Sport

Košarkaši kao upozorenje za rukometaše: Umjesto gore, pogled ide prema dolje…

Rukometaši Gorice u nedjelju su doživjeli i sedmi poraz ove sezone, Trogir je bio bolji 28-26, pa će već od Osijeka ovog vikenda krenuti borba za ostanak. I za izbjegavanje scenarija nalik onome koji se lani dogodio košarkašima…

Objavljeno

prije 2 godine

12. prosinca 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Čim je završila prošla sezona, okončana porazom u Poreču koji je odnio priliku da rukometaši Gorice još jednom iskorače u europska natjecanja, čelnici kluba krenuli su slagati novu priču. Bez Andrije Nikolića, koji je više od četiri godine bio, pokazuje se danas, čak i malo više od “običnog” trenera, ali i s ozbiljnim pojačanjima.

Kući su se vratili Hrvoje Ceković i Ivan Laljek, stigli su uz njih i Vid Starčević i golman Marin Sorić, koji je trebao uskočiti u tenisice klupske legende Tomislava Sladoljeva, a na čelo tog novog projekta zasjeo je novi trener Ivan Dragić.

– Ovakvu momčad nismo nikada imali. U ovih 15 godina otkako sam ja tu, nikad se nismo ovako pripremali i vjerujem kako će ovo biti respektabilna momčad u hrvatskim okvirima. Upravo zato uvjeren sam da ćemo se češće radovati, a manje tugovati – rekao je predsjednik kluba Neven Karas na predstavljanju novog trenera i četvorice pojačanja.

Međutim, ne ide to u sportu tek tako… Čak i kad misliš da si napravio sve baš kako treba, kad si uvjeren da su svi preduvjeti tu, to su i dalje samo – preduvjeti. I u tome svemu treba biti spreman na još “milijun” detalja koji determiniraju (ne)uspjeh kluba ili momčadi. Pa se tako Gorici, svim pripremama unatoč, dogodila sezona u kojoj zagrada na ovom “neuspjeh” nije potrebna, u kojoj je ipak puno više tugovanja nego radovanja.

Pokušaj s Ivanom Dragićem, nažalost, pokazao se promašajem, porazi i loši rezultati su obilježili ulazak u sezonu, pa je vrlo brzo došlo i do rastanka s Nikolićevim nasljednikom. Znakove života Goričani su počeli pokazivati s privremenim trenerom Hrvojem Pekerom, pa zatim i s Tomislavom Mesarovom, koji se vratio na klupu nakon 11 godina pa upisao pobjede protiv Karlovca i Moslavine, a Gorica se predstavila u jako dobrom izdanju i protiv favoriziranih Zagreba i Sesveta.

Tomislav Mesarov u svojih pet povratničkih utakmica ima dvije pobjede i tri poraza… Foto: David Jolić/cityportal.hr

A onda se, ove nedjelje poslijepodne, dogodio novi zastoj u željenom usponu prema gore. Gorica je izgubila 28-26 u gostima kod Trogira, što se ne može nazvati kiksom, jer malo je onih koji odnose bodove s ovog teškoga gostovanja, ali još jedanput se pokazalo da tu ima jako puno prostora za napredak. Točnije, da stvari uoči sezone nisu odrađene baš toliko dobro koliko smo svi zajedno smatrali i vjerovali da jesu.

Može stajati i teza da su Goričani žrtve vlastitih rezultata i ambicija, jer nekako je postalo normalno vidjeti ih svake sezone u Ligi za prvaka, u borbi za Europu. Ove sezone, eto, nije se poklopilo, a to je bilo dovoljno da neki drugi preuzmu njihove pozicije, a naši rukometaši skliznu u donji dom. Bilo je tu pogrešnih procjena po pitanju kadra, bilo je i peha i nesreća, ozljeda i važnih izostanaka, tijesnih i ponekad nezasluženih poraza, a konačan rezultat je u svemu tome ispao vrlo skroman.

Uoči posljednjeg kola prvog dijela sezone, domaćeg ogleda s Osijekom, Gorica je na tri pobjede, tri remija i čak sedam poraza. Ukupno je na kontu svega devet bodova iz 13 kola, samo jedan više od pretposljednjeg Osijeka. Gledajući i onu drugu skupinu, jer prvenstvo Hrvatske igra se po stupidnom sistemu u dvije skupine, samo su Osijek, Moslavina i Kaštela skupili manje bodova od Gorice. I tome, zapravo, ne treba ništa dodati.

Nešto bi, međutim, vjerojatno trebalo dodati ovoj momčadi kako bi se izbjegli najgori mogući scenariji. Nećemo, naravno, ni pomišljati na mogućnost da Gorica dođe u situaciju da se bori za ostanak, ali nismo željeli pomišljati na to ni prošle košarkaške sezone, kad su naši košarkaši bili u sličnoj situaciji. A završilo je tako da danas imamo košarku u drugoj ligi, tako da se više ne možemo hvaliti da smo jedini grad uz Zagreb s prvoligašima u nogometu, rukometu i košarci…

Veliko pojačanje bit će povratak ozlijeđenog Nike Frankovića, kao i povratak Mateja Svržnjaka u pravu formu nakon dugog izbivanja, uz njih dvojicu u pravom izdanju Gorica će biti značajno drukčija momčad, ali košarkaško iskustvo iz prošle sezone može biti jako dobro upozorenje da tu ne smije biti opuštanja.

U Ligu za ostanak prenose se bodovi osvojeni protiv klubova koji će se naći u njoj, što u goričkom slučaju znači da će “nestati” dva boda osvojena u remijima sa Sesvetama i Varaždinom. Iz lige ispadaju dva posljednja kluba, treći i četvrti od dna idu u kvalifikacije, pa je računica jasna – kad je već nepovratno pobjegla Liga za prvaka, sveti cilj je ugurati se među prvih šest u Ligi za ostanak. I sačuvati status, stabilnost i kontinuitet, pa sljedeće sezone krenuti malo drukčijim putem.

Iako, puno je još toga za odraditi prije nego što se o sljedećoj sezoni počne i razmišljati. Za početak treba učiniti sve da se dobije motivirani Osijek, u utakmici koja sasvim sigurno neće biti ni laka ni jednostavna, pa onda nakon EP-a što prije uloviti mir i spokoj, unutar kojeg će biti lakše i graditi planove za budućnost. Pritisak će nedvojbeno postojati, ali s pritiskom treba znati i živjeti. I pokazati da je ova jesen zapravo samo splet nesretnih okolnosti. Kao što, uvjereni smo, i jest…

Povezane teme:hrk gorica

Sport

“Bitka za Turopolje” na Grabi: Finale goričkoga kupa za kraj sezone

U utorak u 18 sati kreće finale velikogoričkog nogometnoga kupa, ogled Mraclina i Kurilovca na mraclinskoj Grabi. Bit će to repriza lanjskog finala, koje je bilo sjajno, ali i još jedan korak prema završetku zahtjevnih sezona

Objavljeno

prije 4 minute

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se sve zbroji i oduzme, kad se sva uložena energija pomnoži s rezultatima, bit će i u Kurilovcu i u Mraclinu sretni i zadovoljni, i to u prvom redu zato što je – gotovo! Razlozi iz kojih će i jednima i drugima biti drago staviti točku na ovu sezonu nisu jednaki, svatko ima svoje, ali nema dvojbe da će u trećem poluvremenu uživati svi zajedno.

Bude li u nogometnom smislu imalo nalik onome što smo gledali prošle godine u ovo doba, u utakmici identičnog uloga, na istome mjestu, bit će razloga za uživanje i u prva dva poluvremena. I prošle godine, naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica, u Mraclinu je domaćin dočekao goste s Udarnika, a završilo je 3-3! Odluka je tako pala s bijele točke, a u raspucavanju je bolji bio Kurilovec.

Gledajući rangove u kojima naši niželigaški klubovi igraju, logično je da su u finalu opet baš Kurilovec i Mraclin. Uz prvoligaša Goricu, koja ne ulazi u ovu vrstu priče, Kurilovec i Mraclin najbolje su što turopoljski nogomet u ovom trenutku ima. I jedina dva kluba koji se natječu pod ingerencijom HNS-a, odnosno drže izvan županijskog nogometa, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), a Mraclin u petom rangu (4. NL Središte B).

Ništa se po tom pitanju neće mijenjati u sezoni koja dolazi, budući da u ovoj tek završenoj nitko od naših predstavnika u Premijer ligi Zagrebačke županije nije uspio izboriti iskorak, a sezona za nama ponudila je i zanimljive priče iz naših finalista… A tu se vraćamo na onu tezu iz uvoda.

Mraclinci, dakle, jedva čekaju da sezona završi zato što je cijela išla naopako. Krenulo se s gotovo istom momčadi kao prošle sezone, ali s novim trenerom, Milanom Marinićem na klupi. Nije išlo, zaredali su se porazi, pa je preuzeo Saša Sabljak, koji je uspio donekle stabiliirati igru i rezultate, da bi na zimu otišao i on. Pa je krenula potraga za novim trenerom, koja je na Grabu vratila Marka Pancirova, mijenjao se i kadar, ali rezultati su ostali – tu negdje.

Uoči posljednjega kola, po Mraclin rezultatski nevažnog okršaja s Rugvicom, momčad je na 11. mjestu prvenstvene ljestvice, što sigurno ne zadovoljava ambicioznu i vrijednu upravu kluba. Čeka se zato kraj sezone i prekrajanje rostera, pa novi početak u novoj sezoni, pri čemu će se pojačanja potražiti i u redovima današnjeg protivnika.

Kurilovec je, naime, ove sezone ispisao zlatne stranice svoje povijesti u Kupu, istovremeno u prvenstvu odigrao tek prosječnu sezonu, ali i – došao do ruba. Problemi s financijama dovode do toga da postoji ozbiljna mogućnost da najbolji igrači odu i u niži rang, za nešto boljim uvjetima… Kurilovčane čeka još i Alpas Cup, posla će biti i nakon ovoga finala, ali iste brige morit će ih i dalje, budući da nema naznaka da će se financijsko stanje popravljati, pa je pitanje i što nas čeka sljedeće sezone.

Ovu će Kurilovčani, za razliku od domaćina, u utorak i definitivno završiti, i to sa gorko-slatkim uspomenama. Trofej za kraj, naravno, žele i jedni i drugi…

Nastavite čitati

Najave

U Novom Čiču memorijalni nogometni turnir Franjo Milanščak-Gira

Objavljeno

prije 2 sata

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Mato Paviša

Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.

Foto: Mato Paviša

Foto: Mato Paviša

Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.

Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.

Foto: Mato Paviša

Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?

8.6.2023. Novo Čiče – 1. memorijal Franjo Milanščak-Gira. Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh velikogoričkih judaša – stiglo zlato iz Mađarske

Objavljeno

prije 20 sati

1. lipnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Na međunarodnom judo turniru “Gyor HUN Judo Hopes Tournament 2026” u mađarskom Győru, nastupio je i velikogorički Judo klub Pinky.

Najbolji rezultat ostvario je Damjan Radmanić, koji je stigao do 1. mjesta u svojoj kategoriji.

Na turniru su nastupili i njegovi klupski kolege Ivan Pereković i Lucija Baković, međutim ovog puta su ostali bez plasmana.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopolje s igračem manje do vrijedne pobjede u Obrezini

Objavljeno

prije 1 dan

1. lipnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Derbi začelja između Mladosti i Turopolja riješili su gosti u svoju korist, iako su polovicu drugog poluvremena igrali s igračem manje. Turopolje je bolje otvorilo utakmicu, činilo se kao da igraju na domaćem terenu, a brzim akcijama su stavljali domaće pred velika iskušenja.