Sport
Kopra se vraća kući: ‘Gorica mi je najljepši dio karijere, ali moj Radnik će pokušati…’
Miroslav Koprić (38) bio je golman Gorice u prvih šest sezona postojanja kluba, ostavio dubok trag i stekao brojna prijateljstva, čak i kumstva… Danas je na golu Radnika iz Križevaca, protivnika Gorice u osmini finala Kupa u srijedu od 16.30 sati
Na prvu će zazvučati kao klasični sudar dvaju svjetova, kao nekakav nadrealni okršaj prošlosti i sadašnjosti, jer u srijedu u Velikoj Gorici igraju Gorica i – Radnik! Prizvuk nogometne romantike je snažan i naglašen, a doživljaj će se smanjiti tek nakon što spomenemo da ovaj Radnik dolazi iz Križevaca. Trenutačno drugoplasirana momčad jedinstvenog trećeg ranga stiže na Gradski stadion u okviru osmine finala Kupa, a ime koje nose nije i jedina poveznica s velikogoričkim nogometom.
S društvom iz Križevaca u naš grad, naime, stiže i dobri stari Kopra! Punim imenom Miroslav Koprić, danas 38-godišnjak, rođeni Križevčanin, ali i golman čije je ime masnim slovima upisano u povijest HNK Gorice.
– Osjećam li se kao da se vraćam kući? Pa da, definitivno se tako može reći, tako se osjećam. Bilo je to šest stvarno jako lijepih godina. Zapravo, mislim da mogu reći da su mi godine u Gorici bile najljepše razdoblje karijere, ali i života. Upoznao sam sjajne ljude, stekao puno novih prijateljstava, uživao u životu u Velikoj Gorici, a u to vrijeme mi se rodilo i prvo dijete, zbog čega mi je sve skupa još važnije, još ljepše – javio se Kopra dan prije povratka na mjesto sreće.
Još tamo u ljeto 2009., nekoliko tjedana nakon što se dogodila promjena u nogometnom životu ovoga grada, nakon što je Radnik ugašen, a Gorica pokrenuta, zazvonio mu je mobitel.
– S druge strane bio je trener Damir Petravić. Sve se već bio dogovorio s Goricom, a kako smo se poznavali iz zajedničkih dana u Vinogradaru, pozvao me da se priključim tom novom projektu. Čuo sam se nakon toga i s predsjednikom Nenadom Črnkom, dogovorili smo sastanak, a na njemu smo sve dogovorili za tri minute. Tako to ponekad ide u životu, tri minute za šest godina… – sa smiješkom se prisjeća Koprić.
Nije ga pokolebala ni činjenica da je jedna nova priča na samom začetku, čak dapače.
– Uvijek sam volio ulaziti u nešto novo, nikad nisam imao tu vrstu kočnica. Zato mi je i bilo toliko lako prihvatiti ponudu Gorice, pogotovo s obzirom na to da sam se i raspitao o predsjedniku Črnku, da sam znao što je i kako radio u Buševcu, da sam poznavao trenera… Sve to mi je dodatno olakšalo odluku i danas sam presretan što je tako ispalo, jer potpuno sam pogodio s dolaskom u Veliku Goricu – ističe Miroslav.
Pamti i prve utakmice, pomalo traljav start u sezonu, ali i prve treninge.
– U početku je, iskreno, vladao lagani kaos, jer bilo nas je više od 40 na tim prvim treninzima. Međutim, sve se to jako brzo iskristaliziralo, oformljena je jako dobra momčad koja je u rekordnom roku postala odlična klapa. Bili su tu Damir Grlić, Saša Sabljak, Ivica Sučić, prvi kapetan Siniša Ferenček, pa Tomislav Pek, Boris Bajto, Elmar Hadžić, Damir Bogović, Mustafa Menzil, Ante Budimir, Tomo Sedmak, aktualni trener Dragovoljca Mladen Stipković, domaći dečki Igor Hajduk i Pero Milatović… – nabraja Koprić, ističući kako se s dijelom tih igrača i danas čuje, kontaktira.
Miroslav Koprić skupio je više od 170 nastupa u svojih šest velikogoričkih godina… Foto: Igor Kralj/PIXSELL
– Bio je stvarno užitak biti dio te momčadi. Uživali smo u svakom treningu i utakmici, ali i druženjima izvan terena. Često smo imali i team buildinge, puno vremena provodili zajedno, a klub je po svemu bio debelo iznad razine treće lige. Doduše, u tim prvim razgovorima pričalo se da ćemo krenuti od druge lige, da bi me predsjednik nazvao i rekao da ćemo ipak morati krenuti iz trećeg ranga. Međutim, nije mi to bilo problem, odmah sam odgovorio da nastavljamo po planu, da smo se dogovorili i da to vrijedi i dalje – priča Koprić i nastavlja:
– Ništa u toj priči nije bilo trećeligaški. Iznad te razine bila je i momčad, koja se prošetala ligom te prve sezone, ali i sve ostalo u klubu. Predsjednik Črnko okupio je oko sebe jako dobru ekipu ljudi, funkcioniralo je apsolutno sve, od vrha pa sve do nas na terenu. Momčad je imala najveću moguću podršku u svakom segmentu, od opreme, uvjete, financija… U to je vrijeme pogotovo bilo teško u bilo kojem klubu očekivati da će po tom pitanju sve biti uredno, ali mi o plaćama nismo ni razgovarali. Znalo se kad sjeda, sve je uvijek bilo po dogovoru, kao po špagi. I već tad sam prepoznao da će se dogoditi ono što se događa posljednjih godina, da će Gorica vrlo brzo postati respektabilan prvoligaš. To se jednostavno osjetilo.
Mogla je Gorica u najviši rang ući već nakon prve drugoligaške sezone, proslavila je naslov prvaka, ali nije se dogodilo. Iz nikad do kraja razjašnjenih razloga, Gorici je te 2011. uskraćena promocija u prvu ligu.
– Slično kao i u toj trećeligaškoj, uvodnoj sezoni, prošetali smo se ligom i nakon ulaska u drugu ligu. Bili smo novi u tom društvu, nepoznanica za sve osim za nas same. Ostali smo na okupu, a kako smo već kao trećeligaši igrali prijateljske utakmice s prvoligašima poput Slaven Belupa ili Intera, s kojima smo bili ravnopravni, znali smo da možemo jako puno, da vrijedimo. To smo i dokazali na terenu, šteta samo što nam nije omogućeno da napravimo i taj dodatni iskorak – žali Kopra i godinama poslije.
– Mi smo tog ljeta već i započeli pripreme za prvu ligu, krenuli s treninzima, da bi nakon tjedan dana stigla odluka da od svega neće biti ništa. I opet smo otišli na kraći odmor, pa se opet okupili desetak dana poslije i nastavili s pripremama za novu drugoligašku sezonu. Govorio je već tad predsjednik Črnko da je tako možda i bolje, da možda i nismo u tom trenutku bili spremni za takvu vrstu izazova, ali poznavajući njegovu sposobnost, način na koji radi, siguran sam da bi on i tad uspio to izvući, da bi stvar klapala slično kao što je klapala od 2018. do danas, kad je Gorica konačno došla tamo gdje pripada. I postala jedan zaista respektabilan prvoligaš, klub koji se bori za Europu…
Nakon te sezone krenula je faza stabilizacije u drugoligaškom društvu, a Koprić je bio konstanta u toj priči. Prvo vrijeme je putovao svaki dan iz Križevaca, da bi se tijekom druge goričke godine odlučio preseliti u naš grad, postati Velikogoričanin, skućen u stanu u braniteljskim zgradama u Kromosovom naselju. Toliko je uživao ovdje da je sa suprugom ozbiljno razmišljao i o kupnji kuće u Velikoj Gorici, o trajnom preseljenju, ali do te odluke ipak nije došlo.
A šest godina nakon dolaska došlo je do rastanka. U ljeto 2015. sam je došao do predsjednika i zamolio ga za raskid ugovora.
– Da, otišao sam svojevoljno, na vlastitu inicijativu, ali bez ikakvih repova. Imao sam u tom trenutku neke ponude iz inozemstva, obećavali su mi da će sve biti riješeno čim izađem iz ugovora s Goricom, ali ta se obećanja nisu ostvarila. Otišao sam nakon toga u Lučko na pola sezone, pa na zimu ipak otišao van, na Maltu, u Birkirkaru – prisjeća se Koprić pa dodaje:
– Rastanak s Goricom bio je maksimalno korektan, ostali smo u toliko dobrim odnosima da se i danas čujem s predsjednikom Črnkom. Uostalom, tom čovjeku sam jako zahvalan na svemu što je učinio za mene. Neću pretjerati ako kažem da mi je bio kao drugi otac! Bio mi je uvijek na raspolaganju, spreman pomoći, pogotovo nakon što sam se preselio u Veliku Goricu. Dolazio je i do nas doma, u svakom trenutku dokazivao da je uvijek tu za nas, a to su stvari koje ostaju, koje izuzetno cijenim. I zato je naš odnos, slobodno to mogu reći, u tim godinama prerastao i u prijateljstvo.
Nakon Gorice, Koprić je branio za maltešku Birkirkaru, Lučko, HAŠK i Međimurje, a od ljeta 2021. je u Radniku iz Križevaca
Međutim, daleko od toga da je to i jedino prijateljstvo koje je ostalo.
– Ma naravno, puno me toga veže s Goricom. Evo, baš me zvao Nindža, malo podbada uoči ove naše utakmice, čujem se i sa Zigijem Hajdukom, a s Hrvojem Jančetićem sam i kum. Točnije, kum sam njegovom sinu Luki. Kad sam zadnji put bio u Gorici? Evo, prošli tjedan, baš je Luki bio rođendan, pa smo se družili… Često s obitelji navraćam u Goricu, imamo dovoljno razloga. Stalno sam u kontaktu i sa Sinišom Klafurićem, čovjekom koji ima ogromne zasluge za moj napredak, za cijelu moju karijeru. Moje odlične partije u Gorici velikim su dijelom i njegova zasluga. Klaf je odlična osoba, odličan trener, o njemu apsolutno sve najbolje – nabraja goričke prijatelje Kopra, koji je već treću sezonu stacioniran u svojim Križevcima.
– Razmišljao sam čak i o prekidu karijere, zato sam se i vratio kući, našao posao, ali ispalo je da se i ovdje složila jedna jako lijepa priča. Klub su preuzeli novi ljudi, mlada ekipa, sve su posložili i organizirali baš kako treba, klub su s niskim razina doveli u vrh trećega ranga, a sad i do osmine finala Kupa. Doma nismo izgubili dvije i pol godine, sve do ove subote i Jadrana iz Ploča, a u klubu je atmosfera vrhunska. Na utakmice nam dolazi oko tisuću ljudi, daleko smo najgledaniji domaćin u ligi, a još sam i doma, u svome gradu… Radim u firmi dopredsjednika kluba, bavimo se prodajom materijala fasade i suhu gradnju, tako da uživam u svemu. Kombiniram to s nogometom i kad god mi padne napamet da završim karijeru, shvatim da poludim nakon dva tjedna bez nogometa.
Dva dana prije Božića proslavit će 39. rođendan, ozbiljne su to nogometne godine, čak i za golmane, ali ozbiljan je i značaj Miroslava Koprića za križevački Radnik. U srijedu od 16.30 sati bit će posljednja prepreka napadačima Gorice, kluba čiji je veliki navijač.
– Jesam, baš aktivno pratim Goricu otkad je ušla u prvu ligu i definitivno mogu reći da sam navijač. Tresao sam se prošle sezone, stvarno nije izgledalo dobro u nekim trenucima, ali nekako sam ipak vjerovao da će ta priča dobro završiti, da neće doći do ispadanja iz lige. Na kraju se Gorica spasila i to me baš razveselilo, jer zaista je osjećam kao svoj klub – kaže Koprić pa se okreće međusobnom okršaju u srijedu.
– Što se nas tiče, idemo uživati! Ovo nam je nagrada za cjelokupni naš trud uložen prošle i ove sezone, nagrada za sve u klubu. Došli smo do prilike da igramo na prvoligaškom stadionu, protiv renomiranog prvoligaša, i u svemu tome treba uživati. Gorica je veliki favorit, naravno da jest, ali to ne znači da ćemo doći na izlet. Napravit ćemo sve što je u našoj moći da pokušamo iznenaditi, jer ovo je ipak Kup, a tu je sve moguće. Idemo probati! Izbacili smo u prošlom kolu Šibenik, također velikog favorita, potajno smo se nadali da možemo doći do sljedeće stepenice i na kraju se ostvarilo. Tako ćemo razmišljati i ovoga puta. Idemo igrati, idemo pokušati – zaključio je Koprić.
Više od osam godina nakon odlaska iz Gorice, vraća se na poznati stadion, u jako dobro poznati grad, u okruženje u kojem je uživao. U okršajima s goričkim ofenzivnicma, nadamo se, ove srijede neće uživati…
Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pioniri HNK Gorica su u 24. kolu Prve nogometne lige pobijedili NK Varaždin rezultatom 2:1 golovima Aranha Elisandro Kožine i Francis Chinedu Echue te tako 16. pobjedom povećali prednost na vodećoj poziciji.
Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 26.04.2024. Prva NL Pioniri-24.kolo: HNK Gorica-NK Varaždin 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica dva kola prije kraja prvenstva ima prednost od 7 bodova ispred Hajduka i Lokomotive (oba kluba imaju utakmicu manje odigranu) i s 55 bodova nalazi se pred osvajanjem titule državnog prvaka!! Gorica u idućem kolu igra kao gost protiv Solina (11. mjesto s 15 bodova), a u posljednjem 26. kolu igra doma protiv Rijeke (7. mjesto s 37 bodova). Dovoljna su joj minimalno tri boda (možda čak i manje) da nakon 26 utakmica osvoji 1. mjesto!
Galerija fotografija
Prva nogometna liga – Pioniri 2023./2024., 24. kolo
HNK Gorica –NK Varaždin 2:1 (1:1)
Velika Gorica. Gradski stadion (teren s umjetnom travom). Gledatelja 100. Petak, 26.04.2024., 11 sati. Sudac: Zvonimir Radinić (Karlovac). Pomoćni suci: Igor Marić (Sisak) i Roberto Jakovac (Karlovac). Delegat: Antonio Pavlečić (Zagreb). Strijelci: 1:0 – Kožina (5), 1:1 – Mikulčić (15), 2:1 – Echue (61-11m). Isključenje: Luka Čolić (70.+2 – dvije opomene).
GORICA: Karkachov, Čolić (cap.), Kožina, Radujković (od 67. Čagalj), Župetić (od 52. Rezek), Miholić (od 67. Prahir), Cindrić (od 60. Hranilović), Echue (od 67. Šebek), Bilobrk, Frigan, Drčelić (od 67. Miletić). Trener: Boris Trivunov.
VARAŽDIN: Cigula, Hrelec, Vugrin, Debelec, Mikulčić (od 70.+2 Večković), Flinčec (od 46. Levanić), Leljak (od 36. Benko), Babok, Stojaković, Habek (od 44. Pavlina), Stamenković. Trener: Josip Brezovec.
Redoslijed nakon 24. kola: 1. HNK Gorica 55 (24 16 7 1 50:19), 2. HNK Hajduk 48 (23 13 9 1 39:10), 3. NK Lokomotiva 48 (23 14 6 3 40:16), 4. GNK Dinamo 46 (23 15 1 7 55:29), 5. NK Osijek 45 (23 13 6 4 38:21), 6. Rudeš 41 (24 11 8 5 37:24), …
Sport
Sve o Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča uskoro u emisiji ‘Mi živimo za nogomet’
Govorilo se o aktualnoj situaciji u klubu, ali i ostalim zanimljivostima.
U četvrtak 25. travnja bilo je vrlo zanimljivo popodne na stadiončiću Dinama Hidrel u Novom Čiču. Televizija Arena sport najavila je dolazak kako bi svoje gledatelje upoznala o djelovanju čisto amaterskog nogometnog kluba iz turopoljske ravnice čiji ljubitelji nogometa se ponose svojim prvoligašem HNK Goricom. Predstavnica i voditeljica Arena sport TV-a bila je mlada i vrlo simpatična Marija Bjelivuk te dostupan svim informacijama snimatelj Vladek Feltrin.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Najprije je vođen razgovor s legendom kluba Josipom Đuksi koji je već u devetom desetljeću a koji se rado prisjetio dana od samog osnutka kluba. O aktualnoj situaciji oko vođenja Dinama Hidrel, koje nije nimalo jednostavno, govorio je predsjednik Dinama Čiče Željko Hemen.
Domaći trener seniora Mario Paviša otkrio je svoj nogometni životni put od Dinama Zagreb, Radnika iz Velike Gorice do povratka u matični Dinamo Čiče za koji danas živi. Spomenuo je Paviša i najbolju generaciju u povijesti kluba koja je 80-tih minulog stoljeća u tri godine zaredom napredovala tri ranga do ondašnje Regionalne lige, danas možda 3. HNL (Zagorec Krapina, Moslavina Kutina, Kurilovec, Samobor, Rudeš, Končar Zagreb, Ponikve..).
Sportski direktor Krešo Đuksi, sin prvospomenutog Josipa Đuksi, govorio je o aktualnoj situaciji u Dinamu što se igrača tiče, rezultata koji nisu imperativ pod svaku cijenu, forsiranju domaćih igrača, školi nogometa..
Voditelj škole nogometa Marijan Milanščak morao je istaknuti sve selekcije i brojnu djecu mlade nogometaše jer Dinamo Hidrel je po kvantiteti četvrti klub pri nogometnom savezu Velika Gorica. Na kraju su trening odradile dvije selekcije mlađih selekcija koje su u više skupina ispunile gotovo čitav glavni teren pa su gosti iz TV Arena sport mogli zadovoljno napustiti Novo Čiče. Termin emitiranja bit će poznat uskoro.
Već po običaju, mlade nogometaše na trening dovode roditelji koji su u lijepom broju s velikim zanimanjem pratili snimanje.
Fotografije: TV Arena sport
Sport
Martin u polufinalu EP-a: ‘Zadovoljan sam gdje sam na svome putu…’
Velikogorički zet Damir Martin nastupa na Europskom prvenstvu u mađarskom Szegedu, gdje je u četvrtak osvojio drugo mjesto u kvalifikacijama i izborio nastup u polufinalu u petak
Sport
Gorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…
Luka Vrzić ima samo 17 godina, i dalje je kadet, ali upravo su se navršila dva tjedna otkad je dio seniorske momčadi HNK Gorice. A to je, pokazalo se, dovoljno vremena da postane idol dječacima zaluđenima nogometom…
Na nekih dvije tisuće i tristo metara udaljenosti od Gradskog stadiona, na kojem se priča rodila, na katu jednog velikogoričkog dječjeg vrtića, dogodilo se ono što bi svi koji vole VG-sport voljeli da se pretvori u standard. Dvojica šestogodišnjaka, posloženi jedan do drugoga, crtaju. Prevladavaju crna i crvena boja, vidi se tu i nekakva brojka, pa sve skupa zaslužuje detaljniji uvid…
I doista, nije nikakva fatamorgana, dečki crtaju – dres HNK Gorice! Broj je 20, a iznad njega piše “Vrzić”.
– Čekaj, stvarno crtate dres od Luke Vrzića iz Gorice – pitamo dečke uz solidnu dozu nevjerice, jer takvo nešto donedavno je bilo nezamislivo.
– Da, Vrzić! Jesi vidio kako on jako puca, igrao je super protiv Rijeke – odgovara mali nogometni fanatik Toma, kojeg bi malo što u tom trenutku oduševilo više od rečenice koja je slijedila:
– Ja ti njega poznajem…
U dječjim očima pojavio se neki poseban sjaj.
– Stvarno? Pa jel poznaješ onda i Mitrovića? A Ndockyta? A Sekou Sagnu?
Kod ovog trećeg imena čovjek shvati da ima posla s malo drukčijim klincem, posebno nabrijanim na nogomet, na klub iz svoga grada, pa preostaje jedino dati klincu “peticu” i u sebi poželjeti da se slične scene ponavljaju što češće…
Scene koju smo, budući da ga poznajemo, prepričali i – Luki Vrziću. Klincu koji je sa 17 debitirao za prvu momčad Gorice protiv Dinama, koji je nastupio i pritom impresionirao Tomu i protiv Rijeke, koji je posljednjih desetak dana dio prve momčadi. Čuvši priču iz vrtića, Luka se samo sramežljivo nasmijao, nenaviknut na takvu vrstu pozornosti, jer do prije nekoliko mjeseci igrao je u kadetima Gorice.
Na život u seniorima pokalo se navikava.
– Da, zadnja dva tjedna u prvoj momčadi i stvarno je sve super. Dečki su me super prihvatili, dojmovi su baš odlični – kaže nam Luka, pa se prisjeća prvog dana, prvih trenutaka:
– Malo je bilo straha i treme, nisam znao kako će to sve izgledati… Pamtim da su me prvi dočekali Leš i Mitrović, s njima sam se prvima upoznao, a onda su počeli dolaziti i svi ostali… Naravno da je odmah krenula i zezancija, u stilu “šta je ovo, osnovna škola?”, ha, ha. Ali dobro, već nakon par dana sam se prilagodio i sad je već sve nekako normalno.
Trener Rajko Vidović već ga je javno pohvalio, kazao da radi fenomenalno na treninzima, a identičan dojam imaju i suigrači, koji su vrlo brzo shvatili da im “mali iz osnovne škole” može parirati, nositi se i s puno starijima i iskusnijima. S druge strane, treneri iz omladinske škole reći će da se radi o izrazito karakternom mladom igraču, klincu koji se ničega i nikoga ne boji, ali naravno da je u početku bilo impresioniranosti.
– Ovo je ostvarenje snova. Jedan dan gledaš te igrače na TV-u, čitaš o njima na internetu, a sad si s njima u svlačionici… Cijeli život sam radio za to, ovo sam čekao, naravno da ti ne može biti svejedno – priznaje Luka, koji je debitirao u posebnim uvjetima.
Na tribinama Gradskog stadiona tog 13. travnja bilo je više od 5700 ljudi, tisuće Bad Blue Boysa, a na terenu aktualni prvak države.
– To je bilo nestvarno. Taj osjećaj, ta atmosfera na tribinama… Poklopilo se da je baš na moj debi pao rekord stadiona, da je s druge strane bio Dinamo, sve skupa stvarno nezaboravno – govori Vrzić.
Dečko iz Borovja svoj nogometni put vezao je upravo uz Dinamu, u čijoj je akademiji proveo sedam godina, da bi u Veliku Goricu došao u ljeto 2022. nakon sezone u Rudešu.
– Čim sam došao, super sam prihvaćen. Prvo sam došao u kadete, pa sam igrao HNL s godinu starijom generacijom, a ove sezone bio sam i kapetan kadeta. U drugi dio sezone ušao sam s juniorima, što je također prošlo odlično, a zadnjih 15-ak dana sam sa seniorima. Sve ide jako lijepo, imam podršku od obitelji, ali i od prijatelja. Sve ih zanima, sve pitaju…
Ponekoj minuti nada se i u utakmici protiv Osijeka u nedjelju, a dan poslije priključit će se U-17 reprezentaciji. Standardni je reprezentativac, dio momčadi koju vodi Marijan Budimir, koja je izborila nastup na Euru na Cipru krajem svibnja i početkom lipnja, pa je pozvan i na kratko okupljanje sljedećeg tjedna, posljednje uoči priprema za Euro.
– Imamo trening kamp od tri dana, koji je završiti utakmicom protiv juniora Dinama u srijedu – kaže Luka pa nastavlja:
– Prvi poziv dobio sam u rujnu i od tad sam stalo s reprezentacijom. U početku se i tu trebalo uklopiti, ali sa svakom sljedećom akcijom osjećam se sve bolje s tim dečkima.
Prema svemu sudeći, Vrzić je vrlo blizu i odlaska na Europsko prvenstvo, a dosadašnja iskustva kažu da će ga se koristiti na desnome boku, odnosno desnom krilu. Iako…
– Ako se mene pita, ja sam polušpica. Desetka. Tu se najbolje osjećam – zaključuje 17-godišnji Vrzić, glavni lik goričke nogometne priče koja bi mogla poslužiti kao model za budućnost.
Talentiran, karakteran, sa šansom u pravo vrijeme, s kvalitetom da šansu iskoristi. I da, evo, postane heroj dječice u vrtićima…
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Susret dva četveroligaša Gradića i Bana Jelačića u četvrtfinalu Kupa Grada Velike Gorice (srijeda, 24.04.2024.) završen je neodlučeno rezultatom 2:2, tako da je odluka o polufinalisti pala nakon udaraca sa 11m. Gradići su bili uspješniji i sada čine kvartet polufinalista zajedno s Kurilovcem, Lukavcem i Poletom (Buševec).
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na odlično pripremljenom terenu u prvom poluvremenu prikazano je manje-više taktičko nadmudrivanje u kojem su domaći bili bolji i propustili su dvije velike prigode za pogodak, a pogodili su i okvir vrata.
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početkom drugog poluvremena trener Hrvoje Jančetić uveo je u igru svoje startere i situacija na travnjaku se promijenila, ali su domaći ipak pogotkom Barossa došli u vodstvo. Izjednačenje je stiglo u 72. kada je Hrvoje Krstanović nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Pet minuta kasnije Luka Artuković poentira za 1:2, ali domaći preko Stjepana Pralasa poravnavaju na 2:2. Odluka je pala u raspucavanju penala.
Galerija fotografija
Kup Grada Velike Gorice 2024., 3. kolo
NK Gradići – NK Ban Jelačić (Vukovina) 2:2 (0:0), 7:6 – 11m
Velika Gorica, Gradići. Igralište: ŠRC Gradići. Gledatelja: 50. Srijeda, 24.04.2024., 17:30 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Alen Sučec i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Darko Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Baross (55), 1:1 – Krstanović (72-ag), 1:2 – Artuković (77), 2:2 – Pralas (83).
GRADIĆI: Božurić, Raković, Belčić (od 70. Lovrić), Božić, Donahue (od 58. Koleš), Pralas, Vojnić, Baross, Budimir (cap.)(od 58. Preradović), Bencalić, Krstanović. Trener: Zoran Tomčić.
BAN JELAČIĆ: Buđak, Mikulčić (od 64. Hrženjak), A.Nikić, Bubalo (46. Maslač), Augustić (od 64. Artuković), M.Nikić (od 46. Song), Klasnić, Vuksanović (od 64. M.Memić), N.Memić, Koprivčić, Nezirović (od 38. Milatović). Trener: Hrvoje Jančetić.
-
HOTNEWSprije 4 danaU Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
-
HOTNEWSprije 2 danaIz Francuske u Veliku Goricu stižu Rafali, očekuje se pojačana buka i promet oko Zračne luke
-
CityLIGHTSprije 6 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 5 danaUskoro kreću isplate povrata poreza, provjerite svoj pretinac u sustavu eGrađani
