Sport
Krizma i njegova Gorica: ‘Sve se mijenja, ja ostajem… I konačno igram ono što želim!’
Krešimir Krizmanić došao je u Goricu kao desetogodišnjak, kao desno krilo koje zabija golove, a prvoligaški debi za Goricu doživio je u kasno proljeće 2019. protiv Lokomotive. Gotovo 1600 dana poslije opet čeka “lokose”, na istome mjestu…
U tijeku je šesta gorička prvoligaška sezona, godine prolaze, mijenja se puno toga, gomila igrača u međuvremenu je i došla i otišla, u sedlu je već osmi trener u tih šest sezona, ali neke stvari u svijetu perjanice turopoljskog nogometa ostaju iste. I neki ljudi.
– Je, kad se odvrti film, stvarno je bilo jako puno promjena. Mijenjali su se i treneri, i igrači, i sportski direktori… Ispada da smo ostali jedino ja, predsjednik Črnko, naš Pevec i još par ljudi oko kluba. Sve drugo se mijenjalo – sa smiješkom kaže Krešimir Krizmanić, posljednji relikt s početka ove prvoligaške priče.
Tog ljeta 2018. bio je klinac koji iz juniorske polako ulazi u seniorsku momčad, okružen igračima okupljenih sa svih strana Europe i svijeta, sa željom da što prije dočeka svoju šansu. U toj prvoj sezoni prve minute dobio je tek u posljednjem kolu, odigrao je osam minuta u pobjedi kod Lokomotive, a cijelih 1596 dana poslije, ove nedjelje, odigrat će svoju 119. utakmicu u dresu prvoligaške Gorice. Naravno, protiv Lokomotive.
– Prošlo je jako puno vremena, meni je i dalje ovdje lijepo, doma sam, u svom klubu, ali naravno da postoje i trenuci kad poželiš probati nešto drugo, potražiti neki novi izazov. Ipak sam tu već šestu sezonu, no u svakom trenutku svjestan sam da je sve na meni. Treba još malo stisnuti, odraditi svaku sljedeću utakmicu najbolje što možeš, a bude li tako, otvorit će se i neke druge opcije. Koliko god ovdje uživao, lagao bih kad bih rekao da mi je cilj ostati u Gorici cijelu karijeru. Uostalom, nisam baš više klinac… – realno rezonira Krizma.
Trećeg dana srpnja navršio je 23 godine, iza njega su usponi i padovi, bolje i lošije partije, bolje i lošije sezone našeg i njegovoga kluba, a ova koja upravo traje spada među bolje. U očima mnogih Gorica je čak i neočekivano dobra, jer nakon deset kola drži četvrto, europsko mjesto.
– Ja ne bih rekao da je ovo iznenađenje, da su ovi rezultati nešto neočekivano. Na tragu onoga što smo pokazali u drugom dijelu prošle sezone, kad smo izvukli ono što su mnogi smatrali nemogućim, nastavili smo i ove. Istina je da je dosta igrača iz tog ludog proljeća otišlo, ali važno je što nas je dosta i ostalo, a došli su i neki novi… I sve skupa se dosta dobro ukomponiralo, dobra smo kombinacija mladosti i iskustva, što se vidi na terenu, na rezultatima – govori Krešo.
Krešo Krizmanić odigrao je za Goricu 118 utakmica i zabio dva gola
Dinko Jeličić, dakle, već je osmi trener koji ga je vodi u Gorici, nakon Jakirovića, Dambrauskasa, Oreščanina, Rendulića, Toplaka, Angelovskog i, posljednjeg u nizu, Željka Sopića.
– Malo nas je poremetio taj iznenadni odlazak trenera Sopića, ali samo na trenutak. Realno, koliko god je čovjeku uvijek žao kad dođe do takvih rastanaka, nije bilo ni previše vremena za razmišljanje o tome, za žaljenje, budući da nas je već tri dana poslije čekala prva sljedeća utakmica, ona protiv Slaven Belupa. Uostalom, razumljivo je da je čovjek odlučio otići za novim izazovima, u klub poput Rijeke, a sad vidimo i da je nastavio tamo gdje je njegov prethodnik Jakirović stao. A što se nas tiče, došao je vrlo brzo i novi trener, donio neke svoje ideje i zamisli, a u svemu tome smo, rekao bih, i napredovali u nekim detaljima.
Napredak u igri vidio se i ovog vikenda u Varaždinu, no rezultat je izostao. I Gorica je upisala drugi poraz u sezoni.
– Nekako najviše žalim baš za tom zadnjom utakmicom. Ali tako to ide… Tjedan dana ranije u Puli možda nismo zaslužili pobijediti, a pobijedili smo, da bi sad ipak zaslužili puno više od tog poraza. Brzo se to izniveliralo, sve je to normalno u nogometu, ali naravno da žalimo zbog propuštenih šansi. A opet, možemo biti zadovoljni što smo odigrali dobru utakmicu, bez obzira na poraz, to nam svakako može biti ohrabrenje.
U potrazi za drugom stranom medalje, utakmicom koju pamti kao najdražu od ovih deset, nije morao previše razmišljati.
– Pobjeda protiv Hajduka svakako je posebna, jedna od onih koje se ističu. Uvijek je oko tih utakmica poseban naboj, drukčije je nego s nekim drugim protivnicima, pogotovo kad se sve rasplete onako kako se rasplelo – ističe Krizma, koji se i ovoga puta morao baviti Markom Livajom.
– Pa dobro, već puno puta smo igrali protiv Hajduka, tako i protiv njega, nije to ništa novo, ali naravno da nikad nije lako, neću reći ništa novo ako kažem da se radi o jednom od najboljih igrača u ligi. Specifičan je, nije baš neki trkač, ali svaki put kad primi loptu je izuzetno opasan, moraš biti maksimalno fokusiran. Voli kontakt, tu je posebno jak, doslovno se odbijaš od njega, no opet kažem, već smo na to nekako i naviknuti.
Uz sve ostale promjene, ovog ljeta ostao je i bez jednog od omiljenih suigrača. Matthew Steenvoorden bio je partner iz obrane, ali i jako dobar frend.
– Fali mi Steen u svakom smislu, i na terenu i izvan njega. Čujemo se često, u kontaktu smo, kaže da je zadovoljan, da uživa. Živi u dobrom gradu, igra u ligi koja je bitno slabija nego naša, ali igra i azijsku Ligu prvaka, standardan je… – kaže Krešo o bivšem suigraču, pa se okreće aktualnom partneru iz stoperskog dvojca.
Omiljeni suigrač Matthew Steenvoorden otišao je ovog ljeta u Uzbekistan, a zamijenio ga je iskusni Maloča… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
– Mario Maloča i ja odlično smo kliknuli doslovno od prvog trenutka. Mislim da baš odgovaramo jedan drugome, da smo se jako brzo ukomponirali i uigrali. Naravno da nama nešto mlađima dobro dođe pomoć jednog tako iskusnog igrača, koji je prošao toliko toga, pogotovo kad se radi o takvom tipu osobe poput njega. Stvarno želi pomoći mlađim igračima, čini mi se da je svima nekako lakše kad je on na terenu, pa tako i meni. Dobro funkcioniramo i izvan terena, puno pričamo, družimo se, uvijek je spreman i dati koristan savjet, a sve to je dosta bitno.
Koliko je to zaista bitno jasno se vidi i na izdanjima u kojima se ove sezone pojavljuje Krešo Krizmanić. Dojam je da igra svoj najbolji nogomet u karijeri, da nekako više uživa u nogometu.
– Svi smo se zajedno nekako podigli, živnuli, pa tako i ja. Iskreno, mislim da mi je najveći problem bilo to što me se stalno selilo na beka. Igraš dvije utakmice beka, jednu stopera, pa opet tri beka… Nije to jednostavno. Sad je situacija nešto drukčija, praktički već mjesecima igram isključivo stopera, a to je moja pozicija. Može biti točan i dojam da nekako više i uživam u nogometu, što iz tog razloga, što zahvaljujući nekim drugim okolnostima. Recimo, ona prošla jesen je bila užasno teška, u toj situaciji imaš osjećaj da ne možeš “mrkvu iščupati”, utopiš se u tom sivilu… Sad je drukčije, osjećaj je puno bolji. Može to, naravno, uvijek i bolje, ali osobno sam zadovoljan svojom sezonom – ističe Krizmanić.
Pričamo u klupskom kafiću, neposredno nakon završetka još jednog treninga, u okruženju u kojem se osjeća i više nego domaće. Prošlo je već više od desetljeća otkako je došao u Goricu, bilo je to samo godinu dana nakon što je klub krenuo graditi svoju povijest.
– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Od tad se nisam micao. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prisjeća se Krizma, koji je u međuvremenu došao i do mladih reprezentacija, nastupio na dva U-21 Europska prvenstva…
Dok sam počinjao u Gorici, bilo je nezamislivo da se iz Gorice dođe do reprezentacije, ali i to se promijenilo, kaže Krizma… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Rastao je zajedno s klubom, prošao i drugu ligu, ali i borbe za plasman u europska natjecanja, koja se i ove sezone nazire.
– S obzirom na to da sam bio ovdje i kad su trajale one ranije borbe za Europu, prije svega znam da se ne valja zaletavati. Treba biti čvrsto na zemlji, ne poletjeti nakon pobjede ili dvije, a jednako tako ni potonuti nakon jednog ili dva lošija rezultata. Naravno da se nećemo zadovoljiti sredinom tablice, da ćemo uvijek pokušati izvući maksimum, gledati prema gore, ali definitivno je najpametnije biti s obje noge na zemlji. Ajmo mi ići utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti – mudro predlaže Krizma.
A prva sljedeća na rasporedu je ove nedjelje, u gostima kod Lokomotive, na mjestu gdje je prije četiri i pol godine doživio taj prvoligaški debi.
– S njima je uvijek teško igrati zato što su nepredvidljivi, s puno mladih igrača za koje ne znaš kakvi će se probuditi taj dan. Mogu izgledati kao Messi, a može ispasti i kontra od toga. Naše utakmice uvijek su bile zanimljive i neizvjesne, s puno golova, očekujem i ovoga puta nešto slično – kaže Krizma, koji se veseli i povratku na domaći teren nakon četiri uzastopna gostovanja.
Do toga trenutka treba proći i reprezentativna stanka, no odmah nakon nje slijedi veliki izazov. U grad dolazi Dinamo s trenerom Jakirom.
– Takve utakmice su najljepše. Stadion bude pun, kao što će i ovoga puta biti, tako da se veselimo toj utakmici – govori Krizma, koji je svih ovih godina jako dobro naučio što najbolje privlači ljude na tribine velikogoričkog stadiona.
– Generalno smo mi kao nacija takvi da jako puno ovisi o rezultatu. Ako ti ide dobro, ljudi će dolaziti, zanimat će ih sve skupa, a ako je malo lošije, pada i interes. Iako, vidim da ljude u Velikoj Gorici dosta zanima što se događa, često znam i na ulici popričati s navijačima, pitaju, interesiraju se… Iako, i po tom pitanju uvijek može biti još bolje – zaključio je Krešo Krizmanić.
I dalje je tu, doma, na istoj adresi, u roditeljskom domu i na stadionu na kojem je nogometno odrastao, sa snovima koje pokušava pretvoriti u realnost. Svoje i goričke…
Sport
Mraclin s trenerom Marinićem spreman za izazove pred start sezone: Imamo snagu i širinu za pobjede
Ovoga ljeta kormilo seniorske momčadi Mraclina preuzeo je trener Milan Marinić, koji iza sebe ima bogato igračko i trenersko iskustvo. Dolazak u Mraclin označava novi izazov za iskusnog stručnjaka. Uoči početka nove sezone razgovarali smo s njim o prilagodbi novoj sredini, pripremama i očekivanjima od prvog kola protiv Stupnika te zahtjevnog tjedna koji slijedi.
Dolazak u novu sredinu uvijek nosi određene izazove. Kako ste se uklopili u klub i zajednicu te kakav je prvi dojam o upravi, momčadi i atmosferi u svlačionici?
– U ovih mjesec dana mislim da sam se dobro uklopio. U klubu mi svi pomažu da ta prilagodba prođe što lakše. Dečki iz uprave nas prate svakodnevno, brinu se da igračima i meni ništa ne fali i po tome se vidi kako je Mraclin posložen klub. U klubu je dosta živo, dolaze i navijači, druže se s igračima što mi je simpatično. Atmosfera u svlačionici je prava, sportski zdrava, a momčad dobro izbalansirana.
Kako ste zadovoljni odrađenim pripremama, što biste posebno izdvojili kao dobar segment, a gdje vidite prostor za napredak prije početka prvenstva?
– S pripremama sam polovično zadovoljan jer dosta igrača nije odradilo cijele pripreme. Uvjeti za treniranje su odlični zahvaljujući našem vrijednom oružaru. Prostora za napredak vidim u većoj prisutnosti na treninzima, a pohvalno je što sami treninzi prolaze u vrlo dobroj i radnoj atmosferi.
U pripremnom razdoblju odigrali ste četiri utakmice, s tri pobjede i jednim porazom. Koliko vam ti rezultati i igre pokazuju da se momčad prilagođava vašim zahtjevima?
– Te četiri utakmice koristile su mi da prikupim što više informacija o svakom igraču, da ih vidim na djelu. Dečki su ozbiljno shvatili te trening-utakmice i maksimalno su se trudili ispoštivati sve postavljene zahtjeve.
U Kupu NSZŽ-a rezultatski uvjerljivo ste svladali Lonju (3:0). Što vam je ta utakmica otkrila o stanju momčadi?
– Ne bih baš rekao da je bilo uvjerljivo, rezultat malo vara. Oni su se pokazali kao dobra i nezgodna momčad s par kvalitetnih igrača. Najveća pobjeda je to što se nitko nije teže ozlijedio na užasnom terenu. Ta mi je utakmica pokazala da su naši momci pravi natjecatelji, brzo se prilagode situaciji na terenu i onda nametnu svoj stil igre. Još mi je pokazala da imamo širinu kadra – dečki s klupe donose dodatni impuls kad uđu.
U nedjelju počinje prvenstvo i na Novoj grabi gostuje Stupnik. Što očekujete od tog susreta?
– Jedva čekamo nedjelju i prvenstvo. Očekujem našu kvalitetnu izvedbu i maksimalan momčadski trud. Volio bih da dođe što više gledatelja kako bi nogometni dekor bio što ljepši, a naši dečki će se na terenu pobrinuti da navijači budu zadovoljni.
Slijedi pakleni tjedan, tri utakmice u samo sedam dana (Stupnik, Jaska, Zelina). Kako planirate održati svježinu momčadi i koliko bodova očekujete?
– Očekuje nas ritam srijeda–vikend. Ja više vjerujem u treniranost nego u svježinu – oni koji su redovno trenirali neće imati problema. One s manje treninga ćemo dozirati i dizati kroz utakmice. Ne bavim se prognozama, jedino svojom ekipom i time da iz utakmice u utakmicu poboljšavamo našu izvedbu. Ova momčad Mraclina ima kvalitetu i širinu svaku utakmicu ići na puni plijen. No nešto se pita i protivnika, zato je nogomet najljepša igra na svijetu. Ja mogu potvrditi samo jedno, da ćemo davati svoj maksimum, a kud će nas to odvesti, vidjet ćemo.
Na kraju razgovora, trener Milan Marinić naglasio je da vjeruje u kvalitetu i zajedništvo momčadi te da su pred Mraclinom uzbudljivi i izazovni nogometni tjedni.
Sport
Na stanici u Puli: ‘Oni će jurnuti, ali ja volim ovu momčad i način na koji igra…’
Na otvaranju petoga kola SuperSport HNL-a, u petak od 20 sati, snage će odmjeriti nogometaši Istre 1961 i Gorice. Domaćin ima dva remija i dva poraza, a Gorica dolazi s pet bodova iz prva četiri kola
Sport
Naši zapisi iz Zemunika: Pojačanja na jedan dan, 15 janjaca, 9 odojaka i – 12 golova…
Dragi domaćini, sretna vam “stota” i veliko hvala na sjajnom gostoprimstvu!, stoji na početku izvještaja s gostovanja nogometaša Kurilovca u Zemuniku. Pobjedu 12-2 i sve oko nje opisao je Vlado Stepanić iz kluba…
Već je osvajanje naslova pobjednika kupa NS Zadarske županije i, upravo na bazi istog, plasman u pretkolo HR kupa, predstavljao najveći povijesni iskorak i uspjeh dugogodišnjeg županijskog ligaša, čije se igralište, sa jasnim obrisima budućeg lijepog stadiona, nalazi u neposrednoj blizini zemuničkog odnosno zadarskog aerodroma.
No, da su vrijedni domaćini imali neskrivenu ambiciju učiniti i još jedan korak više plasmanom u 1. kolo HR kupa, što bi nema sumnje bio najljepši poklon za njihov stoti rođendan koji se upravo tog dana obilježavao na prigodan i njima svojstven način, potvrđuje činjenica da su upravo za utakmicu protiv trećeligaša iz turopoljske metropole posegnuli za petoricom novih igrača, sa statusom pojačanja, iz susjednih klubova. Ne uspiju li dohvatiti plasman u daljnje kup natjecanje, iste će igrače, navodno, vratiti u matične klubove, što je, opet navodno, u skladu s važećim propisima…
U okružju isijavanja dalmatinskog krša i kamena na 30 celzijevaca, dočekale su nas lijepo uređene i shodno potrebama županijskog ligaša skrojene prostorije u sjevero-zapadnom uglu budućeg sportskog centra Lužine, tribina sa 4 reda sjedalica duž cijele zapadne strane (za sada, na žalost, nenatkrivene) i prostrani teren sa nevjerojatno uređenim i održavanim travnjakom, doslovno zelenim tepihom, o kakvom mi u Kurilovcu trenutno možemo samo sanjati. Dočekalo nas je, po riječima samih domaćina, gotovo tisuću domaćin navijača, ispunjenih očekivanjima da im njihovi dečki mogu priuštiti još jednu nezaboravnu utakmicu pa bi potom i rođendanska proslava trebala i morala biti još ljepša i nezaboravnija.
Prvi tragovi zabrinutosti na njihovim licima pojavili su se kada je gostujući stručni štab svoju momčad poslao na zagrijavanje točno 50 minuta prije početka same utakmice, dok su se njihovi nogometni mezimci još uvijek držali hladovine svojih svlačionica. Zabrinutost je porasla već u 12. minuti poslije golova Sedlačeka i Banića, a nada se vratila u 14. kada je Gotal lijepim “škaricama” smanjio na 1:2 (doduše, poslije nepotrebnog previda glavnog suca i prekršaja na vrataru Išeku).
No, tu je ujedno bio početak i kraj svim nadama domaćina jer je na isteku 45. rezultat bio 1:6 (Sedlaček dva puta, Banić, Starčević, Novak). Bilo je i više nego jasno kako je prelijepi travnjak zapravo bio veliki argument u prilog Kurilovčanima, na čiji sitni vez na sredini i probijanje po bokovima, igrači trenera Nikole Matkovića nisu imali apsolutno nikakav odgovor.
Ipak evidentna „razlika u klasi“ potvrđena je i u drugom dijelu, koji je završen identičnim omjerom 1:6 (Jordan za domaće, a Raković 2, Novak, Selman, D. Pršir i Cindrić po 1), pri čemu su oba trenera iskoristila mogućnost svih izmjena. Sjenu na sjajnu predstavu Senadovih trupa bacila je ozljeda novopridošlog i vrlo zanimljivog napadača Dominika Furneka, a dežurna liječnička služba potvrdila je kako ipak nije riječ o ozbiljnijoj povredi, što se svi iskreno nadamo i simpatičnog Čazmanca ubrzo očekujemo na treningu.
Posebno poglavlje ove utakmice svakako je način na koji su nas domaćini dočekali odmah po izlasku iz autobusa, negdje oko 15,00 sati, a nadasve poslije odigrane utakmice, uz napomenu da je ponašanje domaćih igrača i navijača tijekom iste bilo iznimno korektno i tolerantno. Prateći sadržaji proslave 100-tog rođendana NŠK Zemunik, kako za sve brojne domaće kibice – više stotina njih, tako i za našu ekspediciju, bili su uistinu bogati i birani.
Cijenu za to “platilo” je 15 janjaca i devet odojaka, uz obilje neizbježnog dalmatinskog pršuta i sira, a sve to, dakako, ne ide bez mrzle pive i dobrog gemišta i bevande, sve po volji i želji, sve gratis i uz brzu podvorbu lipih Dalmatinki i kršnih Dalmatinaca (pretpostavljamo volontera). Na žalost, baš kad je prava dalmatinska fešta, uz prve taktove grupe Vista, krenula u svom prepoznatljivom smjeru i vrhuncu, bili smo prisiljeni mahnuti domaćinu na pozdrav i krenuti na put via Kurilovec.
Sport
Košarkaši opet u akciji: ‘Vjerujem da se možemo boriti za najviše domete!’
Košarkaši Gorice okupili su se na pripremama u ponedjeljak, bazi igrača iz prošle sezone priključila su se dva pojačanja, ali i još nekolicina igrača koji se tek bore za priliku kod trenera Damira Miljkovića
S pripremama za novu sezonu u ponedjeljak su započeli košarkaši Gorice. Prvom okupljanju odazvalo se 15 igrača. Od lanjskog kadra u momčadi su ostali Mašić, Miloloža, Šutalo, Pavlic, Dramalija, Validžić i Ninić, pojavili su se i novopridošli Turić i Ivanković, a seniorima je priključen i junior Petar Gruja, na kojeg se ozbiljno računa.
Uz njih prvom treningu odazvala se i nekolicina igrača koji traže svoje mjesto pod suncem (Tišma, Lacić, Bljaić, Martinović, Slavica), kojima bi se tijekom tjedna trebalo priključiti još koje ime.
– Lijepo vas je sve opet vidjeti. Nastavljamo tamo gdje smo lani stali. Iza nas je dobra sezona, no na to se nećemo vraćati, jer čekaju nas novi izazovi. Vjerujem kako ove sezone možemo napraviti iskorak više i boriti se za najviše domete – kazao je trener Damir Miljković, kojem će u radu asistirati Matej Buovac.
Uoči prvog treninga igrače i stručni stožer ispred Uprave kluba pozdravio je Dominik Živanović.
– Nastavljamo dalje našim putem. Pobrinuli smo se da vama ništa ne nedostaje. Imamo potpuno povjerenje u trenera i vjerujem kako zajedno možemo postići sve naše zacrtane ciljeve – poručio je Živanović.
Tijekom pripremnog perioda momčad će odigrati više prijateljskih utakmica, kao i sudjelovati na turniru u Đakovu. Novu sezonu otvaramo 11./12. listopada domaćom utakmicom protiv Ribola Kaštela.
-
Kulturaprije 3 danaFOTO Ekipa ‘Obitelj’ pobjednik na manifestaciji ‘Stare seoske igre Kobilić 2025’
-
Moja županijaprije 1 danNovi most preko Odre u Veleševcu! Početak radova na jesen
-
Sportprije 4 danaHladan tuš na Zvrniku, Polet promašivao, Kloštar ih nemilosrdno kaznio
-
Kulturaprije 4 danaFOTO Proslavljen blagdan Bartolova i 30. obljetnica Općine Orle