Sport

Krizma i njegova Gorica: ‘Sve se mijenja, ja ostajem… I konačno igram ono što želim!’

Krešimir Krizmanić došao je u Goricu kao desetogodišnjak, kao desno krilo koje zabija golove, a prvoligaški debi za Goricu doživio je u kasno proljeće 2019. protiv Lokomotive. Gotovo 1600 dana poslije opet čeka “lokose”, na istome mjestu…

Objavljeno

prije 2 godine

4. listopada 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

U tijeku je šesta gorička prvoligaška sezona, godine prolaze, mijenja se puno toga, gomila igrača u međuvremenu je i došla i otišla, u sedlu je već osmi trener u tih šest sezona, ali neke stvari u svijetu perjanice turopoljskog nogometa ostaju iste. I neki ljudi.

– Je, kad se odvrti film, stvarno je bilo jako puno promjena. Mijenjali su se i treneri, i igrači, i sportski direktori… Ispada da smo ostali jedino ja, predsjednik Črnko, naš Pevec i još par ljudi oko kluba. Sve drugo se mijenjalo – sa smiješkom kaže Krešimir Krizmanić, posljednji relikt s početka ove prvoligaške priče.

Tog ljeta 2018. bio je klinac koji iz juniorske polako ulazi u seniorsku momčad, okružen igračima okupljenih sa svih strana Europe i svijeta, sa željom da što prije dočeka svoju šansu. U toj prvoj sezoni prve minute dobio je tek u posljednjem kolu, odigrao je osam minuta u pobjedi kod Lokomotive, a cijelih 1596 dana poslije, ove nedjelje, odigrat će svoju 119. utakmicu u dresu prvoligaške Gorice. Naravno, protiv Lokomotive.

– Prošlo je jako puno vremena, meni je i dalje ovdje lijepo, doma sam, u svom klubu, ali naravno da postoje i trenuci kad poželiš probati nešto drugo, potražiti neki novi izazov. Ipak sam tu već šestu sezonu, no u svakom trenutku svjestan sam da je sve na meni. Treba još malo stisnuti, odraditi svaku sljedeću utakmicu najbolje što možeš, a bude li tako, otvorit će se i neke druge opcije. Koliko god ovdje uživao, lagao bih kad bih rekao da mi je cilj ostati u Gorici cijelu karijeru. Uostalom, nisam baš više klinac… – realno rezonira Krizma.

Trećeg dana srpnja navršio je 23 godine, iza njega su usponi i padovi, bolje i lošije partije, bolje i lošije sezone našeg i njegovoga kluba, a ova koja upravo traje spada među bolje. U očima mnogih Gorica je čak i neočekivano dobra, jer nakon deset kola drži četvrto, europsko mjesto.

– Ja ne bih rekao da je ovo iznenađenje, da su ovi rezultati nešto neočekivano. Na tragu onoga što smo pokazali u drugom dijelu prošle sezone, kad smo izvukli ono što su mnogi smatrali nemogućim, nastavili smo i ove. Istina je da je dosta igrača iz tog ludog proljeća otišlo, ali važno je što nas je dosta i ostalo, a došli su i neki novi… I sve skupa se dosta dobro ukomponiralo, dobra smo kombinacija mladosti i iskustva, što se vidi na terenu, na rezultatima – govori Krešo.

Krešo Krizmanić odigrao je za Goricu 118 utakmica i zabio dva gola

Dinko Jeličić, dakle, već je osmi trener koji ga je vodi u Gorici, nakon Jakirovića, Dambrauskasa, Oreščanina, Rendulića, Toplaka, Angelovskog i, posljednjeg u nizu, Željka Sopića.

– Malo nas je poremetio taj iznenadni odlazak trenera Sopića, ali samo na trenutak. Realno, koliko god je čovjeku uvijek žao kad dođe do takvih rastanaka, nije bilo ni previše vremena za razmišljanje o tome, za žaljenje, budući da nas je već tri dana poslije čekala prva sljedeća utakmica, ona protiv Slaven Belupa. Uostalom, razumljivo je da je čovjek odlučio otići za novim izazovima, u klub poput Rijeke, a sad vidimo i da je nastavio tamo gdje je njegov prethodnik Jakirović stao. A što se nas tiče, došao je vrlo brzo i novi trener, donio neke svoje ideje i zamisli, a u svemu tome smo, rekao bih, i napredovali u nekim detaljima.

Napredak u igri vidio se i ovog vikenda u Varaždinu, no rezultat je izostao. I Gorica je upisala drugi poraz u sezoni.

– Nekako najviše žalim baš za tom zadnjom utakmicom. Ali tako to ide… Tjedan dana ranije u Puli možda nismo zaslužili pobijediti, a pobijedili smo, da bi sad ipak zaslužili puno više od tog poraza. Brzo se to izniveliralo, sve je to normalno u nogometu, ali naravno da žalimo zbog propuštenih šansi. A opet, možemo biti zadovoljni što smo odigrali dobru utakmicu, bez obzira na poraz, to nam svakako može biti ohrabrenje.

U potrazi za drugom stranom medalje, utakmicom koju pamti kao najdražu od ovih deset, nije morao previše razmišljati.

– Pobjeda protiv Hajduka svakako je posebna, jedna od onih koje se ističu. Uvijek je oko tih utakmica poseban naboj, drukčije je nego s nekim drugim protivnicima, pogotovo kad se sve rasplete onako kako se rasplelo – ističe Krizma, koji se i ovoga puta morao baviti Markom Livajom.

– Pa dobro, već puno puta smo igrali protiv Hajduka, tako i protiv njega, nije to ništa novo, ali naravno da nikad nije lako, neću reći ništa novo ako kažem da se radi o jednom od najboljih igrača u ligi. Specifičan je, nije baš neki trkač, ali svaki put kad primi loptu je izuzetno opasan, moraš biti maksimalno fokusiran. Voli kontakt, tu je posebno jak, doslovno se odbijaš od njega, no opet kažem, već smo na to nekako i naviknuti.

Uz sve ostale promjene, ovog ljeta ostao je i bez jednog od omiljenih suigrača. Matthew Steenvoorden bio je partner iz obrane, ali i jako dobar frend.

– Fali mi Steen u svakom smislu, i na terenu i izvan njega. Čujemo se često, u kontaktu smo, kaže da je zadovoljan, da uživa. Živi u dobrom gradu, igra u ligi koja je bitno slabija nego naša, ali igra i azijsku Ligu prvaka, standardan je… – kaže Krešo o bivšem suigraču, pa se okreće aktualnom partneru iz stoperskog dvojca.

Omiljeni suigrač Matthew Steenvoorden otišao je ovog ljeta u Uzbekistan, a zamijenio ga je iskusni Maloča… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Mario Maloča i ja odlično smo kliknuli doslovno od prvog trenutka. Mislim da baš odgovaramo jedan drugome, da smo se jako brzo ukomponirali i uigrali. Naravno da nama nešto mlađima dobro dođe pomoć jednog tako iskusnog igrača, koji je prošao toliko toga, pogotovo kad se radi o takvom tipu osobe poput njega. Stvarno želi pomoći mlađim igračima, čini mi se da je svima nekako lakše kad je on na terenu, pa tako i meni. Dobro funkcioniramo i izvan terena, puno pričamo, družimo se, uvijek je spreman i dati koristan savjet, a sve to je dosta bitno.

Koliko je to zaista bitno jasno se vidi i na izdanjima u kojima se ove sezone pojavljuje Krešo Krizmanić. Dojam je da igra svoj najbolji nogomet u karijeri, da nekako više uživa u nogometu.

– Svi smo se zajedno nekako podigli, živnuli, pa tako i ja. Iskreno, mislim da mi je najveći problem bilo to što me se stalno selilo na beka. Igraš dvije utakmice beka, jednu stopera, pa opet tri beka… Nije to jednostavno. Sad je situacija nešto drukčija, praktički već mjesecima igram isključivo stopera, a to je moja pozicija. Može biti točan i dojam da nekako više i uživam u nogometu, što iz tog razloga, što zahvaljujući nekim drugim okolnostima. Recimo, ona prošla jesen je bila užasno teška, u toj situaciji imaš osjećaj da ne možeš “mrkvu iščupati”, utopiš se u tom sivilu… Sad je drukčije, osjećaj je puno bolji. Može to, naravno, uvijek i bolje, ali osobno sam zadovoljan svojom sezonom – ističe Krizmanić.

Pričamo u klupskom kafiću, neposredno nakon završetka još jednog treninga, u okruženju u kojem se osjeća i više nego domaće. Prošlo je već više od desetljeća otkako je došao u Goricu, bilo je to samo godinu dana nakon što je klub krenuo graditi svoju povijest.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Od tad se nisam micao. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prisjeća se Krizma, koji je u međuvremenu došao i do mladih reprezentacija, nastupio na dva U-21 Europska prvenstva…

Dok sam počinjao u Gorici, bilo je nezamislivo da se iz Gorice dođe do reprezentacije, ali i to se promijenilo, kaže Krizma… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Rastao je zajedno s klubom, prošao i drugu ligu, ali i borbe za plasman u europska natjecanja, koja se i ove sezone nazire.

– S obzirom na to da sam bio ovdje i kad su trajale one ranije borbe za Europu, prije svega znam da se ne valja zaletavati. Treba biti čvrsto na zemlji, ne poletjeti nakon pobjede ili dvije, a jednako tako ni potonuti nakon jednog ili dva lošija rezultata. Naravno da se nećemo zadovoljiti sredinom tablice, da ćemo uvijek pokušati izvući maksimum, gledati prema gore, ali definitivno je najpametnije biti s obje noge na zemlji. Ajmo mi ići utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – mudro predlaže Krizma.

A prva sljedeća na rasporedu je ove nedjelje, u gostima kod Lokomotive, na mjestu gdje je prije četiri i pol godine doživio taj prvoligaški debi.

– S njima je uvijek teško igrati zato što su nepredvidljivi, s puno mladih igrača za koje ne znaš kakvi će se probuditi taj dan. Mogu izgledati kao Messi, a može ispasti i kontra od toga. Naše utakmice uvijek su bile zanimljive i neizvjesne, s puno golova, očekujem i ovoga puta nešto slično – kaže Krizma, koji se veseli i povratku na domaći teren nakon četiri uzastopna gostovanja.

Do toga trenutka treba proći i reprezentativna stanka, no odmah nakon nje slijedi veliki izazov. U grad dolazi Dinamo s trenerom Jakirom.

– Takve utakmice su najljepše. Stadion bude pun, kao što će i ovoga puta biti, tako da se veselimo toj utakmici – govori Krizma, koji je svih ovih godina jako dobro naučio što najbolje privlači ljude na tribine velikogoričkog stadiona.

– Generalno smo mi kao nacija takvi da jako puno ovisi o rezultatu. Ako ti ide dobro, ljudi će dolaziti, zanimat će ih sve skupa, a ako je malo lošije, pada i interes. Iako, vidim da ljude u Velikoj Gorici dosta zanima što se događa, često znam i na ulici popričati s navijačima, pitaju, interesiraju se… Iako, i po tom pitanju uvijek može biti još bolje – zaključio je Krešo Krizmanić.

I dalje je tu, doma, na istoj adresi, u roditeljskom domu i na stadionu na kojem je nogometno odrastao, sa snovima koje pokušava pretvoriti u realnost. Svoje i goričke…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews intervju krešimir krizmanić

Sport

Bravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!

Desetak sati prije utakmica sa Istrom 1961 travnjak našeg stadiona bio je prekriven snježnim pokrivačem, a već malo nakon podne vrijedna ga je ekipa dovela u izvrsno stanje. U akciju su krenuli svi koji su mogli…

Objavljeno

prije 2 sata

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je u subotu ujutro krenuo padati snijeg, pa kad je kasnije u subotu nastavio padati, a sve to događalo se dan prije dolaska Istre 1961 na Gradski stadion, prva pomisao mnogima je bila: “Ok, sad ćemo vidjeti kako radi to novo grijanje terena!” Međutim, s obzirom da i dalje nisu osigurani svi uvjeti da grijanje terena krene u pogon, preostalo je jedino pouzdati se u “old school” način rješavanja snijega – lopate u ruke!

Situacija je bila takva da se treba organizirati brzo, jer nije jednostavno očistiti više od sedam tisuća kvadrata snijega. I zato su u akciju pozvani svi koji su bili na raspolaganju!

Lopatu u ruke uzeo je tako i dojučerašnji predsjednik kluba Nenad Črnko, jednako kao i aktualni sportski direktor Boštjan Blažinčič te njegov prvi suradnik Luka Perić i tehnički direktor kluba Darko Blažinčić, a vlasnik kluba Ilija Karamatić pobrinuo se za čaj, koji se kuhao u dvije ogromne posude. Bio je tu i direktor Škole nogometa Slavko Perković, voditelj Škole Marko Radanić i gotovo svi treneri iz omladinskog pogona, ali i dvije momčadi: snijeg su čistili juniori 1 i juniori 2, i oni su dijelili dobro i zlo zajedno sa svima nabrojenima, kao i sa ostalim zaposlenicima kluba, ali i ljudima iz Ustanove.

Iako, nije tu bilo zla, vladalo je samo dobro. Klupski zaposlenik Filip Pazman s razglasa je puštao domoljubne pjesme, koje su se miješale s klupskim hitovima, a u svemu tome uživali su i – navijači! Neizostavni Bobi, naravno, ovo nije propustio, ali nije bio i jedini, jer uključilo se još nekoliko njegovih kolega s tribina. Ukupno je tu bilo nešto više od 50 ljudi, odreda mali heroji ove nogometne nedjelje…

– Malo iza devet sati počeli smo se skupljati na stadionu, prvo smo teren podijelili na četiri dijela, dali svakome njegova zaduženja i krenuli na posao. Snijeg smo prvo skupljali na cerade, pa ih izvlačili van, da bi ga na kraju Mario iz Ustanove ralicom odgurao dalje od ruba. Sve skupa ispalo je jako lijepo, baš pravo zajedništvo, dobro druženje, a mislim da smo i napravili dobar posao – zadovoljan je Slavko Perković, za kojeg kažu da je prvi stigao na snijegom prekriveni teren.

Sve skupa bilo je gotovo oko 12.20 sati, preostalo je nakon toga još samo popiti malo toplog čaja, dobro se ugrijati pa krenuti na odmor. Već od 18.15 sati, naime, kreće utakmica protiv Istre, koja će se igrati u gotovo idealnim uvjetima. Svaka čast svima, ovo je događaj za svaku pohvalu!

Nastavite čitati

Sport

Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!

Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića

Objavljeno

prije 6 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.

Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).

U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.

Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.

– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.

Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’

Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom

Objavljeno

prije 6 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.

– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.

Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.

– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.

Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.

Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.

– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.

Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.

– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:

– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!

Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!

Nastavite čitati

Sport

Istra je opet u gradu: ‘Morat ćemo biti na najvišem mogućem nivou…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 18.15 sati na svom travnjaku dočekuju Istru 1961, koja je nedavno loše prošla u obližnjem Kurilovcu. Kakav će taj travnjak biti tek ćemo vidjeti, budući da grijanje terena zasad nije u funkciji

Objavljeno

prije 6 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Punih 16 dana od posljednje prvenstvene utakmice, od domaćeg remija s Vukovarom (1-1) u jednoj ludoj utakmici, nogometaši Gorice na svom će stadionu dočekati Istru 1961. Bilo je dovoljno vremena za pripremiti se, analizirati Istru i postaviti zahtjeve koji bi trebali voditi do uspjeha, a upravo se recentnim uspjesima svojih igrača trener Mario Carević poželio posvetiti na početku najave sudara s Puljanima.

– Ovim putem bih čestitao na vrhunskim rezultatima i selekcijama U-19 i U-21, i našem Vrzi i Kavi. Vrza je bio učinkovit u nekim utakmicama, Kava je dobio neke minute, ali jako je bitno da su dio tih reprezentacija koje stvaraju vrhunske rezultate – rekao je uvodno Carević misleći, naravno, na Luku Vrzića i Antu Kavelja.

Njih dvojica, jasno, nisu sudjelovali u najvećem dijelu klupskog trenažnog procesa tijekom reprezentativne stanke, ali svi ostali vrijedno su radili.

– Odigrali smo tu prijateljsku utakmicu u Kopru, neki igrači bili su odsutni, neki su imali lakše ozljede, ali sad smo manje-više svi na okupu i treniramo stvarno dobro. U pozitivnom smo nizu i jedva čekamo utakmicu u nedjelju – ističe Carević.

Pitanje je u kakvom će sastavu istrčati Gorica, tko će sve biti spreman, ali alibija nema niti ih trener traži.

– Imamo neke upitnike, vidjet ćemo još uoči same utakmice hoće li svi biti spremni, no imamo dobru grupu, imamo polivalentne igrače, koji mogu odigrati i na nekim drugim pozicijama, tako da nećemo plakati – kaže trener Gorice.

Istra je u Turopolju, sudeći po statistici, rado viđen gosti. Samo dvaput Puljani su odnosili puni plijen iz Velike Gorice, u kojoj su gostovali 14 puta. Međutim, naravno da statistika neće igrati, da je ovo potpuno nova priča.

– Istra je u dobrom rezultatskom nizu, igraju stvarno dobar nogomet, čvrsti su i pragmatični, dobri u tranziciji, čak i odlični… Međutim, mislim da moji momci mogu tome parirati. Ako budemo na svojoj razini, a ja ne sumnjam da ćemo biti, vjerujem da možemo doći do pobjede – rekao je Carević i dodao:

– U pripremi utakmice i analizi, kroz cijeli tjedan, govorili smo o detaljima na koje treba obratiti pozornost, no ključno je da mi budemo pravi. Isključivo sam fokusiran na svoju momčad, koliko god imam puno poštovanje prema Istri, koja je u dobrom nizu i igra dobro. Pobijedili su Dinamo doma prije stanke i jasno je da ćemo morati uložiti maksimalan trud i biti na najvećem mogućem nivou da uzmemo bodove.

Uz odnose snaga između dvaju protivnika, bit će ovoga puta zanimljivo vidjeti i kako će se ponašati novi travnjak našega stadiona. Iz tehničkih razloga grijanje travnjaka zasad i dalje nije u funkciji, pa je mnogobrojno društvo iz kluba subotu i najveći dio nedjelje provelo uklanjajući snijeg s igrališta. Ogroman je to posao, koliko god bi se čovjek na prvu možda i prevario… Naime, samo peterac ima više od stotinu kvadrata, šesnaesterac se proteže na više od 600 kvadrata, pa sve to puta dva, pa kad to sve očistiš, i dalje nisi napravio ništa! Tek nakon toga ide se na čišćenje ostatka igrališta, koje ukupno ima više od sedam tisuća kvadrata.

U prijevodu, bilo bi sjajno da se cijevi ispod igrališta što prije budu stave u pogon… Zasad idemo po starom.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu u Velikoj Gorici

Objavljeno

prije 8 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Svjetsko prvenstvo i Svjetski kup u akrobatskom rock’n’rollu otvoreno je kvalifikacijskim nastupima jučer (subota, 22.11.2025., početak u 10 sati), a finalna natjecanja u pojedinim kategorijama započela su u 18 sati u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.