Povežite se s nama

Sport

Krizma i njegova Gorica: ‘Sve se mijenja, ja ostajem… I konačno igram ono što želim!’

Krešimir Krizmanić došao je u Goricu kao desetogodišnjak, kao desno krilo koje zabija golove, a prvoligaški debi za Goricu doživio je u kasno proljeće 2019. protiv Lokomotive. Gotovo 1600 dana poslije opet čeka “lokose”, na istome mjestu…

Objavljeno

na

U tijeku je šesta gorička prvoligaška sezona, godine prolaze, mijenja se puno toga, gomila igrača u međuvremenu je i došla i otišla, u sedlu je već osmi trener u tih šest sezona, ali neke stvari u svijetu perjanice turopoljskog nogometa ostaju iste. I neki ljudi.

– Je, kad se odvrti film, stvarno je bilo jako puno promjena. Mijenjali su se i treneri, i igrači, i sportski direktori… Ispada da smo ostali jedino ja, predsjednik Črnko, naš Pevec i još par ljudi oko kluba. Sve drugo se mijenjalo – sa smiješkom kaže Krešimir Krizmanić, posljednji relikt s početka ove prvoligaške priče.

Tog ljeta 2018. bio je klinac koji iz juniorske polako ulazi u seniorsku momčad, okružen igračima okupljenih sa svih strana Europe i svijeta, sa željom da što prije dočeka svoju šansu. U toj prvoj sezoni prve minute dobio je tek u posljednjem kolu, odigrao je osam minuta u pobjedi kod Lokomotive, a cijelih 1596 dana poslije, ove nedjelje, odigrat će svoju 119. utakmicu u dresu prvoligaške Gorice. Naravno, protiv Lokomotive.

– Prošlo je jako puno vremena, meni je i dalje ovdje lijepo, doma sam, u svom klubu, ali naravno da postoje i trenuci kad poželiš probati nešto drugo, potražiti neki novi izazov. Ipak sam tu već šestu sezonu, no u svakom trenutku svjestan sam da je sve na meni. Treba još malo stisnuti, odraditi svaku sljedeću utakmicu najbolje što možeš, a bude li tako, otvorit će se i neke druge opcije. Koliko god ovdje uživao, lagao bih kad bih rekao da mi je cilj ostati u Gorici cijelu karijeru. Uostalom, nisam baš više klinac… – realno rezonira Krizma.

Trećeg dana srpnja navršio je 23 godine, iza njega su usponi i padovi, bolje i lošije partije, bolje i lošije sezone našeg i njegovoga kluba, a ova koja upravo traje spada među bolje. U očima mnogih Gorica je čak i neočekivano dobra, jer nakon deset kola drži četvrto, europsko mjesto.

– Ja ne bih rekao da je ovo iznenađenje, da su ovi rezultati nešto neočekivano. Na tragu onoga što smo pokazali u drugom dijelu prošle sezone, kad smo izvukli ono što su mnogi smatrali nemogućim, nastavili smo i ove. Istina je da je dosta igrača iz tog ludog proljeća otišlo, ali važno je što nas je dosta i ostalo, a došli su i neki novi… I sve skupa se dosta dobro ukomponiralo, dobra smo kombinacija mladosti i iskustva, što se vidi na terenu, na rezultatima – govori Krešo.

Krešo Krizmanić odigrao je za Goricu 118 utakmica i zabio dva gola

Dinko Jeličić, dakle, već je osmi trener koji ga je vodi u Gorici, nakon Jakirovića, Dambrauskasa, Oreščanina, Rendulića, Toplaka, Angelovskog i, posljednjeg u nizu, Željka Sopića.

– Malo nas je poremetio taj iznenadni odlazak trenera Sopića, ali samo na trenutak. Realno, koliko god je čovjeku uvijek žao kad dođe do takvih rastanaka, nije bilo ni previše vremena za razmišljanje o tome, za žaljenje, budući da nas je već tri dana poslije čekala prva sljedeća utakmica, ona protiv Slaven Belupa. Uostalom, razumljivo je da je čovjek odlučio otići za novim izazovima, u klub poput Rijeke, a sad vidimo i da je nastavio tamo gdje je njegov prethodnik Jakirović stao. A što se nas tiče, došao je vrlo brzo i novi trener, donio neke svoje ideje i zamisli, a u svemu tome smo, rekao bih, i napredovali u nekim detaljima.

Napredak u igri vidio se i ovog vikenda u Varaždinu, no rezultat je izostao. I Gorica je upisala drugi poraz u sezoni.

– Nekako najviše žalim baš za tom zadnjom utakmicom. Ali tako to ide… Tjedan dana ranije u Puli možda nismo zaslužili pobijediti, a pobijedili smo, da bi sad ipak zaslužili puno više od tog poraza. Brzo se to izniveliralo, sve je to normalno u nogometu, ali naravno da žalimo zbog propuštenih šansi. A opet, možemo biti zadovoljni što smo odigrali dobru utakmicu, bez obzira na poraz, to nam svakako može biti ohrabrenje.

U potrazi za drugom stranom medalje, utakmicom koju pamti kao najdražu od ovih deset, nije morao previše razmišljati.

– Pobjeda protiv Hajduka svakako je posebna, jedna od onih koje se ističu. Uvijek je oko tih utakmica poseban naboj, drukčije je nego s nekim drugim protivnicima, pogotovo kad se sve rasplete onako kako se rasplelo – ističe Krizma, koji se i ovoga puta morao baviti Markom Livajom.

– Pa dobro, već puno puta smo igrali protiv Hajduka, tako i protiv njega, nije to ništa novo, ali naravno da nikad nije lako, neću reći ništa novo ako kažem da se radi o jednom od najboljih igrača u ligi. Specifičan je, nije baš neki trkač, ali svaki put kad primi loptu je izuzetno opasan, moraš biti maksimalno fokusiran. Voli kontakt, tu je posebno jak, doslovno se odbijaš od njega, no opet kažem, već smo na to nekako i naviknuti.

Uz sve ostale promjene, ovog ljeta ostao je i bez jednog od omiljenih suigrača. Matthew Steenvoorden bio je partner iz obrane, ali i jako dobar frend.

– Fali mi Steen u svakom smislu, i na terenu i izvan njega. Čujemo se često, u kontaktu smo, kaže da je zadovoljan, da uživa. Živi u dobrom gradu, igra u ligi koja je bitno slabija nego naša, ali igra i azijsku Ligu prvaka, standardan je… – kaže Krešo o bivšem suigraču, pa se okreće aktualnom partneru iz stoperskog dvojca.

Omiljeni suigrač Matthew Steenvoorden otišao je ovog ljeta u Uzbekistan, a zamijenio ga je iskusni Maloča… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Mario Maloča i ja odlično smo kliknuli doslovno od prvog trenutka. Mislim da baš odgovaramo jedan drugome, da smo se jako brzo ukomponirali i uigrali. Naravno da nama nešto mlađima dobro dođe pomoć jednog tako iskusnog igrača, koji je prošao toliko toga, pogotovo kad se radi o takvom tipu osobe poput njega. Stvarno želi pomoći mlađim igračima, čini mi se da je svima nekako lakše kad je on na terenu, pa tako i meni. Dobro funkcioniramo i izvan terena, puno pričamo, družimo se, uvijek je spreman i dati koristan savjet, a sve to je dosta bitno.

Koliko je to zaista bitno jasno se vidi i na izdanjima u kojima se ove sezone pojavljuje Krešo Krizmanić. Dojam je da igra svoj najbolji nogomet u karijeri, da nekako više uživa u nogometu.

– Svi smo se zajedno nekako podigli, živnuli, pa tako i ja. Iskreno, mislim da mi je najveći problem bilo to što me se stalno selilo na beka. Igraš dvije utakmice beka, jednu stopera, pa opet tri beka… Nije to jednostavno. Sad je situacija nešto drukčija, praktički već mjesecima igram isključivo stopera, a to je moja pozicija. Može biti točan i dojam da nekako više i uživam u nogometu, što iz tog razloga, što zahvaljujući nekim drugim okolnostima. Recimo, ona prošla jesen je bila užasno teška, u toj situaciji imaš osjećaj da ne možeš “mrkvu iščupati”, utopiš se u tom sivilu… Sad je drukčije, osjećaj je puno bolji. Može to, naravno, uvijek i bolje, ali osobno sam zadovoljan svojom sezonom – ističe Krizmanić.

Pričamo u klupskom kafiću, neposredno nakon završetka još jednog treninga, u okruženju u kojem se osjeća i više nego domaće. Prošlo je već više od desetljeća otkako je došao u Goricu, bilo je to samo godinu dana nakon što je klub krenuo graditi svoju povijest.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Od tad se nisam micao. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prisjeća se Krizma, koji je u međuvremenu došao i do mladih reprezentacija, nastupio na dva U-21 Europska prvenstva…

Dok sam počinjao u Gorici, bilo je nezamislivo da se iz Gorice dođe do reprezentacije, ali i to se promijenilo, kaže Krizma… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Rastao je zajedno s klubom, prošao i drugu ligu, ali i borbe za plasman u europska natjecanja, koja se i ove sezone nazire.

– S obzirom na to da sam bio ovdje i kad su trajale one ranije borbe za Europu, prije svega znam da se ne valja zaletavati. Treba biti čvrsto na zemlji, ne poletjeti nakon pobjede ili dvije, a jednako tako ni potonuti nakon jednog ili dva lošija rezultata. Naravno da se nećemo zadovoljiti sredinom tablice, da ćemo uvijek pokušati izvući maksimum, gledati prema gore, ali definitivno je najpametnije biti s obje noge na zemlji. Ajmo mi ići utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – mudro predlaže Krizma.

A prva sljedeća na rasporedu je ove nedjelje, u gostima kod Lokomotive, na mjestu gdje je prije četiri i pol godine doživio taj prvoligaški debi.

– S njima je uvijek teško igrati zato što su nepredvidljivi, s puno mladih igrača za koje ne znaš kakvi će se probuditi taj dan. Mogu izgledati kao Messi, a može ispasti i kontra od toga. Naše utakmice uvijek su bile zanimljive i neizvjesne, s puno golova, očekujem i ovoga puta nešto slično – kaže Krizma, koji se veseli i povratku na domaći teren nakon četiri uzastopna gostovanja.

Do toga trenutka treba proći i reprezentativna stanka, no odmah nakon nje slijedi veliki izazov. U grad dolazi Dinamo s trenerom Jakirom.

– Takve utakmice su najljepše. Stadion bude pun, kao što će i ovoga puta biti, tako da se veselimo toj utakmici – govori Krizma, koji je svih ovih godina jako dobro naučio što najbolje privlači ljude na tribine velikogoričkog stadiona.

– Generalno smo mi kao nacija takvi da jako puno ovisi o rezultatu. Ako ti ide dobro, ljudi će dolaziti, zanimat će ih sve skupa, a ako je malo lošije, pada i interes. Iako, vidim da ljude u Velikoj Gorici dosta zanima što se događa, često znam i na ulici popričati s navijačima, pitaju, interesiraju se… Iako, i po tom pitanju uvijek može biti još bolje – zaključio je Krešo Krizmanić.

I dalje je tu, doma, na istoj adresi, u roditeljskom domu i na stadionu na kojem je nogometno odrastao, sa snovima koje pokušava pretvoriti u realnost. Svoje i goričke…

Sport

FOTO Ekonomska škola opet najbolja u futsalu na gradskom natjecanju

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u futsalu za mladiće održano je danas (četvrtak, 06. ožujka 2025.) u dvorani Srednje strukovne škole, a domaćin natjecanja bila je Ekonomska škola. Natjecala su se 4 ŠSD-a: ŠSD Bumbar (Ekonomska škola Velika Gorica, voditelj Kristijan Ban, prof.), ŠSD GVG (Gimnazija Velika Gorica, voditelj Goran Polan, prof.), ŠSD Velgor (Srednja strukovna škola, voditelj Siniša Rajšić, prof.) i ŠSD Zrakoplovac (Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina, voditelj Krešimir Lušić, prof.).

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turnir je odigran po jednostrukom bod sustavu (6 međusobnih duela), a utakmice su igrane u trajanju 2×12 minuta. Sudio je Ivan Mirenić, mladi sudac iz Nogometnog saveza Velika Gorica. Pobjednički sastav plasirao se na Županijsko natjecanje.

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Igrači Ekonomske škole zasluženo su pobjednici gradskog natjecanja, jer su u sva tri susreta prikazali vrlo dobru i efikasnu igru. Rezultatski je bilo izjednačeno u posljednjoj turnirskoj utakmici između Bumbara i GVG-a. Ekonomisti su triput dolazili u vodstvo, uporni gimnazijalci su svaki put izjednačili. Ipak, Bumbar je i četvrti put stigao do prednosti te je sačuvao za konačni rezultat i pobjedu – 4:3!  Ekonomisti su na taj način potvrdili prošlogodišnji naslov najboljih. Poredak: 1. ŠSD Bumbar, 2. ŠSD Velgor, ŠSD GVG, 4. ŠSD Zrakoplovac.

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nogometni turnir je bio i jeste najkvalitetnije sportsko nadmetanje srednjoškolaca na gradskoj razini.

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.03.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

ŠSD Bumbar – pobjednička ekipa: Niko Herak, Ivan Barišić, Leon Ferenček, Karlo Stepanić, Sven Mikulin, Jakov Mihael Bagarić, Dominik Ilijašić Pribić, Noa Petrović, Grga Lučić, Ivan Maljković, Filip Ferenček. Voditelj: Kristijan Ban, prof.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Amore Mijo! Kurilovec krenuo s odgodom i s važnom pobjedom

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Bistru 1-0 na svom Udarniku, golom Mije Šarića sa 25 metara. Na terenu koji je bio puno bolji nego nekoliko dana ranije, ali i dalje ne idealan, izborena su tri boda za potpuno priključenje vrhu

Objavljeno

na

Objavio/la

Četiri dana nakon subote, koja je bila predviđena kao originalni termin ogleda protiv Bistre, nogometaši Kurilovca konačno su istrčali na proljetnu premijeru. Travnjak je bio u neusporedivo boljem stanju nego nekoliko dana ranije, ovom prilikom suh i ne baš idealno ravan, ali pomoglo je ovih nekoliko sunčanih dana ovakvoj prezentaciji trupa Senada Harambašića. Koje su, usput rečeno, nastavile u svome stilu…

“I tak… Sve po starom”, objavili su iz Kurilovca nakon pobjede 1-0, šeste ove sezone s istim rezultatom.

Budući da je Kurilovec dvaput i gubio 1-0 tijekom jeseni, ispada da je to uvjerljivo najčešći ishod utakmica u kojima sudjeluju momci s Udarnika, nakon 16 kola druga momčad lige, sa samo bodom manje od vodećih Ravnica.

U prvom poluvremenu Kurilovec je bio bolja momčad, imao tri velike i lijepe prilike preko Chikwada i Sedlačeka, no gostujući golman bio je u velikoj formi. I u njoj ostao sve do 37. minute, kad je Mateo Pršir izborio prekršaj na nekih 40-ak metara od gola, Starčević je to brzo izveo do Mije Šarića, koji se okrenuo, napravio nekoliko koraka i s 25 metara nisko pogodio kut Bistrina gola!

Gol je to koji je stigao kao plod iznenađenja za protivnika, sjajnog udarca dobrog starog Mije, ali i nešto slabije reakcije golmana. Gol je to, najvažnije od svega, koji je donio Kurilovcu nova tri boda, unatoč određenoj količini patnje u nastavku utakmice. Bistra je u tih drugih 45 minuta bila za nijansu aktivniji protivnik, pokušavali su gosti vratiti se u egal, a u svemu tome još je poneku priliku uspio stvoriti i Kurilovec, koji je pogodio i jednu prečku…

Nakon svega, tri boda ostala su na Udarniku, iskorišten je remi Ravnica sa Samoborom za potpuno približavanje vrhu, a sad se valja okrenuti nedjelji. U terminu nedjeljne mise, od 11.30 sati, Kurilovčani će gostovati na tradicionalno vrlo zahtjevnom terenu u Maču, kod domaćega Gaja… Devetorica igrača Kurilovca imaju po dva žuta kartona, pet su ih dobili i ove srijede, no bolje je u ovom trenutku brojati – bodove.

I nadati se da se u istom stilu može ići i dalje, sve do kraja…

Nastavite čitati

Sport

Ništa od polufinala: Adriano iz Koprivnice projektilima izbacio Goricu

Nogometaši Gorice poraženi su 3-1 u gostima kod Slaven Belupa u četvrtfinalu Kupa nakon produžetaka. Čovjek odluke bio je Adriano Jagušić, klinac koji se ovih dana specijalizirao za fenomenalne golove…

Objavljeno

na

Objavio/la

Uvažavajući kvalitetu i vrhunsku formu Slaven Belupa, nogometaši Gorice otišli su u Koprivnicu, na utakmicu četvrtfinala Kupa, naoružani ozbiljnom količinom nade i vjere u sebe. Čak i u situaciji kad je moralo doći do nekih promjena u sastavu, u kojem nisu bili ni Banić, ni Mikanović, ni Pršir, ni Čuić, ni Pajaziti… I bez svih njih, bez trenera Carevića na klupi, Gorica je vjerovala.

I imala je ta vjera i nada realnu podlogu, jer nije Slaven Belupo baš Real Madrid, bez obzira na sve što su pokazivali u razdoblju iza nas, a sat vremena je sve skupa izgledalo kao vrlo realna misija. Gorica je igrala solidnu utakmicu, iako treba priznati da je i tih prvih sat vremena domaćin bio opasniji i konkretniji, ali bila je tu riječ o nijansama. Jedna od tih nijansi otišla je na stranu Gorice u 62. minuti, kad se činilo da sve ide po najboljem mogućem scenariju.

Lepinjica je u tom trenutku zakačio Antu Ercega u kaznenom prostoru i sudac Bel pokazao je na bijelu točku. Loptu je, za neke možda iznenađujuće, uzeo Valentino Majstorović, no bolje upućeni znaju da je Majstor vrhunski “penaldžija”. Precizan je bio i ovoga puta, poslavši loptu u jednu, a bivšega golmana Gorice Ivana Čovića u drugu stranu.

Gorica je, dakle, povela i imala stvari pod svojom kontrolom, no nakon gola kao da je sve stalo. Gorica je izgubila ritam, Slaven Belupo je pritiskao, a nije pomogla ni trostruka izmjena, odnosno izlazak Ercega, Halilovića i Ndockyta u 68. minuti. Goričani su nastavili dramatično padati u izvedbi, praktički nisu uspjevali spojiti dva točna dodavanja, i gol je visio u zraku sve do trenutka kad se i dogodio.

Adriano Jagušić, 19-godišnji veznjak, u subotu je srušio Osijek na Opus Areni spektakularnim golom sa 30 metara, pogodio je u rašlje, a nišanske sprave ostale su namještene i četiri dana poslije. U 84. minuti primio je loptu na 20-ak metara, lakoćom okrenuo Elezija i ljevicom zakucao pod prečku gola kojeg je čuvao Karlo Žiger.

Nastavio je domaćin dominirati i nakon izjednačenja, tražili su Koprivničani i drugi gol, ali drugi gol mogla je zabiti i Gorica. Najbliže tome bio je Luka Vrzić u sudačkoj nadoknadi, namjestio se na lijevu nogu iz jako dobre pozicije, ali otišlo je malo pokraj gola. Pa je utakmica otišla u produžetke.

A tamo – opet Adriano! U stilu u kojem je to nekoć radio istoimeni Brazilac, mladi Jagušić je opet aktivirao svoju ljevicu u 109. minuti i perfektno pogodio iz slobodnjaka s 20-ak metara. Dogodilo se to samo dvije minute nakon što je Gorica napravila svoju posljednju izmjenu, a to je detalj koji će puno reći o svemu ovome…

Gorica, naime, nije mijenjala između dva produžetka, iako je sve bilo spremno za promjenu, iako je Krizmanić već predao kapetansku traku. Pričekala je gorička klupa da igra krene, pa se tek onda išlo na promjenu, na uvođenje Matea Leša, valjda s idejom da se ukrade poneka sekunda i tako sačuva u tom trenutku i dalje aktualnih 1-1. A to je bila i najveća razlika između ovih dviju momčadi – Slaven Belupo tražio je pobjedu, a Gorica je tražila način kako “ubiti” vrijeme do penala!

Kao što to obično biva u sportu, vratilo se na najgori mogući način. Primljen jedan gol, pa onda još jedan u 118. minuti, u režiji Ivana Dolčeka, za konačnih i potpuno zasluženih 3-1 u korist domaćeg sastava. Iako se činilo da je Gorica bila blizu pobjedi, iako je gol za izjednačenje primila u završnici utakmice, iako je Vrzić mogao zabiti i svemu ovome dati potpuno drukčiji okvir, teško se oteti dojmu da Gorica zapravo nije bila – ni blizu.

– Teška utakmica, na kraju smo se iscrpili do kraja… Imamo za čime žaliti, stvarno smo željeli proći u polufinale, bili smo na dobrom putu, ali nažalost primili smo gol u završnici, imali i priliku za postići drugi gol u sudačkoj nadoknadi, ali kroz cijelu utakmicu nedostajale su nam bolje odluke u zadnjoj trećini. Na tome moramo još raditi, da dođemo konkretno u završnicu i tražimo gol, no ne možemo ništa zamjeriti igračima – govorio je nakon svega vršitelj dužnosti trenera Denis Mojstrovič.

Prilika koja se nudila bila je velika i ozbiljna, na meniju je bio ulazak u polufinale u kojem nema ni Dinama ni Hajduka, ali ispalo je da u njemu nema ni Gorice. Šteta, jer činilo se da bi malo više hrabrosti i odlučnosti otvorilo puno veću mogućnost da se snovi ostvare…

– Sad je na nama da se dobro odmorimo, pripremimo za sljedeću utakmicu i reagiramo na najbolji mogući način – dodao je Mojstrovič, misleći na novi vrlo zahtjevan izazov.

Gorica, naime, u nedjelju gostuje na Poljudu, a ovih 120 minuta tijekom tjedna neće pomoći u pokušajima da se dođe do podviga u Hajdukovu dvorištu. Splićani će biti bez svog daleko najboljeg igrača Marka Livaje, i to je neka vrsta prilike, ali za velike stvari na Poljudu bit će potrebna puno veća doza onoga što je u Koprivnici nedostajalo. Hrabrosti, odlučnosti, vjere u svoje mogućnosti…

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda s gorkim okusom: Teška ozljeda ponajbolje igračice Udarnika

Rukometašice Udarnika došle su do druge proljetne pobjede (28-25) u gostima kod Jamnice, ali nakon utakmice vladala je tuga. Magdaleni Jurić pukla je Ahilova tetiva, što je ozljeda koja zahtjeva višemjesečni oporavak…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što u prva dva proljetna kola stvari nisu išle po planu, pa je uvodni poraz kod Trešnjevke Zagreb slijedio i posrtaj u gostima kod Lokomotive II, rukometašice Udarnika došle su na radnu temperaturu. U prošlom kolu tako je na domaćem parketu pao Umag, a vikend iza nas donio je i prvo proljetno gostujuće slavlje.

Udarnik je išao u Pisarovinu, u goste Jamnici, a sve je riješeno u prvoj polovici drugog dijela. U prvih 30 minuta igralo se izjednačeno, praktički gol za gol, da bi u prvih 15 drugog poluvremena naše djevojke napravile seriju 10-2 i riješile pitanje pobjednika.

I sve je tu bilo jasno puno prije kraja, no nije sve završilo nimalo idilično. Naime, u samoj završnici teško se ozlijedila važna igračica, o čemu je klub izvijestio na svom Facebooku.

“Na jučer odigranoj utakmici u Pisarovini ozlijedila se naša Magdalena Jurić…

Počela je ta nesretna 59. minuta – utakmice koju je bilo važno pobijediti, ali pri vodstvu od +3, minutu prije kraja, nitko više nije razmišljao o rezultatu. Tada je naša Megi, uz bolan urlik, sjela na parket.

S obzirom na to da smo već svjedočili njezinim ozljedama koljena, suze i bolni povici dali su nam naslutiti da je riječ o nečemu ozbiljnom.
Doktor na utakmici brzo je postavio dijagnozu – puknuće Ahilove tetive. Megi je odmah prevezena u bolnicu, gdje je odmah i operirana. Nažalost, prve sumnje su potvrđene.

Megi je s nama od 2019. godine i, kako volimo reći, dobri je duh naše seniorske ekipe. Od prvog dana pokazala je nevjerojatnu privrženost klubu – djevojka bez koje nijedan trener nije želio slagati ekipu, igračica sa kojom svi vole biti na terenu i u svlačionici, osoba s kojom je uvijek zadovoljstvo provoditi vrijeme.

Već je prošla dvije operacije koljena, a znamo da će i ovu rehabilitaciju odraditi lavovski. Vjerujemo i nadamo se da ćemo je ponovno vidjeti u našem dresu i na rukometnim terenima.

Draga Megi, cijeli klub je uz tebe! Želimo ti puno snage, volje i hrabrosti te što brži oporavak!”

Do ozljede, Magdalena je zabila šest golova, jednako kao i Bernarda Mostarić, po četiri su postigle Katarina Gujić i Ema Majetić, ali sve je nakon ovog ružnog trenutku palo u drugi plan. Udarnik će morati sezonu dovršiti bez ponajbolje igračice, bez nje će prema svemu sudeći ući i u sljedeću, no naravno da je u ovom trenutku jedino važno da se Megi što bolje oporavi.

Nastavite čitati

Sport

Ako ne ide drukčije, dajte nam penale! ‘Otvara se velika prilika u Kupu…’

Nogometaši Gorice u srijedu u 17 sati gostuju kod Slaven Belupa u Koprivnici, u četvrtfinalu Kupa, još jednoj u nizu velikih i važnih utakmica… Nudi se prilika za ulazak u polufinale, u kojem nema ni Dinama, ni Hajduka

Objavljeno

na

Objavio/la

Velike, važne i zahtjevne utakmice nižu se jedna za drugom u životima nogometaša Gorice. Prvo je trebalo odraditi “sudbonosnu” utakmicu protiv Šibenika doma, jednu od onih koje jednostavno ne smiješ izgubiti, a zatim je valjalo ugostiti i lidera prvenstva Rijeku, momčad koja je redom gazila preko Osijeka, Dinama i Hajduka. A već ove srijede, samo četiri dana poslije, slijedi nova izuzetno važna utakmica, s posebnom težinom…

Gorica će, naime, od 17 sati krenuti u svoj ogled četvrtfinala SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa, a on će se dogoditi u Koprivnici, na stadionu Ivan Kušek Apaš. S druge strane bit će Slaven Belupo, najbolja momčad u državi u drugoj trećini prvenstva (?!), pod vodstvom hit trenera Marija Kovačevića, četiri dana nakon preokreta i slavlja na osječkoj Opus Areni.

– Da, u izvrsnoj su formi, igraju stvarno dobar nogomet, ali mi želimo pobijediti u svakoj sljedećoj utakmici. Svjesni smo da u Koprivnici moramo biti na “dvjesto posto” da bismo imali šanse proći u polufinale, jer nema dvojbe da nas čeka jako zahtjevna utakmica. Međutim, vjerujemo u sebe i vjerujemo da ćemo izboriti polufinale Kupa – kaže Karlo Žiger, golman Gorice koji u prvenstvu čuva leđa Ivanu Baniću.

U Kupu je raspodjela uloga nešto drukčija, tu Žiger čuva goričku mrežu, i to vrlo uspješno. Branio je i u šesnaestini finala, na traumatičnom gostovanju u Đakovu i dao veliki obol prolasku Gorice nakon raspucavanja s bijele točke, a branio je i u protiv Varaždina. Opet u gostima, opet do penala, opet – prolazak! S Karlom Žigerom u jednoj od naslovnih rola…

Predah će, prema svemu sudeći, dobiti još neki standardni prvotimci, ali ne njih previše. Dobra je okolnost to što trener Carević ima širinu, može dio momčadi rotirati bez prevelikog straha da će kvaliteta izvedbe patiti, pa se poneka promjena u odnosu na Rijeku i Šibenik može očekivati. Vraća se Ante Erceg, neki imaju probleme s ozljedama…

– Da, ima određenih problema, vidjet ćemo kako ćemo točno posložiti početnu postavu, ali sigurni smo da ima dovoljno igrača koji jedva čekaju priliku da uskoče ukoliko netko ne bude mogao – kaže Denis Mojstrovič, 38-godišnji Slovenac koji će i ovoga puta zamijeniti suspendiranog šefa Carevića u ulozi prvog trenera uz teren.

I baš će on, raspletu li se stvari onako kako želimo, u službenim zapisima ući u povijest kao trener koji je izborio ulazak u polufinale Kupa. Dvaput je Gorica već bila tu, ali ova sezona je drukčija, a okolnosti specifične…

– Dosta čudna sezona u Kupu, ispali su i Dinamo i Hajduk, a to znači da se svima nama ostalima otvara puno bolja prilika da dođemo do trofeja – svjestan je Karlo Žiger.

Možemo samo pogađati i nagađati po pitanju izgleda prvih 11, pa ćemo to i učiniti: Žiger – Steenvoorden, Krizmanić, Bralić – Mikanović, Halilović, Pajaziti, Štiglec – Elezi, Ndockyt – Erceg

Sretno, Gorica! Pa makar na penale…

05.11.2021., Koprivnica – 15. kolo prve HNL: Slaven Belupo – Gorica. Anthony Kalik, Dieye Matar. Foto: Matija Habljak/PIXSELL

KRATKA POVIJEST MEĐUSOBNIH OGLEDA

Dosad su Gorica i Slaven Belupo međusobno igrali 27 puta, pri čemu su Goričani skupili devet pobjeda, a Koprivničani deset, uz osam remija.

Niz je počeo spektakularno, s onih goričkih 3-3 u trećem kolu prve prvoligaške sezone našega kluba. Već prvom sljedećom prilikom Gorica je došla do pobjede protiv Slaven Belupa, i to na stadionu na kojem se igra i danas. Za tih 1-0 u Koprivnici asistirao je Čabraja, a zabio Iyayi Atiemwen zvani Beli.

Još je triput Gorica uspijevala doći do pobjede na Kušek Apašu, no to se nije dogodilo sad već zabrinjavajuće dugo. Naime, posljednji put je Gorica u Koprivnici slavila 5. listopada 2021., prošle su gotovo tri i pol godine od večeri koju je s dva gola obilježio Anthony Kalik.

Ove sezone svatko ima po jednu pobjedu u međusobnim ogledima. Gorica je do svoje došla u sudačkoj nadoknadi domaće utakmice, nakon velike pogreške golmana Suška i spretne reakcije junaka Šlogara, dok su Koprivničani uzvratili s istovjetnih 2-1 na svom terenu, iako je Gorica povela…

Ima u ovoj cijeloj priči i još nekih zaboravljenih junaka, poput Ognjena Mudrinskog, koji je onomad zabio dva komada u samoj završnici i donio pobjedu Valdasovoj Gorici, a ima i ružnih scena. I to više njih, jer na Kušek Apašu teško je nastradao Litavac Golubickas, kojem je pukla vilica, dok je mladi Đekić baš tu zaradio tešku ozljedu glave nakon sudara s Banićem.

Uspomene su raznolike, vrijeme je za stvaranje novih, puno ljepših. I za prvu pobjedu u Podravini nakon tri i pol godine…

Nastavite čitati

Reporter 445 - 27.02.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.