Sport

‘Krećemo u novu eru, povratak u prvu ligu neće nam biti prioritet!’

U četvrtak poslijepodne u Gradskoj sportskoj dvorani održat će se skupština KK Gorice, kluba koji je nedavno ostao bez prvoligaškog statusa. Razgovarali smo s predsjednikom kluba Duškom Radovićem…

Objavljeno

prije 3 godine

25. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dalo se od početka naslutiti da sve to skupa baš i neće štimati, sa svakom serijom novih poraza broj pesimista se povećavao, ali ipak je bilo teško i zamisliti da je ovo moguće. Da košarkaši, nakon svih ovih sjajnih godina iza nas, ispadnu iz lige?! A opet, moguće je. I dogodilo se. Kraj prošle sezone obilježen je porazom od Cibone u polufinalu prvenstva na jednu loptu, a kraj ove godine donio je poraz u Ciboninoj dvorani, od Dinamo Zagreba. Poraz koji je označio da je došao trenutak za resetiranje…

Koji će se događati u nižem rangu natjecanja. Okršaje sa Splitom, Zadrom i Cibonom, okršaje koji su često odlazili i na goričku stranu, zamijenit će dvoboji s pulskom Stojom, Podravcem iz Virja, Omišem i Samoborom. I to je realnost. Ali, nažalost, nije i najgora vijest u cijeloj ovoj priči. Gorička košarka, naime, ispadanjem iz prvoligaškog društva kreće u novu eru, puno skromniju i drukčiju, s drugim vizijama, idejama i ciljevima. I u potpuno drukčijoj stvarnosti.

Druženje s najboljima bilo je lijepo, ponekad i bajkovito, jer pobjeđivati najbolje uvijek je poseban užitak, staviti se na sportsku kartu hrvatske s takvim rezultatima velika je stvar. Ali sve to nešto i košta. U ovom slučaju, koštalo je previše. I sad je potreban korak unatrag, a možda i dva, tri… Lov na visoke pozicije, ispunjavanje želja i snova, dovelo nas je do situacije u kojoj je potrebno presjeći. A to će, do kraja pojednostavljeno, reći da u godinama pred nama teško možemo računati na košarkaške razine u kojima smo posljednjih godina imali priliku uživati u našem gradu.

Trener Braslav Turić i njegovi igrači nisu uspjeli zadržati prvoligaški status… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Ajmo krenuti od početka… – uz duboki uzdah kaže predsjednik kluba Duško Radović.

– Prvo, prekasno smo krenuli u sezonu po pitanju formiranja momčadi jer smo sve do kraja lipnja čekali odluku trenera Josipa Sesara i direktora Ljube Prgometa, ali i dogovor s novim potencijalim sponzorima. Sve to na kraju je propalo, i Sesarov povratak i ulazak sponzora u klub, a nakon toga otišao je i Prgomet. I našli smo se, ukratko, u gabuli!

Trebalo je, dakle, na brzinu “izmisliti” i novog trenera i novog direktora.

– Obavio sam konzultacije s ljudima iz košarkaških krugova i odlučio dovesti Vladimira Krstića, pomoćnika izbornika Mulaomerovića i čovjeka koji je potpuno unutra u svakom smislu. Nažalost, situacija s reprezentacijom razvijala se tako da nam se priključio tek polovicom rujna, netom prije početka prvenstva. Mi smo s njegovim pomoćnikom Braslavom Turićem radili dobar posao na pripremama, igrali i izgledali dobro, no priključenjem Krstića brzo se pokazalo da to nije to. Igrači su bili nervozni, nezadovoljni, i vrlo brzo smo se rastali s Krstićem – vrti Radović jesenski film.

U svemu tome trebao je pomoći Senad Beganović, novi direktor i tajnik kluba.

– Nisam imao rješenje i predložen mi je on, ozbiljan čovjek, iskusan a dovoljno vitalan, s desetljećima u košarci… Vjerovao sam da je dobro rješenje za prvog operativca, moju desnu ruku – govori predsjednik nepunu godinu poslije.

Ispalo je, kaže rezultat, da to baš i nije tako, da se gospodin Beganović nije snašao, a ova dva navedena odabira usmjerila su sezonu.

– Prije rastanka s Krstićem odradio sam razgovor s najiskusnijim igračima i naš je zajednički zaključak bio da je najbolje da klupu preuzme pomoćnik Turić. Uz to smo nastavili tražiti i pojačanja, budući da su se pokušaji s dvojicom stranaca, prvo Senegalcem, a onda i Amerikancem, pokazali neuspješnima. Uspjeli smo u tom procesu angažirati Juru Gunjinu, a zatim i Milana Lužaića, koji je bio najbolji naš potez u ovoj sezoni – priča Radović, pa odmah prelazi na najnesretnija dva dana sezone.

– U ključnim trenucima Lige za ostanak, u po nas dobroj situaciji, u nepunih 48 sati ostali smo bez dvojice ključnih igrača. Prvo Dino Cinac strada na treningu, a onda i Lužaić na utakmici! Budući da je riječ o dvojici doslovno nezamjenjivih igrača, našli smo se u ogromnim problemima – govori Radović.

Na koncu, unatoč svemu tome, Gorica je imala sve u svojim rukama. I tu su, misli predsjednik, zakazali igrači.

– Bilo je tu brojnih vanjskih faktora, sve ih je teško obuhvatiti, ali uvjeren sam da mi ne bismo ispali iz lige da su igrači dali svoj maksimum. Kao što nisu. Rekao sam im i na našem zadnjem sastanku: ‘Da smo svi ovdje bili barem blizu svog maksimuma, s ovim rosterom, danas ne bismo plakali zbog ispadanja nego bili zadovoljni šestim ili sedmim mjestom!’ To se nije dogodilo i tu smo gdje jesmo. Posebno sam zamjerio Toniju Jelenkoviću, rekao sam mu da me sram gledati takav pristup i stav kakav je on imao. I on je naš najveći promašaj u ovoj sezoni – otvoreno govori Radović.

Umjesto na parketu, Cinac i Lužaić završnicu sezone pratili su s predsjednikom Radovićem, uz teren… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svjestan je i vlastitih promašaja i pogrešaka, krivih procjena, ali ne namjerava podviti rep i otići. Umjesto toga, spreman je zasukati rukave i krenuti raditi na boljitku velikogoričke košarke.

– Na Skupštini kluba koja slijedi raspustit ćemo sve upravljačke organe u klubu, formirati novi tim i nakon toga će se više znati o tome tko će i što raditi. U svakom slučaju, želja je uključiti sve ljude koji imaju znanje i volju da pomognu, no svi skupa moramo stati na loptu i napraviti sve da klub nastavi funkcionirati na što bolji način – ističe predsjednik kluba, uz važnu i nedvosmislenu poruku.

– U ovom trenutku ne bi trebao biti prioritet na silu pokušati vratiti se u Premijer ligu. Važnije je posložiti klub na svim razinama, okrenuti se radu i vjerovati da će se na takav način, uz puno upornosti i vjere, u razdoblju pred nama Gorica opet izboriti za barem približne razine ovima na kojima smo bili zadnjih nekoliko godina. Moramo se okrenuti radu s mladima, na ovom našem području tražiti igrače i raditi s njima dovoljno kvalitetno da budućnost velikogoričke košarke bude što uspješnija.

Omladinsku školu bez ikakve dvojbe treba unaprijediti, proširiti bazu mladih igrača, jer to je i poanta, smisao postojanja klubova poput Gorice, ali prije svega će trebati sanirati i dugove.

– Ima nekih zaostataka, ali ne radi se tu o iznosima koji su zabrinjavajući. Pa mi smo bili valjda jedini klub u ligi koji je svoje obveze prema igračima i radnoj zajednici podmirivao na vrijeme. Ok, tu je i dugoročni kredit, koji smo morali podići da pokrijemo sve potrebe u posljednjih nekoliko sezona, no nema tu dramatičnih brojki – kaže Radović.

On bi, dakle, prema svim informacijama trebao ostati na čelu kluba, no tu bi se trebali uključiti i brojni domaći ljudi, iz goričke košarke, kao neophodna pomoć. Ambicije će biti realnije, stvarnost drukčija, ali VG košarka ide dalje…

Skupština će se održati u četvrtak poslijepodne, nakon toga će puno toga biti kudikamo jasnije.

Povezane teme:duško radović hotnews kk gorica

Moja županija

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.

Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.

Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 21 sat

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 1 dan

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 1 dan

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.