Povežite se s nama

Sport

Krizma i njegova Gorica: ‘Sve se mijenja, ja ostajem… I konačno igram ono što želim!’

Krešimir Krizmanić došao je u Goricu kao desetogodišnjak, kao desno krilo koje zabija golove, a prvoligaški debi za Goricu doživio je u kasno proljeće 2019. protiv Lokomotive. Gotovo 1600 dana poslije opet čeka “lokose”, na istome mjestu…

Objavljeno

na

U tijeku je šesta gorička prvoligaška sezona, godine prolaze, mijenja se puno toga, gomila igrača u međuvremenu je i došla i otišla, u sedlu je već osmi trener u tih šest sezona, ali neke stvari u svijetu perjanice turopoljskog nogometa ostaju iste. I neki ljudi.

– Je, kad se odvrti film, stvarno je bilo jako puno promjena. Mijenjali su se i treneri, i igrači, i sportski direktori… Ispada da smo ostali jedino ja, predsjednik Črnko, naš Pevec i još par ljudi oko kluba. Sve drugo se mijenjalo – sa smiješkom kaže Krešimir Krizmanić, posljednji relikt s početka ove prvoligaške priče.

Tog ljeta 2018. bio je klinac koji iz juniorske polako ulazi u seniorsku momčad, okružen igračima okupljenih sa svih strana Europe i svijeta, sa željom da što prije dočeka svoju šansu. U toj prvoj sezoni prve minute dobio je tek u posljednjem kolu, odigrao je osam minuta u pobjedi kod Lokomotive, a cijelih 1596 dana poslije, ove nedjelje, odigrat će svoju 119. utakmicu u dresu prvoligaške Gorice. Naravno, protiv Lokomotive.

– Prošlo je jako puno vremena, meni je i dalje ovdje lijepo, doma sam, u svom klubu, ali naravno da postoje i trenuci kad poželiš probati nešto drugo, potražiti neki novi izazov. Ipak sam tu već šestu sezonu, no u svakom trenutku svjestan sam da je sve na meni. Treba još malo stisnuti, odraditi svaku sljedeću utakmicu najbolje što možeš, a bude li tako, otvorit će se i neke druge opcije. Koliko god ovdje uživao, lagao bih kad bih rekao da mi je cilj ostati u Gorici cijelu karijeru. Uostalom, nisam baš više klinac… – realno rezonira Krizma.

Trećeg dana srpnja navršio je 23 godine, iza njega su usponi i padovi, bolje i lošije partije, bolje i lošije sezone našeg i njegovoga kluba, a ova koja upravo traje spada među bolje. U očima mnogih Gorica je čak i neočekivano dobra, jer nakon deset kola drži četvrto, europsko mjesto.

– Ja ne bih rekao da je ovo iznenađenje, da su ovi rezultati nešto neočekivano. Na tragu onoga što smo pokazali u drugom dijelu prošle sezone, kad smo izvukli ono što su mnogi smatrali nemogućim, nastavili smo i ove. Istina je da je dosta igrača iz tog ludog proljeća otišlo, ali važno je što nas je dosta i ostalo, a došli su i neki novi… I sve skupa se dosta dobro ukomponiralo, dobra smo kombinacija mladosti i iskustva, što se vidi na terenu, na rezultatima – govori Krešo.

Krešo Krizmanić odigrao je za Goricu 118 utakmica i zabio dva gola

Dinko Jeličić, dakle, već je osmi trener koji ga je vodi u Gorici, nakon Jakirovića, Dambrauskasa, Oreščanina, Rendulića, Toplaka, Angelovskog i, posljednjeg u nizu, Željka Sopića.

– Malo nas je poremetio taj iznenadni odlazak trenera Sopića, ali samo na trenutak. Realno, koliko god je čovjeku uvijek žao kad dođe do takvih rastanaka, nije bilo ni previše vremena za razmišljanje o tome, za žaljenje, budući da nas je već tri dana poslije čekala prva sljedeća utakmica, ona protiv Slaven Belupa. Uostalom, razumljivo je da je čovjek odlučio otići za novim izazovima, u klub poput Rijeke, a sad vidimo i da je nastavio tamo gdje je njegov prethodnik Jakirović stao. A što se nas tiče, došao je vrlo brzo i novi trener, donio neke svoje ideje i zamisli, a u svemu tome smo, rekao bih, i napredovali u nekim detaljima.

Napredak u igri vidio se i ovog vikenda u Varaždinu, no rezultat je izostao. I Gorica je upisala drugi poraz u sezoni.

– Nekako najviše žalim baš za tom zadnjom utakmicom. Ali tako to ide… Tjedan dana ranije u Puli možda nismo zaslužili pobijediti, a pobijedili smo, da bi sad ipak zaslužili puno više od tog poraza. Brzo se to izniveliralo, sve je to normalno u nogometu, ali naravno da žalimo zbog propuštenih šansi. A opet, možemo biti zadovoljni što smo odigrali dobru utakmicu, bez obzira na poraz, to nam svakako može biti ohrabrenje.

U potrazi za drugom stranom medalje, utakmicom koju pamti kao najdražu od ovih deset, nije morao previše razmišljati.

– Pobjeda protiv Hajduka svakako je posebna, jedna od onih koje se ističu. Uvijek je oko tih utakmica poseban naboj, drukčije je nego s nekim drugim protivnicima, pogotovo kad se sve rasplete onako kako se rasplelo – ističe Krizma, koji se i ovoga puta morao baviti Markom Livajom.

– Pa dobro, već puno puta smo igrali protiv Hajduka, tako i protiv njega, nije to ništa novo, ali naravno da nikad nije lako, neću reći ništa novo ako kažem da se radi o jednom od najboljih igrača u ligi. Specifičan je, nije baš neki trkač, ali svaki put kad primi loptu je izuzetno opasan, moraš biti maksimalno fokusiran. Voli kontakt, tu je posebno jak, doslovno se odbijaš od njega, no opet kažem, već smo na to nekako i naviknuti.

Uz sve ostale promjene, ovog ljeta ostao je i bez jednog od omiljenih suigrača. Matthew Steenvoorden bio je partner iz obrane, ali i jako dobar frend.

– Fali mi Steen u svakom smislu, i na terenu i izvan njega. Čujemo se često, u kontaktu smo, kaže da je zadovoljan, da uživa. Živi u dobrom gradu, igra u ligi koja je bitno slabija nego naša, ali igra i azijsku Ligu prvaka, standardan je… – kaže Krešo o bivšem suigraču, pa se okreće aktualnom partneru iz stoperskog dvojca.

Omiljeni suigrač Matthew Steenvoorden otišao je ovog ljeta u Uzbekistan, a zamijenio ga je iskusni Maloča… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Mario Maloča i ja odlično smo kliknuli doslovno od prvog trenutka. Mislim da baš odgovaramo jedan drugome, da smo se jako brzo ukomponirali i uigrali. Naravno da nama nešto mlađima dobro dođe pomoć jednog tako iskusnog igrača, koji je prošao toliko toga, pogotovo kad se radi o takvom tipu osobe poput njega. Stvarno želi pomoći mlađim igračima, čini mi se da je svima nekako lakše kad je on na terenu, pa tako i meni. Dobro funkcioniramo i izvan terena, puno pričamo, družimo se, uvijek je spreman i dati koristan savjet, a sve to je dosta bitno.

Koliko je to zaista bitno jasno se vidi i na izdanjima u kojima se ove sezone pojavljuje Krešo Krizmanić. Dojam je da igra svoj najbolji nogomet u karijeri, da nekako više uživa u nogometu.

– Svi smo se zajedno nekako podigli, živnuli, pa tako i ja. Iskreno, mislim da mi je najveći problem bilo to što me se stalno selilo na beka. Igraš dvije utakmice beka, jednu stopera, pa opet tri beka… Nije to jednostavno. Sad je situacija nešto drukčija, praktički već mjesecima igram isključivo stopera, a to je moja pozicija. Može biti točan i dojam da nekako više i uživam u nogometu, što iz tog razloga, što zahvaljujući nekim drugim okolnostima. Recimo, ona prošla jesen je bila užasno teška, u toj situaciji imaš osjećaj da ne možeš “mrkvu iščupati”, utopiš se u tom sivilu… Sad je drukčije, osjećaj je puno bolji. Može to, naravno, uvijek i bolje, ali osobno sam zadovoljan svojom sezonom – ističe Krizmanić.

Pričamo u klupskom kafiću, neposredno nakon završetka još jednog treninga, u okruženju u kojem se osjeća i više nego domaće. Prošlo je već više od desetljeća otkako je došao u Goricu, bilo je to samo godinu dana nakon što je klub krenuo graditi svoju povijest.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Od tad se nisam micao. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prisjeća se Krizma, koji je u međuvremenu došao i do mladih reprezentacija, nastupio na dva U-21 Europska prvenstva…

Dok sam počinjao u Gorici, bilo je nezamislivo da se iz Gorice dođe do reprezentacije, ali i to se promijenilo, kaže Krizma… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Rastao je zajedno s klubom, prošao i drugu ligu, ali i borbe za plasman u europska natjecanja, koja se i ove sezone nazire.

– S obzirom na to da sam bio ovdje i kad su trajale one ranije borbe za Europu, prije svega znam da se ne valja zaletavati. Treba biti čvrsto na zemlji, ne poletjeti nakon pobjede ili dvije, a jednako tako ni potonuti nakon jednog ili dva lošija rezultata. Naravno da se nećemo zadovoljiti sredinom tablice, da ćemo uvijek pokušati izvući maksimum, gledati prema gore, ali definitivno je najpametnije biti s obje noge na zemlji. Ajmo mi ići utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – mudro predlaže Krizma.

A prva sljedeća na rasporedu je ove nedjelje, u gostima kod Lokomotive, na mjestu gdje je prije četiri i pol godine doživio taj prvoligaški debi.

– S njima je uvijek teško igrati zato što su nepredvidljivi, s puno mladih igrača za koje ne znaš kakvi će se probuditi taj dan. Mogu izgledati kao Messi, a može ispasti i kontra od toga. Naše utakmice uvijek su bile zanimljive i neizvjesne, s puno golova, očekujem i ovoga puta nešto slično – kaže Krizma, koji se veseli i povratku na domaći teren nakon četiri uzastopna gostovanja.

Do toga trenutka treba proći i reprezentativna stanka, no odmah nakon nje slijedi veliki izazov. U grad dolazi Dinamo s trenerom Jakirom.

– Takve utakmice su najljepše. Stadion bude pun, kao što će i ovoga puta biti, tako da se veselimo toj utakmici – govori Krizma, koji je svih ovih godina jako dobro naučio što najbolje privlači ljude na tribine velikogoričkog stadiona.

– Generalno smo mi kao nacija takvi da jako puno ovisi o rezultatu. Ako ti ide dobro, ljudi će dolaziti, zanimat će ih sve skupa, a ako je malo lošije, pada i interes. Iako, vidim da ljude u Velikoj Gorici dosta zanima što se događa, često znam i na ulici popričati s navijačima, pitaju, interesiraju se… Iako, i po tom pitanju uvijek može biti još bolje – zaključio je Krešo Krizmanić.

I dalje je tu, doma, na istoj adresi, u roditeljskom domu i na stadionu na kojem je nogometno odrastao, sa snovima koje pokušava pretvoriti u realnost. Svoje i goričke…

Sport

FOTO Odbojkaši Gorice osmom pobjedom do drugog mjesta

Objavljeno

na

Objavio/la

Odbojkaši Gorice su u 13. kolu Prve lige u odličnoj utakmici pobijedili momčad MOK Čazma maksimalnim rezultatom 3:0 te tako zabilježili 4. uzastopnu pobjedu u nastavku prvenstva i plasman na 2. mjesto prvenstvene ljestvice.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Rezultat je u prva dva seta bio izjednačen, prednost je prelazila s jedne na drugu stranu i nije bila veća od jednog odnosno dva poena. Domaći su bili mirniji u završnici i oba seta riješili u svoju korist.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Treći set Gorica je bez neizvjesnosti glatko riješila od početka do kraja za maksimalnu 3:0 pobjedu. Četvrtom pobjedom u nizu u nastavku prvenstva domaći su trenutačno na drugom mjestu prvenstvene ljestvice. Utakmica je ukupno trajala 74 minute, poeni 75:61.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica (13 8 5 26:21 16) je sa 16 bodova na 2. mjestu u trenutačnom redoslijedu. U idućem 14. kolu igra doma protiv MOK Željezničar (Osijek).

Galerija fotografija

Prva liga seniori 2025./2026., 13. kolo

OK Gorica – MOK Čazma 3:0 (25:22, 25:22, 25:17)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 30. Subota, 14.02.2026., početak u 20:30 sati. Suci: Josipa Jugo i Ilija Gvozden. Delegat: Predrag Dilberović. Zapisničarka: Marta Tomljanović. Granične sutkinje: Ana Gašparac i Sara Brcković.

GORICA: Bruno Slavica, Matej Martić, Petar Rendulić (L2), Mandić Baranović (L1), Noa Horvat, Ivan Čičak, Vito Zirdum, Matija Klasnić, Luka Mačvanin, Tin Devald, Luka Petrović, Patrik Vidaković, Matej Šakota (cap.), Gabrijel Cindrić. Trener: Gašpar Škorić Budimir.

ČAZMA: Krešimir Donđivić (cap.), Adam Ivanetić, Adrijan Brajković, Matija Molnar, Dejan Karapandža, Luka Ivanetić, Tibor Jančić, Marko Sandalj, Josip Mihekovec, Josip Pirak (L). Trener: Juro Bijelić. Pomoćni trener: Mario Premuž.

Poredak: 1. HAOK Mladost II (12 11 1 35:14 22), 2. OK Gorica (13 8 5 26:21 16), 3. OK Zadar (12 7 5 27:21 14), 4. OK Ribola Kaštela II (13 7 6 26:23 14), 5. MOK Željezničar (13 7 6 24:22 14), 6. MOK Čazma (13 6 7 26:25 12), 7. MOK Mursa-Osijek II (13 6 7 23:29 12), 8. OK Split (12 5 7 24:25 10), 9. MOK Rijeka II (12 5 7 18:26 10), 10. Zrinski Nuštar (13 1 12 13:36 2).

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda vrijedi duplo: ‘Vukovar je dobar i opasan, ali mi smo spremni!’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 15 sati dočekuju Vukovar na svom stadionu, u utakmici koja se igra za – šest bodova. Pobjedom bi Gorica otišla na velikih plus sedam, porazom bi Vukovar došao na minus jedan…

Objavljeno

na

Objavio/la

Traume iz prošlog vikenda i dalje su žive, ostaje u sjećanju onaj bizaran poraz od Lokomotive (0-3) i katastrofalna izvedba suca Zdenka Lovrića, ali nema vremena za plakanje. Ako ga je i bilo, sad ga zaista više nema, jer ove nedjelje od 15 sati na travnjak Gradskog stadiona nogometaši Gorice i Vukovara borit će se za iznimno važne bodove. Radni tjedan bio je dobar, ali…

– Nebitan je tjedan, bitna je prva sljedeća utakmica, da u njoj vidim reakciju momčadi. Sve što se događa kroz tjedan zna biti i zavaravanje, čovjek se lažno hrabri pa ne bude dobro, a zna biti i obrnuto – kaže uvodno trener Carević, koji neće moći s klupe voditi ogled protiv Vukovara zahvaljujući isključenju protiv Lokosa.

– Svjesni smo kakvu smo utakmicu odigrali protiv Lokomotive, ali rekao bih da nam se dogodilo sve najgore što se može dogoditi u jednoj utakmici. I nadam se da smo ispucali tu nesreću – ističe Carević i dodaje:

– Svaki trener mora paziti na milijardu stvari, i psihološki i na svaki drugi način, ali nećemo se na to vraćati. Mi smo tu utakmicu zaboravili… Bili smo živi do samoga kraja, da smo iskoristili sve što smo trebali iskoristiti vjerojatno bismo pobijedili ili igrali neriješeno, ali nismo to uspjeli, a u nogometu uvijek postoji razlog zašto nismo. Moramo promijeniti neke detalje u igri i vjerujem da će se sve opet okrenuti na pozitivu, da će voda doći na naš mlin.

Gorica u ovom trenutku na osmome mjestu ima četiri boda više od Vukovara, što će reći da u jednom raspletu u nedjelju predvečer može otići na plus sedam, u drugom može ostati na tih plus četiri, a u trećem Vukovar može prići na samo minus jedan…

– Momci su svjesni važnosti utakmice, znamo da nam stiže suparnik koji je dobar, koji ima odlične pojedince prema naprijed i morat ćemo uložiti maksimalan trud, ali i minimalizirati individualne pogreške koje su nam se događale. Moramo biti i malo pragmatičniji u nekim situacijama, jer kad je nešto ‘škakljivo’, ne moraš biti dopadljiv, ne moraš igrati lijepo. Igrači osjećaju momente kad moramo biti pragmatični, a kad moramo igrati svoju igru, od koje sigurno nećemo odstupati, budući da nam ona donosi velik broj situacija za gol i izrazitih šansi… – govori trener Gorice i nastavlja:

– Moramo popraviti realizaciju, ali odstupiti od naše igre u fazi napada sasvim sigurno nećemo. U fazi obrane moramo biti bolji, stabilniji i čvršći u duelu, moramo uzimati puno više tih drugih lopti. To su neke generalne nogometne stvari, ali za mene su to ključne stvari. Na kojem god nivou bili, ja kao trener i oni kao igrači, ti segmenti će biti najvažniji. Očekujem da podignemo dozu agresivnosti, da podignemo broj duela i osvojenih drugih lopti, ali i da zadržimo dobre stvari u fazi napada, jer to nas dovodi u situacije za gol.

Podloga za građenje optimizma postoji, ali postoji i barem nekoliko razloga za oprez.

– Igrači su svjesni svih tih stvari, puno komuniciramo kroz video analizu, treninge i individualne razgovore, i ja sam uvjeren da ćemo biti pravi, da ćemo odigrati jednu mušku utakmicu, kvalitetnu, i da ćemo ostvariti pozitivan rezultat – odlučan je Carević.

Protiv Vukovara je Gorica ove sezone odigrala dvije utakmice bez pobjednika, ona u Vinkovcima završila je 2-2, a ona u Velikoj Gorici 1-1. Momčad Silvija Čabraje danas je nešto drukčija nego što je bila jesenas, rekli bismo i bolja, pa će i Gorica morati biti bolja želi li do silno važnih bodova.

– Vukovar ima dva-tri pojedinca koji rade razliku, koji su jako opasni po gol, razigrani su i živi prema gore, dobri u tranziciji, u presingu, a otraga su se stabilizirali u ovom prijelaznom roku. Bit će to sigurno tvrda utakmica, koja će lomiti na detaljima, a mi na to moramo biti spremni. Moramo znati na što obratiti pozornost u fazi obrane, na koji način ih možemo ugroziti u napadu, a ja se nadam da ćemo taj plan provesti u djelo i da će to biti dobro – zaključio je Carević.

Zahvaljujući sucu Zdenku Lovriću, Vukovar će osim trenera propustiti i kapetan Jurica Pršir, koji je u Maksimiru dobio četvrti žuti karton, a bit će zanimljivo i vidjeti hoće li na vratima ostati Davor Matijaš, koji nije blistao protiv Lokomotive, kao i hoće li biti još nekih promjena.

MOGUĆIH POČETNIH 11
Matijaš (Žarkov) – Trontelj, Perić, Filipović, Čabraja – Pozo, Kavelj – Fiolić, Pavičić, Vrzić – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Sjajan nastup USPON-a na memorijalnom turniru – zlato, srebro i bronca idu u Goricu

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Velikogorički Parastolnoteniski klub USPON nastupio je jučer na I. memorijalnom turniru “Srećko Žigman Žiga”, u organizaciji Zagrebačkog parasportskog saveza i PSTK Uriho.

Najsjajnije odličje za USPON osvojio je Marko Vračan, koji je u kategoriji stojećih seniora stigao do zlata. U konkurenciji stojećih seniorki Lorena Rinčić osvojila je srebrnu medalju, dok je Sara Điković turnir završila s broncom.

Uz osvajače medalja, za klub su nastupili i Mario Jelekovac te novi članovi Ivana Novak i David Strbac, ali nažalost, ovoga puta nisu uspjeli proći skupinu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Košarkaši Gorice dobili utakmicu boljom igrom u zadnje dvije četvrtine

Objavljeno

na

Objavio/la

Košarkaši Gorice su u 18. kolu Prve lige uvjerljivo pobijedili momčad Crikvenice rezultatom 77:63, iako je rezultat nakon prve dvije četvrtine bio neodlučen (34:34).

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvu polovicu susreta obilježile su brojne pogreške i mali broj poena, ali Gorica je u trećoj četvrtini, kada je Dramalija (samo 5 poena u prvih 20 minuta) započeo pogađati, odvela utakmicu prema pobjedonosnom završetku.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Borna Dramalija s 21 i Filip Kalajžić s 15 poena su dvoznamenkasti u sastavu domaćih, a Šutalo je uz 12 skokova i 8 asistencija dodao i 9 poena.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kod Crikvenice jedini dvoznamenkasti bio je Franco Filipović s 11 poena, a Luka Vucić je uz 10 skokova dodao 7 poena i 4 asista.

Galerija fotografija

Prva muška liga 2025./2026., 10. kolo

KK Gorica – KK Crikvenica 77:63 (14:19, 20:15, 22:11, 21:18)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 14.02.2026., 17:30 sati. Suci: Jelena Tomić, Vedran Vedriš, Sven Lukačić. Delegat: Danijel Kolarić.

GORICA: Ivanković 6, Dramalija 21, Rimac 4, Turić 7, Validžić 6, Šutalo 9, Guja, Bljajić, Kalajžić 15, Miloloža (cap.) 7, Gluhak 2. Trener: Damir Miljković.

CRIKVENICA: Filipović 11, Šamanić (cap.), Vucić 7, Karabaić 9, L.Došen 9, Šulentić 3, F.Došen 5, Butorac 6, Perić, Ćošić 7, Mucak 6. Trener: Teddy Delač. Pomoćni trener: Zoran Dragojević.

Nastavite čitati

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred dvorane svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da na tom kursu ostanu do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno