Povežite se s nama

Sport

Košarkaš, poduzetnik, predsjednik: ‘Dođite na tribine, košarka bez publike nije prava’

U iščekivanju velike utakmice s aktualnim prvakom Zadrom (nedjelja, 17 sati, Gradska sportska dvorana) na službenoj stranici KK Gorice objavljen je opširan intervju s predsjednikom kluba Duškom Radovićem

Objavljeno

na

Priča je ovo o sportašu i poduzetniku, o predsjedniku košarkaškog kluba Gorica, koji je kraljicu igara  zamijenio inženjerstvom te stvorio dvije uspješne kompanije, Teh-cut d.o.o. & Jedinstvo PNO d.o.o, s preko stotinu zaposlenih. Kompanije su to koje uspješno posluju na brzorastućem europskom i američkom tržištu. Svoje je znanje i iskustvo iz košarke nadograđeno s 32 godine rada i razvoja u poduzetništvu prebacio na kormilo kluba, gdje izvršava ulogu predsjednika od 2019. Upornost ovog čovjeka rezultirala je sve većom popularnošću košarke među mladima u našem gradu.

Kažete da ste dijete košarkaškog kluba Zadar te da Vas je isti odgojio i postavio na noge. Od Vas su stvorili samostalnog čovjeka koji se kroz život probijao radom, disciplinom i pozitivnom energijom.  Danas ste na čelu kluba Gorica gdje uspješno prenosite svoje poduzetničke sposobnosti te ste okupili sjajnu ekipu na čelu s trenerom seniorske momčadi Mikijem Starčevićem. Ovog vikenda, točnije 10. travnja 2022. dočekujete Zadar na parketu Gradske sportske dvorane. Što je za Vas košarka, način života ili hobi ?

– Kada kao dijete započnete igrati košarku onda je to igra i zabava. Ne mogu i neće sva djeca koja se nakon početne igre ozbiljnije počinju baviti košarkom postati reprezentativci u nacionalnim selekcijama ili NBA-igrači, to je naprosto nemoguće. Igranje košarke je u konačnici zdrav duh u zdravom tijelu. Košarka je kolektivni sport, ali malo specifičniji od drugih, isprepleten s jako puno elemenata. Kroz nju se razvijate, učite, odrastate, stječete navike i pravila i donosite odluke u kojem smjeru i do kojih krajnjih ciljeva idete. Kad se u jednom trenutku, na raskrsnici života, odlučiš baviti drugim stvarima košarka ti može postati hobi, a vrijednosti koje si stekao disciplinom i radom ostaju ti za cijeli život.

Za košarkaške početke kažete da su bili teški i veoma zahtjevni. Odvojeni od roditeljskog doma, majke, oca i brata koje ste viđali rijetko zbog ograničenih mogućnosti putovanja kući, prepušteni sami sebi u donošenju svojih životnih odluka preko noći ste postali  samostalni i odgovorni. Koliko je to utjecalo na vaš daljnji životni tijek?

– Da se nisam bavio košarkom i kroz nju stekao sva znanja i vještine te postao zreo čovjek, danas ovaj i ovakav Duško Radović – Ježo ne bi postojao. Moram naglasiti bitnu činjenicu, izgradio sam se kao osoba samo zahvaljujući životnoj sredini, vodstvu kluba, svim trenerima, kolegama suigračima i naravno osnovnom odgoju roditelja do negdje 15. ili 16. godine života. Sve dalje je bila nadogradnja na čvrstim temeljima, snažnom karakteru, velikom životnom znanju i iskustvu te neiscrpnom energijom i žarom za daljnjim razvojem i unaprijeđenjem sebe i okoline.

Kada pogledate sliku košarke koja se igrala nekad i danas što vas veseli, a što ljuti?

– Veseli me kad vidim djecu koja se žele baviti košarkom jer je vole. Kad vidim da imaju trenere koji ih uče košarkaške elemente i pravila, a ne da ganjaju vlastite trenerske ambicije. Trenere koji se trude da vrijeme odrastanja, učenja i predanog rada iznjedri kvalitetnog budućeg košarkaša, juniora ili seniora. Danas se puno toga promijenilo i rekao bih previše rano materijaliziralo. Puno se toga zapostavlja i ubrzava u procesu odgoja djece u ranoj životnoj dobi što na žalost rezultira od ranog odustajanja bavljenja sportom do igranja zbog nečijih prevelikih očekivanja.

Preuzeli ste klub na njegovu 50. godišnjicu, s ograničenim sredstvima pokrenuli ste priču i lavovski se borite da košarka opstane u ovim iznimno teškim vremenima. Kako vidite budućnost košarke i košarkaškog kluba Gorica?

– S izuzetkom nogometa danas je kolektivni loptački sport u Hrvatskoj, a pogotovo košarka, pala na najniže moguće grane. Sustav razvoja i način financiranja je devastiran i rekao bih da trenutno ne postoji. Kad se odluči krenuti u taj sustav sa željom da doprinesete radom, znanjem i zalaganjem pomognete da se sustav razvija i ide naprijed, na žalost nemate sve relevantne podatke. Onda vam još počnu „ispadati i kosturi iz ormara”. To je trenutak gdje biraš: ostaješ li ili odustaješ. Ja i moji suradnici smo odlučili krenuti i boriti se, raditi na promjenama i unaprijeđenjima u općem društvenom interesu velikogoričke i hrvatske košarke.

Gorička košarka ima najbolji mogući potencijal za ekspanziju i razvoj s pozicije na koju je trenutno dovedena zaslugom svih mojih prethodnika i našim radom u protekle dvije sezone te skromnošću, zalaganjem i predanošću svih igrača, trenera i pratećeg osoblja. Mi svojim primjerom, načinom rada i sugestijama pokušavamo ukazati kako se može napredovati. Pokrenuli smo zamašnjak promjene i sad krećemo dalje, za prvih 53 godine KK Gorica nije loše, a uvijek se može bolje.

Danas i više nego uspješno surađujete s njemačkom autoindustrijom te kažete da ste svoje znanje kapitalizirali tako da ste ga ugradili u svoju firmu. Kako je paralelno voditi sportski kolektiv i uspješna poduzeća?

– Sve u životu ima svoje faze, od početnih teškoća i frustracija do znanja. U razvoj firme sam uložio 32 godine života. Ne samo svoga, već cijele svoje obitelji. Skoro da nema toga što nismo uspjeli premostiti i ponosan sam na ono što smo postigli. Jako dobro znam da se ne smije posustajati. Stalno moraš gledati i vidjeti širu sliku te pravovremeno i ispravno reagirati. Da će angažman u KK Gorica biti naporan i težak znao sam pošto sam svojim aktivnostima participirao mom prethodniku, kolegi Mirku Matiću. Nisam očekivao da će biti ovako naporno i teško da napravimo vidljiv i prepoznatljiv rezultat, od škole košarke preko svih mlađih selekcija do seniorske momčadi koja se natječe u dvije lige, domaćoj i međunarodnoj. No, isplatilo se. Kad započnem nešto ne odustajem lako i tada tek dolaze rezultati te uspjeh u kojima uživam.

Gdje Vidite KK Goricu kroz par godina? Koliko ste zadovoljni sadašnjim rezultatima?

– Trenutačni rezultati KK Gorica su realno fantastični s obzirom na opće okolnosti i naše interne probleme koji su nas pratili kroz ovu sezonu (roster, trener, bolesti) i s tim moramo biti više nego zadovoljni! Uz malo sportske sreće i bez vlastitih grešaka to je moglo biti i za nijansu bolje. Međutim, mi smo kao tim zadovoljni. Nadam se da ćemo do kraja ovogodišnje HT Pemijer lige svojim igrama i rezultatima potvrditi da smo u Top 5 ekipa hrvatske košarke i to isključivo s hrvatskim igračima!

Što biste poručili gradu, sponzorima i publici? Koliku podršku imate od njih?

– Sve bi ih zamolio da pročitaju ovaj intervju i da ga pokušaju razumjeti. Pozivam ih da nam se priključe u daljnjem radu i razvoju košarke u Velikoj Gorici. Našoj publici i svim zaljubljenicima u ovaj prekrasan sport poručujem: dođite u velikogoričku Gradsku sportsku dvoranu i pružite nam svoju podršku! Košarka bez publike i navijanja nije prava! Vašim prisustvom i potporom pomažete daljnjem razvoju i dajete svima do znanja da smo na dobrom putu. Košarka je više od sporta. Košarka je bila i treba ostati naš najveći ambasador u Europi i svijetu.

Zahvaljujući Vama, sportskom direktoru Ljubi Prgometu i treneru seniorske momčadi Mladenu Mikiju Starčeviću pokrenuli ste Mini ligu košarke koja je privukla djecu i roditelje nazad u klub te opet privukla svjetla reflektora na košarku. Kolika je važnost ovog projekta za klub i grad Veliku Goricu ?

– Ogroman! Pogodili smo ‘u sridu’. Djeca uživaju, roditelji zovu i žele se uključiti i pomoći na sve moguće načine. Potvrđuju se navodi iz gornjih odgovora. Velika Gorica ima potencijal u svojoj populaciji! To samo trebaju svi prepoznati i početi raditi na stvaranju adekvatnih uvjeta za normalan rad i razvoj svoje i naše djece! Grad Velika Gorica to može i mora prepoznati! Nadam se da će naša nedjeljna utakmica sa svojim posebnim prigodnim programom koji smo pripremili maksimalno pridonijeti i ubrzati sve potrebne radnje za taj prijeko potreban restart.

I za kraj, za koga navijate u nedjelju?

– Veoma jednostavno, ja sam jedan od igrača KK Gorica, igram na poziciji Predsjednika. Uvijek igram i navijam s više od 100% za svoju Goricu. Druga strana medalje su moje emocije. Empatija i prva ljubav su bile i uvijek će biti u Zadru, mjestu odakle sam napravio prve korake. Oni su me istesali, odnosno izglodali, ipak sam ja strojar prije svega. Nadam se da će moji Velikogoričani ove nedjelje u 17 sati napuniti našu malu dvoranu i sami se uvjeriti u ove moje riječi!

Sport

VIDEO Rajko izbliza: ‘Nemoguć sam kad gubim. Srećom, to se ne događa često…’

Novi trener Gorice Rajko Vidović predstavio se javnosti kroz gostovanje na klupskom YouTube kanalu, a tom je prilikom ispričao cijeli niz detalja o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali i privatnom životu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Usporedno s prvim informacijama koje su se probile u eter i ponudile njegovo ime kao novu opciju za novog trenera Gorice, pojavilo se i pitanje koje nekako i pripada našem folkloru: “Tko je sad taj?” Budući da je čovjek o kojem pričamo Rajko Vidović, takvo pitanje postavljali su svi osim okorjelih nogometnih zaljubljenika, ali i ljubitelja HNL-a iz nekih ranijih vremena.

Za sve osim njih, evo tko je Rajko Vidović, deveti trener u prvoligaškoj povijesti HNK Gorice…

Rajko Vidović krenuo je iz rodnih Zavidovića, u središnjoj Bosni, put ga je preko izbjeglištva i nogometnog odrastanja vodio prvo do Njemačke, pa onda i čakovečkog Međimurja, natrag u BiH, odnosno u Kiseljak. Tu su ga negdje vidjeli i ljudi iz Rijeke, koja je 2002. ponudila 27-godišnjem Rajku šansu u HNL-u.

– Nakon dobre sezone u Premijer ligi imao sam ponude Sarajeva i Željezničara, ali tad se javila Rijeka i odabrao sam taj put. Prva godina na kultnoj Kantridi nije bila osobita, pa sam otišao u Kamen Ingrad, zatim se vratio u Rijeku, a 2004. potpisao za NK Zagreb. Bio sam tamo dvije i pol godine, pamtim to razdoblje samo po lijepome, iako nije završilo lijepo – ukratko prepričava prvi dio svoje igračke priče Vidović, kojeg HNL romantici smatraju i ikonom, igračem koji se pamti, jer nije spadao u velike igrače, a opet se nekako izdvajao borbenošću, željom…

– Nisam bio neki veliki strijelac, više sam bio radni napadač, tako da sam sezone završavao s nekih sedam-osam golova, ali pomagao sam momčadima na druge načine. Osim prve godine u Rijeci i u Kamen Ingradu, gdje su uz mene bili Joško Popović, Zoran Zekić i takvi igrači, svugdje sam bio standardan, svugdje sam igrao – ističe Rajko.

U vrijeme kad je došao u Kamen Ingrad, još jednu romantičnu HNL postaju, Vidović je upoznao i Sergeja Jakirovića, s kojim je igrao i u Zagrebu, a nekoliko godina nakon upoznavanja bio mu je i kum na vjenčanju!

– Pitaj ga u čemu je spavao na pripremama u Medulinu kod Mile Petkovića… – glasila je Jakirova instrukcija kad je zamoljen da pomogne sa zajedničkim anegdotama.

– Da, pamtim to, kako ne – sa smiješkom odgovara Rajko.

– Kod Mile u Zagrebu imali smo četiri treninga na dan na pripremama! Prvi dan-dva još nekako i izdržiš, ali poslije toga smo promijenili metodu. Nakon treninga bih se otuširao, odmah obukao za sljedeći trening i tako se bacio u krevet, da uspijem barem malo odspavati… I kad sat zazvoni, dižeš se i ideš ravno na trening! Tad smo mislili da čovjek nije normalan, ali te sezone smo doslovno letjeli terenom, pet puta smo dobili Dinamo, triput Hajduk…

 

Epizoda u Zagrebu završila je neslavno, a i to je imalo veze s kumom Jakirom. Došlo je do problema između njega i predsjednika Medića, Vidović je stao na prijateljevu stranu i završio u – juniorima. Trenirao je tako s 32 godine sa Zagrebovim nadama i čekao bolje dane, koji su stigli nakon poziva iz Kine.

– Zove me menadžer i kaže: “Slušaj, ovi kažu da im se sviđaš, da ćeš biti kapetan!” Ja mu odgovaram da me nije briga za nikakvog kapetana, daj samo da potpišem, da se maknem iz Zagreba… I potpišem, dođem tamo, dobijem traku i odradim jako dobru sezonu, ali tad sam se odlučio vratiti kući – pamti Vidović.

Vratio se u zaprešićki Inker, a zatim i u tada drugoligašku Lokomotivu, u kojoj se okupila hrpa talentiranih klinaca poput Pivarića, Antolića, Barbarića, Tomečaka i ostalih, a vodila su ih dva “starca” na kraju karijere. Rajko Vidović i – Željko Sopić!

– Već tad smo bili sigurni da će ti dečki napraviti velike karijere i jako mi je drago što je tako ispalo, što smo im nas dvojica mogli barem malo pomoći. Jedini je problem što su nas ljudi znali često zamijeniti, ali samo zbog frizure, ne zbog igračkih kvaliteta, jer Željko je bio puno ozbiljniji igrač od mene – sa smiješkom priča trener Gorice.

Godinu dana, u poznim igračkim godinama, odradio je čak i u dalekom Vijetnamu, u nogometnoj egzotici, ali i u državi koju bi, kaže, svakom igraču preporučio. Vratio se zbog puknuća križnih ligamenata, ali i željan obitelji, djece…

Igračka karijera završila je, opet na poziv kuma Jakira, u trećeligašu iz Dugog Sela. Tamo je i preuzeo juniore, i to nakon što je Jakir otišao u Sesvete, bio je i pomoćnik Milivoju Bračunu, a zatim i samostalno vodio prvu momčad. Put ga je nakon toga vodio u Lučko, Trnje, Sesvete i na kraju u Kustošiju, s kojom je baš planirao povratak u drugi rang.

– Nakon utakmice protiv Hajduka nazvao me Mario Brkljača i moram priznati da na prvu nisam toliko ozbiljno shvatio cijelu tu priču. Imao sam ugovor s Kustošijom, imao sam dogovor s Andyjem Barom i Vladom Babićem, i zato je moj odgovor bio da se u slučaju da dođe to toga svakako prvo jave njima. Dan poslije nazvao me Bara i rekao da je sve na meni, da razumije ako želim napredovati i da mi neće stajati na putu. Hvala ljudima iz Kustošije na tome, jer bila je ovo prilika koja se ne ukazuje baš svaki dan – opisuje Rajko dane velike promjene u svom životu.

Goricu je, naravno, gledao redovito, često je i dolazio na utakmice, sjedio na tribinama, ne znajući da će dobiti priliku voditi te dečke. I jako je dobro znao gdje dolazi.

– Imao sam ove sezone dva poziv iz prvoligaša, ali promijenio sam da u tom klubu ne bih mogao napraviti pomake. Kad se otvorila opcije u Gorici, to ni u jednom trenutku nije bilo tako. Da ne vjerujem da ne mogu napraviti dobre stvari ovdje, da ne vjerujem u sebe i svoj rad, ne bih ni ovo prihvaćao, bez obzira što se radi o prvoj ligi – tvrdi Vidović.

Odmah je krenuo raditi jako, već drugog dana svog mandata zakazao je dva treninga, vrlo brzo odradio i neslužbeni debi u prijateljskom ogledu s Mariborom, a kroz sve to provlačio i puno razgovora.

– Oni koji me poznaju da sam jako zahtjevan kao trener, da mi je jako bitno kako igrači rade na treningu i na utakmici, kakav im je pristup. Kakav si na treningu, takav ćeš biti i na utakmici, zato nema i ne smije biti šparanja, a dečki to jako dobro odrađuju i zadovoljan sam – govori trener Vidović.

Njegovi bivši igrači odreda ga jako cijene i poštuju, a to će reći da uspijeva pronaći balans između “prijateljstva”, odnosno prisnog odnosa s igračima i onoga što se radi na terenu.

– Ja sam za svog igrača na raspolaganju 24 sata. Ako mogu pomoći i s privatnim problemom, tu sam, ali kad je teren u pitanju… Prvo meni leti glava! I zato jasno postavljam zahtjeve i ciljeve pred igrača, a tu nema popusta. Kad izađemo s terena, to je druga priča. Moramo biti svjesni da ovisimo jedni o drugima, da svatko mora nositi svoj dio odgovornosti, a ne da smo si mi dobri, a ti mi se šetaš po terenu… E, toga nema. Ako daješ sve od sebe na terenu, lave ti igraš, ako ne… – zastao je Vidović, jer nastavak i nije bio potreban.

I sve te misli, sve ideje i nacrte, Rajko Vidović sabire na svom posebnome mjestu. U sobici na katu dvoetažnog stana u Sesvetama ima svoj kutak, u koji ne zalazi ni supruga Josipa, ni kćerke Laura i Kjara, kao ni sin Luka, i sam nogometaš.

– Dobar je, zanimljiv igrač, igra lijevog beka ili krila… I nije baš na tatu, čini mi se da je talent za nogomet povukao s mamine strane, jer ja tehnički baš i nisam bio nešto, a on je jako dobar. Iako, kad sam mu u onih par utakmica u Trnju bio trener, znao je biti i na klupi – sa smiješkom kaže Rajko i završava:

– Moja obitelj jako mi je važna, velika su mi potpora, a pogotovo sve to prati sin. Mali je znao više detalja o igračima Gorice nego ja… Ali obitelj me jako dobro poznaje kad je nogomet u pitanju. Već kad me vide na parkingu ispred zgrade znaju jesam li pobijedio ili izgubio. Kad pobijedim, sve može, sve je dozvoljeno. Kad izgubim, treba mi neko vrijeme da se posložim. Zatvorim se u svoju sobicu, pogledam utakmicu dvaput zaredom, analiziram, razmišljam… Srećom, moram reći da mi se dosad nije često događalo da gubim.

A ništa, neka se onda tako i nastavi…

Nastavite čitati

Sport

Kvarner u Gorici: Jedan ružan rastanak, jedna tučnjava i jedinica na tablici!

Košarkaši Gorice u posljednjoj domaćoj utakmici regularnog dijela sezone u Prvoj ligi dočekuju vodeću momčad prvenstva, riječki Kvarner. Bit će s druge strane zanimljivih imena, a košarka koja će se igrati u četvrtak od 19.15 sati bit će – zabavna

Objavljeno

na

Objavio/la

Dvije su utakmice do kraja regularnog dijela sezone, dvije pobjede manje od Gorice ima petoplasirani Zagreb, prvi ispod crte za ulazak u Final Four. U prijevodu, Gorica ima dvije meč-lopte za osiguravanje mjesta među četiri najbolje momčadi Prve lige, a prva je na redu u četvrtak navečer. I to protiv – lidera!

U našu Gradsku dvoranu stiže riječki Kvarner, vodeća momčad prvenstva, koja u 25. utakmicu sezone ulazi sa samo dva poraza. Oba su Riječani doživjeli u sudarima s Vrijednosnicama Osijek, drugog sastava prvenstva, koji je jedan od svoja tri poraza, daleko najuvjerljiviji, doživio upravo u Velikoj Gorici.

Gorica, s druge strane, na trećemu mjestu ima sedam poraza, ali i 15 pobjeda, uključujući i onu kod Omiša proteklog vikenda. Upravo je taj trijumf značajno smanjio pritisak na Goričane uoči utakmice u kojoj mogu uživati i pokazati što znaju. A onda u posljednjem kolu, trebalo ili ne, odraditi posao protiv Podstrane, koja je već ispala iz lige.

– Nakon jako bitne pobjede u Omišu rasterećeni dočekujemo Kvarner. Znamo da je Kvarner jako kvalitetna momčad, dobro popunjena na svim pozicijama, tako da očekujemo tvrdu i jaku utakmicu. Mi ćemo se dobro pripremiti i dat ćemo sve od sebe da s barem jednom pobjedom u zadnja dva kola i teoretski osiguramo doigravanje – kaže Vito Porobić, prvi gorički strijelac ove sezone s 15 koševa u prosjeku.

Imao je nedavno posla s 38-godišnjim Krunom Simonom, u posljednjoj domaćoj utakmici, a ovoga puta čekat će ga obračuni s igračem za kojeg je Simon – klinac. Siniša Štemberger ima 45 godina, iza njega je bogata i uspješna karijera, a mnogi će ga se možda sjetiti iz ružne epizode u vrijeme kad je igrao za Split, onog obračuna s Rawlejem Marshallom, Amerikancem koji je u to doba nosio dres Cibone.

Uz Štembergera, u rosteru Kvarnera ima još ponešto zvučnih imena, kao što su 33-godišnji Marjan Čakarun, iza kojeg je inozemna karijera, ali i Toni Jelenković, lani igrač Gorice, koji se s klubom nije rastao u osobitim odnosima. U najmanju ruku… Sve u svemu, kvalitetna i iskusna momčad koja će biti veliki izazov za Goričane.

– Kvarner od početka sezone ima izraženu ambiciju ulaska u Premijer ligu, posložili su jako dobru i iskusnu momčad i trenutno su vodeća momčad na tablici. Međutim, mi igramo pred našom publikom i dat ćemo sve od sebe da odigramo što bolju utakmicu. Zato bih ovim putem pozvao naše navijače da nam s tribina Gradske sportske dvorane pruže maksimalnu podršku – pozvao je trener Gorice Miron Češkić, jedan od glavnih potpisnika svih ovosezonskih lijepih trenutaka seniorske momčadi.

I nije slučajno da je pozvao ljude na tribine, jer ovdje se radi o oproštaju od regularnog dijela sezone. Ovo je posljednja domaća utakmica, uz to još i derbi, a na terenu će biti dečki koji su ovom sezonom zaslužili barem komadić pozornosti. I ako išta možemo garantirati, to bi bilo: igrat će se zabavna košarka!

Zato, vidimo se na tribinama…

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ema, Antonija, Edita, Leonardo i Tena prvi su gorički sportski stipendisti

Po prvi puta u svojoj povijesti stipnedije je dodijelila Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice.

Objavljeno

na

Objavio/la

Po prvi puta u svojoj povijesti Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice dodijelila je stipendije mladim sportašima. Imena koja će ostati zapisana u povijesti su Ema Filković iz Karate kluba Velika Gorica, Antonija Jozepović iz Odbojkaškog kluba Velika Gorica, Edita Zvonarić iz Judo kluba Pinky, Leonardo Kovačić iz Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 i Tena Pereković iz Judo kluba Kokica, a koji će mjesečno godinu dana dobivati po 100 eura.

– Ovo je jedan veliki iskorak u našem gradu jer smo konačno krenuli u proces stipendiranja najboljih mladih i talentiranih sportaša. Nastavit ćemo s ovim stipendijama i iduće godine, nadam se u duplo većem broju, ali i da će to postati jedan standard da što više vrhunskih sportaša nagradimo te im olakšamo put u sportovima kojima se bave – naglasio je gradonačelnik Krešimir Ačkar prilikom svečanog uručivanja stipendija.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Goran Kovačić predsjednik goričke Zajednice športskih udruga istaknuo je kako su ove godine povećana sredstva za rad zajednice te se tako otvorila prilika i mogućnost da se realizira dugogodišnja želja – stipendiranje sportaša.

– Rastemo iz dana u dan, kako se razvija naš grad tako se razvija i naša sportska zajednica. Trenutno imamo 23 sporta, a bit će ih još i više pa će tako mladi Velikogoričani moći odabrati sport koji žele. Naši ovogodišnji stipendisti su mladi i perspektivni sportaši, ali i uzorni učenici – dodao je Kovačić.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Stipendiju će dobiti i velikogorička sportašica Ema Filković, inače juniorka Karate kluba Velika Gorica, a koja je u veljači s Hrvatskom karate reprezentacijom nastupila na Europskom prvenstvu u Gruziji.

– Ova će stipendija svima nama puno značiti te ćemo dati sve od sebe da ju opravdamo, ali i da budemo još bolji – istaknula je karatistica Ema.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Veliki je ovo vjetar u leđa za naše mlade sportaše. Na ovaj način i Zajednica i Grad pokazuju da su prijatelj djece te da potiču mlade i perspektivne sportaše, a ovo im je samo dodatan poticaj za dalje da napreduju i da se još više trude uz svoje trenere koji su svakodnevno s njima na terenu – zahvalila se u ime roditelja sportaša Željka Pereković.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Na kraju, mladim stipendistima, gradonačelnik Ačkar je poručio:

– Nemojte se nikada umoriti odustati od sporta i budite ponosni na rezultate koje ste postigli.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Na svečanoj dodjeli stipendija bili su i zamjenik Neven Karas te resorna pročelnica Lana Krunić-Lukinić.

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

26.03.2024. – Dodjeljeni ugovori o stipendiranju mladim goričkim sportašima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održan najbrojniji bodovni turnir u breakingu u organizaciji PK Megablast

Objavljeno

na

Objavio/la

23.03.2024. Velika Gorica. Bodovni turnir u breakingu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Plesni klub Megablast organizirao je cjelodnevni bodovni turnir u breakingu u okviru Hrvatskog sportskog plesnog saveza (HSPS), koji je održan prošlog vikenda (subota, 23.03.2024.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.

23.03.2024. Velika Gorica. Bodovni turnir u breakingu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

23.03.2024. Velika Gorica. Bodovni turnir u breakingu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

23.03.2024. Velika Gorica. Bodovni turnir u breakingu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prema riječima Gordana Križaja, predsjednika PK Megablast, ovo je dosad bio najbrojniji breaking turnir sa 130 natjecatelja u svim uzrastima od predškolaca, osnovaca, mladeži, starije mladeži do odraslih i malih timova, u muškoj i ženskoj konkurenciji. Program je vodio predsjednik Križaj, a DJ je bio Tomislav Novosel.

23.03.2024. Velika Gorica. Bodovni turnir u breakingu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

23.03.2024. Velika Gorica. Bodovni turnir u breakingu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

23.03.2024. Velika Gorica. Bodovni turnir u breakingu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Međunarodni karakter turniru dali su gosti, natjecatelji iz Slovenije. Plasman je svojim ocjenama određivao tročlani sudački žiri. Treba spomenuti da će breaking biti pokazni sportski ples ove godine u Parizu, na ljetnim Olimpijskim igrama 2024.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Riječko zlato za goričke karatistice Emu Jukić i Katju Braicu

Na natjecanju u Rijeci ekipa iz Karate kluba Velika Gorica osvojila je osam medalja.

Objavljeno

na

Ekipa Karate kluba Velika Gorica ovog je vikenda bila aktivna na tri turnira, a najveći uspjeh postigle su u subotu Ema Jukić i Katja Braica na TAD CUP-u u Rijeci. Naime, Ema je osvojila dva zlata u uzrastima kadetkinja i juniorki, dok je Katja osvojila zlato u kategoriji juniorki.

Inače, osvojili su ukupno 8 medalja od 10 kategorija u koliko su nastupali, od čega su 3 zlata, 3 srebra i 2 bronce. Bilo je to natjecanje koje je okupilo 765 natjecatelja iz 97 klubova i sedam država.

Lucija Kirinić osvojila je dva srebra i jedno Vito Hulina, a Matea Kordić i Ema Filković okitile su se broncom.

– Zanimljivo kod ovog turnira je bila nagrada organizatora pobjednicima svih muških i ženskih juniorskih kategorija u iznosu od 150 eura te prijenos finala Sportske televizije na kraju turnira tri najteže juniorske kategorije – istaknuli su iz Kluba.

 

Nastavite čitati

Reporter 435 - 28.03.2024.

Facebook

Izdvojeno