Čim je završila prošla sezona, okončana porazom u Poreču koji je odnio priliku da rukometaši Gorice još jednom iskorače u europska natjecanja, čelnici kluba krenuli su slagati novu priču. Bez Andrije Nikolića, koji je više od četiri godine bio, pokazuje se danas, čak i malo više od “običnog” trenera, ali i s ozbiljnim pojačanjima.

Kući su se vratili Hrvoje Ceković i Ivan Laljek, stigli su uz njih i Vid Starčević i golman Marin Sorić, koji je trebao uskočiti u tenisice klupske legende Tomislava Sladoljeva, a na čelo tog novog projekta zasjeo je novi trener Ivan Dragić.

– Ovakvu momčad nismo nikada imali. U ovih 15 godina otkako sam ja tu, nikad se nismo ovako pripremali i vjerujem kako će ovo biti respektabilna momčad u hrvatskim okvirima. Upravo zato uvjeren sam da ćemo se češće radovati, a manje tugovati – rekao je predsjednik kluba Neven Karas na predstavljanju novog trenera i četvorice pojačanja.

Međutim, ne ide to u sportu tek tako… Čak i kad misliš da si napravio sve baš kako treba, kad si uvjeren da su svi preduvjeti tu, to su i dalje samo – preduvjeti. I u tome svemu treba biti spreman na još “milijun” detalja koji determiniraju (ne)uspjeh kluba ili momčadi. Pa se tako Gorici, svim pripremama unatoč, dogodila sezona u kojoj zagrada na ovom “neuspjeh” nije potrebna, u kojoj je ipak puno više tugovanja nego radovanja.

Pokušaj s Ivanom Dragićem, nažalost, pokazao se promašajem, porazi i loši rezultati su obilježili ulazak u sezonu, pa je vrlo brzo došlo i do rastanka s Nikolićevim nasljednikom. Znakove života Goričani su počeli pokazivati s privremenim trenerom Hrvojem Pekerom, pa zatim i s Tomislavom Mesarovom, koji se vratio na klupu nakon 11 godina pa upisao pobjede protiv Karlovca i Moslavine, a Gorica se predstavila u jako dobrom izdanju i protiv favoriziranih Zagreba i Sesveta.

Tomislav Mesarov u svojih pet povratničkih utakmica ima dvije pobjede i tri poraza… Foto: David Jolić/cityportal.hr

A onda se, ove nedjelje poslijepodne, dogodio novi zastoj u željenom usponu prema gore. Gorica je izgubila 28-26 u gostima kod Trogira, što se ne može nazvati kiksom, jer malo je onih koji odnose bodove s ovog teškoga gostovanja, ali još jedanput se pokazalo da tu ima jako puno prostora za napredak. Točnije, da stvari uoči sezone nisu odrađene baš toliko dobro koliko smo svi zajedno smatrali i vjerovali da jesu.

Može stajati i teza da su Goričani žrtve vlastitih rezultata i ambicija, jer nekako je postalo normalno vidjeti ih svake sezone u Ligi za prvaka, u borbi za Europu. Ove sezone, eto, nije se poklopilo, a to je bilo dovoljno da neki drugi preuzmu njihove pozicije, a naši rukometaši skliznu u donji dom. Bilo je tu pogrešnih procjena po pitanju kadra, bilo je i peha i nesreća, ozljeda i važnih izostanaka, tijesnih i ponekad nezasluženih poraza, a konačan rezultat je u svemu tome ispao vrlo skroman.

Uoči posljednjeg kola prvog dijela sezone, domaćeg ogleda s Osijekom, Gorica je na tri pobjede, tri remija i čak sedam poraza. Ukupno je na kontu svega devet bodova iz 13 kola, samo jedan više od pretposljednjeg Osijeka. Gledajući i onu drugu skupinu, jer prvenstvo Hrvatske igra se po stupidnom sistemu u dvije skupine, samo su Osijek, Moslavina i Kaštela skupili manje bodova od Gorice. I tome, zapravo, ne treba ništa dodati.

Nešto bi, međutim, vjerojatno trebalo dodati ovoj momčadi kako bi se izbjegli najgori mogući scenariji. Nećemo, naravno, ni pomišljati na mogućnost da Gorica dođe u situaciju da se bori za ostanak, ali nismo željeli pomišljati na to ni prošle košarkaške sezone, kad su naši košarkaši bili u sličnoj situaciji. A završilo je tako da danas imamo košarku u drugoj ligi, tako da se više ne možemo hvaliti da smo jedini grad uz Zagreb s prvoligašima u nogometu, rukometu i košarci…

Veliko pojačanje bit će povratak ozlijeđenog Nike Frankovića, kao i povratak Mateja Svržnjaka u pravu formu nakon dugog izbivanja, uz njih dvojicu u pravom izdanju Gorica će biti značajno drukčija momčad, ali košarkaško iskustvo iz prošle sezone može biti jako dobro upozorenje da tu ne smije biti opuštanja.

U Ligu za ostanak prenose se bodovi osvojeni protiv klubova koji će se naći u njoj, što u goričkom slučaju znači da će “nestati” dva boda osvojena u remijima sa Sesvetama i Varaždinom. Iz lige ispadaju dva posljednja kluba, treći i četvrti od dna idu u kvalifikacije, pa je računica jasna – kad je već nepovratno pobjegla Liga za prvaka, sveti cilj je ugurati se među prvih šest u Ligi za ostanak. I sačuvati status, stabilnost i kontinuitet, pa sljedeće sezone krenuti malo drukčijim putem.

Iako, puno je još toga za odraditi prije nego što se o sljedećoj sezoni počne i razmišljati. Za početak treba učiniti sve da se dobije motivirani Osijek, u utakmici koja sasvim sigurno neće biti ni laka ni jednostavna, pa onda nakon EP-a što prije uloviti mir i spokoj, unutar kojeg će biti lakše i graditi planove za budućnost. Pritisak će nedvojbeno postojati, ali s pritiskom treba znati i živjeti. I pokazati da je ova jesen zapravo samo splet nesretnih okolnosti. Kao što, uvjereni smo, i jest…