Sport

Košarkaši kao upozorenje za rukometaše: Umjesto gore, pogled ide prema dolje…

Rukometaši Gorice u nedjelju su doživjeli i sedmi poraz ove sezone, Trogir je bio bolji 28-26, pa će već od Osijeka ovog vikenda krenuti borba za ostanak. I za izbjegavanje scenarija nalik onome koji se lani dogodio košarkašima…

Objavljeno

prije 2 godine

12. prosinca 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Čim je završila prošla sezona, okončana porazom u Poreču koji je odnio priliku da rukometaši Gorice još jednom iskorače u europska natjecanja, čelnici kluba krenuli su slagati novu priču. Bez Andrije Nikolića, koji je više od četiri godine bio, pokazuje se danas, čak i malo više od “običnog” trenera, ali i s ozbiljnim pojačanjima.

Kući su se vratili Hrvoje Ceković i Ivan Laljek, stigli su uz njih i Vid Starčević i golman Marin Sorić, koji je trebao uskočiti u tenisice klupske legende Tomislava Sladoljeva, a na čelo tog novog projekta zasjeo je novi trener Ivan Dragić.

– Ovakvu momčad nismo nikada imali. U ovih 15 godina otkako sam ja tu, nikad se nismo ovako pripremali i vjerujem kako će ovo biti respektabilna momčad u hrvatskim okvirima. Upravo zato uvjeren sam da ćemo se češće radovati, a manje tugovati – rekao je predsjednik kluba Neven Karas na predstavljanju novog trenera i četvorice pojačanja.

Međutim, ne ide to u sportu tek tako… Čak i kad misliš da si napravio sve baš kako treba, kad si uvjeren da su svi preduvjeti tu, to su i dalje samo – preduvjeti. I u tome svemu treba biti spreman na još “milijun” detalja koji determiniraju (ne)uspjeh kluba ili momčadi. Pa se tako Gorici, svim pripremama unatoč, dogodila sezona u kojoj zagrada na ovom “neuspjeh” nije potrebna, u kojoj je ipak puno više tugovanja nego radovanja.

Pokušaj s Ivanom Dragićem, nažalost, pokazao se promašajem, porazi i loši rezultati su obilježili ulazak u sezonu, pa je vrlo brzo došlo i do rastanka s Nikolićevim nasljednikom. Znakove života Goričani su počeli pokazivati s privremenim trenerom Hrvojem Pekerom, pa zatim i s Tomislavom Mesarovom, koji se vratio na klupu nakon 11 godina pa upisao pobjede protiv Karlovca i Moslavine, a Gorica se predstavila u jako dobrom izdanju i protiv favoriziranih Zagreba i Sesveta.

Tomislav Mesarov u svojih pet povratničkih utakmica ima dvije pobjede i tri poraza… Foto: David Jolić/cityportal.hr

A onda se, ove nedjelje poslijepodne, dogodio novi zastoj u željenom usponu prema gore. Gorica je izgubila 28-26 u gostima kod Trogira, što se ne može nazvati kiksom, jer malo je onih koji odnose bodove s ovog teškoga gostovanja, ali još jedanput se pokazalo da tu ima jako puno prostora za napredak. Točnije, da stvari uoči sezone nisu odrađene baš toliko dobro koliko smo svi zajedno smatrali i vjerovali da jesu.

Može stajati i teza da su Goričani žrtve vlastitih rezultata i ambicija, jer nekako je postalo normalno vidjeti ih svake sezone u Ligi za prvaka, u borbi za Europu. Ove sezone, eto, nije se poklopilo, a to je bilo dovoljno da neki drugi preuzmu njihove pozicije, a naši rukometaši skliznu u donji dom. Bilo je tu pogrešnih procjena po pitanju kadra, bilo je i peha i nesreća, ozljeda i važnih izostanaka, tijesnih i ponekad nezasluženih poraza, a konačan rezultat je u svemu tome ispao vrlo skroman.

Uoči posljednjeg kola prvog dijela sezone, domaćeg ogleda s Osijekom, Gorica je na tri pobjede, tri remija i čak sedam poraza. Ukupno je na kontu svega devet bodova iz 13 kola, samo jedan više od pretposljednjeg Osijeka. Gledajući i onu drugu skupinu, jer prvenstvo Hrvatske igra se po stupidnom sistemu u dvije skupine, samo su Osijek, Moslavina i Kaštela skupili manje bodova od Gorice. I tome, zapravo, ne treba ništa dodati.

Nešto bi, međutim, vjerojatno trebalo dodati ovoj momčadi kako bi se izbjegli najgori mogući scenariji. Nećemo, naravno, ni pomišljati na mogućnost da Gorica dođe u situaciju da se bori za ostanak, ali nismo željeli pomišljati na to ni prošle košarkaške sezone, kad su naši košarkaši bili u sličnoj situaciji. A završilo je tako da danas imamo košarku u drugoj ligi, tako da se više ne možemo hvaliti da smo jedini grad uz Zagreb s prvoligašima u nogometu, rukometu i košarci…

Veliko pojačanje bit će povratak ozlijeđenog Nike Frankovića, kao i povratak Mateja Svržnjaka u pravu formu nakon dugog izbivanja, uz njih dvojicu u pravom izdanju Gorica će biti značajno drukčija momčad, ali košarkaško iskustvo iz prošle sezone može biti jako dobro upozorenje da tu ne smije biti opuštanja.

U Ligu za ostanak prenose se bodovi osvojeni protiv klubova koji će se naći u njoj, što u goričkom slučaju znači da će “nestati” dva boda osvojena u remijima sa Sesvetama i Varaždinom. Iz lige ispadaju dva posljednja kluba, treći i četvrti od dna idu u kvalifikacije, pa je računica jasna – kad je već nepovratno pobjegla Liga za prvaka, sveti cilj je ugurati se među prvih šest u Ligi za ostanak. I sačuvati status, stabilnost i kontinuitet, pa sljedeće sezone krenuti malo drukčijim putem.

Iako, puno je još toga za odraditi prije nego što se o sljedećoj sezoni počne i razmišljati. Za početak treba učiniti sve da se dobije motivirani Osijek, u utakmici koja sasvim sigurno neće biti ni laka ni jednostavna, pa onda nakon EP-a što prije uloviti mir i spokoj, unutar kojeg će biti lakše i graditi planove za budućnost. Pritisak će nedvojbeno postojati, ali s pritiskom treba znati i živjeti. I pokazati da je ova jesen zapravo samo splet nesretnih okolnosti. Kao što, uvjereni smo, i jest…

Povezane teme:hrk gorica

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 1 sat

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.