Povežite se s nama

Sport

Konačno, nogomet nam se vratio! Ili: Kako je jedan san postao stvarnost…

Nogometaši Gorice vratili su se aktivnostima nakon 34 dana prisilne pauze, koja je teško pala i njima, i stožeru, i ljudima iz kluba, i navijačima… Zasad se trenira u skupinama po tri igrača, treninzi su po sat vremena, a tu treba znati i koji je glavni grad Poljske…

Objavljeno

na

Sanjao sam ovaj trenutak. Doslovno. Ima tome par dana, jedne noći isprekidane plačom jednog mladića od dvadeset i nešto dana, u snovima se pojavila i ova sekvenca. Kadar u kojem dolazim na stadion, prvi put nakon odvratno duge pauze, pozdravljam drage ljude, pogledam što na terenu rade nogometaši… Za sportskog fanatika najteže kategorije, za tipa kojem u ovom ludom vremenu fali baš sve, od selskog nogometa i Lige prvaka, preko NBA-a i domaćeg prvenstva, pa sve do rukometa i tenisa, takvi snovi i nisu toliko neobični. Puno je neobičnije shvatiti da se snovi ponekad, evo, i ostvaruju.

Svanuo je ponedjeljak, oblačan i vjetrovit, ali predivan. Nakon 34 dana prisilne pauze, nakon razdoblja koje mora biti traumatično za svakog sportaša ovog svijeta, nogometaši Gorice opet su u akciji. Stigla je dozvola, mogu se vratiti treninzima, a to je definitivno najbolja moguća vijest o ovom trenutku. Nakon gotovo punih pet tjedna bez zelenog travnjaka, bez ulaska u svlačionicu, bez susreta sa suigračima, nogomet se ponovno zakotrljao.

Pod, naravno, vrlo posebnim uvjetima. Vidi se to već na ulasku na stadionu, na prvoj stanici u povratničkom obilasku mjesta koje za nekoga tko je “navučen” na HNL i na ovu goričku nogometnu priču, najdražu i najemotivniju u svijetu sporta, mora donijeti čak i nekakve leptiriće u trbuhu…

I tako, uđeš u krug stadiona, pogledaš oko sebe i vidiš – Bobija! Ovoga puta, takva je situacija, iza ograde. Bobi je, znate ga vjerojatno, jedan od najvećih navijača HNK Gorice. Na svakom gostovanju, na domaćim utakmicama sa zastavama u rukama, autor nekoliko pjesmica koje Good Boysi i Šljakeri pjevaju na utakmicama… I čovjek koji je na svakom treningu Gorice! Ali svakom!

– Na poslu i smjene dogovaram po treninzima, a znam doći i ranije ujutro da bih stigao sve završiti do treninga – objašnjavao je fanatik Bobi u danima prije nego što je počela nogometna izolacija.

Naravno da je bio tu i ovoga puta, da prvi trening nije želio propustiti čak i pod ovim uvjetima, kad je ulaz u krug stadiona zabranjen. I baš je ta scena, Bobija koji stoji s druge strane ograde, uz bicikl, slika koja jako dobro opisuje koliko je ludo i bizarno vrijeme u kojem živimo.

 

I scena broj dva, na ulazu u klupske prostorije, imala je otprilike jedna učinak. Domagoj i Roman, fizio dvojac, u društvu asistenta Ivana i sveprisutnog direktora Darka, gospona Blažiničića, sjede na ulazu, zamaskirani od glave do pete, i brinu se da pridržavanje higijenskih uvjeta bude potpuno. Igrači dolaze na trening, dezinficiraju ruke, uzmu opremu za trening pa se u skupinama po trojica dijele na dva terena.

Golmani su svoje odradili prvi, kapetan je također već tu, na ulazu, na socijalnoj distanci kudikamo većoj od dva metra, sjedi na stepenicama koje vode na kat. Priča Kristijan Kahlina kako mu je stan ozbiljno nastradao u potresu, a baš je taj traumatičan dan bio prekretnica i u životu trenera Valdasa Dambrauskasa, koji u tim trenucima vodi trening Hrvoju Babecu, Dariju Čanađiji i Michalu Maslowskom.

– Ovo mi je prvi put od potresa, gotovo mjesec dana, da razgovoram s nekim ‘face to face’. Znao sam otići u dućan, ali komunikaciju na blagajni ne smatram razgovorom. Ovo mi je doslovno prvi put. Bio sam doma, mjesec dana živio kao redovnik, otišao bih na trčanje ili izašao van, čitati knjigu na otvorenom, i to je to. I visio na telefonu. Najteže mi pada što obitelj nisam vidio već dva mjeseca, to je posebno teško… – zamišljeno mi priča Valdas nakon što je odradio i ovu rundu treninga.

Pripremio je igračima vježbe s loptom, bez ikakvog kontakta, inzistirajući da se vraćaju u formu u tehničkom smislu, ali i da vježbaju mozak, razmišljanje s loptom u nogama. Pa će tako, kao jednu od metoda, izvući i ovo…

– Babi, koji je glavni grad Poljske? – poviče trener usred vježbe, mladi Babec se zbuni, pa nakon par sekundi razmišljanja “iščupa” tu traženu Varšavu.

– Brže odgovaraj, brže – odvraća trener, a novinar u ophodnji odlazi dalje, prema istočnoj tribini.

Po novome, ona je cijela pod šarenim stolicama, stiglo se to dovršiti u ovoj pauzi, a pogled s tribine puca na Kristijana Lovrića, Aleksandra Jovičića i Marijana Čabraju, koji svoje odrađuju na glavnom terenu, pod budnim okom Valdasova pomoćnika Saše Sabljaka, ali i trenera Kurilovca Perice Vidaka.

– Dok kod nas sve miruje, a pitanje je dokad će tako biti, malo ću ovdje pomagati – objasnio je Perica, zaposlenik Gorice usred uspješnog projekta na Udarniku.

I mijenjat će se tako trojke, svatko će odraditi svojih sat vremena, gotovo isključivo s osmijehom na licu. Uživaju dečki u povratku na teren, kako i ne bi, uživaju i oni rijeki koji se još na trenutke pojave.

Kao, recimo, dobri stari Pevec. Punim imenom Franjo Kovačić, poznat po čuvenom nadimku, Pevi posebno pati u ovom vremenu. Jedan je od onih koji duže mogu izdržati pod vodom nego bez društva, ali drži se i on pravila. Njegov Caffe VAR tako ne radi, vrata su zatvorena, za stolom sjedi sam i čeka neka bolja vremena. U kojima ćemo opet naručiti kavu, a on će je donijeti s nekom od svojih opaski, bilo nogometnih, bilo društveno-filozofskih.

– Kako sam preživio sve ovo? Uh, jedva… Ali ajde, barem sam počistio sve po kući, bacio valjda kamion nepotrebnih stvari iz dvorišta, sve sredio… A i ovo sam uspio napraviti – govori dok na mobitelu pokazuje fotografiju djela vlastitih ruku, vješalice za kopačke koja je dočekala igrače u svlačionici.

A kad treninzi prođu, dođe vrijeme i za onaj drugi dio ove priče. Predsjednik Črnko i direktor Nikoličius već su prvoga dana naručili dio igrača na razgovore i dogovore o prilagodbi na novonastalu situaciju, na korekciju uvjeta u kojima smo dosad živjeli, što je u svemu ovome ipak neizbježno… I to, eto, treba odraditi, no najvažnije je ipak da se nogomet vratio na stadion. I da se ukazuje svjetlo na kraju tunela, da se sve bližim čini trenutak kad će opet krenuti i zajednički treninzi, pa onda jednog dana i utakmice. A sve ostalo će, kao i uvijek, već doći na svoje.

Za početak, super je što je jedan san postao stvarnost.

Sport

Erin Fridrih četvrta u Europi! Velikogorička hrvačica nadomak medalje u Poreču

Na Europskom prvenstvu u hrvanju na pijesku stigla do borbe za medalju i završila nadomak postolja u konkurenciji do 17 godina.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Velikogorička hrvačica Erin Fridrih osvojila je četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u hrvanju na pijesku održanom u Poreču. Članica Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 nastupila je u kategoriji do 17 godina i kroz osam borbi tijekom natjecateljskog dana stigla do same završnice turnira.

Fridrih je u jakoj međunarodnoj konkurenciji izborila polufinale, gdje je poražena od predstavnice Srbije, dok je u borbi za brončanu medalju izgubila od hrvačice iz Njemačke.

“Iako je postolje izmaklo za dlaku, biti četvrta na kontinentu nakon ovakvog niza pobjeda je rezultat vrijedan svakog divljenja”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Sport

Duplo više HNL-a u gradu: Naš stadion u novoj sezoni će imati – podstanare!

U sljedećoj sezoni HNL-a, osim Gorice, svoje će domaće utakmice na našem Gradskom stadionu igrati i nogometaši Rudeša, koji se vraćaju u društvo najboljih. Dinamo i Hajduk dolazit će u naš grad po četiri puta…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prolazi već prvi tjedan ljetne pauze za nogometaše Gorice, koji su sezonu u najvišem rangu hrvatskog nogometa završili na sedmome mjestu i time bez većih poteškoća osigurali i devet uzastopnu sezonu u elitnom društvu. Brzo će odmor i završiti, prvo okupljanje trener Mario Carević zakazao je za 22. lipnja na našem Gradskom stadionu, koji će se također morati jako dobro pripremiti, jer ono što slijedi je – dvostruko više nogometa!

Naime, u petak će NK Rudeš odigrati svoju posljednju utakmicu u sezoni SuperSport 1. NL, odnosno drugog ranga, u kojem je društvo sa zagrebačkog zapada osiguralo naslov prvaka kolo prije kraja, pobjedom u Dugopolju. Ovog će petka tako Rudešani odraditi i posljednji meč sezone sa Sesvetama na svom igralištu, a onda će krenuti pripreme za nastup u SuperSport HNL-u, kojeg na svom igralištu neće moći igrati.

Budući da je stadion u Kranjčevićevoj u izgradnji, budući da na Maksimiru igraju Dinamo i Lokomotiva, Rudeš je kao jedinu moguću opciju odabrao – Veliku Goricu. I naš Gradski stadion. Svi uvjeti već su dogovoreni, a kad sezona i definitivno završi, bit će potpisan ugovor o najmu stadiona za domaće utakmice Rudeša u HNL-u.

U tom će ugovoru stajati da NK Rudeš ima pravo koristiti glavni teren, svlačionice i dio uredskih prostorija potrebnih za organizaciju utakmice, dok upotreba semafora i pozicije za službenog spikera ulaze u posebnu kategoriju i o tome će Rudešani zasebno pregovarati s HNK Goricom. To će, naravno, značiti da će se igralište koristiti dvostruko više, da će travnjak toliko više patiti i biti na iskušenju, a dobra okolnost u svemu tome je što se radi o novom travnjaku, bitno kvalitetnijem od onog prethodnog.

Naravno da mu ni takvom, novom i kvalitetnom, neće biti lako, jer broj utakmica koje će biti odigrane ovdje će se udvostručiti, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će se naš travnjak nositi s ovakvim izazovima tako u studenom i prosincu. Međutim, drugog rješenja nema, dogovor je pao, pa će se kroz prvenstvenu kampanju 2026/27. ozbiljno testirati stanje travnjaka…

U nogometnom smislu, za Velikogoričane će to značiti – duplo više HNL-a. To znači da će sljedeće sezone u našem gradu po četiri puta gostovati i Hajduk, i Dinamo, i Rijeka… Samim time, bit će i više posla za policiju, ali i više prilika za zaljubljenike u nogomet da uživo u svom gradu gledaju najbolji klupski nogomet u državi. S obzirom na raspored, nekoliko puta u sezoni dogodit će se i da u istom vikendu imamo dvije utakmice HNL-a na našem stadionnu.

Sretno, travnjače naš, drži se!

Nastavite čitati

Obrazovanje

Veliki uspjeh malih sportaša: Klinci iz Kvaternika prvaci države u graničaru!

Djevojčice i dječaci iz trećih i četvrtih razreda OŠ Eugena Kvaternika najbolji su u Hrvatskoj u graničaru, sportu koji sve više okupira djecu iz nižih razreda. Klinci su u Vinkovcima stvorili uspomene za cijeli život

Objavljeno

na

Lijepi su ovo dani, čak i prekrasni, za velikogorički školski sport. U okruženju u kojem rezultat možda i nije prioritet, u kojem je važnije aktivirati djecu nego pobijediti, konačna pobjeda dođe kao nagrada za sav uloženi trud i odvojeno vrijeme. A upravo to se dogodilo klincima iz najstarije velikogoričke škole na državnoj završnici u graničaru, sportu kojim se u ovom priči bave učenici nižih razreda.

Dakle, nakon osvajanja prvo gradskog, zatim županijskog, pa onda i poluzavršnog državnog natjecanja, učenici OŠ Eugena Kvaternika pobijedili su i na završnom državnom natjecanju i i postali prvaci Hrvatske! Čudesan je to uspjeh naših djevojčica i dječaka, pod vodstvom profesora Ivice Hercega, u sportu koji je sve zanimljiviji klincima iz trećih i četvrtih razreda.

Od utorka do četvrtka u Vinkovcima je održano završno državno natjecanje u graničaru, na koje su se plasirale četiri najbolje ekipe sa regionalnih natjecanja: OŠ Petra Preradovića iz Zagreba, OŠ Dr. Jure Turića iz Gospića, OŠ Retfala iz Osijeka i naša OŠ Eugena Kvaternika, koja nastupa pod imenom ŠŠD Tur.

U polufinalnim utakmicama ekipa iz Zagreba je pobijedila ekipu iz Osijeka, a naša škola na tom je prvom koraku pobijedila ekipu iz Gospića. Ekipa sastavljena od učenica i učenika OŠ Eugena Kvaternika tako je ušla u finale, gdje je pobjedom protiv Zagrepčana osvojila naslov prvaka Hrvatske. U borbi za treće mjesto Gospićani su pobijedili su Osječane, a sve skupa bilo je nezaboravno iskustvo za svu uključenu djecu. Ova naša, iz Kvaternika, imat će uspmenu za cijeli život…

Za osvajanje naslova prvaka zaslužni su:
Grgur Zuanović 4.a, Borna Piličić 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Ivan Prahir 4.a, Una Komosar 4.a, Dora Ćosić 4.a, Paula Juranović 4.a, Matea Pavunčec 4.b, Katja Čavar 4.b i Maya Orozović 4.a i njihov voditelj i trener ekipe profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički osnovnoškolci osvojili broncu na državnom nogometnom prvenstvu

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: OŠ Eugena Kumičića Velika Gorica/FB

Na državnom prvenstvu u nogometu za učenike 5. i 6. razreda, održanom 26. svibnja u Vinkovcima, učenici OŠ Eugena Kumičića Velika Gorica osvojili su treće mjesto.

Mladi Velikogoričani tijekom turnira su prošli kroz niz zahtjevnih utakmica i na kraju stigli do bronce, iza ekipa iz Zadra i Osijeka, dok je četvrto mjesto pripalo Varaždinu.

Za školu su nastupili David Drobnjak, Patrik Katalinić, Jakov Halužan, Niko Jančić, Toni Drmić, Lukas Vrban, Mihael Halar, Mateo Magzan, Vito Bedek, David Karapandžić, Jura Klarić i Luka Safin.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Plamen Sportskih igara mladih stigao u Veliku Goricu

Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Park dr. Franje Tuđmana danas je bio ispunjen dječjim smijehom, sportskim navijanjem i natjecateljskim duhom jer je Velika Gorica ponovno ugostila Telemach Dan sporta u sklopu Plazma Sportskih igara mladih, najveće amaterske sportske manifestacije u Europi koja ove godine obilježava 30. rođendan.

Mlade sportašice i sportaši natjecali su se u graničaru i atletici u dvije dobne kategorije – 2015. godište i mlađi te 2017. godište i mlađi – a najbolje ekipe i pojedinci izborili su plasman na Državnu završnicu Plazma Sportskih igara mladih koja će se krajem srpnja održati u Rijeci.

Posebno oduševljenje među djecom izazvao je dolazak Luke Lovre Klarice, hrvatskog rukometnog reprezentativca, dugogodišnjeg igrača RK Zagreb i bivšeg igrača HRK Gorica, koji je zajedno s djecom zapalio plamen Sportskih igara mladih. Na događanju je bio i Viktor Strašan Frajer, maskota Sportskih igara mladih, koji je dodatno podigao atmosferu među okupljenim sudionicima.

Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.

– Hvala vam što ovo prijateljstvo Sportskih igara mladih i Velike Gorice traje već dugi niz godina. Danas igramo graničara, trčimo atletiku, igramo nogomet Coca-Cola Cup i igramo košarku Sprite, rekao je David Burburan, nekadašnji vaterpolist i današnji direktor razvoja Sportskih igara mladih.

Natjecatelji su tijekom dana pokazali sportski duh, zajedništvo i fair play, vrijednosti koje Sportske igre mladih kontinuirano promiču već tri desetljeća kroz besplatna sportska natjecanja za djecu osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Sudionicima se obratila i pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić.

– Dajte sve od sebe. Budite uporni, a najbolji će pobijediti! Samo tako budite u natjecanju i ja otvaram ove sportske igre. Sretno svima!, poručila je okupljenim natjecateljima.

Osim natjecanja u graničaru i atletici, Sportske igre mladih tijekom godine okupljaju djecu i mlade u brojnim disciplinama poput Coca-Cola Cupa u malom nogometu, HEP turnira u rukometu, 3×3 Sprite Cupa u košarci, odbojke, šaha, stolnog tenisa i tenisa.

Sudjelovanje na svim natjecanjima potpuno je besplatno, a Igre su otvorene za pojedince i slobodno formirane ekipe bez obzira na prethodno sportsko iskustvo. Organizatori očekuju kako će tijekom jubilarne 30. sezone u Hrvatskoj sudjelovati više od 140 tisuća djece i mladih.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno