Sport
Krizma i njegova Gorica: ‘Sve se mijenja, ja ostajem… I konačno igram ono što želim!’
Krešimir Krizmanić došao je u Goricu kao desetogodišnjak, kao desno krilo koje zabija golove, a prvoligaški debi za Goricu doživio je u kasno proljeće 2019. protiv Lokomotive. Gotovo 1600 dana poslije opet čeka “lokose”, na istome mjestu…
U tijeku je šesta gorička prvoligaška sezona, godine prolaze, mijenja se puno toga, gomila igrača u međuvremenu je i došla i otišla, u sedlu je već osmi trener u tih šest sezona, ali neke stvari u svijetu perjanice turopoljskog nogometa ostaju iste. I neki ljudi.
– Je, kad se odvrti film, stvarno je bilo jako puno promjena. Mijenjali su se i treneri, i igrači, i sportski direktori… Ispada da smo ostali jedino ja, predsjednik Črnko, naš Pevec i još par ljudi oko kluba. Sve drugo se mijenjalo – sa smiješkom kaže Krešimir Krizmanić, posljednji relikt s početka ove prvoligaške priče.
Tog ljeta 2018. bio je klinac koji iz juniorske polako ulazi u seniorsku momčad, okružen igračima okupljenih sa svih strana Europe i svijeta, sa željom da što prije dočeka svoju šansu. U toj prvoj sezoni prve minute dobio je tek u posljednjem kolu, odigrao je osam minuta u pobjedi kod Lokomotive, a cijelih 1596 dana poslije, ove nedjelje, odigrat će svoju 119. utakmicu u dresu prvoligaške Gorice. Naravno, protiv Lokomotive.
– Prošlo je jako puno vremena, meni je i dalje ovdje lijepo, doma sam, u svom klubu, ali naravno da postoje i trenuci kad poželiš probati nešto drugo, potražiti neki novi izazov. Ipak sam tu već šestu sezonu, no u svakom trenutku svjestan sam da je sve na meni. Treba još malo stisnuti, odraditi svaku sljedeću utakmicu najbolje što možeš, a bude li tako, otvorit će se i neke druge opcije. Koliko god ovdje uživao, lagao bih kad bih rekao da mi je cilj ostati u Gorici cijelu karijeru. Uostalom, nisam baš više klinac… – realno rezonira Krizma.
Trećeg dana srpnja navršio je 23 godine, iza njega su usponi i padovi, bolje i lošije partije, bolje i lošije sezone našeg i njegovoga kluba, a ova koja upravo traje spada među bolje. U očima mnogih Gorica je čak i neočekivano dobra, jer nakon deset kola drži četvrto, europsko mjesto.
– Ja ne bih rekao da je ovo iznenađenje, da su ovi rezultati nešto neočekivano. Na tragu onoga što smo pokazali u drugom dijelu prošle sezone, kad smo izvukli ono što su mnogi smatrali nemogućim, nastavili smo i ove. Istina je da je dosta igrača iz tog ludog proljeća otišlo, ali važno je što nas je dosta i ostalo, a došli su i neki novi… I sve skupa se dosta dobro ukomponiralo, dobra smo kombinacija mladosti i iskustva, što se vidi na terenu, na rezultatima – govori Krešo.
Krešo Krizmanić odigrao je za Goricu 118 utakmica i zabio dva gola
Dinko Jeličić, dakle, već je osmi trener koji ga je vodi u Gorici, nakon Jakirovića, Dambrauskasa, Oreščanina, Rendulića, Toplaka, Angelovskog i, posljednjeg u nizu, Željka Sopića.
– Malo nas je poremetio taj iznenadni odlazak trenera Sopića, ali samo na trenutak. Realno, koliko god je čovjeku uvijek žao kad dođe do takvih rastanaka, nije bilo ni previše vremena za razmišljanje o tome, za žaljenje, budući da nas je već tri dana poslije čekala prva sljedeća utakmica, ona protiv Slaven Belupa. Uostalom, razumljivo je da je čovjek odlučio otići za novim izazovima, u klub poput Rijeke, a sad vidimo i da je nastavio tamo gdje je njegov prethodnik Jakirović stao. A što se nas tiče, došao je vrlo brzo i novi trener, donio neke svoje ideje i zamisli, a u svemu tome smo, rekao bih, i napredovali u nekim detaljima.
Napredak u igri vidio se i ovog vikenda u Varaždinu, no rezultat je izostao. I Gorica je upisala drugi poraz u sezoni.
– Nekako najviše žalim baš za tom zadnjom utakmicom. Ali tako to ide… Tjedan dana ranije u Puli možda nismo zaslužili pobijediti, a pobijedili smo, da bi sad ipak zaslužili puno više od tog poraza. Brzo se to izniveliralo, sve je to normalno u nogometu, ali naravno da žalimo zbog propuštenih šansi. A opet, možemo biti zadovoljni što smo odigrali dobru utakmicu, bez obzira na poraz, to nam svakako može biti ohrabrenje.
U potrazi za drugom stranom medalje, utakmicom koju pamti kao najdražu od ovih deset, nije morao previše razmišljati.
– Pobjeda protiv Hajduka svakako je posebna, jedna od onih koje se ističu. Uvijek je oko tih utakmica poseban naboj, drukčije je nego s nekim drugim protivnicima, pogotovo kad se sve rasplete onako kako se rasplelo – ističe Krizma, koji se i ovoga puta morao baviti Markom Livajom.
– Pa dobro, već puno puta smo igrali protiv Hajduka, tako i protiv njega, nije to ništa novo, ali naravno da nikad nije lako, neću reći ništa novo ako kažem da se radi o jednom od najboljih igrača u ligi. Specifičan je, nije baš neki trkač, ali svaki put kad primi loptu je izuzetno opasan, moraš biti maksimalno fokusiran. Voli kontakt, tu je posebno jak, doslovno se odbijaš od njega, no opet kažem, već smo na to nekako i naviknuti.
Uz sve ostale promjene, ovog ljeta ostao je i bez jednog od omiljenih suigrača. Matthew Steenvoorden bio je partner iz obrane, ali i jako dobar frend.
– Fali mi Steen u svakom smislu, i na terenu i izvan njega. Čujemo se često, u kontaktu smo, kaže da je zadovoljan, da uživa. Živi u dobrom gradu, igra u ligi koja je bitno slabija nego naša, ali igra i azijsku Ligu prvaka, standardan je… – kaže Krešo o bivšem suigraču, pa se okreće aktualnom partneru iz stoperskog dvojca.
Omiljeni suigrač Matthew Steenvoorden otišao je ovog ljeta u Uzbekistan, a zamijenio ga je iskusni Maloča… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
– Mario Maloča i ja odlično smo kliknuli doslovno od prvog trenutka. Mislim da baš odgovaramo jedan drugome, da smo se jako brzo ukomponirali i uigrali. Naravno da nama nešto mlađima dobro dođe pomoć jednog tako iskusnog igrača, koji je prošao toliko toga, pogotovo kad se radi o takvom tipu osobe poput njega. Stvarno želi pomoći mlađim igračima, čini mi se da je svima nekako lakše kad je on na terenu, pa tako i meni. Dobro funkcioniramo i izvan terena, puno pričamo, družimo se, uvijek je spreman i dati koristan savjet, a sve to je dosta bitno.
Koliko je to zaista bitno jasno se vidi i na izdanjima u kojima se ove sezone pojavljuje Krešo Krizmanić. Dojam je da igra svoj najbolji nogomet u karijeri, da nekako više uživa u nogometu.
– Svi smo se zajedno nekako podigli, živnuli, pa tako i ja. Iskreno, mislim da mi je najveći problem bilo to što me se stalno selilo na beka. Igraš dvije utakmice beka, jednu stopera, pa opet tri beka… Nije to jednostavno. Sad je situacija nešto drukčija, praktički već mjesecima igram isključivo stopera, a to je moja pozicija. Može biti točan i dojam da nekako više i uživam u nogometu, što iz tog razloga, što zahvaljujući nekim drugim okolnostima. Recimo, ona prošla jesen je bila užasno teška, u toj situaciji imaš osjećaj da ne možeš “mrkvu iščupati”, utopiš se u tom sivilu… Sad je drukčije, osjećaj je puno bolji. Može to, naravno, uvijek i bolje, ali osobno sam zadovoljan svojom sezonom – ističe Krizmanić.
Pričamo u klupskom kafiću, neposredno nakon završetka još jednog treninga, u okruženju u kojem se osjeća i više nego domaće. Prošlo je već više od desetljeća otkako je došao u Goricu, bilo je to samo godinu dana nakon što je klub krenuo graditi svoju povijest.
– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Od tad se nisam micao. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prisjeća se Krizma, koji je u međuvremenu došao i do mladih reprezentacija, nastupio na dva U-21 Europska prvenstva…
Dok sam počinjao u Gorici, bilo je nezamislivo da se iz Gorice dođe do reprezentacije, ali i to se promijenilo, kaže Krizma… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Rastao je zajedno s klubom, prošao i drugu ligu, ali i borbe za plasman u europska natjecanja, koja se i ove sezone nazire.
– S obzirom na to da sam bio ovdje i kad su trajale one ranije borbe za Europu, prije svega znam da se ne valja zaletavati. Treba biti čvrsto na zemlji, ne poletjeti nakon pobjede ili dvije, a jednako tako ni potonuti nakon jednog ili dva lošija rezultata. Naravno da se nećemo zadovoljiti sredinom tablice, da ćemo uvijek pokušati izvući maksimum, gledati prema gore, ali definitivno je najpametnije biti s obje noge na zemlji. Ajmo mi ići utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – mudro predlaže Krizma.
A prva sljedeća na rasporedu je ove nedjelje, u gostima kod Lokomotive, na mjestu gdje je prije četiri i pol godine doživio taj prvoligaški debi.
– S njima je uvijek teško igrati zato što su nepredvidljivi, s puno mladih igrača za koje ne znaš kakvi će se probuditi taj dan. Mogu izgledati kao Messi, a može ispasti i kontra od toga. Naše utakmice uvijek su bile zanimljive i neizvjesne, s puno golova, očekujem i ovoga puta nešto slično – kaže Krizma, koji se veseli i povratku na domaći teren nakon četiri uzastopna gostovanja.
Do toga trenutka treba proći i reprezentativna stanka, no odmah nakon nje slijedi veliki izazov. U grad dolazi Dinamo s trenerom Jakirom.
– Takve utakmice su najljepše. Stadion bude pun, kao što će i ovoga puta biti, tako da se veselimo toj utakmici – govori Krizma, koji je svih ovih godina jako dobro naučio što najbolje privlači ljude na tribine velikogoričkog stadiona.
– Generalno smo mi kao nacija takvi da jako puno ovisi o rezultatu. Ako ti ide dobro, ljudi će dolaziti, zanimat će ih sve skupa, a ako je malo lošije, pada i interes. Iako, vidim da ljude u Velikoj Gorici dosta zanima što se događa, često znam i na ulici popričati s navijačima, pitaju, interesiraju se… Iako, i po tom pitanju uvijek može biti još bolje – zaključio je Krešo Krizmanić.
I dalje je tu, doma, na istoj adresi, u roditeljskom domu i na stadionu na kojem je nogometno odrastao, sa snovima koje pokušava pretvoriti u realnost. Svoje i goričke…
Sport
Novo zlato za hrvatski parastolni tenis! Lučić osvojila zlato u Laškom
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom.
Nakon srebra u Podgorici, Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba Uspon, ostvarila je veliki uspjeh na međunarodnoj sportskoj sceni osvojivši zlato na ITTF World Para Challenger turniru koji se ovih dana održava u Laškom. Lučić je do zlata stigla impresivnim nizom pobjeda, uključujući i onu nad aktualnom svjetskom prvakinjom Szvitasz Alexom, protiv koje je slavila rezultatom 3:2.
Osim toga, u skupini je pobijedila Dankinju Nielsen (3:1) i Španjolku Migueles (3:0), dok je u napetom meču protiv Turkinje Kavas imala meč loptu, ali je u konačnici izgubila rezultatom 2:3. Unatoč tom porazu, Lučić je pokazala iznimnu formu i borbenost, što joj je osiguralo mjesto na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
„Uz sjajnu igru i nevjerojatnu borbenost, Mirjana je pokazala da je među najboljima na svijetu”, poručuju iz kluba putem Facebook stranice.
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom. Uz to, idućeg tjedna očekuje je i nastup na ITTF World Para Elite turniru, koji okuplja najbolje igrače s vrha svjetske rang liste.
Uz Mirjanu, na natjecanju su sudjelovali i drugi članovi PK Uspona, Marko Vračan te Marija Sečenj, koja je nedavno osvojila broncu u Podgorici. Oboje su pružili snažne nastupe i osvojili setove protiv vrlo jakih suparnika, ali nisu uspjeli proći skupinu.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
Ovo je veliki uspjeh za hrvatski parastolni tenis i snažna potvrda da se domaći sportaši mogu ravnopravno nositi s najboljima na svijetu. Pobjeda u Laškom jasno pokazuje, uz rad, predanost i srce, granice ne postoje. Čestitke Mirjani, ali i svim ostalim natjecateljima kluba Uspon.
Kultura
Kapetan na kazališnim daskama – HNS poziva na predstavu o Luki Modriću!
Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive.
Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić, igrao je na mnogim svjetskim terenima, a uskoro će zaigrati i na – kazališnim daskama.
Naime, u suradnji Hrvatskog nogometnog saveza i Boss teatra nastala je predstava “Luka Modrić: Moja igra” u režiji Arije Rizvić. Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive – one dramske.
Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.
Predstava donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta.
–Luku svi znaju kao kapetana naše reprezentacije, nogometnog genijalca i virtuoza, no on je i sin, otac, muž, unuk i brat. Kroz ovu predstavu pokušali smo približiti sva ta lica Luke Modrića publici, dati dublji uvid u životne i nogometne zaplete koji su ga oblikovali u nogometaša i osobu koju toliko cijene suigrači, protivnici i svi ljubitelji nogometa. Za mene je on savršen dramski junak, koji je na svom putu do uspjeha puno toga žrtvovao i putem imao različite teškoće, prepreke i padove, pa mi je bila čast i odgovornost prihvatiti se ovakvog projekta. Ponosna sam na odrađeni posao cijele ekipe te iskreno vjerujem da će se publici dopasti ovakav prikaz Lukine životne priče – otkrila je redateljica Arija Rizvić.
Predstava otkriva tko sve stoji iza njegovih uspjeha, s kojim se izazovima suočio i kako ih je prevladao. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: “Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.”
Premijerna izvedba bit će u Scenoteci 18. svibnja.
*Tekst je nastao u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom.
Sport
Hajduk u Gorici traži bodove, ali i rješenja za vlastitu budućnost?!
Nogometaši Gorice u nedjelju od 16 sati pokušat će protiv Hajduka doći do bodova koji bi donijeli i matematičko osiguravanje ostanka u ligi, a pritom će ih samo dodatno motivirati priče koje su se zavrtjele u eteru…
Kad u nedjelju od 16 sati krene ogled Gorice i Hajduka na Gradskom stadionu, povest će se tu najmanje dvije važne bitke. Hajduk će brinuti svoje brige, sve veće i izraženije nakon domaćeg poraza u velikom derbiju s Dinamom, a naša Gorica tražit će način kako doći do bodova koji bi joj i matematički donijeli ostanak u ligi. Priča sa Šibenikom još je vrlo živa i aktualna, pojavila se mogućnost da se oduzeti bodovi vrate klubu sa Šubićevca, no Gorici bi bez obzira na to ova tri boda riješila sve nedoumice.
Po njih će, nema dvojbe, sastav Marija Carevića i krenuti, jer ne bi to Goričanima bilo prvi put ove sezone da pobjeđuju Hajduku. Uspjeli su u tome 7. prosinca, kad su Splićani u Velikoj Gorici pali s minimalnih 1-0, nakon gola Kreše Krizmanića i briljantne intervencije Ivana Banića, koji je u 95. minuti obranio penal Marku Livaji. I začepio usta svima onima koji su lupetali kojekakve budalaštine vezane za neke njegove ranije prezentacije protiv Hajduka, iako to nije bilo prvi put da je Banić zaustavio Livaju, kao što nije bilo ni prvi put da je bio jako dobar protiv Hajduka…
Upravo se Ivan Banić ovih dana našao u središtu priče koja kaže da bi ovog ljeta mogao uslijediti njegov povratak na Poljud, s kojeg je otišao u ljeto 2014., prije punih 11 godina. Ivanu Lučiću protiv Dinama se dogodio težak kiks, najave kažu da ove sezone više sigurno neće stati na Hajdukov gol, a velika je vjerojatno da je Lučić tim nastupom završio i svoju epizodu u Hajduku. U Velikoj Gorici će u nedjelju na gol stati mladi Toni Silić, koji se možda prometne i u trajno rješenje, iako kuloarske priče kažu da na Poljudu traže novoga golmana.
Kad je već tako, nije posebno iznenađenje da je u konkurenciji i naš Banić, ponajbolji golman HNL-a već nekoliko sezona, kapetan Gorice u odsustvu Jurice Pršira, ali i igrač kojem ovog ljeta ističe ugovor s “ponosom grada”. Pregovori o potpisivanju novog ugovora su u tijeku, Banić je jedan od onih koje u Gorici svakako žele zadržati u svome kadru, no očito o njemu kao rješenju razmišljaju i na Poljudu. Koliko su u tome svemu ozbiljni, koliko zaista ima istine u medijskim naklapanjima, teško je procijeniti, ali zato je lako zaključiti da će Banić imati ogroman motiv i ove nedjelje.
Kako god okreneš, što god bilo istina, jasno je jedino da Banić poziv kluba svoje mladosti može zaslužiti dobrim obranama i nastupima. U svakoj utakmici, ali pogotovo u ovoj, u kojoj će ljudi iz Hajduka iz prve ruke još jedanput moći vidjeti sve kvalitete aktualnoga kapetana Gorice. Logika govori da Banić vjerojatno ne bi imao ništa protiv takve vrste iskoraka, odnosno nove prilike na Poljudu, a za to će morati biti bolji nego što je ikad bio. Od toga će, kao i od brojnih njegovih ranijih nastupa, profitirati i Gorica, čiju će ponudu za novi ugovor Banić vrlo ozbiljno razmotriti…
Ako je taj interes Hajduka eventualno samo medijski spin pušten s Poljuda, sa željom da se možda destabilizira golmana i ponajboljeg pojedinca sljedećeg protivnika, stvari se neće previše mijenjati. Banić je prejak karakter, dovoljno čvrst i ozbiljan, i te ga priče sasvim sigurno neće poljuljati. Nego će mu, bez obzira odakle sve to došlo, biti samo ekstra motivacija.
Ivan Banić prvi je golman u HNL-u koji je Livaji obranio penal, ali i prvi kojem je to uspjelo dvaput… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Međutim, nije Banić i jedini kojeg će u Hajduku ovom prilikom promatrati kroz posebne naočale. Gledat će se i ovoga puta, naime, što i kako radi Mario Carević. Trener Gorice također se spominje u kontekstu povratka u klub u kojem je ponikao, jer više nema nikakve dvojbe kako Gennaro Gatusso neće nastaviti svoj posao na Poljudu kad ova sezona završi. U Hajduku će tako tražiti novog trenera, a Carevićevo ime bit će u opticaju sve dok se ta tema i definitivno ne zaključi.
Ni njega te priče i spominjanje takve mogućnosti neće skrenuti s puta ni poljuljati ga u pripremi za ovu utakmicu, budući da svi imalo upućeni znaju koliko predano živi i radi za uspješan završetak sezone s Goricom, koja mu je nakon odlaska Rajka Vidovića ponudila veliku priliku. Carević je nadomak toga da taj posao odradi na željeli način, da osigura ostanak u ligi i prije posljednjega kola, i to je jedino o čemu razmišlja.
Dobro, možda ne baš jedino, jer Carević već slaže nacrte i za neku novu Goricu, koja bi trebala krenuti u sljedeću sezonu. Njegov status u Gorici nije ni najmanje upitan, ima čvrst ugovor s našim klubom i iz Turopolja ga može odvesti samo i isključivo nekakva ponuda koju je nemoguće odbiti. U tu kategoriju sigurno spada i potencijalni poziv s Poljuda, iz kluba koji je obilježio njegovu igračku karijeru, no to je tema kojom će se Car baviti tek u trenutku kad sezona završi, kad i ako taj poziv i dođe.
Sad, u ovom trenutku, obojici je fokus samo i jedino na Gorici. Mi ćemo se nadati da će tako biti i sljedeće sezone, da će i Banić i Carević ostati dio našega kluba, a sve ostalo ćemo svesti pod medijska nagađanja. Trenutačno jako malo važna, čak i potpuno nevažna…
Najave
U utorak 21. Olimpijski festival dječjih vrtića!
Na čelu kolone bit će Damir Martin, proslavljeni hrvatski olimpijac, a po uzoru na prave Olimpijske igre vrtićanci će se boriti za nagrade u nekoliko atletskih disciplina.
Sport
Kurilovec u nemogućoj misiji: Loša srijeda u Vrapču ubija nadu…
Nogometaši Kurilovca poraženi su 4-1 na gostovanju u Vrapču, gdje su već u prvih 20-ak minuti upali u ozbiljan minus, iz kojeg se nisu mogli izvući. Zaostatak za Lučkim sad je velikih sedam bodova…
