Sport
Krizma i njegova Gorica: ‘Sve se mijenja, ja ostajem… I konačno igram ono što želim!’
Krešimir Krizmanić došao je u Goricu kao desetogodišnjak, kao desno krilo koje zabija golove, a prvoligaški debi za Goricu doživio je u kasno proljeće 2019. protiv Lokomotive. Gotovo 1600 dana poslije opet čeka “lokose”, na istome mjestu…
U tijeku je šesta gorička prvoligaška sezona, godine prolaze, mijenja se puno toga, gomila igrača u međuvremenu je i došla i otišla, u sedlu je već osmi trener u tih šest sezona, ali neke stvari u svijetu perjanice turopoljskog nogometa ostaju iste. I neki ljudi.
– Je, kad se odvrti film, stvarno je bilo jako puno promjena. Mijenjali su se i treneri, i igrači, i sportski direktori… Ispada da smo ostali jedino ja, predsjednik Črnko, naš Pevec i još par ljudi oko kluba. Sve drugo se mijenjalo – sa smiješkom kaže Krešimir Krizmanić, posljednji relikt s početka ove prvoligaške priče.
Tog ljeta 2018. bio je klinac koji iz juniorske polako ulazi u seniorsku momčad, okružen igračima okupljenih sa svih strana Europe i svijeta, sa željom da što prije dočeka svoju šansu. U toj prvoj sezoni prve minute dobio je tek u posljednjem kolu, odigrao je osam minuta u pobjedi kod Lokomotive, a cijelih 1596 dana poslije, ove nedjelje, odigrat će svoju 119. utakmicu u dresu prvoligaške Gorice. Naravno, protiv Lokomotive.
– Prošlo je jako puno vremena, meni je i dalje ovdje lijepo, doma sam, u svom klubu, ali naravno da postoje i trenuci kad poželiš probati nešto drugo, potražiti neki novi izazov. Ipak sam tu već šestu sezonu, no u svakom trenutku svjestan sam da je sve na meni. Treba još malo stisnuti, odraditi svaku sljedeću utakmicu najbolje što možeš, a bude li tako, otvorit će se i neke druge opcije. Koliko god ovdje uživao, lagao bih kad bih rekao da mi je cilj ostati u Gorici cijelu karijeru. Uostalom, nisam baš više klinac… – realno rezonira Krizma.
Trećeg dana srpnja navršio je 23 godine, iza njega su usponi i padovi, bolje i lošije partije, bolje i lošije sezone našeg i njegovoga kluba, a ova koja upravo traje spada među bolje. U očima mnogih Gorica je čak i neočekivano dobra, jer nakon deset kola drži četvrto, europsko mjesto.
– Ja ne bih rekao da je ovo iznenađenje, da su ovi rezultati nešto neočekivano. Na tragu onoga što smo pokazali u drugom dijelu prošle sezone, kad smo izvukli ono što su mnogi smatrali nemogućim, nastavili smo i ove. Istina je da je dosta igrača iz tog ludog proljeća otišlo, ali važno je što nas je dosta i ostalo, a došli su i neki novi… I sve skupa se dosta dobro ukomponiralo, dobra smo kombinacija mladosti i iskustva, što se vidi na terenu, na rezultatima – govori Krešo.
Krešo Krizmanić odigrao je za Goricu 118 utakmica i zabio dva gola
Dinko Jeličić, dakle, već je osmi trener koji ga je vodi u Gorici, nakon Jakirovića, Dambrauskasa, Oreščanina, Rendulića, Toplaka, Angelovskog i, posljednjeg u nizu, Željka Sopića.
– Malo nas je poremetio taj iznenadni odlazak trenera Sopića, ali samo na trenutak. Realno, koliko god je čovjeku uvijek žao kad dođe do takvih rastanaka, nije bilo ni previše vremena za razmišljanje o tome, za žaljenje, budući da nas je već tri dana poslije čekala prva sljedeća utakmica, ona protiv Slaven Belupa. Uostalom, razumljivo je da je čovjek odlučio otići za novim izazovima, u klub poput Rijeke, a sad vidimo i da je nastavio tamo gdje je njegov prethodnik Jakirović stao. A što se nas tiče, došao je vrlo brzo i novi trener, donio neke svoje ideje i zamisli, a u svemu tome smo, rekao bih, i napredovali u nekim detaljima.
Napredak u igri vidio se i ovog vikenda u Varaždinu, no rezultat je izostao. I Gorica je upisala drugi poraz u sezoni.
– Nekako najviše žalim baš za tom zadnjom utakmicom. Ali tako to ide… Tjedan dana ranije u Puli možda nismo zaslužili pobijediti, a pobijedili smo, da bi sad ipak zaslužili puno više od tog poraza. Brzo se to izniveliralo, sve je to normalno u nogometu, ali naravno da žalimo zbog propuštenih šansi. A opet, možemo biti zadovoljni što smo odigrali dobru utakmicu, bez obzira na poraz, to nam svakako može biti ohrabrenje.
U potrazi za drugom stranom medalje, utakmicom koju pamti kao najdražu od ovih deset, nije morao previše razmišljati.
– Pobjeda protiv Hajduka svakako je posebna, jedna od onih koje se ističu. Uvijek je oko tih utakmica poseban naboj, drukčije je nego s nekim drugim protivnicima, pogotovo kad se sve rasplete onako kako se rasplelo – ističe Krizma, koji se i ovoga puta morao baviti Markom Livajom.
– Pa dobro, već puno puta smo igrali protiv Hajduka, tako i protiv njega, nije to ništa novo, ali naravno da nikad nije lako, neću reći ništa novo ako kažem da se radi o jednom od najboljih igrača u ligi. Specifičan je, nije baš neki trkač, ali svaki put kad primi loptu je izuzetno opasan, moraš biti maksimalno fokusiran. Voli kontakt, tu je posebno jak, doslovno se odbijaš od njega, no opet kažem, već smo na to nekako i naviknuti.
Uz sve ostale promjene, ovog ljeta ostao je i bez jednog od omiljenih suigrača. Matthew Steenvoorden bio je partner iz obrane, ali i jako dobar frend.
– Fali mi Steen u svakom smislu, i na terenu i izvan njega. Čujemo se često, u kontaktu smo, kaže da je zadovoljan, da uživa. Živi u dobrom gradu, igra u ligi koja je bitno slabija nego naša, ali igra i azijsku Ligu prvaka, standardan je… – kaže Krešo o bivšem suigraču, pa se okreće aktualnom partneru iz stoperskog dvojca.
Omiljeni suigrač Matthew Steenvoorden otišao je ovog ljeta u Uzbekistan, a zamijenio ga je iskusni Maloča… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
– Mario Maloča i ja odlično smo kliknuli doslovno od prvog trenutka. Mislim da baš odgovaramo jedan drugome, da smo se jako brzo ukomponirali i uigrali. Naravno da nama nešto mlađima dobro dođe pomoć jednog tako iskusnog igrača, koji je prošao toliko toga, pogotovo kad se radi o takvom tipu osobe poput njega. Stvarno želi pomoći mlađim igračima, čini mi se da je svima nekako lakše kad je on na terenu, pa tako i meni. Dobro funkcioniramo i izvan terena, puno pričamo, družimo se, uvijek je spreman i dati koristan savjet, a sve to je dosta bitno.
Koliko je to zaista bitno jasno se vidi i na izdanjima u kojima se ove sezone pojavljuje Krešo Krizmanić. Dojam je da igra svoj najbolji nogomet u karijeri, da nekako više uživa u nogometu.
– Svi smo se zajedno nekako podigli, živnuli, pa tako i ja. Iskreno, mislim da mi je najveći problem bilo to što me se stalno selilo na beka. Igraš dvije utakmice beka, jednu stopera, pa opet tri beka… Nije to jednostavno. Sad je situacija nešto drukčija, praktički već mjesecima igram isključivo stopera, a to je moja pozicija. Može biti točan i dojam da nekako više i uživam u nogometu, što iz tog razloga, što zahvaljujući nekim drugim okolnostima. Recimo, ona prošla jesen je bila užasno teška, u toj situaciji imaš osjećaj da ne možeš “mrkvu iščupati”, utopiš se u tom sivilu… Sad je drukčije, osjećaj je puno bolji. Može to, naravno, uvijek i bolje, ali osobno sam zadovoljan svojom sezonom – ističe Krizmanić.
Pričamo u klupskom kafiću, neposredno nakon završetka još jednog treninga, u okruženju u kojem se osjeća i više nego domaće. Prošlo je već više od desetljeća otkako je došao u Goricu, bilo je to samo godinu dana nakon što je klub krenuo graditi svoju povijest.
– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Od tad se nisam micao. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prisjeća se Krizma, koji je u međuvremenu došao i do mladih reprezentacija, nastupio na dva U-21 Europska prvenstva…
Dok sam počinjao u Gorici, bilo je nezamislivo da se iz Gorice dođe do reprezentacije, ali i to se promijenilo, kaže Krizma… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Rastao je zajedno s klubom, prošao i drugu ligu, ali i borbe za plasman u europska natjecanja, koja se i ove sezone nazire.
– S obzirom na to da sam bio ovdje i kad su trajale one ranije borbe za Europu, prije svega znam da se ne valja zaletavati. Treba biti čvrsto na zemlji, ne poletjeti nakon pobjede ili dvije, a jednako tako ni potonuti nakon jednog ili dva lošija rezultata. Naravno da se nećemo zadovoljiti sredinom tablice, da ćemo uvijek pokušati izvući maksimum, gledati prema gore, ali definitivno je najpametnije biti s obje noge na zemlji. Ajmo mi ići utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – mudro predlaže Krizma.
A prva sljedeća na rasporedu je ove nedjelje, u gostima kod Lokomotive, na mjestu gdje je prije četiri i pol godine doživio taj prvoligaški debi.
– S njima je uvijek teško igrati zato što su nepredvidljivi, s puno mladih igrača za koje ne znaš kakvi će se probuditi taj dan. Mogu izgledati kao Messi, a može ispasti i kontra od toga. Naše utakmice uvijek su bile zanimljive i neizvjesne, s puno golova, očekujem i ovoga puta nešto slično – kaže Krizma, koji se veseli i povratku na domaći teren nakon četiri uzastopna gostovanja.
Do toga trenutka treba proći i reprezentativna stanka, no odmah nakon nje slijedi veliki izazov. U grad dolazi Dinamo s trenerom Jakirom.
– Takve utakmice su najljepše. Stadion bude pun, kao što će i ovoga puta biti, tako da se veselimo toj utakmici – govori Krizma, koji je svih ovih godina jako dobro naučio što najbolje privlači ljude na tribine velikogoričkog stadiona.
– Generalno smo mi kao nacija takvi da jako puno ovisi o rezultatu. Ako ti ide dobro, ljudi će dolaziti, zanimat će ih sve skupa, a ako je malo lošije, pada i interes. Iako, vidim da ljude u Velikoj Gorici dosta zanima što se događa, često znam i na ulici popričati s navijačima, pitaju, interesiraju se… Iako, i po tom pitanju uvijek može biti još bolje – zaključio je Krešo Krizmanić.
I dalje je tu, doma, na istoj adresi, u roditeljskom domu i na stadionu na kojem je nogometno odrastao, sa snovima koje pokušava pretvoriti u realnost. Svoje i goričke…
Sport
Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’
Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…
Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.
Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.
– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.
Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…
– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.
Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.
– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.
Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.
– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.
Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.
– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.
Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.
– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!
Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…
– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.
O da, čudni su putevi nogometni…
Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.
Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Foto: David Jolić/cityportal.hr
U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
Foto: David Jolić/cityportal.hr
Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.
Galerija fotografija
Sport
NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’
Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja
Sport
Carević: Bili smo hrabri, bit ćemo i dalje, a čekamo i nove igrače
Moramo biti zadovoljni bodom u Varaždinu, jer mi smo i dalje momčad u izgradnji. Drago mi je što su debitirali i juniori, ali moramo dovesti još igrača, nadam se već ovaj tjedan, kaže trener Gorice nakon 1-1 s Varaždinom
Sport
Važan bod u Varaždinu: Čuić iskoristio poklon, Marina odabrao trenutak…
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 na gostovanju kod Varaždina u prvoj utakmici u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Gorica je povela preko Čuića, Varaždin izjednačio preko Marine, a na kraju je bod – jako dobar!
-
Vijestiprije 1 danZbog anonimne prijave usmrćeno 15 svinja u Hrašću! Vlasnik tvrdi “Držim ih za sebe, ne za prodaju”
-
Sportprije 5 danaVelika Buna melje sve pred sobom , trofej već na vidiku
-
Sportprije 4 danaFOTO NK Dinamo Hidrel započeo pripreme za novu sezonu
-
Sportprije 24 sataŽućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’