Povežite se s nama

Sport

‘Krećemo u novu eru, povratak u prvu ligu neće nam biti prioritet!’

U četvrtak poslijepodne u Gradskoj sportskoj dvorani održat će se skupština KK Gorice, kluba koji je nedavno ostao bez prvoligaškog statusa. Razgovarali smo s predsjednikom kluba Duškom Radovićem…

Objavljeno

na

Dalo se od početka naslutiti da sve to skupa baš i neće štimati, sa svakom serijom novih poraza broj pesimista se povećavao, ali ipak je bilo teško i zamisliti da je ovo moguće. Da košarkaši, nakon svih ovih sjajnih godina iza nas, ispadnu iz lige?! A opet, moguće je. I dogodilo se. Kraj prošle sezone obilježen je porazom od Cibone u polufinalu prvenstva na jednu loptu, a kraj ove godine donio je poraz u Ciboninoj dvorani, od Dinamo Zagreba. Poraz koji je označio da je došao trenutak za resetiranje…

Koji će se događati u nižem rangu natjecanja. Okršaje sa Splitom, Zadrom i Cibonom, okršaje koji su često odlazili i na goričku stranu, zamijenit će dvoboji s pulskom Stojom, Podravcem iz Virja, Omišem i Samoborom. I to je realnost. Ali, nažalost, nije i najgora vijest u cijeloj ovoj priči. Gorička košarka, naime, ispadanjem iz prvoligaškog društva kreće u novu eru, puno skromniju i drukčiju, s drugim vizijama, idejama i ciljevima. I u potpuno drukčijoj stvarnosti.

Druženje s najboljima bilo je lijepo, ponekad i bajkovito, jer pobjeđivati najbolje uvijek je poseban užitak, staviti se na sportsku kartu hrvatske s takvim rezultatima velika je stvar. Ali sve to nešto i košta. U ovom slučaju, koštalo je previše. I sad je potreban korak unatrag, a možda i dva, tri… Lov na visoke pozicije, ispunjavanje želja i snova, dovelo nas je do situacije u kojoj je potrebno presjeći. A to će, do kraja pojednostavljeno, reći da u godinama pred nama teško možemo računati na košarkaške razine u kojima smo posljednjih godina imali priliku uživati u našem gradu.

Trener Braslav Turić i njegovi igrači nisu uspjeli zadržati prvoligaški status… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Ajmo krenuti od početka… – uz duboki uzdah kaže predsjednik kluba Duško Radović.

– Prvo, prekasno smo krenuli u sezonu po pitanju formiranja momčadi jer smo sve do kraja lipnja čekali odluku trenera Josipa Sesara i direktora Ljube Prgometa, ali i dogovor s novim potencijalim sponzorima. Sve to na kraju je propalo, i Sesarov povratak i ulazak sponzora u klub, a nakon toga otišao je i Prgomet. I našli smo se, ukratko, u gabuli!

Trebalo je, dakle, na brzinu “izmisliti” i novog trenera i novog direktora.

– Obavio sam konzultacije s ljudima iz košarkaških krugova i odlučio dovesti Vladimira Krstića, pomoćnika izbornika Mulaomerovića i čovjeka koji je potpuno unutra u svakom smislu. Nažalost, situacija s reprezentacijom razvijala se tako da nam se priključio tek polovicom rujna, netom prije početka prvenstva. Mi smo s njegovim pomoćnikom Braslavom Turićem radili dobar posao na pripremama, igrali i izgledali dobro, no priključenjem Krstića brzo se pokazalo da to nije to. Igrači su bili nervozni, nezadovoljni, i vrlo brzo smo se rastali s Krstićem – vrti Radović jesenski film.

U svemu tome trebao je pomoći Senad Beganović, novi direktor i tajnik kluba.

– Nisam imao rješenje i predložen mi je on, ozbiljan čovjek, iskusan a dovoljno vitalan, s desetljećima u košarci… Vjerovao sam da je dobro rješenje za prvog operativca, moju desnu ruku – govori predsjednik nepunu godinu poslije.

Ispalo je, kaže rezultat, da to baš i nije tako, da se gospodin Beganović nije snašao, a ova dva navedena odabira usmjerila su sezonu.

– Prije rastanka s Krstićem odradio sam razgovor s najiskusnijim igračima i naš je zajednički zaključak bio da je najbolje da klupu preuzme pomoćnik Turić. Uz to smo nastavili tražiti i pojačanja, budući da su se pokušaji s dvojicom stranaca, prvo Senegalcem, a onda i Amerikancem, pokazali neuspješnima. Uspjeli smo u tom procesu angažirati Juru Gunjinu, a zatim i Milana Lužaića, koji je bio najbolji naš potez u ovoj sezoni – priča Radović, pa odmah prelazi na najnesretnija dva dana sezone.

– U ključnim trenucima Lige za ostanak, u po nas dobroj situaciji, u nepunih 48 sati ostali smo bez dvojice ključnih igrača. Prvo Dino Cinac strada na treningu, a onda i Lužaić na utakmici! Budući da je riječ o dvojici doslovno nezamjenjivih igrača, našli smo se u ogromnim problemima – govori Radović.

Na koncu, unatoč svemu tome, Gorica je imala sve u svojim rukama. I tu su, misli predsjednik, zakazali igrači.

– Bilo je tu brojnih vanjskih faktora, sve ih je teško obuhvatiti, ali uvjeren sam da mi ne bismo ispali iz lige da su igrači dali svoj maksimum. Kao što nisu. Rekao sam im i na našem zadnjem sastanku: ‘Da smo svi ovdje bili barem blizu svog maksimuma, s ovim rosterom, danas ne bismo plakali zbog ispadanja nego bili zadovoljni šestim ili sedmim mjestom!’ To se nije dogodilo i tu smo gdje jesmo. Posebno sam zamjerio Toniju Jelenkoviću, rekao sam mu da me sram gledati takav pristup i stav kakav je on imao. I on je naš najveći promašaj u ovoj sezoni – otvoreno govori Radović.

Umjesto na parketu, Cinac i Lužaić završnicu sezone pratili su s predsjednikom Radovićem, uz teren… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svjestan je i vlastitih promašaja i pogrešaka, krivih procjena, ali ne namjerava podviti rep i otići. Umjesto toga, spreman je zasukati rukave i krenuti raditi na boljitku velikogoričke košarke.

– Na Skupštini kluba koja slijedi raspustit ćemo sve upravljačke organe u klubu, formirati novi tim i nakon toga će se više znati o tome tko će i što raditi. U svakom slučaju, želja je uključiti sve ljude koji imaju znanje i volju da pomognu, no svi skupa moramo stati na loptu i napraviti sve da klub nastavi funkcionirati na što bolji način – ističe predsjednik kluba, uz važnu i nedvosmislenu poruku.

– U ovom trenutku ne bi trebao biti prioritet na silu pokušati vratiti se u Premijer ligu. Važnije je posložiti klub na svim razinama, okrenuti se radu i vjerovati da će se na takav način, uz puno upornosti i vjere, u razdoblju pred nama Gorica opet izboriti za barem približne razine ovima na kojima smo bili zadnjih nekoliko godina. Moramo se okrenuti radu s mladima, na ovom našem području tražiti igrače i raditi s njima dovoljno kvalitetno da budućnost velikogoričke košarke bude što uspješnija.

Omladinsku školu bez ikakve dvojbe treba unaprijediti, proširiti bazu mladih igrača, jer to je i poanta, smisao postojanja klubova poput Gorice, ali prije svega će trebati sanirati i dugove.

– Ima nekih zaostataka, ali ne radi se tu o iznosima koji su zabrinjavajući. Pa mi smo bili valjda jedini klub u ligi koji je svoje obveze prema igračima i radnoj zajednici podmirivao na vrijeme. Ok, tu je i dugoročni kredit, koji smo morali podići da pokrijemo sve potrebe u posljednjih nekoliko sezona, no nema tu dramatičnih brojki – kaže Radović.

On bi, dakle, prema svim informacijama trebao ostati na čelu kluba, no tu bi se trebali uključiti i brojni domaći ljudi, iz goričke košarke, kao neophodna pomoć. Ambicije će biti realnije, stvarnost drukčija, ali VG košarka ide dalje…

Skupština će se održati u četvrtak poslijepodne, nakon toga će puno toga biti kudikamo jasnije.

Sport

Zakon braće: Treneri Matej i Dominik bratski podijelili bodove

Rukometaši Gorice odigrali su 27-27 s Dugim Selom u utakmici koja je bila malo drukčija od drugih: na klupi Gorice sjedio je Matej Mišković, a trener gostiju bio je njegov brat Dominik…

Objavljeno

na

Objavio/la

Legenda kaže da je Acu Petrovića, u to vrijeme igrača Cibone, na vratima sobe njegova brata Dražena, u to doba igrača Šibenke, stajala poruka: “Igračima Cibone ulaz zabranjen!” Tako se, eto, ponašao veliki hrvatski košarkaš uoči okršaja s rođenim bratom, a te smo se povijesne crtice sjetili i ove subote poslijepodne…

Trener rukometaša Gorice Matej Mišković, naime, sa svojim je igračima u našoj Gradskoj dvorani dočekao županijske rivale iz Dugoga Sela, na čijoj klupi je sjedio – Dominik Mišković! Matejev rođeni brat, čovjek koji je dva tjedna ranije, prateći pobjedu Gorice protiv Nexea, davao savjete igračima Gorice s tribina, želeći pomoći bratu, sad je bio protivnik. Simpatična situacija, izazovna za obojicu, a na kraju cijele priče utakmica je završila – podjelom bodova! Bratskom podjelom bodova.

Matej je mogao biti zadovoljniji nakon prvih 20-ak minuta, jer Gorica je imala pet golova viška, dominirala i izgledala kao momčad koja zna što hoće. Međutim, stiglo je tad i pet žutih minuta, u tih pet minuta Dugo Selo je napravilo seriju 5-0 i vratilo se u potpuni egal, s kojim se otišlo i na predah.

U nastavku su gosti pokazivali više, preuzeli vodstvo, otišli na tri razlike, da bi se Gorica vratila već na 16-16. Tu je negdje krenuo ritam u kojem je Dugo Selo imalo minimalnu prednost, a to je trajalo sve do same završnice, kad je Gorica došla do prednosti 26-24. S dva vezana gola Ante Kaleba opet smo na početku, a Gorica slavi 25 sekundi prije kraja, jer Andro Lopac pogodio je za 27-26. Nažalost, bilo je to dovoljno vremena da Dugo Selo izjednači, i to preko Tomislava Severca 12 sekundi prije kraja.

Završilo je tako podjelom bodova u sjajnoj rukometnoj predstavi, u kojoj Gorica nije uspjela do kraja iskoristiti jako dobru večer golmana Marina Sorića (15 obrana). Po sedam golova zabili su Marko Karaula i Andro Lopac, koji je gađao 7/7, a s druge strane bolji od ostalih bili su Marin Tomšić sa sedam i Ante Kaleb sa šest golova.

U sljedećem kolu Gorica je opet domaćin, u naš grad stiže Trogir.

Nastavite čitati

Sport

Slobodnjak, greška, korner, penal… Gorica ostala praznih ruku u Maksimiru

Nogometaši Gorice poraženi su 4-2 od Dinama u Maksimiru, uz golove Trontelja i Ercega. Kod Dinama je dvaput zabijao Beljo, po jedanput Stojković i Soldo, a čak tri gola Goričani su primili iz prekida…

Objavljeno

na

Objavio/la

Sve je, realno, bilo riješeno u nepunih 17 minuta. Gorica je na Maksimir došla s planom, imao je trener Carević ideju kako bi se eventualno moglo parirati najboljoj momčadi u državi, ali uzalud svi planovi kad primiš dva gola još i prije nego što se utakmica stigla rasplamsati… A Gorici se ovoga puta dogodilo upravo to, a u takvim je okolnostima postalo jako teško gajiti optimizam da će se ovdje nešto uspjeti izvući.

Carević je u utakmicu krenuo bez iznenađenja u sastavu, s Prširom i Pavičićem iza leđa Nigerijca Sulea, ali napad je logično bio u drugom planu. A tamo gdje je bilo zaista važno, ispred svoga gola, nije se događalo ono što se mora događati želiš li imati šansu u utakmici poput ove. Za početak, ne bi smio primati jeftine golove, a upravo to se dogodilo nakon slobodnjaka u sedmoj minuti, kad je Dinamo u vodstvo doveo Dion Drena Beljo.

Deset minuta poslije vodstvo je povisio sve Luka Stojković, ponovno udarcem sa distance, iako ne toliko atraktivnim kao kod Genka. Tu se dogodila još jedna stvar koja se u ovakvim utakmicama ne bi smjela događati, a to je individualna pogreška u opasnoj zoni… Upali su tako Goričani u ozbiljnu rezultatsku dubiozu, pa su se u toj fazi krenuli formirati i određene strepnje po pitanju konačnog ishoda. Dinamo u posljednje vrijeme melje u HNL-u, Istra i Varaždin pali su sa po 4-0, a u tom smjeru sve je vodilo i nakon drugog Dinamova gola ove nedjelje.

Međutim, Goričani nisu ustuknuli. Stvarali su probleme Dinamu svojim izlascima prema naprijed, da bi u 36. minuti jedna akcija prema naprijed i upalila. Bruno Bogojević, veliko pojačanje za Goricu, pobjegao je po lijevoj strani, pa pronašao Žana Trontelja na daljoj stativi. Slovenac se morao samo nakloniti i sa metra loptu ugurati u gol, čime je ponovio ono što je učinio na Maksimiru jesenas, jer bio je strijelac i u onih povijesnih 2-1 u prvoj polovici sezone.

I u nastavak je Gorica izašla odlučno, s planom, tražeći svoj komadić prostora, da bi sve palo u vodu u 56. minuti. I to iz situacije koja se, pogađate, ne bi smjela događati želite li šansu protiv Dinama na Maksimiru. Stojković je ubacio iz kornera, na vrh peterca došao je Marko Soldo i glavom pogodio za novi gol bivšem klubu. Zabio je i nedavno na Gradskom stadionu, zabio je i ovoga puta. Još jedanput zabio je i Beljo, u 73. minuti već je bilo 4-1, i to nakon što je uz pomoć VAR-a sudac Bel pokazao na bijelu točku. Lopta je pogodila Filipovića u ruku, Beljo je bio siguran.

Kolosalnu priliku imao je u 86. minuti Ante Erceg, opet nakon ubacivanja Trontelja, no bila je to jubilarna pedeseta (?!) velika šansa koju je Gorica propustila! U toj statističkoj kategoriji Gorica je vodeća u cijeloj ligi, stvorila je čak 66 velikih prilika, i iz te perspektive nevjerojatno je da je Gorica tek osma momčad na tablici. Da je bilo malo više preciznosti, mirnoće u završnici, mogao je bodovni saldo biti puno veći, kao što bi i šansa Gorice da zakomplicira stvari u Maksimiru bila puno veća da je Erceg uspio zabiti.

Zabio je dobri stari Erca u 89. minuti, iz penala, nakon što je u kaznenom prostoru Dinama srušen mladi i sve bolji Stjepan Kučiš, da je to bilo za 4-3, bila bi to zabavna sudačka nadoknada… Ovako, Gorica je morala čestitati Dinamu, koji je ovom pobjedom odjurio na sedam bodova viška u odnosu na drugoplasirani Hajduk uoči velikog derbija. Točnije, uoči ogleda s Kurilovcem u srijedu, pa onda velikog derbija!

Gorica, s druge strane, ostaje na svojih 26 bodova, šest više nego što imaju Vukovar i Osijek na dnu tablice. Puno je još do kraja, 12 utakmica, a to je trećina prvenstva…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Završnica sve bliže – odrađeno pretposljednje kolo Turopoljske trail lige

Šezdesetak natjecatelja odmjerilo snage na dugoj i kratkoj stazi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

U devetom, ujedno i pretposljednjem kolu treće sezone Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), održanom proteklog vikenda, nastupilo je nešto više od 60 natjecatelja.

Na dugoj stazi u muškoj konkurenciji, najbrži je bio Filip Gršić (34:29). Odmah iza njega, drugo mjesto osvojio je Slavko Parlov (36:12), dok je treći kroz cilj prošao Kruno Štriga s vremenom 36:25. U ženskoj konkurenciji slavila je Jasna Mikulić (43:50), ispred Jasminke Zvonar (44:35) i Sanje Đapić Štriga (46:24).

Pobjednik kratke staze od 4,3 kilometra kod muškaraca bio je Josip Martinović s vremenom 19:51, dok je među ženama najbrža bila Vedrana Janjić, koja je dionicu završila za 24:37. Drugo i treće mjesto kod muškaraca pripalo je Tiboru Jakopoviću (21:40) i Mariju Sečenju (22:25), a kod žena Željki Kaurić (26:13) i Ivani Novak (28:19). Detaljne rezulate možete pogledati ovdje.

Sljedeća utrka na rasporedu je 7. ožujka, što je ujedno i finale sezone.

Nastavite čitati

Sport

Galovićev rani pogodak odveo Polet u četvrtfinale Kupa NSVG

Objavljeno

na

Objavio/la

U osmini finala Kupa NSVG Polet iz Buševca je  upisao minimalnu, ali vrijednu pobjedu protiv nižerangiranog Posavca. Na svom Zvrniku, pred stotinjak gledatelja, Polet (Premier NSZŽ) je svladao Posavec (1. JŽNL) rezultatom 1:0. Domaćin, kojeg vodi trener Josip Rožić, do pogotka odluke stigao je već u 5. minuti susreta. Raković je preciznom okomitom loptom izbacio obranu gostiju, a Pavo Galović sigurno je realizirao situaciju jedan na jedan protiv vratara Strnića.
Iako je rani pogodak usmjerio susret, utakmica je do kraja ostala vrlo sadržajna i otvorena. Obje momčadi igrale su napadački, prilika nije nedostajalo na obje strane, no obrane i vratari bili su na visini zadatka pa se rezultat više nije mijenjao.

KUP NSVG , 1/8 FINALA

POLET (B) – POSAVEC 1:0

Buševec. SRC Zvrnik. Gledatelja 100.
Sudac: Ilčić (Dugo Selo). Pomoćnici: Hošić i Pranjić.

STRIJELAC: 1:0 – Galović (5).

POLET (B): Halilić, Šečić (od 86. Rajković), Dolački (od 53. Karaula), Stuparić, Kaurin, Galović, Šestak, Raković (od 68. Jušić), Golubić (od 46. Matković), Ivkić, Roginić (od 45. Dejanović). Trener: Josip Rožić.

POSAVEC: Strnić, Musolli (od 75. Bondi), T. Jakovljević (od 58. M. Breščaković), Skrbin, Sudar (od 58. Žugaj), Milatović, Dianežević, Delač (od 75. Vrban), Ćuća (od 46. Sever), Žilić (od 58. M. Jakovljević), Lihtar. Trener: Nino Matković.

Nastavite čitati

Sport

Debitantski nastup koji se pamti! Trkačice AK Maraton Velika Gorica prvi put istrčale Holjevku 10 km

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG

Članovi Atletskog kluba Maraton Velika Gorica nastupili su na utrci Holjevka 10 kilometara u Zagrebu, gdje je klub upisao poseban trenutak, prvi nastup svojih trkačica na toj distanci.

Najbrži među velikogoričkim predstavnicima bio je Ivan Barišić s vremenom 45:22, dok je Petar Petrić utrku završio za 48:24. Odmah iza njih stigla je Vita Plepelić (48:56), a ispod 50 minuta utrku je završila i Jasminka Zvonar s rezultatom 49:01. Nika Plepelić ciljnom je linijom prošla za 51:39, dok je Iva Jurić ostvarila vrijeme 52:08. Brigita Grčić utrku je završila za 56:04, a Katarina Jurić, unatoč ozljedi, uspjela je završiti utrku u vremenu kraćem od jednog sata.

Nastavk je ovo klupskih od jučer, subote 28. 2., kada je Ivan Zvonar odnio pobjedu na Memorijalnoj utrci Željko Murk, o čemu smo pisali ovdje.

“Ekipa je pokazala borbenost, zajedništvo i veliki napredak. Ponosni smo na svaki iskorak, svaki osobni rekord i svaku hrabru odluku da se izađe na start! Idemo dalje graditi formu – utrku po utrku”, poručuju iz kluba.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno