Povežite se s nama

Sport

Kopra se vraća kući: ‘Gorica mi je najljepši dio karijere, ali moj Radnik će pokušati…’

Miroslav Koprić (38) bio je golman Gorice u prvih šest sezona postojanja kluba, ostavio dubok trag i stekao brojna prijateljstva, čak i kumstva… Danas je na golu Radnika iz Križevaca, protivnika Gorice u osmini finala Kupa u srijedu od 16.30 sati

Objavljeno

na

Na prvu će zazvučati kao klasični sudar dvaju svjetova, kao nekakav nadrealni okršaj prošlosti i sadašnjosti, jer u srijedu u Velikoj Gorici igraju Gorica i – Radnik! Prizvuk nogometne romantike je snažan i naglašen, a doživljaj će se smanjiti tek nakon što spomenemo da ovaj Radnik dolazi iz Križevaca. Trenutačno drugoplasirana momčad jedinstvenog trećeg ranga stiže na Gradski stadion u okviru osmine finala Kupa, a ime koje nose nije i jedina poveznica s velikogoričkim nogometom.

S društvom iz Križevaca u naš grad, naime, stiže i dobri stari Kopra! Punim imenom Miroslav Koprić, danas 38-godišnjak, rođeni Križevčanin, ali i golman čije je ime masnim slovima upisano u povijest HNK Gorice.

– Osjećam li se kao da se vraćam kući? Pa da, definitivno se tako može reći, tako se osjećam. Bilo je to šest stvarno jako lijepih godina. Zapravo, mislim da mogu reći da su mi godine u Gorici bile najljepše razdoblje karijere, ali i života. Upoznao sam sjajne ljude, stekao puno novih prijateljstava, uživao u životu u Velikoj Gorici, a u to vrijeme mi se rodilo i prvo dijete, zbog čega mi je sve skupa još važnije, još ljepše – javio se Kopra dan prije povratka na mjesto sreće.

Još tamo u ljeto 2009., nekoliko tjedana nakon što se dogodila promjena u nogometnom životu ovoga grada, nakon što je Radnik ugašen, a Gorica pokrenuta, zazvonio mu je mobitel.

– S druge strane bio je trener Damir Petravić. Sve se već bio dogovorio s Goricom, a kako smo se poznavali iz zajedničkih dana u Vinogradaru, pozvao me da se priključim tom novom projektu. Čuo sam se nakon toga i s predsjednikom Nenadom Črnkom, dogovorili smo sastanak, a na njemu smo sve dogovorili za tri minute. Tako to ponekad ide u životu, tri minute za šest godina… – sa smiješkom se prisjeća Koprić.

Nije ga pokolebala ni činjenica da je jedna nova priča na samom začetku, čak dapače.

– Uvijek sam volio ulaziti u nešto novo, nikad nisam imao tu vrstu kočnica. Zato mi je i bilo toliko lako prihvatiti ponudu Gorice, pogotovo s obzirom na to da sam se i raspitao o predsjedniku Črnku, da sam znao što je i kako radio u Buševcu, da sam poznavao trenera… Sve to mi je dodatno olakšalo odluku i danas sam presretan što je tako ispalo, jer potpuno sam pogodio s dolaskom u Veliku Goricu – ističe Miroslav.

Pamti i prve utakmice, pomalo traljav start u sezonu, ali i prve treninge.

– U početku je, iskreno, vladao lagani kaos, jer bilo nas je više od 40 na tim prvim treninzima. Međutim, sve se to jako brzo iskristaliziralo, oformljena je jako dobra momčad koja je u rekordnom roku postala odlična klapa. Bili su tu Damir Grlić, Saša Sabljak, Ivica Sučić, prvi kapetan Siniša Ferenček, pa Tomislav Pek, Boris Bajto, Elmar Hadžić, Damir Bogović, Mustafa Menzil, Ante Budimir, Tomo Sedmak, aktualni trener Dragovoljca Mladen Stipković, domaći dečki Igor Hajduk i Pero Milatović… – nabraja Koprić, ističući kako se s dijelom tih igrača i danas čuje, kontaktira.

Miroslav Koprić skupio je više od 170 nastupa u svojih šest velikogoričkih godina… Foto: Igor Kralj/PIXSELL

– Bio je stvarno užitak biti dio te momčadi. Uživali smo u svakom treningu i utakmici, ali i druženjima izvan terena. Često smo imali i team buildinge, puno vremena provodili zajedno, a klub je po svemu bio debelo iznad razine treće lige. Doduše, u tim prvim razgovorima pričalo se da ćemo krenuti od druge lige, da bi me predsjednik nazvao i rekao da ćemo ipak morati krenuti iz trećeg ranga. Međutim, nije mi to bilo problem, odmah sam odgovorio da nastavljamo po planu, da smo se dogovorili i da to vrijedi i dalje – priča Koprić i nastavlja:

– Ništa u toj priči nije bilo trećeligaški. Iznad te razine bila je i momčad, koja se prošetala ligom te prve sezone, ali i sve ostalo u klubu. Predsjednik Črnko okupio je oko sebe jako dobru ekipu ljudi, funkcioniralo je apsolutno sve, od vrha pa sve do nas na terenu. Momčad je imala najveću moguću podršku u svakom segmentu, od opreme, uvjete, financija… U to je vrijeme pogotovo bilo teško u bilo kojem klubu očekivati da će po tom pitanju sve biti uredno, ali mi o plaćama nismo ni razgovarali. Znalo se kad sjeda, sve je uvijek bilo po dogovoru, kao po špagi. I već tad sam prepoznao da će se dogoditi ono što se događa posljednjih godina, da će Gorica vrlo brzo postati respektabilan prvoligaš. To se jednostavno osjetilo.

Mogla je Gorica u najviši rang ući već nakon prve drugoligaške sezone, proslavila je naslov prvaka, ali nije se dogodilo. Iz nikad do kraja razjašnjenih razloga, Gorici je te 2011. uskraćena promocija u prvu ligu.

– Slično kao i u toj trećeligaškoj, uvodnoj sezoni, prošetali smo se ligom i nakon ulaska u drugu ligu. Bili smo novi u tom društvu, nepoznanica za sve osim za nas same. Ostali smo na okupu, a kako smo već kao trećeligaši igrali prijateljske utakmice s prvoligašima poput Slaven Belupa ili Intera, s kojima smo bili ravnopravni, znali smo da možemo jako puno, da vrijedimo. To smo i dokazali na terenu, šteta samo što nam nije omogućeno da napravimo i taj dodatni iskorak – žali Kopra i godinama poslije.

– Mi smo tog ljeta već i započeli pripreme za prvu ligu, krenuli s treninzima, da bi nakon tjedan dana stigla odluka da od svega neće biti ništa. I opet smo otišli na kraći odmor, pa se opet okupili desetak dana poslije i nastavili s pripremama za novu drugoligašku sezonu. Govorio je već tad predsjednik Črnko da je tako možda i bolje, da možda i nismo u tom trenutku bili spremni za takvu vrstu izazova, ali poznavajući njegovu sposobnost, način na koji radi, siguran sam da bi on i tad uspio to izvući, da bi stvar klapala slično kao što je klapala od 2018. do danas, kad je Gorica konačno došla tamo gdje pripada. I postala jedan zaista respektabilan prvoligaš, klub koji se bori za Europu…

Nakon te sezone krenula je faza stabilizacije u drugoligaškom društvu, a Koprić je bio konstanta u toj priči. Prvo vrijeme je putovao svaki dan iz Križevaca, da bi se tijekom druge goričke godine odlučio preseliti u naš grad, postati Velikogoričanin, skućen u stanu u braniteljskim zgradama u Kromosovom naselju. Toliko je uživao ovdje da je sa suprugom ozbiljno razmišljao i o kupnji kuće u Velikoj Gorici, o trajnom preseljenju, ali do te odluke ipak nije došlo.

A šest godina nakon dolaska došlo je do rastanka. U ljeto 2015. sam je došao do predsjednika i zamolio ga za raskid ugovora.

– Da, otišao sam svojevoljno, na vlastitu inicijativu, ali bez ikakvih repova. Imao sam u tom trenutku neke ponude iz inozemstva, obećavali su mi da će sve biti riješeno čim izađem iz ugovora s Goricom, ali ta se obećanja nisu ostvarila. Otišao sam nakon toga u Lučko na pola sezone, pa na zimu ipak otišao van, na Maltu, u Birkirkaru – prisjeća se Koprić pa dodaje:

– Rastanak s Goricom bio je maksimalno korektan, ostali smo u toliko dobrim odnosima da se i danas čujem s predsjednikom Črnkom. Uostalom, tom čovjeku sam jako zahvalan na svemu što je učinio za mene. Neću pretjerati ako kažem da mi je bio kao drugi otac! Bio mi je uvijek na raspolaganju, spreman pomoći, pogotovo nakon što sam se preselio u Veliku Goricu. Dolazio je i do nas doma, u svakom trenutku dokazivao da je uvijek tu za nas, a to su stvari koje ostaju, koje izuzetno cijenim. I zato je naš odnos, slobodno to mogu reći, u tim godinama prerastao i u prijateljstvo.

Nakon Gorice, Koprić je branio za maltešku Birkirkaru, Lučko, HAŠK i Međimurje, a od ljeta 2021. je u Radniku iz Križevaca

Međutim, daleko od toga da je to i jedino prijateljstvo koje je ostalo.

– Ma naravno, puno me toga veže s Goricom. Evo, baš me zvao Nindža, malo podbada uoči ove naše utakmice, čujem se i sa Zigijem Hajdukom, a s Hrvojem Jančetićem sam i kum. Točnije, kum sam njegovom sinu Luki. Kad sam zadnji put bio u Gorici? Evo, prošli tjedan, baš je Luki bio rođendan, pa smo se družili… Često s obitelji navraćam u Goricu, imamo dovoljno razloga. Stalno sam u kontaktu i sa Sinišom Klafurićem, čovjekom koji ima ogromne zasluge za moj napredak, za cijelu moju karijeru. Moje odlične partije u Gorici velikim su dijelom i njegova zasluga. Klaf je odlična osoba, odličan trener, o njemu apsolutno sve najbolje – nabraja goričke prijatelje Kopra, koji je već treću sezonu stacioniran u svojim Križevcima.

– Razmišljao sam čak i o prekidu karijere, zato sam se i vratio kući, našao posao, ali ispalo je da se i ovdje složila jedna jako lijepa priča. Klub su preuzeli novi ljudi, mlada ekipa, sve su posložili i organizirali baš kako treba, klub su s niskim razina doveli u vrh trećega ranga, a sad i do osmine finala Kupa. Doma nismo izgubili dvije i pol godine, sve do ove subote i Jadrana iz Ploča, a u klubu je atmosfera vrhunska. Na utakmice nam dolazi oko tisuću ljudi, daleko smo najgledaniji domaćin u ligi, a još sam i doma, u svome gradu… Radim u firmi dopredsjednika kluba, bavimo se prodajom materijala fasade i suhu gradnju, tako da uživam u svemu. Kombiniram to s nogometom i kad god mi padne napamet da završim karijeru, shvatim da poludim nakon dva tjedna bez nogometa.

Dva dana prije Božića proslavit će 39. rođendan, ozbiljne su to nogometne godine, čak i za golmane, ali ozbiljan je i značaj Miroslava Koprića za križevački Radnik. U srijedu od 16.30 sati bit će posljednja prepreka napadačima Gorice, kluba čiji je veliki navijač.

– Jesam, baš aktivno pratim Goricu otkad je ušla u prvu ligu i definitivno mogu reći da sam navijač. Tresao sam se prošle sezone, stvarno nije izgledalo dobro u nekim trenucima, ali nekako sam ipak vjerovao da će ta priča dobro završiti, da neće doći do ispadanja iz lige. Na kraju se Gorica spasila i to me baš razveselilo, jer zaista je osjećam kao svoj klub – kaže Koprić pa se okreće međusobnom okršaju u srijedu.

– Što se nas tiče, idemo uživati! Ovo nam je nagrada za cjelokupni naš trud uložen prošle i ove sezone, nagrada za sve u klubu. Došli smo do prilike da igramo na prvoligaškom stadionu, protiv renomiranog prvoligaša, i u svemu tome treba uživati. Gorica je veliki favorit, naravno da jest, ali to ne znači da ćemo doći na izlet. Napravit ćemo sve što je u našoj moći da pokušamo iznenaditi, jer ovo je ipak Kup, a tu je sve moguće. Idemo probati! Izbacili smo u prošlom kolu Šibenik, također velikog favorita, potajno smo se nadali da možemo doći do sljedeće stepenice i na kraju se ostvarilo. Tako ćemo razmišljati i ovoga puta. Idemo igrati, idemo pokušati – zaključio je Koprić.

Više od osam godina nakon odlaska iz Gorice, vraća se na poznati stadion, u jako dobro poznati grad, u okruženje u kojem je uživao. U okršajima s goričkim ofenzivnicma, nadamo se, ove srijede neće uživati…

Sport

Dvije naše tenisačice i tri tenisača na lijepom turniru u Cvjetnom

U organizaciji teniskoga kluba iTeam VG ove je nedjelje odigran HTS-ov turnir za djevojčice i dječake do deset godina, na kojem su jako dobar dojam ostavili i članice i članovi našega kluba

Objavljeno

na

Velikogorički teniski klub iTeam VG u nedjelju je bio domaćin i organizator HTS-ova turnira za mlade tenisačice i tenisače do deset godina, na kojem su igrali djevojčice i dječaci iz Zagrebačke, Karlovačke i Krapinsko-zagorske županije, a nastupilo je i pet članova našega kluba; Lucija Ešegović (10), Nika Meštrović (10), Andro Trputec (9), Ivano Radočaj (10) i Jan Troha (9).

U konkurenciji djevojčica najviše su pokazale Eva Prebežić iz TK Ogulin, koja je u finalu bila bolja od Leone Pavković iz TK Karlovac. Kod dječaka, nabolji je bio Lovro Fabac Car iz TK Karlovac, dok je drugi mjesto zauzeo Teo Kleščić iz TK Samobor 1890.

Što se tiče naših malih Velikogoričana, bio im je ovo prvi službeni turnir u kategoriji do deset godina, pri čemu su ostvarili zapažene rezultate.

Kod djevojčica, do polufinala u “srebrnoj” skupini došla je Lucija Ešegović, dok je u “brončanoj” skupini Nika Meštrović osvojila prvo mjesto i pripadajući pehar.

Kod dječaka, dvojica su završila u “srebrnoj” skupini, u kojoj je najbolji bio Jan Troha, koji je također oko vrata stavio zlatnu medalju. U istoj skupini dobar je nastup u polufinalu završio Ivano Radočaj. Andro Trputec također je kući otišao zadovoljan, osvojivši drugo mjesto u “brončanoj” skupini.

– Hvala svim tenisačima gostima na dolasku, čestitke svima na odličnoj igri i pokazanom fair playu, a našima uz čestitke želimo da vrijedno nastave trenirati i skupljati iskustvo za još bolju igru! – poručili su iz TK iTeam VG.

Nastavite čitati

Sport

Sjajan vikend za Maraton klub Velika Gorica! Uspjeh u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu

Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Maraton Klub Velika Gorica/Facebook

Tijekom vikenda 26. i 27. travnja 2025., članovi Maraton kluba Velika Gorica sudjelovali su na atletskim natjecanjima u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu, gdje su zabilježili niz odličnih rezultata. Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.

U Zagrebu su se na stadionu Mladost natjecali sportaši iz starijih kategorija, koji su pokazali širinu i uigranost tima. Nika Plepelić osvojila je 9. mjesto u bacanju koplja s hicem od 17.17 metara. U sprinterskim disciplinama, Viktor Benedetti zauzeo je 16. mjesto na 100 metara s rezultatom 12.76 sekundi, dok je Vita Plepelić bila 14. na 1000 metara (3:36.00). Ema Gilja ostvarila je 11. mjesto u utrci na 200 metara s preponama (35.48 sekundi), a Una Lovrić i Ana Bedeković također su nastupile, zauzevši 24. mjesto na 100 metara, odnosno 48. na 200 metara.

U Križevcima su mlađe kategorije kluba ostvarile niz sjajnih rezultata, a najviše se istaknula Nelli Komljenović s dvije medalje – zlatom u skoku u dalj (3.81 m) i srebrom na 200 metara (31.09 s). Patrik Buntak također je bio uspješan, osvojivši 2. mjesto na 200 metara (33.59 s) i 4. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Luka Nikšić bio je treći na 60 metara (9.76 s), dok je Emanuel Žagar zauzeo 5. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Maksim Šimek završio je četvrti na 200 metara (34.73 s), a Ivano Glodić treći na istoj dionici s vremenom 34.02 sekunde.

U štafetnim utrkama, muška štafeta 4×100 metara (Đurić, Nikšić, Šimek, Buntak) zauzela je 6. mjesto, dok je ženska postava (Maričić, Nikšić, Štriga, Komljenović) završila na 12. mjestu.

Na Polumaratonu Zrinski u Čakovcu maratonci kluba također su ostvarili zapažene rezultate. Brigita Grčić osvojila je 2. mjesto u kategoriji ŽU23 na 5 kilometara s vremenom 24:28 minuta. Petar Petrić bio je četvrti u kategoriji MU23 na 21 kilometar (1:30:52 h), dok je Ivan Barišić u kategoriji M35 osvojio 18. mjesto na istoj dionici, uz osobni napredak – poboljšanje rezultata za više od dvije minute u odnosu na prethodni polumaraton.

„Ovaj vikend potvrdio je da klub ima kvalitetne natjecatelje u svim dobnim skupinama – od mlađih kategorija, gdje Nelli Komljenović i Patrik Buntak pokazuju veliki potencijal, do starijih atletičara i maratonaca koji redovito osvajaju odlična mjesta. Nastavljamo s radom i očekujemo još uspjeha i još boljih rezultata u narednim natjecanjima”, poručili su iz kluba putem svoje Facebook stranice.

Čestitamo svim natjecateljima na njihovim uspjesima.

Nastavite čitati

Sport

Po bod došli, bod uzeli: ‘Dobro je, odigrali smo pametnu utakmicu’

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 u gostima kod Šibenika na Šubićevcu u zadnjoj utakmici 32. kola SuperSport HNL-a. Od početka je bilo jasno što je gorički cilj, a taj cilj na kraju je i ostvaren, Gorica je neporažena i šestu utakmicu u nizu

Objavljeno

na

Objavio/la

Čim je objavljena početna postava Gorice za gostovanje na Šubićevcu, nešto više od sat vremena prije nego što je lopta krenula sa centra, bilo je jasno da je trener Mario Carević odlučio – igrati na bod. Svjestan da je sedam bodova prednosti ogroman kapital, svjestan da će nakon ove utakmice ostati još samo četiri do kraja, svjestan da je njegova momčad već više puta pokazali da se zna braniti, odabrao je opciju u kojoj je važno jedino ostati neporažen. Nije posebno odvažno ni hrabro, nije ni atraktivno, ali je vrlo pragmatično i, najvažnije, učinkovito.

– Ovo je dobar rezultat za nas, s obzirom na to da smo u utrci za ostanak u ligi. Odigrali smo jednu pametnu utakmicu i na kraju smo zadovoljni s bodom – nije krio trener Mario Carević nakon što je Gorica prednost sa sedam bodova povećala na “sedam i pol”.

Naime, Gorica je oba ovosezonska domaća ogleda sa Šibenikom dobila, onaj prethodni gostujući izgubila, pa je ovaj bod i vrijedniji od samoga sebe, budući da je naša momčad sad u prednosti ukoliko dođe do identičnog broja bodova sa Šibenikom. To se, duboko vjerujemo, neće dogoditi u preostala četiri kola, ali zlu ne trebalo…

Gorica je, dakle, krenula sa četvorkom ispred Banića, ali i sa čak pet klasičnih veznih igrača, bez u posljednjim utakmicama vrlo korisnog Šlogara, te sa Filipom Čuićem kao usamljenim napadačem. Upravo je Čuić imao i jedine dvije opasne situacije za Goricu u prvom dijelu, pri čemu je prvi put zakasnio na ubacivanje zdesna, a drugi put iz teške pozicije pogodio vanjsku stranu mreže. Šibenik je, pak, bio aktivniji i poduzetniji prema naprijed u tih prvih 45 minuta, no bez izrazitih prilika.

U nastavak su i jedini i drugi ušli s istim planom, domaći strateg Rajko Vidović tražio je pobjedu koja bi ponudila nadu da su čuda do kraja moguća, a njegov kolega Carević razmišljao je samo kako sačuvati vlastiti gol. Nakon desetak minuta drugog poluvremena uveo je i još jednog stopera, Slavko Bralić zamijenio je umornog Adriona Pajazitija, junaka prethodne dvije pobjede, pa je gorički blok postao još čvršći.

Imala je Gorica u svemu tome i svoje prilike, prvo dobru preko Elezija, a zatim i kolosalnu preko Majstorovića, kojem je fenomenalnom loptom iz pozadine pronašao Matthew Steenvoorden, ali nije bilo mirnoće u realizaciji. Srećom, nije je bilo ni kod Šibenčana, čiji su pokušaji uglavnom završavali u goričkom bloku, a posljednje dvije prilike domaćina bile su i najopasnije. Prvo je pobjegao Božić, koji nije dobro pucao iz dobre pozicije, a u zadnjim sekundama zaprijetio je čak i golman Filipović, koji je došao na taj posljednji korner.

Zahvaljujući pragmatičnosti u pristupu, borbenosti cijele momčadi, ali i još jednom velikom nastupu Ivana Banića, Gorica je tako do kraja sačuvala nulu, po koju je i došla.

– Specifična utakmica, u specifičnim uvjetima, a mi smo je dobro kontrolirali. Teško je pripremiti utakmicu protiv Šibenika, jer znamo da im igra jako puno ovisi o Santiniju, koji prenosi te lopte, krcaju šesnaesteac igračima i to je teško iskontrolirati s obzirom na količinu tih ubacivanja. Uvijek nešto može “zalutati”, a mi smo bili dobri u kontroli kaznenog prostora. Ostaje žal za nekim situacija kad smo izlazili prema gore, jer mogli smo ih i bolje iskoristiti, ali unatoč tome smo zadovoljni – zaključio je Carević.

Goricu u sljedećem kolu čeka još jedno gostovanje, nakon ovoga kod posljednje momčadi prvenstva, na redu je sudar s vodećom momčadi HNL-a, s Rijekom na Rujevici. Nakon toga slijede još Hajduk doma, Slaven Belupo i gostima i na kraju Lokomotiva doma. Šibenik, s druge strane, do kraja sezone ima Varaždin i Istru u gostima te doma Rijeku i u posljednjem kolu Hajduk.

Nastavite čitati

Sport

Novi poraz rukometaša u gostima, još samo Osijek prije Zagreba u kupu

Rukometaši Gorice poraženi su 29-27 u županijskom derbiju u Rudama pokraj Samobora, čime su doživjeli četvrti uzastopni gostujući poraz. Prvenstvo će završiti idućeg vikenda protiv Osijeka doma

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije ovo dobro proljeće za rukometaše Gorice… Bitno je drukčije od jeseni, koja je dugo bila fantastična, da bi na kraju ispala tragična, jer Goričani su unatoč velikom broju nakupljenih bodova završili u Ligi za ostanak, koju u drugom dijelu sezone – odrađuju. Više ili manje uspješno, s nekoliko različitih lica i s jednom konstantom: u gostima ne ide pa ne ide…

Na otvaranju Lige za ostanak Gorica je uspjela pobijediti u Trogiru, zatim je doma pao i Metković, a tu je negdje stigla i najava da će momčad koju vodi trener Matej Mišković pokušati dobiti sve utakmice do kraja. Međutim, ništa od toga. Ni blizu. Na domaćem parketu još nekako to i funkcionira, u zadnje tri domaće utakmice upisane su dvije pobjede i remi, ali u gostima se istovremeno nižu sami porazi. Prvo minus deset kod Zameta, pa minus četiri u Osijeku, zatim minus 12 u Metkoviću, da bi za kraj došlo i posrnuće u Rudama u subotu.

Završilo je 29-27 za Rudar na posljednjem goričkom gostovanju ove sezone, u utakmici u kojoj je Gorica bila u egalu samo u prvom dijelu utakmice. Drugo poluvrijeme pripalo je domaćinu, koji je kontrolirao zbivanja na terenu, dok su Goričani neuspješno pokušavali uloviti stalni zaostatak. Na kraju nisu u tome uspjeli, nisu čak bili ni dovoljno blizu da bi ozbiljnije ugrozili pobjedu domaćina…

Maksimilijan Jurić ovoga je puta bio prvo ime Gorice, sa šest golova iz šest pokušaja, pet od pet šutirao je Jakov Dujić, pri čemu je četiri gola zabio iz sedmeraca, a četiri komada dodao je Marko Grubišić. Golman Mislav Turčić obranio je deset lopti, no sve to nije bilo dovoljno.

Domaći ogled s Osijekom u posljednjem kolu, u kojem će Goričani pokušati zadržati prvo mjesto u Ligi za ostanak, bit će i posljednja priprema za Final Four kupa, kojim će naša momčad zaključiti ovu kampanju. Bilo bi čudo da se to ne dogodi već u polufinalu, budući da će Goričani za ulazak u finale morati biti bolji od – Zagreba! Igrat će se 16. svibnja, dva tjedna nakon Osijeka u zadnjem kolu prvenstva…

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Šubićevcu: ‘Specifična utakmica, ali bit ćemo spremni na sve!’

Nogometaši Gorice zaključit će 32. kolo HNL-a gostovanjem u Šibeniku, kod posljednje momčadi lige, koja ima sedam bodova manje od Goričana. Cilj je, naravno, tu razliku povećati na okruglih deset…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je nedjelja iskorištena za kreiranje potpunog kaosa u borbi za vrh HNL-a, jer upravo to se dogodilo pobjedama Osijeka protiv Hajduka i Dinama protiv Rijeke, ponedjeljak bi bilo zgodno iskoristiti da se izbjegne kaos na dnu tablice. Barem kad je riječ o nogometašima Gorice i njihovom statusu, koje od 19.15 sati čeka utakmica koju smo dugo čekali kao “sudbonosnu”. Srećom, kad smo je konačno i dočekali, ispalo je da ta riječ baš i nije potpuno prikladna, budući da je Gorica u kudikamo boljoj poziciji nego što je bila najvećim dijelom ove sezone.

Na tome Goričani, naravno, mogu zahvaliti u prvom redu sebi samima, jer tri vezane pobjede donijele su dozu mira, stabilnosti i vjere u svoje mogućnosti uoči odlaska na Šubićevac.

– Da, činjenica je da se momčad napunila samopouzdanjem nakon te tri pobjede, ali mi smo oprezni do kraja, u svakoj utakmici, jer svaka utakmica nosi neke zamke, a mi ćemo biti spremni i na ovu sljedeću. Dobro je imati zalihu bodova, međutim sasvim sigurno se nećemo opustiti. Do kraja je još pet kola i koliko god je to malo utakmica, ne zaboravimo da je u igri još 15 bodova i da tu može biti svega. Fokusirani smo samo na svaku sljedeću utakmicu – govori trener Mario Carević.

Utakmica je ovo koju je i sam čekao, zapravo iščekivao, budući da ovo ni za njega ni za Goricu nije i ne može biti obična utakmica. Sezonu je počeo na klupi Šibenika, na kojoj će i večeras biti čovjek koji je sezonu počeo na klupi Gorice. Rajko Vidović i njegovi igrači odbijaju odustati, svjesni da bi s tri boda protiv Gorice prišli na dva boda minusa za Lokomotivom i četiri za Goricom. A to bi trebalo svakako izbjeći…

– Bit će to jedna specifična utakmica, toga smo svjesni, ali smo i spremni na sve – ističe Carević, koji će nakon dvije utakmice suspenzije opet biti na klupi, na svom radnome mjestu.

– Nedostaje mi klupa, jedva se čekam vratiti… – spremno kaže Car.

S glavnim trenerom na tribinama Gorica je s minimalnih 1-0 srušila Osijek u gostima i Dinamo na svom stadionu, a sad će ponovno svi biti zajedno.

– Ponosan sam na zajedništvo koje imamo. Svi živimo za taj cilj koji imamo, napravili smo dosta velik korak, ali zapravo i dalje nismo napravili ništa. To je tako u nogometu. Međutim, u dobrom smo ritmu, u dobroj formi, pokušat ćemo zadržati ovakvu formu i rezultate do kraja prvenstva. Ova momčad pokazala je da se sa svima može nositi, da može pobijediti čak nominalno kvalitetnije protivnike. Ponosan sam na ove igrače, ali nećemo dozvoliti da nas to poljulja, ostajemo oprezni i fokusirani na sljedeću utakmicu sa Šibenikom – ponovit će Carević.

Pobjedom na Šubićevcu, nema dvojbe, Gorica bi otklonila sve sumnje u ostanak u ligi, a ova bi tri gostujuća boda bila posebno važna iz perspektive onoga što slijedi; Rijeka u gostima, Hajduk doma, Slaven Belupo vani…

– Liga je izjednačena i nitko od favorita nema garanciju da će dobiti bilo koga, sve momčadi iz donjeg dijela pokazale su da se mogu nositi s onima koji se bore za naslov prvaka. Mi ćemo ići iz utakmice u utakmice, možemo u svakoj ponuditi nešto i stvarno mislim da možemo pobijediti svaku momčad u ovoj ligi – zaključio je trener Gorice.

U prvom ovosezonskom dolasku na Šubićevac Gorica je doživjela minimalan poraz (1-0), dok je u dvije domaće utakmice dolazila do pobjeda, što će reći da bi i jedan osvojeni bod zapravo donio jedan i pol bod u slučaju potencijalnog poravnanja sa Šibenčanima u završnici sezone. Do kojeg, uvjereni smo, neće doći…

Uz već dugo odsutne Juricu Pršira i Ivana Fiolića, neće ovom prilikom biti ni Vite Čaića, koji je isključen protiv Dinama, kao ni ozlijeđenog Matea Leša, ali u kadar se vraćaju Agon Elezi i Gregor Sikošek, a oporavio se i “načeti” Tibor Halilović. S obzirom na sve to, može se očekivati prvih 11 u otprilike ovakvom sastavu:

Banić – Mikanović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Erceg (Čuić)

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno