Sport

Kraljevstvo za centra! Sezona počela, potraga za pojačanjima još nije završila

Košarkaši Gorice krenuli su u sezonu s puno problema, ali i s uvjerljivom pobjedom. Ruku je pružio nedovoljno oporavljeni Dino Cinac, protiv Zaboka je bilo dovoljno, ali za izazove koji slijede traži se pojačanje…

Objavljeno

prije 4 godine

4. listopada 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Lijep broj ljubitelja košarke okupio se ove subote na otvaranju sezone u izvedbi KK Gorice, kojoj je u goste stigao Zabok. Debitirao je trener Vladimir Krstić, debitiralo je i nekoliko novih igrača, prvi put Goričani su zaigrali u novim dresovima, a konačan ishod svega toga bio je – plus 18! Sigurna i uvjerljiva pobjeda, svim problemima i poteškoćama unatoč.

Otvaranje sezone morali su propustiti kapetan Ante Mašić i povratnik iz Njemačke Karlo Mikšić, a dio igrača zaigrao je načet, svaki uz svoje probleme.

– Čestitam svojim igračima na ovoj pobjedi. Imali smo dosta problema u pripremi utakmice, dosta ozlijeđenih igrača, a za Dinu Cinca nismo uopće znali hoće li moći igrati. Bez njega ovu utakmicu ne bismo mogli dobiti. Srećom, Dino je igrao i puno nam je pomogao – pohvalio je svog iskusnog igrača trener Krstić.

I doista, herojski posao odradio je Cinac. Dva tjedna nije uopće trenirao, priključio se momčadi tek dan prije utakmice i zato je bilo očekivano da će ponestajati daha, da će biti problema sa snagom… Međutim, Dino je unatoč tome ubacio 14 koševa i skupio 12 skokova, odigrao ključnu rolu i zaslužio da ga trener istakne.

– Prvo je kolo i bilo je dosta nepoznanica. Što se tiče nas, bilo je tu nekoliko ozljeda, nismo znali u kojem ćemo sastavu istrčati i kako će to sve skupa izgledati, jer imali smo dosta oscilacija u prijateljskim utakmicama. Na kraju smo tražili samo energiju i borbu, što smo i dali. Mislim da je to ono što nas je konstantno držalo u prednosti i cijelo vrijeme nam davalo vjetar u leđa. Čestitam Zaboku na dobroj borbi, a mi idemo dalje dizati se iz utakmice u utakmicu i nadam se još jednoj dobroj sezoni – kazao je Cinac.

Njegova uloga bila je posebno važna i zato što problem centra, igrača koji će kontrolirati reket, već polako postaje kroničan. Dva metra visoki Cinac, uz zasad premladog Stipu Sokola, pokriva tu poziciju još od lani, kad je usred sezone otišao Tomislav Cvitković, ali tad je barem to radio u paru s Markom Bakovićem. Kako je i Baka otišao, ovog ljeta postao igrač Cibone, Cinac je ostao sam.

– Tražimo rješenje, stalno pratimo tržište, ali igrača takvog profila, koji ulazi u naše financijske okvire, doslovno nema. Tražit ćemo i dalje, igrač na toj poziciji nam je potreban – ističe trener Krstić.

Na probi je bio Senegalac Samba, ali nije zadovoljio. Spominjao se i dolazak neimenovanog Amerikanca, no i ta je opcija u posljednji trenutak propala, pa će Krstić još barem neko vrijeme morati kemijati. Korisnim se pod košem u debiju pokazao Ivan Nakić Vojnović, sin legendarnog igrača Cibone Mihovila Nakića, no dojam je da će se još neko vrijeme Gorica morati velikim dijelom oslanjati na vanjsku liniju.

A kad je o tom dijelu riječ, u iščekivanju oporavka Mikšića, uz starosjedioce Karla Uljarevića, Ivana Batura i Ivana Tvrtka Majića nametnuli su se mladi Vito Porobić i Toni Jelenković, prošle sezone MVP hrvatskog prvenstva u dresu Škrljeva. Odmah je Zadranin pokazao da će biti veliko pojačanje za ovu momčad i tako amortizirao žaljenje za odlaskom Borne Kapuste, igrača koji je u stanju podijeliti 15 asistencija protiv jednog Partizana…

– Bekovi su odigrali odličnu rolu u pobjedi protiv Zaboka, zapravo bih rekao da su svi koji su igrali dali svoj doprinos u pobjedi. Igrali smo odličnu obranu i primili samo 53 koša što je više nego dobro – zaključio je Krstić s pogledom unatrag, pa pogledao unaprijed.

– Treba rasti dalje, sezona je tek počela i još puno toga nam nedostaje u igri. To je normalno, ja nisam bio tu jer sam bio s reprezentacijom i skupa smo tek dva tjedna. Treba dosta vremena da sve to sjedne, sezona je duga i moramo nastaviti raditi.

Ove subote Gorica gostuje u Sinju kod Alkara, kojeg je Krstić napustio zbog poziva iz Gorice, a vikend potom u grad stiže Šibenka. Posebno intenzivno bit će od 19. do 23. listopada, kad će Gorica odraditi tri utakmice u pet dana – prvo protiv Vrijednosnica Osijek i sarajevskog Sparsa u okviru prvog balona ABA 2 lige, a potom i prvenstvenu protiv Bosca.

Povezane teme:dino cinac hotnews kk gorica vladimir krstić

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 19 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.