na listu, Hajduk u srcu, Gorica kao slamka spasa
Kad je Anthony Kalik dvije i pol godine ranije došao iz Hajduka u Goricu, imao je status prinove. Igrač s određenim potencijalom, ali i dečko koji nije prošao u Hajduku, koji je s Rudešom ispao iz lige… U Gorici se afirmirao, dobio priliku i povjerenje, kao i veliku količinu strpljenja sa svih strana, a pritom nikad nije krio da mu je u srcu samo Hajduk. Otkrivala je to i tetovaža na nozi, ali i svaki razgovor s njim, pa i ne čudi da je u veljači 2022. inzistirao da se prihvati ponuda Hajduka. Splićani su ga zvali natrag, o tome je sanjao i Gorica ga je jednostavno morala pustiti. Za simboličnu odštetu, jer ugovor mu je ulazio u zadnju polusezonu, kao prvi i zasad jedini transfer iz Gorice u Hajduk.
VEZA BR. 13 I kad se slavi, ovdje su veze snažne…
Nije navijačima Gorica baš najbolje sjela scena slavlja nakon pobjede protiv Varaždina u pretposljednjem kolu prošle sezone. Gorica je nakon ludog i nezaboravnog proljeća slavila 5-2 i osigurala ostanak u ligi, a rezervni golman Božo Radošević to je proslavio u – dresu Marka Livaje! Bila je tu i poruka Šibenčanima, poslana iz kuta navijača Hajduka, uz nezgodan dodatak da je taj navijač Hajduka ujedno i igrač Gorice… Splićanima se, naravno, ova objava na Instagramu neobično svidjela.
VEZA BR. 14 Legenda Hajduka opet doma, i to u Gorici
Da Radošević, koji je otišao pa se brzo i vratio u Goricu, ne bi bio sam, na početku priprema za novu sezonu stigao je Mario Maloča. Zagrepčanin koji je nosio kapetansku traku u Hajduku, bio na Poljudu dugih sedam godina, vratio se nakon sedam godina inozemstva u HNL, i to potpisom za Goricu. Nije od početka krio da je veliki navijač Hajduka, da bi u jednom trenutku otišao i koračić predaleko, pa izjavio da bi “volio da Hajduk bude prvak” u ligi u kojoj se natječe i njegov klub… Ali dobro, platio je večeru suigračima i riješio stvar.
VEZA BR. 15 Igrao i radio u Splitu, gradi u Velikoj Gorici
Piće je tom prilikom platio Mario Brkljača. I sportski direktor je nešto pričao o Hajduku, nešto je i izvučeno iz konteksta, pa je i oko toga nastao mini problem. Potpuno nevažno, ali i završni detalj u priči o vezama Hajduka i Gorice. Brkljača je u djetinjstvu bio navijač Hajduka, kasnije i igrač splitskoga kluba, po završetku karijere i šef skautske službe… Danas je, međutim, milijun posto u goričkom projektu, kroz koji se i etablirao, profilirao, dokazao. Prvo proljetos, a onda i ove jeseni.
I sve će se to, sve ove pričice, uz još poneki dodatak – Ivan Banić dijete je Hajduka, mladi bek Ino Vuko također… – spojiti ove nedjelje na Poljudu. U derbiju kola, u okršaju lidera i četvrte momčadi lige, u sudaru klubova koji imaju svoj privatni rivalitet.
Sport
Bračićeva HVIDR-a: ‘Spavao sam s peharom! A sad sanjam Kutiju s goričkim haklerima…’
Osvajanje HVIDRA-e mi je jedan od najljepših trenutaka u životu!, kaže Damir Bračić, čovjek koji je okupio momčad pod nazivom “Taxi Bračić”, prve goričke ekipe nakon 1997. koja je osvojila ovaj prestižni turnir
Piše: Matko Mihaljević
Dojmovi nakon još jedne HVIDRA-e sliježu se i dalje. Prvi put u više od tri desetljeća dugoj povijesti ovog goričkog malonogometnog turnira osvajač je “Taxi Bračić”, a prvi put u ovom tisućljeću turnir je osvojila ekipa sastavljena isključivo od domaćih, goričkih haklera.
Najpoznatiji svjetski taksist sigurno je i dalje legendarni Robert De Niro, ali ako pričamo o najpoznatijem taksistu Turopolja, onda je to nakon ovog trofeja bez ikakve konkurencije Damir Bračić (50). Dobri duh našeg kraja i malonogometnih terena, nakon godina i godina pokušaja konačno je digao trofej u “Bakariću” i, kako kaže, to mu je jedan od najljepših trenutaka u životu.
Jeste li vjerovali prije početka turnira da možete do kraja?
– Iskreno, jesam. Čak smo u nekoliko navrata i pričali o tome. Ima ova ekipa već iskustva osvajanja, govorio sam o tome ranije, a i prošlogodišnje osvojeno treće mjesto na HVIDR-I dalo nam je za pravo vjerovati. Moram reći kako sam ja osobno ovaj naslov posvetio svom pokojnom ocu, koji je preminuo prije devet godina. Puno mi to znači, jedan od najljepših trenutaka u životu svakako.
Otkud mali nogomet uopće u vašem životu?
– Počeo sam kao sponzor prije osam godina. Prvi turnir je bila popularna “Humanitarka” i to smo odmah osvojili, početak iz snova. Imao sam tada u momčadi eminentna imena, uglavnom su to bili igrači koji su igrali za Big Bang; Anton Gaši, Damir Čibarić, Mario Švigir, Dino Bartoluci…
Ekipa koja je ove godine osvojila HVIDR-u već je dugo na okupu. Tko je sve igrao?
– Ma to su moji Galacticosi. Najdraža su mi, a i najbolja ekipa do sad. Ne samo zbog rezultata, već i zbog toga što su prava klapa i izvan terena. Moram reći da je ova ekipa I prije ovog osvojila neke turnire kao što su: Jaska, Pisarovina ili Vrbovsko…
Igrači koji su igrali na ovogodišnjoj HVIDR-i su: Fran Vujnović, Filip Turkalj, Luka Sedlaček, Mijo Šarić (zbog ozljede ovaj put kao moralna podrška) Dominik Smolković, Toni Borovac, Filip Harambašić, Domagoj Matić, Mato Barišić, Marko Preradović, Nikola Lovrić, Ante Banić, golman David Petar Buđak i voditelj ekipe Antonio Ćosić, inače igrač koji nije igrao zbog ozljede, ali odradio je vrhunski trenerski posao.
Kako je izgledao put do finala?
– Bili smo nositelji tako da nam je to malo olakšalo posao jer smo krenuli od šesnaestine finala, padali su redom: Oštri Ćošak, Kos-prijevoz i Agrad-projekt. U polufinalu smo dobili Pizza Factory, a u finalu Slane Srdele. Iako smo protiv Agrada u četvrtfinalu slavili s visokih 5:0 mislim da će se svi složiti da je to bila najteža utakmica. Da Buđak, jedan od mojih Galacticosa, nije branio kao Casillas u najboljim danima, možda i ne bismo pobijedili. Zahvaljujući njemu, dobili smo tako uvjerljivo. Inače, Agrad je ove zime odigrao 50-ak utakmica i upisao samo pet poraza, tako da ova pobjeda ima zaista posebnu težinu.
Koliko su navijači pomogli u osvajanju ovog trofeja?
– Puno. Bez lažne skromnosti tvrdim da smo imali najbrojnije i najglasnije navijače koji su nam itekako pomogli u ostvarenju cilja. Tribine su najbolji pokazatelj da smo prava gorička klapa, svi do jednog.
Je li bilo suza? Kako ste slavili?
– Bilo je više smijeha nego suza. Slavilo se skoro do zore, najprije kod Jure uz najbolju klopu, a onda i u obližnjem Visionu uz dobru kapljicu. Moram priznati da nakon proslave nisam uspio ni doći do krevete, zaspao sam u automobilu poput bebe, u društvu najdražeg “suvozača” te noći, našeg pehara. Nogomet se igra na dva poluvremena, ali koliko god ga volim, ipak mi je treće poluvrijeme najdraže. Ako me razumijete…
Na koliko turnira ste sudjelovali dosad? Zaradi li se nešto?
– Nikad me nije zanimao novac, ovo radim iz čiste ljubavi i do sad sam pod imenom “Taxi Bračić” s različitim ekipama sudjelovao na pedesetak turnira, a broj naslova je dvoznamenkast, tako da sam i s rezultatima jako zadovoljan. Očito imam nos za igrače, iako nikad sam nisam ozbiljno igrao.
Kako to funkcionira unutar vaše male sportske zajednice na turnirima?
– Ma najbitnije je da uvijek vlada dobra atmosfera, bilo da smo u našoj Velikoj Gorici ili negdje izvan grada. Ako putujemo na turnir, ja vozim dečke, ali u odluke na terenu se ne miješam, igrači to ipak rade bolje od mene. Ja sam tu prvenstveno podrška u svakom pogledu i naravno najveći navijač. Ipak, nisam baš skroz sam u ovoj priči. Moja sestra Ivana je zadužena za to da dresovi budu čisti. Zauzvrat ja pričuvam svog dragog nećaka Bornu s vremena na vrijeme. Kompenzacija, mora tako – smije se Bračić.
Kakvi su daljnji planovi?
– Nema odmora. Već ovaj vikend čeka nas u subotu najprije turnir u Vrbovskom, a onda u nedjelju cjelodnevni turnir u Pisarovini.
Imate li neki nedosanjani san s ovom ekipom?
– Imam. Kutija šibica! Za sad je to još uvijek san, ali vjerujem da ćemo napraviti da bude stvarnost. Zaista vjerujem da ću s ovom ekipom jednom osvojiti i legendarnu Kutiju!
Severinin tjelohranitelj kao “čuvar taksija”
Popularni “Taxi Bračić” vozi već 11 godina, a u živopisnom poslu poput ovoga uvijek bude i živopisnih doživljaja.
– Stvarno sam se svega nagledao. Recimo, prije nekoliko godina vozio sam neke Engleze iz Zagreba u Novalju. Bili su jako glasni cijelim putem i to sam još nekako tolerirao, no kad su krenuli povraćati po autu, protestirajući da neće platiti vožnju i štetu, prekipjelo mi je. Kako je na putu s nama bio moj prijatelj Mići Kuzmanović, inače stric našeg rukometnog reprezentativca Dominika Kuzmanovića i bivši tjelohranitelj Severine, ali i, ključno za priču, legendarni taekwandoaški as. Dovoljno je bilo da samo pogleda dečke. Da skratim, svi su bez pogovora platili štetu… Naravno, ima tu i puno lijepih trenutaka. Sve u svemu, volim svoj posao.
Osvojio nagradu i poseban dres, a izgubio – malo kose…
Uz Damira Bračića bili su i Dominik Smolković, kapetan i najbolji igrač turnira, ali i Toni Borovac, koji je bio i inicijator ovog malonogometnog druženja.
– Dojmovi su se sad već slegli, ali osjećaj je i dalje fenomenalan. Ponosan sam na nagradu za najboljeg igrača, ali naravno da sam najsretniji zbog cijele ekipe i činjenice da smo osvojili turnir u svome gradu. Stvarno je bilo lijepo, a meni se čini da mi je nakon svadbe s mojom Korinom krenulo na svim poljima. Dobro, izgubio sam malo kose, ali to tako ide s muževima – sa smiješkom kaže Smolković, koji je osvojio potpisan dres Osasune još jednog Goričana, našeg reprezentativca Ante Budimira.
Na pitanje je li im draži veliki ili mali nogomet, odgovori se razlikuju.
– Veliki nogomet je ipak broj jedan – kaže Smolković, a Borovac, prekaljeni dribler iz Porinove, ima drukčiji stav:
– Ma sve je to super, ali za mene je mali nogomet broj jedan…
Sport
Uspomena na Dedu, osmi put: ‘Bit će to opet festival odbojke i mladosti!’
HOK Gorica u vikendu pred nama, 17. i 18. siječnja, organizira osmo izdanje Memorijalnog tunira Antun Azenić Deda za kadetkinje. Okupit će se deset ekipa iz cijele Hrvatske, a okupit će se i prijateljice iz slavnih dana Azene…
Dvadeset i trećeg dana siječnja navršit će se 21 godina otkad nas je napustio Antun Azenić, jedan od velikana velikogoričkog sporta, čovjek koji je stvorio prekrasnu priču o ženskom odbojkaškom klubu Azena. Njemu u čast, bivše igračice Azene, danas okupljene oko vrlo perspektivnog projekta HOK Gorice, već osmu godinu organiziraju Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji će se u svom osmom izdanju održati tijekom vikenda pred nama.
– Vjerujemo da će to biti dva dana ispunjena natjecanjem, mladošću i odbojkom u našem gradu. Dolazi nam deset klubova iz gotovo svih dijelova Hrvatske, od Dubrovnika, preko Našica i Istre, sve do Primorja… Bit će napeto, bit će dobrih utakmica i veselimo se što ćemo biti domaćini takvog turnira i ove godine – kaže predsjednica HOK Gorice Katarina Ćosić.
Uz domaćina turnira, na ovom izdanju Memorijala nastupit će i ŽOK Krk, OK Veli Vrh iz Pule, ŽOK Dubrovnik, ŽOK Našice, HAOK Mladost, OK Vodnjan, ŽOK Sinj, ŽOK Ivanec… Rezultat će ovdje, naravno, biti u podređenom položaju u odnosu na ukupni doživljaj jednog ovakvog sportskog druženja, ali s godinama je i konačni poredak na Dedinom memorijalu dobio na značaju i prestižu.
– Ukupno će se odigrati 27 utakmica, zaključno s finalom, koje je na rasporedu u nedjelju od 15 sati. U subotu će se utakmice po skupinama igrati od 9 do 16 sati, a i u nedjelju program počinje od 9 sati. Naravno, pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže na ovom festivalu odbojke u našem gradu, posvećenom našem Dedi i njegovoj sportskoj priči, koja je izrasla iz čiste ljubavi prema odbojci, obitelji i djeci – istaknula je dopredsjednica kluba Diana Breko.
Svoj Memorijal naš je odbojkaški klub organizirao u suradnji s Gradom i Zajednicom sportskih udruga, kao i Hrvatskim olimpijskim odborom, a ovo izdanje imat će i dvije posebne posvete. Naime, od posljednjeg Memorijala napustio nas je i veliki Vladimir Janković Braco, trener koji je obilježio slavne Azenine godine, a prije nekoliko dana na posljednji počinak ispraćen je i Marko Pavičić, bivši trener u HOK Gorici, koji je oči zaklopio u 44. godini.
Bit će, dakle, emocija na svakom koraku, bit će i zanimljivih odbojkaških druženja bivših suigračica iz vremena Azene, jer Memorijal je uvijek dobro mjesto za okupljanje prijateljica iz djetinjstva, a u sve to uključit će se i doza dobrote i humanosti. Naime, u suradnji s udrugom Turopoljsko srce i ove će se godine prikupljati sredstva od prodaje majica, duksi i ostalih artikala, a prikupljeni iznos bit će iskorišten za godišnje članarine za dvije članice kluba koje dolazi iz obitelji lošijeg imovinskog stanja.
Neka sjećanje na Dedu i njegovu Azenu počne, već osmi put…
Sport
Sale u Emiratima, Mraclin bez trenera! Kreće velika potraga za nasljednikom…
Saša Sabljak odlazi s Krunom Rendulićem u UAE, preuzet će drugoligaša Emirates Club, a NK Mraclin mora krenuti u potragu za novim trenerom. Veliki izazovi na proljeće čekaju i Sašu i Mraclin, ali na različitim stranama svijeta…
Tri dana nakon završetka odlično organiziranog tradicionalnog turnira 33. Kupa HVIDR-a (nedjelja, 11.01.2026.) i pobjede u finalu sastava Taxi Bračić, dojmovi su još uvijek svježi kod onih koji su to pratili uživo i uživali u malonogometnoj ljepotici. Neki posjetitelji, koji redovno prate godinama malonogometni turnir u organizaciji velikogoričke Udruge HVIDR-a, slažu se u procjeni da je ovogodišnji pobjednički sastav Taxi Bračić najbolja gorička momčad u povijesti turnira! Argumenti?
Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kao prvo, pobjednički sastav činilo je 12 aktivnih nogometaša u ligaškim natjecanjima. Tjelesno i trkački bili su superiorni u duelima sa suparničkim ekipama. Taktički su se disciplinirano držali dogovora kako igrati odnosno kojim ritmom, a to je glasno naglašavao voditelj Antonio Ćosić. Još nešto, ne manje važno – oni se druže, oni su ”klapa”!
Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Zanimljivo je da su se na parketu u jednoj od ”obrambeno-napadačkih” kombinacija skoro uvijek nalazila dva ”teškaša”, Dominik Smolković i Mato Barišić. Koliko je to bilo super uspješno dokaz su tri gola Barišića i dva Smolkovića. Ne samo to, Barišić je bio strijelac i u polufinalu i finalu.
Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nikola Lovrić i Filip Harambašić su se također upisali tri puta u listu strijelaca. Strijelac u finalu bio je i vratar David Buđak, uhvatio je svog kolegu na suprotnoj strani ”na spavanju”. Besprijekorni pobjednički niz Taxi Bračića nagrađen je, osim ekipnih nagrada, i s dvije pojedinačne nagrade: Domink Smolković je proglašan najboljim igračem turnira, a David Buđak je nagrađen titulom najboljeg vratara.
Taxi Bračić: David Buđak, Ante Banić, Dominik Smolković, Toni Borovac, Mato Barišić, Fran Vujnović, Domagoj Matić, Marko Preradović, Nikola Lovrić, Luka Sedlaček, Filip Harambašić, Filip Turkalj. Voditelj(i): Damir Bračić i Antonio Ćosić. Taxi Bračić 5 5 0 0 18:4. Strijelci: 3 gola – Nikola Lovrić, Filip Harambašić, Mato Barišić, 2 gola – Marko Preradović, Dominik Smolković, 1 gol – Domagoj Matić, Fran Vujnović, David Buđak; 2 autogola.
Galerija fotografija
33.Kup HVIDR-a 2025./2026. (28.12.2025. – 11.01.2026.)
1/16 finala Taxi Bračić – Oštri Ćošak 5:0 (Lovrić, Glavić-ag, Harambašić, Matić, Vujnović). 1/8 finala Taxi Bračić – Kos Prijevoz 3:1 (Preradović, Smolković, Barišić / Drezga). 1/4 finale Taxi Bračić – Agrad Projekt 5:0 (Preradović, Harambašić, Lovrić, Vukelić-ag, Smolković). Polufinale Taxi Bračić – Pizza Factory CB Concordia 2:1 (Lovrić, Barišić / Prugovečki). Finale: Taxi Bračić – Slane Srdele 3:2 (Barišić, Buđak, Harambašić / Grubeša 2).
Poredak: 1. mjesto – Taxi Bračić, prijelazni pehar, pehar i novčana nagrada 5.500,00 eura, 2. mjesto – Slane Srdele, pehar i 3.000,00 eura, 3. mjesto – Turbina, pehar i 1.000,00 eura, 4. mjesto – Pizza Factory CB Concordia, pehar i 500,00 eura. Najbolji igrač: Dominik Smolković (Taxi Bračić). Najbolji vratar: David Buđak (Taxi Bračić). Najbolji strijelac (7 golova): Josip Budeša (Slane Srdele).
-
Sportprije 4 danaBivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
-
Sportprije 4 danaTaxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar
-
Zanimljivostiprije 6 danaŠto upisati, a što izbjegavati? Ovo su najtraženija zanimanja u Hrvatskoj
-
Sportprije 3 danaDo pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda