Sport

‘Krećemo u novu eru, povratak u prvu ligu neće nam biti prioritet!’

U četvrtak poslijepodne u Gradskoj sportskoj dvorani održat će se skupština KK Gorice, kluba koji je nedavno ostao bez prvoligaškog statusa. Razgovarali smo s predsjednikom kluba Duškom Radovićem…

Objavljeno

prije 2 godine

25. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dalo se od početka naslutiti da sve to skupa baš i neće štimati, sa svakom serijom novih poraza broj pesimista se povećavao, ali ipak je bilo teško i zamisliti da je ovo moguće. Da košarkaši, nakon svih ovih sjajnih godina iza nas, ispadnu iz lige?! A opet, moguće je. I dogodilo se. Kraj prošle sezone obilježen je porazom od Cibone u polufinalu prvenstva na jednu loptu, a kraj ove godine donio je poraz u Ciboninoj dvorani, od Dinamo Zagreba. Poraz koji je označio da je došao trenutak za resetiranje…

Koji će se događati u nižem rangu natjecanja. Okršaje sa Splitom, Zadrom i Cibonom, okršaje koji su često odlazili i na goričku stranu, zamijenit će dvoboji s pulskom Stojom, Podravcem iz Virja, Omišem i Samoborom. I to je realnost. Ali, nažalost, nije i najgora vijest u cijeloj ovoj priči. Gorička košarka, naime, ispadanjem iz prvoligaškog društva kreće u novu eru, puno skromniju i drukčiju, s drugim vizijama, idejama i ciljevima. I u potpuno drukčijoj stvarnosti.

Druženje s najboljima bilo je lijepo, ponekad i bajkovito, jer pobjeđivati najbolje uvijek je poseban užitak, staviti se na sportsku kartu hrvatske s takvim rezultatima velika je stvar. Ali sve to nešto i košta. U ovom slučaju, koštalo je previše. I sad je potreban korak unatrag, a možda i dva, tri… Lov na visoke pozicije, ispunjavanje želja i snova, dovelo nas je do situacije u kojoj je potrebno presjeći. A to će, do kraja pojednostavljeno, reći da u godinama pred nama teško možemo računati na košarkaške razine u kojima smo posljednjih godina imali priliku uživati u našem gradu.

Trener Braslav Turić i njegovi igrači nisu uspjeli zadržati prvoligaški status… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Ajmo krenuti od početka… – uz duboki uzdah kaže predsjednik kluba Duško Radović.

– Prvo, prekasno smo krenuli u sezonu po pitanju formiranja momčadi jer smo sve do kraja lipnja čekali odluku trenera Josipa Sesara i direktora Ljube Prgometa, ali i dogovor s novim potencijalim sponzorima. Sve to na kraju je propalo, i Sesarov povratak i ulazak sponzora u klub, a nakon toga otišao je i Prgomet. I našli smo se, ukratko, u gabuli!

Trebalo je, dakle, na brzinu “izmisliti” i novog trenera i novog direktora.

– Obavio sam konzultacije s ljudima iz košarkaških krugova i odlučio dovesti Vladimira Krstića, pomoćnika izbornika Mulaomerovića i čovjeka koji je potpuno unutra u svakom smislu. Nažalost, situacija s reprezentacijom razvijala se tako da nam se priključio tek polovicom rujna, netom prije početka prvenstva. Mi smo s njegovim pomoćnikom Braslavom Turićem radili dobar posao na pripremama, igrali i izgledali dobro, no priključenjem Krstića brzo se pokazalo da to nije to. Igrači su bili nervozni, nezadovoljni, i vrlo brzo smo se rastali s Krstićem – vrti Radović jesenski film.

U svemu tome trebao je pomoći Senad Beganović, novi direktor i tajnik kluba.

– Nisam imao rješenje i predložen mi je on, ozbiljan čovjek, iskusan a dovoljno vitalan, s desetljećima u košarci… Vjerovao sam da je dobro rješenje za prvog operativca, moju desnu ruku – govori predsjednik nepunu godinu poslije.

Ispalo je, kaže rezultat, da to baš i nije tako, da se gospodin Beganović nije snašao, a ova dva navedena odabira usmjerila su sezonu.

– Prije rastanka s Krstićem odradio sam razgovor s najiskusnijim igračima i naš je zajednički zaključak bio da je najbolje da klupu preuzme pomoćnik Turić. Uz to smo nastavili tražiti i pojačanja, budući da su se pokušaji s dvojicom stranaca, prvo Senegalcem, a onda i Amerikancem, pokazali neuspješnima. Uspjeli smo u tom procesu angažirati Juru Gunjinu, a zatim i Milana Lužaića, koji je bio najbolji naš potez u ovoj sezoni – priča Radović, pa odmah prelazi na najnesretnija dva dana sezone.

– U ključnim trenucima Lige za ostanak, u po nas dobroj situaciji, u nepunih 48 sati ostali smo bez dvojice ključnih igrača. Prvo Dino Cinac strada na treningu, a onda i Lužaić na utakmici! Budući da je riječ o dvojici doslovno nezamjenjivih igrača, našli smo se u ogromnim problemima – govori Radović.

Na koncu, unatoč svemu tome, Gorica je imala sve u svojim rukama. I tu su, misli predsjednik, zakazali igrači.

– Bilo je tu brojnih vanjskih faktora, sve ih je teško obuhvatiti, ali uvjeren sam da mi ne bismo ispali iz lige da su igrači dali svoj maksimum. Kao što nisu. Rekao sam im i na našem zadnjem sastanku: ‘Da smo svi ovdje bili barem blizu svog maksimuma, s ovim rosterom, danas ne bismo plakali zbog ispadanja nego bili zadovoljni šestim ili sedmim mjestom!’ To se nije dogodilo i tu smo gdje jesmo. Posebno sam zamjerio Toniju Jelenkoviću, rekao sam mu da me sram gledati takav pristup i stav kakav je on imao. I on je naš najveći promašaj u ovoj sezoni – otvoreno govori Radović.

Umjesto na parketu, Cinac i Lužaić završnicu sezone pratili su s predsjednikom Radovićem, uz teren… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svjestan je i vlastitih promašaja i pogrešaka, krivih procjena, ali ne namjerava podviti rep i otići. Umjesto toga, spreman je zasukati rukave i krenuti raditi na boljitku velikogoričke košarke.

– Na Skupštini kluba koja slijedi raspustit ćemo sve upravljačke organe u klubu, formirati novi tim i nakon toga će se više znati o tome tko će i što raditi. U svakom slučaju, želja je uključiti sve ljude koji imaju znanje i volju da pomognu, no svi skupa moramo stati na loptu i napraviti sve da klub nastavi funkcionirati na što bolji način – ističe predsjednik kluba, uz važnu i nedvosmislenu poruku.

– U ovom trenutku ne bi trebao biti prioritet na silu pokušati vratiti se u Premijer ligu. Važnije je posložiti klub na svim razinama, okrenuti se radu i vjerovati da će se na takav način, uz puno upornosti i vjere, u razdoblju pred nama Gorica opet izboriti za barem približne razine ovima na kojima smo bili zadnjih nekoliko godina. Moramo se okrenuti radu s mladima, na ovom našem području tražiti igrače i raditi s njima dovoljno kvalitetno da budućnost velikogoričke košarke bude što uspješnija.

Omladinsku školu bez ikakve dvojbe treba unaprijediti, proširiti bazu mladih igrača, jer to je i poanta, smisao postojanja klubova poput Gorice, ali prije svega će trebati sanirati i dugove.

– Ima nekih zaostataka, ali ne radi se tu o iznosima koji su zabrinjavajući. Pa mi smo bili valjda jedini klub u ligi koji je svoje obveze prema igračima i radnoj zajednici podmirivao na vrijeme. Ok, tu je i dugoročni kredit, koji smo morali podići da pokrijemo sve potrebe u posljednjih nekoliko sezona, no nema tu dramatičnih brojki – kaže Radović.

On bi, dakle, prema svim informacijama trebao ostati na čelu kluba, no tu bi se trebali uključiti i brojni domaći ljudi, iz goričke košarke, kao neophodna pomoć. Ambicije će biti realnije, stvarnost drukčija, ali VG košarka ide dalje…

Skupština će se održati u četvrtak poslijepodne, nakon toga će puno toga biti kudikamo jasnije.

Povezane teme:duško radović hotnews kk gorica

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.