Sport

Krizma i njegova Gorica: ‘Sve se mijenja, ja ostajem… I konačno igram ono što želim!’

Krešimir Krizmanić došao je u Goricu kao desetogodišnjak, kao desno krilo koje zabija golove, a prvoligaški debi za Goricu doživio je u kasno proljeće 2019. protiv Lokomotive. Gotovo 1600 dana poslije opet čeka “lokose”, na istome mjestu…

Objavljeno

prije 2 godine

4. listopada 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

U tijeku je šesta gorička prvoligaška sezona, godine prolaze, mijenja se puno toga, gomila igrača u međuvremenu je i došla i otišla, u sedlu je već osmi trener u tih šest sezona, ali neke stvari u svijetu perjanice turopoljskog nogometa ostaju iste. I neki ljudi.

– Je, kad se odvrti film, stvarno je bilo jako puno promjena. Mijenjali su se i treneri, i igrači, i sportski direktori… Ispada da smo ostali jedino ja, predsjednik Črnko, naš Pevec i još par ljudi oko kluba. Sve drugo se mijenjalo – sa smiješkom kaže Krešimir Krizmanić, posljednji relikt s početka ove prvoligaške priče.

Tog ljeta 2018. bio je klinac koji iz juniorske polako ulazi u seniorsku momčad, okružen igračima okupljenih sa svih strana Europe i svijeta, sa željom da što prije dočeka svoju šansu. U toj prvoj sezoni prve minute dobio je tek u posljednjem kolu, odigrao je osam minuta u pobjedi kod Lokomotive, a cijelih 1596 dana poslije, ove nedjelje, odigrat će svoju 119. utakmicu u dresu prvoligaške Gorice. Naravno, protiv Lokomotive.

– Prošlo je jako puno vremena, meni je i dalje ovdje lijepo, doma sam, u svom klubu, ali naravno da postoje i trenuci kad poželiš probati nešto drugo, potražiti neki novi izazov. Ipak sam tu već šestu sezonu, no u svakom trenutku svjestan sam da je sve na meni. Treba još malo stisnuti, odraditi svaku sljedeću utakmicu najbolje što možeš, a bude li tako, otvorit će se i neke druge opcije. Koliko god ovdje uživao, lagao bih kad bih rekao da mi je cilj ostati u Gorici cijelu karijeru. Uostalom, nisam baš više klinac… – realno rezonira Krizma.

Trećeg dana srpnja navršio je 23 godine, iza njega su usponi i padovi, bolje i lošije partije, bolje i lošije sezone našeg i njegovoga kluba, a ova koja upravo traje spada među bolje. U očima mnogih Gorica je čak i neočekivano dobra, jer nakon deset kola drži četvrto, europsko mjesto.

– Ja ne bih rekao da je ovo iznenađenje, da su ovi rezultati nešto neočekivano. Na tragu onoga što smo pokazali u drugom dijelu prošle sezone, kad smo izvukli ono što su mnogi smatrali nemogućim, nastavili smo i ove. Istina je da je dosta igrača iz tog ludog proljeća otišlo, ali važno je što nas je dosta i ostalo, a došli su i neki novi… I sve skupa se dosta dobro ukomponiralo, dobra smo kombinacija mladosti i iskustva, što se vidi na terenu, na rezultatima – govori Krešo.

Krešo Krizmanić odigrao je za Goricu 118 utakmica i zabio dva gola

Dinko Jeličić, dakle, već je osmi trener koji ga je vodi u Gorici, nakon Jakirovića, Dambrauskasa, Oreščanina, Rendulića, Toplaka, Angelovskog i, posljednjeg u nizu, Željka Sopića.

– Malo nas je poremetio taj iznenadni odlazak trenera Sopića, ali samo na trenutak. Realno, koliko god je čovjeku uvijek žao kad dođe do takvih rastanaka, nije bilo ni previše vremena za razmišljanje o tome, za žaljenje, budući da nas je već tri dana poslije čekala prva sljedeća utakmica, ona protiv Slaven Belupa. Uostalom, razumljivo je da je čovjek odlučio otići za novim izazovima, u klub poput Rijeke, a sad vidimo i da je nastavio tamo gdje je njegov prethodnik Jakirović stao. A što se nas tiče, došao je vrlo brzo i novi trener, donio neke svoje ideje i zamisli, a u svemu tome smo, rekao bih, i napredovali u nekim detaljima.

Napredak u igri vidio se i ovog vikenda u Varaždinu, no rezultat je izostao. I Gorica je upisala drugi poraz u sezoni.

– Nekako najviše žalim baš za tom zadnjom utakmicom. Ali tako to ide… Tjedan dana ranije u Puli možda nismo zaslužili pobijediti, a pobijedili smo, da bi sad ipak zaslužili puno više od tog poraza. Brzo se to izniveliralo, sve je to normalno u nogometu, ali naravno da žalimo zbog propuštenih šansi. A opet, možemo biti zadovoljni što smo odigrali dobru utakmicu, bez obzira na poraz, to nam svakako može biti ohrabrenje.

U potrazi za drugom stranom medalje, utakmicom koju pamti kao najdražu od ovih deset, nije morao previše razmišljati.

– Pobjeda protiv Hajduka svakako je posebna, jedna od onih koje se ističu. Uvijek je oko tih utakmica poseban naboj, drukčije je nego s nekim drugim protivnicima, pogotovo kad se sve rasplete onako kako se rasplelo – ističe Krizma, koji se i ovoga puta morao baviti Markom Livajom.

– Pa dobro, već puno puta smo igrali protiv Hajduka, tako i protiv njega, nije to ništa novo, ali naravno da nikad nije lako, neću reći ništa novo ako kažem da se radi o jednom od najboljih igrača u ligi. Specifičan je, nije baš neki trkač, ali svaki put kad primi loptu je izuzetno opasan, moraš biti maksimalno fokusiran. Voli kontakt, tu je posebno jak, doslovno se odbijaš od njega, no opet kažem, već smo na to nekako i naviknuti.

Uz sve ostale promjene, ovog ljeta ostao je i bez jednog od omiljenih suigrača. Matthew Steenvoorden bio je partner iz obrane, ali i jako dobar frend.

– Fali mi Steen u svakom smislu, i na terenu i izvan njega. Čujemo se često, u kontaktu smo, kaže da je zadovoljan, da uživa. Živi u dobrom gradu, igra u ligi koja je bitno slabija nego naša, ali igra i azijsku Ligu prvaka, standardan je… – kaže Krešo o bivšem suigraču, pa se okreće aktualnom partneru iz stoperskog dvojca.

Omiljeni suigrač Matthew Steenvoorden otišao je ovog ljeta u Uzbekistan, a zamijenio ga je iskusni Maloča… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Mario Maloča i ja odlično smo kliknuli doslovno od prvog trenutka. Mislim da baš odgovaramo jedan drugome, da smo se jako brzo ukomponirali i uigrali. Naravno da nama nešto mlađima dobro dođe pomoć jednog tako iskusnog igrača, koji je prošao toliko toga, pogotovo kad se radi o takvom tipu osobe poput njega. Stvarno želi pomoći mlađim igračima, čini mi se da je svima nekako lakše kad je on na terenu, pa tako i meni. Dobro funkcioniramo i izvan terena, puno pričamo, družimo se, uvijek je spreman i dati koristan savjet, a sve to je dosta bitno.

Koliko je to zaista bitno jasno se vidi i na izdanjima u kojima se ove sezone pojavljuje Krešo Krizmanić. Dojam je da igra svoj najbolji nogomet u karijeri, da nekako više uživa u nogometu.

– Svi smo se zajedno nekako podigli, živnuli, pa tako i ja. Iskreno, mislim da mi je najveći problem bilo to što me se stalno selilo na beka. Igraš dvije utakmice beka, jednu stopera, pa opet tri beka… Nije to jednostavno. Sad je situacija nešto drukčija, praktički već mjesecima igram isključivo stopera, a to je moja pozicija. Može biti točan i dojam da nekako više i uživam u nogometu, što iz tog razloga, što zahvaljujući nekim drugim okolnostima. Recimo, ona prošla jesen je bila užasno teška, u toj situaciji imaš osjećaj da ne možeš “mrkvu iščupati”, utopiš se u tom sivilu… Sad je drukčije, osjećaj je puno bolji. Može to, naravno, uvijek i bolje, ali osobno sam zadovoljan svojom sezonom – ističe Krizmanić.

Pričamo u klupskom kafiću, neposredno nakon završetka još jednog treninga, u okruženju u kojem se osjeća i više nego domaće. Prošlo je već više od desetljeća otkako je došao u Goricu, bilo je to samo godinu dana nakon što je klub krenuo graditi svoju povijest.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Od tad se nisam micao. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prisjeća se Krizma, koji je u međuvremenu došao i do mladih reprezentacija, nastupio na dva U-21 Europska prvenstva…

Dok sam počinjao u Gorici, bilo je nezamislivo da se iz Gorice dođe do reprezentacije, ali i to se promijenilo, kaže Krizma… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Rastao je zajedno s klubom, prošao i drugu ligu, ali i borbe za plasman u europska natjecanja, koja se i ove sezone nazire.

– S obzirom na to da sam bio ovdje i kad su trajale one ranije borbe za Europu, prije svega znam da se ne valja zaletavati. Treba biti čvrsto na zemlji, ne poletjeti nakon pobjede ili dvije, a jednako tako ni potonuti nakon jednog ili dva lošija rezultata. Naravno da se nećemo zadovoljiti sredinom tablice, da ćemo uvijek pokušati izvući maksimum, gledati prema gore, ali definitivno je najpametnije biti s obje noge na zemlji. Ajmo mi ići utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – mudro predlaže Krizma.

A prva sljedeća na rasporedu je ove nedjelje, u gostima kod Lokomotive, na mjestu gdje je prije četiri i pol godine doživio taj prvoligaški debi.

– S njima je uvijek teško igrati zato što su nepredvidljivi, s puno mladih igrača za koje ne znaš kakvi će se probuditi taj dan. Mogu izgledati kao Messi, a može ispasti i kontra od toga. Naše utakmice uvijek su bile zanimljive i neizvjesne, s puno golova, očekujem i ovoga puta nešto slično – kaže Krizma, koji se veseli i povratku na domaći teren nakon četiri uzastopna gostovanja.

Do toga trenutka treba proći i reprezentativna stanka, no odmah nakon nje slijedi veliki izazov. U grad dolazi Dinamo s trenerom Jakirom.

– Takve utakmice su najljepše. Stadion bude pun, kao što će i ovoga puta biti, tako da se veselimo toj utakmici – govori Krizma, koji je svih ovih godina jako dobro naučio što najbolje privlači ljude na tribine velikogoričkog stadiona.

– Generalno smo mi kao nacija takvi da jako puno ovisi o rezultatu. Ako ti ide dobro, ljudi će dolaziti, zanimat će ih sve skupa, a ako je malo lošije, pada i interes. Iako, vidim da ljude u Velikoj Gorici dosta zanima što se događa, često znam i na ulici popričati s navijačima, pitaju, interesiraju se… Iako, i po tom pitanju uvijek može biti još bolje – zaključio je Krešo Krizmanić.

I dalje je tu, doma, na istoj adresi, u roditeljskom domu i na stadionu na kojem je nogometno odrastao, sa snovima koje pokušava pretvoriti u realnost. Svoje i goričke…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews intervju krešimir krizmanić

Sport

Saša Sabljak se javio iz Emirata: ‘Čujemo detonacije, ali treniramo i igramo…’

Velikogoričanin Saša Sabljak sredinom siječnja je otišao u UAE, u suradnji s Krunom Rendulićem preuzeo je klub iz grada udaljenog od Dubaija stotinjak kilometara, a zasad nema planova o povratku kući…

Objavljeno

prije 1 sat

5. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad su se sredinom siječnja Krunoslav Rendulić kao glavni trener i naš sugrađanin Saša Sabljak kao njegov pomoćnik uputili prema Ras Al Khaimahu, gradu od 200.000 stanovnika udaljenom stotinjak kilometara od Dubaija, znalo se da idu u potencijalno opasno područje. Oružje je već ozbiljno zveckalo, vrtjele su se razne varijante o događajima koji nemaju nikakve veze ni s nogometom ni sa zdravim razumom, ali Kruno i Sale vjerovali su da će ih sve te ratne priče ipak zaobići.

Nažalost, ništa od toga. Sabljak i Rendulić i dalje se bave nogometom, vode svoj Emirates Club, ali istovremeno i osluškuju sve dostupne informacije.

– Pratimo vijesti iz sata u sat, ali život se kod nas odvija manje-više normalno – javio se Sale iz Emirata, s naglaskom na ovo “manje-više”.

– Povremeno znamo čuti detonacije, uglavnom kad presretnu projektile gore visoko na nebu. Vidjeli smo da su komadići tih projektila, odnosno krhotine, padali po Dubaiju i Abu Dhabiju, no kod nas toga nije bilo puno. Nije ugodno kad padaju bombe, kad se vode ratovi, ali to je nažalost tako. Dobro je što kod nas sve funkcionira, a nadam se da će tako i ostati.

Panike u glasu nema ni u tragovima, Saša djeluje mirno i staloženo, uz nadu da se to neće imati razloga mijenjati.

– Pratimo situaciju, ali radimo, treniramo i igramo normalno. Evo, baš smo u ponedjeljak igrali kup, izgubili smo 2-1, imamo utakmicu i u subotu, idemo prema Fudžiri… Kažem, život se odvija svojim tokom, trgovine rade, kao i sve ostalo. Iz kluba ništa ne govore, normalno funkcioniramo, ali logično da pratimo sve što se događa. Poruke koje primamo svode se na to da ne širimo paniku, a bude li se nešto mijenjalo, vjerujem da ćemo znati na vrijeme – kaže Sabljak i dodaje:

– Shvaćam ljude koji su u strahu, pogotovo nakon padova tih krhotina, ali mi imamo sreće da nas to stvarno dotiče. Barem zasad. Svi smo tu u istoj zgradi, Rendulić, ja i naš analitičar Filip Lekić, nalazimo se kod Krune u stanu, gledali smo zajedno i Rijeka – Hajduk, ispunjavamo si to slobodno vrijeme.

Dramatične vijesti o napadu na američku bazu u Dubaiju u četvrtak poslijepodne do našeg društva u Ras Al Khaimahu nisu došle, što je najbolja moguća vijest.

– Daj Bože da to što prije završi, da sve skupa što kraće traje, da se sve vrati u normalu. I da se putnici sa svih strana svijeta, koji su zapeli u Emiratima, vrate svojim kućama – poželio je Saša.

Nastavite čitati

Sport

Trener Marko Pancirov pred start proljetnog nastavka: “Mraclin će svima biti veliki izazov”

Objavljeno

prije 6 sati

5. ožujka 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Pripreme su završene i proljetni dio prvenstva je pred vratima. U NK Mraclin ulaze u nastavak sezone s novom energijom i novim vodstvom – početkom ove godine klupu je preuzeo Marko Pancirov, kojemu će proljeće biti prava prilika da ostavi svoj pečat na momčadi. Mraclin je jesenski dio završio na 10. mjestu s osvojenih 16 bodova i gol-razlikom 23:23 u IV. NL Središte Zagreb – B, što dovoljno govori o sezoni punoj oscilacija – bilo je utakmica u kojima je momčad pokazivala kvalitetu i napadački potencijal, ali i onih u kojima su bodovi iskliznuli. Upravo zato zimske su pripreme bile prilika za podizanje fizičke razine, stabilizaciju igre i jasnije definiranje identiteta momčadi.
Uoči prvog proljetnog izazova i gostovanja kod NK Stupnik, s trenerom Pancirovom razgovarali smo o učinku priprema, realnoj snazi kadra, ciljevima za nastavak prvenstva i o tome kakav Mraclin možemo očekivati na proljeće.

Koliko ste zadovoljni fizičkom pripremom igrača i smatrate li da je momčad dosegla željenu razinu intenziteta za proljetni dio?
Pancirov: Mislim da smo uspjeli učiniti određeni pomak po pitanju fizičke pripreme, ali daleko je to od željenog. Raditi ćemo kontinuirano kroz prvenstvo i mislim da ćemo tek kroz ljetne pripreme dobiti ono što me interesira u tom segmentu.

Pripreme su donijele pobjede i poraze u pripremnim dvobojima, pobjede kontra Bana Jelačića i Kralja Tomislava, remi protiv Save iz Strmca te porazi od Španskog i Tomislava Radnika, što vam ti rezultati govore o realnoj snazi momčadi i gdje ste najviše detektirali prostor za napredak?
Pancirov: Teško je dati realni sud o kvaliteti momčadi. Definitivno ti dečki znaju igrati nogomet, ali u određenim trenucima im je bilo jako teško zbog napornih treninga i nisu mogli prezentirati svoju kvalitetu. Vjerujem da će igrači sa dolaskom svježine uspjeti prezentirati svoju kvalitetu na željeni način. Ova momčad može i mora napredovati u svim segmentima nogometne igre, a rezultati u budućnosti će pokazati koliko smo bili uspješni.

Čini se da je oscilacija u igri bila izražena – od čvrstih i organiziranih partija do rezultatskih padova. Je li to stvar faze priprema ili upozorenje pred nastavak prvenstva?
Pancirov: Kao što sam rekao, svakako je umor od treninga doprinio oscilacijama. Treba razumjeti da ti dečki rade, treniraju i igraju utakmice i nije im jednostavno uvijek biti na visokom nivou. Uvjeti za trening su također bili dodatni uteg za igrače. Kao sportaš sam optimista i vjerujem da ćemo sa protokom vremena oscilacije svesti na minimum.

Koliko vam je u pripremnom razdoblju bio važniji rezultat, a koliko implementacija taktičkih zahtjeva i testiranje novih rješenja?
Pancirov: Rezultat uopće nije važan, ali želim da moja momčad odigra dobro i ostvari dobar rezultat. U pripremama mi je bitno dati jednaku šansu svim igračima i pokušati ostvariti određeni napredak po pitanju igre i fizičke spreme igrača.

Jeste li tijekom priprema profilirali udarnu postavu ili ćete u nastavak prvenstva ući s većom rotacijom? Ima li igrača koji su vas posebno iznenadili ili se nametnuli?
Pancirov: Jesam i nisam. Vidio sam mogućnosti određenog broja igrača. Nažalost, neki su bili neredoviti u treniranju iz raznih razloga, stoga mislim da još uvijek nisam vidio sve kod njih. Naravno da imam nekakva razmišljanja, ali nikome od igrača nisu zatvorena vrata udarnog sastava. Ne bih imenovao pojedince, ali rekao bih da je vratarska pozicija kvalitetno popunjena sa dva jako dobra vratara.

Koji je realni cilj Mraclina u proljetnom dijelu sezone?
Pancirov: Mislim da nam svima u klubu mora biti prioritet osigurati ostanak u ligi i kvalitetno skenirati kadar sa kojim raspolažemo. Gledajući tablicu, realno bi mogli doći do 6. mjesta. Ali mislim da se ne trebamo opterećivati s takvim ciljevima, već nastojati bez stresa ploviti ligom i pokušati se kvalitetno prezentirati u kupovima NSVG i NSZŽ.

Kakav Mraclin možemo gledati na proljeće – orijentiran na agresivu i presing ili strpljiv i taktički discipliniran?
Pancirov: Od Mraclina se može očekivati da će u svaku utakmicu ući ambiciozno, na pobjedu! Ovisi i o suparniku na koji ćemo način pokušati ostvariti željeni cilj. Mraclin će sigurno svima biti veliki izazov!

Postoji li segment igre koji vas najviše brine uoči prvog kola, Stupnik na gostovanju – tranzicija, realizacija, prekidi?
Pancirov: Ne brine me ništa od navedenog, ali svjestan sam da ekipa ima ogroman prostor za napredak u segmentima koje ste naveli. Vjerujem u znanje i inteligenciju naših igrača i pokušati ćemo im kroz treninge usaditi mirnoću i vjeru u vlastite mogućnosti. U Stupnik dolazimo ambiciozno i nastojati ćemo biti mi ekipa koja će teren napustiti uzdignutih ruku.

Pred NK Mraclin je proljeće u kojem će se tražiti stabilnost, kontinuitet i jasniji identitet igre. Dolaskom Marka Pancirova započelo je novo poglavlje, a prve prave odgovore dat će već uvodne prvenstvene utakmice. Ako Mraclin uspije smanjiti oscilacije, podići fizičku spremu i realizaciju, proljetni dio sezone mogao bi donijeti mirniju i rezultatski uspješniju priču nego što je to bio slučaj na jesen.

Nastavite čitati

Moja županija

Gimnazija Velika Gorica i Srednja škola Ban Jelačić pobjednici na županijskom natjecanju u košarci 3×3

Pobjedničke ekipe plasirale su se na državno natjecanje.

Objavljeno

prije 8 sati

5. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je jučer (srijeda, 04.03.2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Ravnateljica škole domaćina natjecanja Vesna Brkljačić u kratkom govoru je pozdravila natjecateljice i natjecatelje, kao i njihove voditelje(ice), zaželjela im uspješno sportsko nadmetanje te otvorila natjecanje.