Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva šestu godinu za redom organizira izložbu učeničkih radova pod nazivom „Hrana nije otpad, i ja mogu utjecati!“ te je objavljen Javni poziv osnovnim i srednjim školama za sudjelovanjem u izložbi.

Izložba će se održati 29. rujna 2026. godine u ulaznom prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, povodom Svjetskog dana osviještenosti o otpadu od hrane koji je proglasio Ujedinjeni narodi (UN) odnosno Organizacija za poljoprivredu i hranu (FAO). Posjetitelji izložbe moći će je razgledati od 10:00 do 19:00 sati, a ulaz je besplatan.

Ideja izložbe je da u sedam tematskih sekcija, koje zajedno čine jednu cjelinu, učenici odabranih osnovnih i srednjih škola kroz svoje praktične i kreativne radove pridonesu podizanju svijesti o problemu bacanja hrane te pruže potrošačima jednostavne savjete kako smanjiti otpad od hrane u kućanstvu, u školi, u restoranu i prilikom kupovine.

„Ovim putem pozivamo sve osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj da se prijave na Javni poziv i sudjeluju kao izlagači na izložbi „Hrana nije otpad, i ja mogu utjecati!“ te budu aktivni sudionici aktivnosti koja doprinosi ostvarenju cilja UN Agende za održivi razvoj do 2030. godine, a to znači prepoloviti otpad od hrane na razini maloprodaje i kućanstava te općenito smanjiti gubitke hrane duž cijelog lanca proizvodnje i opskrbe hranom” poručuju iz ministarstva.

Javni poziv je  otvoren do 24. travnja 2026. godine, a dostupan je na poveznici.

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede RH

 Istraživanja provedena u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) potvrdila su značajan geotermalni potencijal u Velikoj Gorici, čime grad postaje jedna od četiri ključne lokacije za razvoj održivog toplinarstva u Hrvatskoj.

Državni tajnik Vedran Špehar sudjelovao je jučer u Zagrebu na konferenciji „Toplinarstvo budućnosti: Geotermalni iskorak NPOO projekta – od potencijala do toplinske energije“ na kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja geotermalnog potencijala u zemlji.

„Danas potvrđujemo da Hrvatska ima znanje, resurse i partnersku suradnju potrebnu za snažan iskorak prema modernom, održivom i sigurnom toplinarstvu koje doprinosi ostvarenju ciljeva dekarbonizacije“, izjavio je Špehar, naglašavajući važnost geotermalne energije za energetsku tranziciju.

U projektu financiranom s 50,8 milijuna eura iz NPOO-a potvrđena je stopostotna uspješnost istraživanja geotermalnog potencijala na svim obuhvaćenim lokacijama, uključujući Veliku Goricu, što značajno premašuje svjetski prosjek od oko 60 posto. Uz Veliku Goricu, projekt obuhvaća i Zaprešić, Osijek i Vinkovce. „Ministarstvo gospodarstva snažno podupire razvoj geotermalne energije kao jednog od ključnih domaćih obnovljivih izvora, posebno u sektoru toplinarstva gdje su potrebe najveće i potencijal najizraženiji. Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo gospodarstva su kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti osigurali 50,8 milijuna eura za potvrđivanje tog potencijala te otvorili mogućnost da četiri hrvatska grada prijeđu s fosilnih goriva na obnovljivu geotermalnu energiju“, dodao je Špehar.

Grad Sisak objavio je da od sutra, 19. ožujka 2026. godine započinje isplata uskrsnica za svoje građane. Odluku o isplati donio je gradonačelnik Domagoj Orlić.

Isplata će se provoditi na sljedećim lokacijama: Gradska blagajna na Gradskoj tržnici Sisak, Gradska blagajna na tržnici u Capragu i Poslovnica Sisačkog vodovoda. Pravo na uskrsnicu imaju ostvaruju svi korisnici koji su navedeni status ostvarili zaključno s 12. ožujkom 2026. godine, a isplata će se vršiti na temelju službenih popisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje uz predočenje osobne iskaznice.

Grad Sisak ističe kako nastavlja s isplatom uskrsnica kao dio kontinuirane podrške svojim sugrađanima, vodeći računa o standardu umirovljenika, korisnika nacionalne naknade te osoba koje skrbe o članovima svojih obitelji.

„Uskrsnice su mali, ali važan znak pažnje i poštovanja prema našim sugrađanima koji su svojim radom i brigom o drugima dali velik doprinos zajednici. Grad će i dalje provoditi mjere koje podižu kvalitetu života i pružaju konkretnu podršku u svakodnevici“, istaknuo je gradonačelnik Domagoj Orlić.

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović,  je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”.  Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje  kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali  da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

U utorak, 24. ožujka, od 8:30 do 12 sati, Staro Čiče i Vukovinaostat će bez električne energije zbog planiranih radova na elektroenergetskim postrojenjima.

U Starom Čiču, prekid opskrbe obuhvatit će Velikogoričku ulicu, kućne brojeve od 9 do 61 te 10A, 10B, 10C, 27/A, 27/2 i 29/1.

U Vukovini struje neće biti u ulicama Mate Bedeka (kućni brojevi 26–91), Pašinec, Vatrogasna ulica, Ulica Juraja i Vjekoslava Stančića te u cijelosti u ulici Mate i Janka Vranića.

Kao i uvijek, u slučaju nepogodnih vremenskih uvjeta, radovi će biti odgođeni.