Dalo se od početka naslutiti da sve to skupa baš i neće štimati, sa svakom serijom novih poraza broj pesimista se povećavao, ali ipak je bilo teško i zamisliti da je ovo moguće. Da košarkaši, nakon svih ovih sjajnih godina iza nas, ispadnu iz lige?! A opet, moguće je. I dogodilo se. Kraj prošle sezone obilježen je porazom od Cibone u polufinalu prvenstva na jednu loptu, a kraj ove godine donio je poraz u Ciboninoj dvorani, od Dinamo Zagreba. Poraz koji je označio da je došao trenutak za resetiranje…

Koji će se događati u nižem rangu natjecanja. Okršaje sa Splitom, Zadrom i Cibonom, okršaje koji su često odlazili i na goričku stranu, zamijenit će dvoboji s pulskom Stojom, Podravcem iz Virja, Omišem i Samoborom. I to je realnost. Ali, nažalost, nije i najgora vijest u cijeloj ovoj priči. Gorička košarka, naime, ispadanjem iz prvoligaškog društva kreće u novu eru, puno skromniju i drukčiju, s drugim vizijama, idejama i ciljevima. I u potpuno drukčijoj stvarnosti.

Druženje s najboljima bilo je lijepo, ponekad i bajkovito, jer pobjeđivati najbolje uvijek je poseban užitak, staviti se na sportsku kartu hrvatske s takvim rezultatima velika je stvar. Ali sve to nešto i košta. U ovom slučaju, koštalo je previše. I sad je potreban korak unatrag, a možda i dva, tri… Lov na visoke pozicije, ispunjavanje želja i snova, dovelo nas je do situacije u kojoj je potrebno presjeći. A to će, do kraja pojednostavljeno, reći da u godinama pred nama teško možemo računati na košarkaške razine u kojima smo posljednjih godina imali priliku uživati u našem gradu.

Trener Braslav Turić i njegovi igrači nisu uspjeli zadržati prvoligaški status… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Ajmo krenuti od početka… – uz duboki uzdah kaže predsjednik kluba Duško Radović.

– Prvo, prekasno smo krenuli u sezonu po pitanju formiranja momčadi jer smo sve do kraja lipnja čekali odluku trenera Josipa Sesara i direktora Ljube Prgometa, ali i dogovor s novim potencijalim sponzorima. Sve to na kraju je propalo, i Sesarov povratak i ulazak sponzora u klub, a nakon toga otišao je i Prgomet. I našli smo se, ukratko, u gabuli!

Trebalo je, dakle, na brzinu “izmisliti” i novog trenera i novog direktora.

– Obavio sam konzultacije s ljudima iz košarkaških krugova i odlučio dovesti Vladimira Krstića, pomoćnika izbornika Mulaomerovića i čovjeka koji je potpuno unutra u svakom smislu. Nažalost, situacija s reprezentacijom razvijala se tako da nam se priključio tek polovicom rujna, netom prije početka prvenstva. Mi smo s njegovim pomoćnikom Braslavom Turićem radili dobar posao na pripremama, igrali i izgledali dobro, no priključenjem Krstića brzo se pokazalo da to nije to. Igrači su bili nervozni, nezadovoljni, i vrlo brzo smo se rastali s Krstićem – vrti Radović jesenski film.

U svemu tome trebao je pomoći Senad Beganović, novi direktor i tajnik kluba.

– Nisam imao rješenje i predložen mi je on, ozbiljan čovjek, iskusan a dovoljno vitalan, s desetljećima u košarci… Vjerovao sam da je dobro rješenje za prvog operativca, moju desnu ruku – govori predsjednik nepunu godinu poslije.

Ispalo je, kaže rezultat, da to baš i nije tako, da se gospodin Beganović nije snašao, a ova dva navedena odabira usmjerila su sezonu.

– Prije rastanka s Krstićem odradio sam razgovor s najiskusnijim igračima i naš je zajednički zaključak bio da je najbolje da klupu preuzme pomoćnik Turić. Uz to smo nastavili tražiti i pojačanja, budući da su se pokušaji s dvojicom stranaca, prvo Senegalcem, a onda i Amerikancem, pokazali neuspješnima. Uspjeli smo u tom procesu angažirati Juru Gunjinu, a zatim i Milana Lužaića, koji je bio najbolji naš potez u ovoj sezoni – priča Radović, pa odmah prelazi na najnesretnija dva dana sezone.

– U ključnim trenucima Lige za ostanak, u po nas dobroj situaciji, u nepunih 48 sati ostali smo bez dvojice ključnih igrača. Prvo Dino Cinac strada na treningu, a onda i Lužaić na utakmici! Budući da je riječ o dvojici doslovno nezamjenjivih igrača, našli smo se u ogromnim problemima – govori Radović.

Na koncu, unatoč svemu tome, Gorica je imala sve u svojim rukama. I tu su, misli predsjednik, zakazali igrači.

– Bilo je tu brojnih vanjskih faktora, sve ih je teško obuhvatiti, ali uvjeren sam da mi ne bismo ispali iz lige da su igrači dali svoj maksimum. Kao što nisu. Rekao sam im i na našem zadnjem sastanku: ‘Da smo svi ovdje bili barem blizu svog maksimuma, s ovim rosterom, danas ne bismo plakali zbog ispadanja nego bili zadovoljni šestim ili sedmim mjestom!’ To se nije dogodilo i tu smo gdje jesmo. Posebno sam zamjerio Toniju Jelenkoviću, rekao sam mu da me sram gledati takav pristup i stav kakav je on imao. I on je naš najveći promašaj u ovoj sezoni – otvoreno govori Radović.

Umjesto na parketu, Cinac i Lužaić završnicu sezone pratili su s predsjednikom Radovićem, uz teren… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svjestan je i vlastitih promašaja i pogrešaka, krivih procjena, ali ne namjerava podviti rep i otići. Umjesto toga, spreman je zasukati rukave i krenuti raditi na boljitku velikogoričke košarke.

– Na Skupštini kluba koja slijedi raspustit ćemo sve upravljačke organe u klubu, formirati novi tim i nakon toga će se više znati o tome tko će i što raditi. U svakom slučaju, želja je uključiti sve ljude koji imaju znanje i volju da pomognu, no svi skupa moramo stati na loptu i napraviti sve da klub nastavi funkcionirati na što bolji način – ističe predsjednik kluba, uz važnu i nedvosmislenu poruku.

– U ovom trenutku ne bi trebao biti prioritet na silu pokušati vratiti se u Premijer ligu. Važnije je posložiti klub na svim razinama, okrenuti se radu i vjerovati da će se na takav način, uz puno upornosti i vjere, u razdoblju pred nama Gorica opet izboriti za barem približne razine ovima na kojima smo bili zadnjih nekoliko godina. Moramo se okrenuti radu s mladima, na ovom našem području tražiti igrače i raditi s njima dovoljno kvalitetno da budućnost velikogoričke košarke bude što uspješnija.

Omladinsku školu bez ikakve dvojbe treba unaprijediti, proširiti bazu mladih igrača, jer to je i poanta, smisao postojanja klubova poput Gorice, ali prije svega će trebati sanirati i dugove.

– Ima nekih zaostataka, ali ne radi se tu o iznosima koji su zabrinjavajući. Pa mi smo bili valjda jedini klub u ligi koji je svoje obveze prema igračima i radnoj zajednici podmirivao na vrijeme. Ok, tu je i dugoročni kredit, koji smo morali podići da pokrijemo sve potrebe u posljednjih nekoliko sezona, no nema tu dramatičnih brojki – kaže Radović.

On bi, dakle, prema svim informacijama trebao ostati na čelu kluba, no tu bi se trebali uključiti i brojni domaći ljudi, iz goričke košarke, kao neophodna pomoć. Ambicije će biti realnije, stvarnost drukčija, ali VG košarka ide dalje…

Skupština će se održati u četvrtak poslijepodne, nakon toga će puno toga biti kudikamo jasnije.