Sport

Kristijan Lovrić opet “vruća” zimska priča – koliko je blizu rasplet?

Kao i nekoliko prijelaznih rokova unazad, i ovoga puta je Kristijan Lovrić jedno od najatraktivnijih imena na zimskom “mercatu”. U Gorici je već tri i pol sezone, zabio je 54 gola i asistirao 28 puta…

Objavljeno

prije 4 godine

28. prosinca 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Taman prije nego što su krenula kićenja božićnih jelki, na Badnjak prijepodne, u hrvatskom nogometnom eteru “eksplodirala” je vijest – Petar Bočkaj iz Osijeka prešao u Dinamo! Zimski prijelazni rok odmah se opasno zakuhao, jer ovaj zvučni transfer malo je koga ostavio ravnodušnim. Osječani su poludjeli, krenule su priče o ukradenom Božiću, a u Maksimiru (i Međugorju, koliko se može čuti…) trljali su ruke. Oteli su velikom rivalu ponajboljeg igrača, demonstrirali moć i najavili jedan očito zanimljiv prijelazni rok.

A u njemu je u jednoj od naslovnih uloga – igrač Gorice. Jer već se istoga dana, zbog “lajka” na Instagramu, zakotrljala priča o Lovrićevu odlasku u Osijek, kod trenera koji ga je i javno poželio uoči nedavne međusobne utakmice. Naravno da su se odmah pojavile cifre, financije su uvijek kod ovakvih stvari najzanimljivija stavka. Pa smo u jednoj verziji doznali da je Osijek ponudio dva milijuna eura, a da Gorica ne da Lovrića za manje od tri i pol “milje”.

Postoji kombinacija koja uključuje napadača Mirlanda Dakua uz novac, spominje se iz nekih izvora i kako postoji ponuda iz inozemstva… Zasad se, međutim, ne događa ništa. Točnije, ništa konkretno, cijela stvar i dalje je na čekanju. A o svim tim varijantama i verzijama po medijima predsjednik kluba Nenad Črnko kaže sljedeće:

– Bjelicu nisam odbio jer se nismo ni čuli, čak nemam ni njegov broj. Lovrić je sigurno jedan od poželjnijih igrača u HNL-u, a to je zaslužio svojim igrama i statistikom na terenu. Za koji novac će na kraju promijeniti klub, ako se to uopće i dogodi, ovisi o mnogo detalja. Bitnije od novca za nas i igrača je da mu karijera i dalje bude u uzlaznoj putanji!

Dakle, zasad od Osijeka ništa, zasad od izlaznih transfera ništa. I tako će i ostati dok cijena ne bude prava.

– Mi od svoje prodajne cijene ne odustajemo, niti nam se u ovom trenutku igdje žuri. Uostalom, na tržištu se prate i Jovičić, Matar, Babec i Krizmanić, moguće je da netko od njih ode i prije Lovrića – ustvrdio je predsjednikČrnko u razgovoru za Sportske novosti.

Eto, tako stoje stvari. A nakon svega rečenog, odgovoriti na pitanje koliko je Kristijan Lovrić doista blizu odlaska iz Gorice praktički je nemoguće. Prvi čovjek Gorice oduvijek je volio odrađivati ovakve poslove u potpunoj tišini, svjestan koliko često se stvari znaju zakomplicirati kad je riječ o velikim transferima. Lovrićev eventualni odlazak, nemam nikakve sumnje, spada među takve, a iz goričke perspektive trebao bi biti i najveći ikad.

Kad će se dogoditi, tko će uspjeti ugrabiti igrača koji je u 117 utakmica za Goricu zabio 54 gola i podijelio 28 asistencija, i hoće li se to uopće dogoditi, pitanja su na koja tek čekamo odgovore.

– Prijelazni rok traje do kraja siječnja… – kaže Črnko.

A dok čekamo Lovrića ili nekog drugog iz spomenute četvorke, doznajemo da je jedan igrač već napustio Goricu. Iskusni veznjak Elvis Sarić otišao je prema Južnoj Koreji nakon pet nastupa za Goricu, u koju je došao sredinom jeseni, da bi se potkraj polusezone ozlijedio. Nije to nikakvo iznenađenje, takav rasplet naslućivao se čim je Sarić, reprezentativac BiH, došao u klubu, jer njegova uloga je i bila “pokriti” vrijeme do povratka Joeya Suka.

Ostala je Gorica tako bez kvalitetnog i iskusnog igrača, no i bez njega je sasvim dovoljno kvalitete u kadru Krunoslava Rendulića, pogotovo s obzirom na to da se Suk u međuvremenu doista i vratio, da se oporavio Golubickas, da je sve bolji Pršir, da je već standard Babec, da tu može pomoći i Kalik, pa Janković…

Odlazak Lovrića, ako se dogodi, kao i svaki drugi eventualni, pokrenut će vjerojatno i priču u suprotnom smjeru, otvoriti mogućnost i za neki ulazni transfer, za poneko pojačanje.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.