Sport

Kristijan Lovrić opet “vruća” zimska priča – koliko je blizu rasplet?

Kao i nekoliko prijelaznih rokova unazad, i ovoga puta je Kristijan Lovrić jedno od najatraktivnijih imena na zimskom “mercatu”. U Gorici je već tri i pol sezone, zabio je 54 gola i asistirao 28 puta…

Objavljeno

prije 4 godine

28. prosinca 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Taman prije nego što su krenula kićenja božićnih jelki, na Badnjak prijepodne, u hrvatskom nogometnom eteru “eksplodirala” je vijest – Petar Bočkaj iz Osijeka prešao u Dinamo! Zimski prijelazni rok odmah se opasno zakuhao, jer ovaj zvučni transfer malo je koga ostavio ravnodušnim. Osječani su poludjeli, krenule su priče o ukradenom Božiću, a u Maksimiru (i Međugorju, koliko se može čuti…) trljali su ruke. Oteli su velikom rivalu ponajboljeg igrača, demonstrirali moć i najavili jedan očito zanimljiv prijelazni rok.

A u njemu je u jednoj od naslovnih uloga – igrač Gorice. Jer već se istoga dana, zbog “lajka” na Instagramu, zakotrljala priča o Lovrićevu odlasku u Osijek, kod trenera koji ga je i javno poželio uoči nedavne međusobne utakmice. Naravno da su se odmah pojavile cifre, financije su uvijek kod ovakvih stvari najzanimljivija stavka. Pa smo u jednoj verziji doznali da je Osijek ponudio dva milijuna eura, a da Gorica ne da Lovrića za manje od tri i pol “milje”.

Postoji kombinacija koja uključuje napadača Mirlanda Dakua uz novac, spominje se iz nekih izvora i kako postoji ponuda iz inozemstva… Zasad se, međutim, ne događa ništa. Točnije, ništa konkretno, cijela stvar i dalje je na čekanju. A o svim tim varijantama i verzijama po medijima predsjednik kluba Nenad Črnko kaže sljedeće:

– Bjelicu nisam odbio jer se nismo ni čuli, čak nemam ni njegov broj. Lovrić je sigurno jedan od poželjnijih igrača u HNL-u, a to je zaslužio svojim igrama i statistikom na terenu. Za koji novac će na kraju promijeniti klub, ako se to uopće i dogodi, ovisi o mnogo detalja. Bitnije od novca za nas i igrača je da mu karijera i dalje bude u uzlaznoj putanji!

Dakle, zasad od Osijeka ništa, zasad od izlaznih transfera ništa. I tako će i ostati dok cijena ne bude prava.

– Mi od svoje prodajne cijene ne odustajemo, niti nam se u ovom trenutku igdje žuri. Uostalom, na tržištu se prate i Jovičić, Matar, Babec i Krizmanić, moguće je da netko od njih ode i prije Lovrića – ustvrdio je predsjednikČrnko u razgovoru za Sportske novosti.

Eto, tako stoje stvari. A nakon svega rečenog, odgovoriti na pitanje koliko je Kristijan Lovrić doista blizu odlaska iz Gorice praktički je nemoguće. Prvi čovjek Gorice oduvijek je volio odrađivati ovakve poslove u potpunoj tišini, svjestan koliko često se stvari znaju zakomplicirati kad je riječ o velikim transferima. Lovrićev eventualni odlazak, nemam nikakve sumnje, spada među takve, a iz goričke perspektive trebao bi biti i najveći ikad.

Kad će se dogoditi, tko će uspjeti ugrabiti igrača koji je u 117 utakmica za Goricu zabio 54 gola i podijelio 28 asistencija, i hoće li se to uopće dogoditi, pitanja su na koja tek čekamo odgovore.

– Prijelazni rok traje do kraja siječnja… – kaže Črnko.

A dok čekamo Lovrića ili nekog drugog iz spomenute četvorke, doznajemo da je jedan igrač već napustio Goricu. Iskusni veznjak Elvis Sarić otišao je prema Južnoj Koreji nakon pet nastupa za Goricu, u koju je došao sredinom jeseni, da bi se potkraj polusezone ozlijedio. Nije to nikakvo iznenađenje, takav rasplet naslućivao se čim je Sarić, reprezentativac BiH, došao u klubu, jer njegova uloga je i bila “pokriti” vrijeme do povratka Joeya Suka.

Ostala je Gorica tako bez kvalitetnog i iskusnog igrača, no i bez njega je sasvim dovoljno kvalitete u kadru Krunoslava Rendulića, pogotovo s obzirom na to da se Suk u međuvremenu doista i vratio, da se oporavio Golubickas, da je sve bolji Pršir, da je već standard Babec, da tu može pomoći i Kalik, pa Janković…

Odlazak Lovrića, ako se dogodi, kao i svaki drugi eventualni, pokrenut će vjerojatno i priču u suprotnom smjeru, otvoriti mogućnost i za neki ulazni transfer, za poneko pojačanje.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 22 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.