Sport

‘Krećemo u novu eru, povratak u prvu ligu neće nam biti prioritet!’

U četvrtak poslijepodne u Gradskoj sportskoj dvorani održat će se skupština KK Gorice, kluba koji je nedavno ostao bez prvoligaškog statusa. Razgovarali smo s predsjednikom kluba Duškom Radovićem…

Objavljeno

prije 3 godine

25. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dalo se od početka naslutiti da sve to skupa baš i neće štimati, sa svakom serijom novih poraza broj pesimista se povećavao, ali ipak je bilo teško i zamisliti da je ovo moguće. Da košarkaši, nakon svih ovih sjajnih godina iza nas, ispadnu iz lige?! A opet, moguće je. I dogodilo se. Kraj prošle sezone obilježen je porazom od Cibone u polufinalu prvenstva na jednu loptu, a kraj ove godine donio je poraz u Ciboninoj dvorani, od Dinamo Zagreba. Poraz koji je označio da je došao trenutak za resetiranje…

Koji će se događati u nižem rangu natjecanja. Okršaje sa Splitom, Zadrom i Cibonom, okršaje koji su često odlazili i na goričku stranu, zamijenit će dvoboji s pulskom Stojom, Podravcem iz Virja, Omišem i Samoborom. I to je realnost. Ali, nažalost, nije i najgora vijest u cijeloj ovoj priči. Gorička košarka, naime, ispadanjem iz prvoligaškog društva kreće u novu eru, puno skromniju i drukčiju, s drugim vizijama, idejama i ciljevima. I u potpuno drukčijoj stvarnosti.

Druženje s najboljima bilo je lijepo, ponekad i bajkovito, jer pobjeđivati najbolje uvijek je poseban užitak, staviti se na sportsku kartu hrvatske s takvim rezultatima velika je stvar. Ali sve to nešto i košta. U ovom slučaju, koštalo je previše. I sad je potreban korak unatrag, a možda i dva, tri… Lov na visoke pozicije, ispunjavanje želja i snova, dovelo nas je do situacije u kojoj je potrebno presjeći. A to će, do kraja pojednostavljeno, reći da u godinama pred nama teško možemo računati na košarkaške razine u kojima smo posljednjih godina imali priliku uživati u našem gradu.

Trener Braslav Turić i njegovi igrači nisu uspjeli zadržati prvoligaški status… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Ajmo krenuti od početka… – uz duboki uzdah kaže predsjednik kluba Duško Radović.

– Prvo, prekasno smo krenuli u sezonu po pitanju formiranja momčadi jer smo sve do kraja lipnja čekali odluku trenera Josipa Sesara i direktora Ljube Prgometa, ali i dogovor s novim potencijalim sponzorima. Sve to na kraju je propalo, i Sesarov povratak i ulazak sponzora u klub, a nakon toga otišao je i Prgomet. I našli smo se, ukratko, u gabuli!

Trebalo je, dakle, na brzinu “izmisliti” i novog trenera i novog direktora.

– Obavio sam konzultacije s ljudima iz košarkaških krugova i odlučio dovesti Vladimira Krstića, pomoćnika izbornika Mulaomerovića i čovjeka koji je potpuno unutra u svakom smislu. Nažalost, situacija s reprezentacijom razvijala se tako da nam se priključio tek polovicom rujna, netom prije početka prvenstva. Mi smo s njegovim pomoćnikom Braslavom Turićem radili dobar posao na pripremama, igrali i izgledali dobro, no priključenjem Krstića brzo se pokazalo da to nije to. Igrači su bili nervozni, nezadovoljni, i vrlo brzo smo se rastali s Krstićem – vrti Radović jesenski film.

U svemu tome trebao je pomoći Senad Beganović, novi direktor i tajnik kluba.

– Nisam imao rješenje i predložen mi je on, ozbiljan čovjek, iskusan a dovoljno vitalan, s desetljećima u košarci… Vjerovao sam da je dobro rješenje za prvog operativca, moju desnu ruku – govori predsjednik nepunu godinu poslije.

Ispalo je, kaže rezultat, da to baš i nije tako, da se gospodin Beganović nije snašao, a ova dva navedena odabira usmjerila su sezonu.

– Prije rastanka s Krstićem odradio sam razgovor s najiskusnijim igračima i naš je zajednički zaključak bio da je najbolje da klupu preuzme pomoćnik Turić. Uz to smo nastavili tražiti i pojačanja, budući da su se pokušaji s dvojicom stranaca, prvo Senegalcem, a onda i Amerikancem, pokazali neuspješnima. Uspjeli smo u tom procesu angažirati Juru Gunjinu, a zatim i Milana Lužaića, koji je bio najbolji naš potez u ovoj sezoni – priča Radović, pa odmah prelazi na najnesretnija dva dana sezone.

– U ključnim trenucima Lige za ostanak, u po nas dobroj situaciji, u nepunih 48 sati ostali smo bez dvojice ključnih igrača. Prvo Dino Cinac strada na treningu, a onda i Lužaić na utakmici! Budući da je riječ o dvojici doslovno nezamjenjivih igrača, našli smo se u ogromnim problemima – govori Radović.

Na koncu, unatoč svemu tome, Gorica je imala sve u svojim rukama. I tu su, misli predsjednik, zakazali igrači.

– Bilo je tu brojnih vanjskih faktora, sve ih je teško obuhvatiti, ali uvjeren sam da mi ne bismo ispali iz lige da su igrači dali svoj maksimum. Kao što nisu. Rekao sam im i na našem zadnjem sastanku: ‘Da smo svi ovdje bili barem blizu svog maksimuma, s ovim rosterom, danas ne bismo plakali zbog ispadanja nego bili zadovoljni šestim ili sedmim mjestom!’ To se nije dogodilo i tu smo gdje jesmo. Posebno sam zamjerio Toniju Jelenkoviću, rekao sam mu da me sram gledati takav pristup i stav kakav je on imao. I on je naš najveći promašaj u ovoj sezoni – otvoreno govori Radović.

Umjesto na parketu, Cinac i Lužaić završnicu sezone pratili su s predsjednikom Radovićem, uz teren… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svjestan je i vlastitih promašaja i pogrešaka, krivih procjena, ali ne namjerava podviti rep i otići. Umjesto toga, spreman je zasukati rukave i krenuti raditi na boljitku velikogoričke košarke.

– Na Skupštini kluba koja slijedi raspustit ćemo sve upravljačke organe u klubu, formirati novi tim i nakon toga će se više znati o tome tko će i što raditi. U svakom slučaju, želja je uključiti sve ljude koji imaju znanje i volju da pomognu, no svi skupa moramo stati na loptu i napraviti sve da klub nastavi funkcionirati na što bolji način – ističe predsjednik kluba, uz važnu i nedvosmislenu poruku.

– U ovom trenutku ne bi trebao biti prioritet na silu pokušati vratiti se u Premijer ligu. Važnije je posložiti klub na svim razinama, okrenuti se radu i vjerovati da će se na takav način, uz puno upornosti i vjere, u razdoblju pred nama Gorica opet izboriti za barem približne razine ovima na kojima smo bili zadnjih nekoliko godina. Moramo se okrenuti radu s mladima, na ovom našem području tražiti igrače i raditi s njima dovoljno kvalitetno da budućnost velikogoričke košarke bude što uspješnija.

Omladinsku školu bez ikakve dvojbe treba unaprijediti, proširiti bazu mladih igrača, jer to je i poanta, smisao postojanja klubova poput Gorice, ali prije svega će trebati sanirati i dugove.

– Ima nekih zaostataka, ali ne radi se tu o iznosima koji su zabrinjavajući. Pa mi smo bili valjda jedini klub u ligi koji je svoje obveze prema igračima i radnoj zajednici podmirivao na vrijeme. Ok, tu je i dugoročni kredit, koji smo morali podići da pokrijemo sve potrebe u posljednjih nekoliko sezona, no nema tu dramatičnih brojki – kaže Radović.

On bi, dakle, prema svim informacijama trebao ostati na čelu kluba, no tu bi se trebali uključiti i brojni domaći ljudi, iz goričke košarke, kao neophodna pomoć. Ambicije će biti realnije, stvarnost drukčija, ali VG košarka ide dalje…

Skupština će se održati u četvrtak poslijepodne, nakon toga će puno toga biti kudikamo jasnije.

Povezane teme:duško radović hotnews kk gorica

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 36 minuta

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 6 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.