Sport

Konačno, nogomet nam se vratio! Ili: Kako je jedan san postao stvarnost…

Nogometaši Gorice vratili su se aktivnostima nakon 34 dana prisilne pauze, koja je teško pala i njima, i stožeru, i ljudima iz kluba, i navijačima… Zasad se trenira u skupinama po tri igrača, treninzi su po sat vremena, a tu treba znati i koji je glavni grad Poljske…

Objavljeno

prije 6 godina

20. travnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sanjao sam ovaj trenutak. Doslovno. Ima tome par dana, jedne noći isprekidane plačom jednog mladića od dvadeset i nešto dana, u snovima se pojavila i ova sekvenca. Kadar u kojem dolazim na stadion, prvi put nakon odvratno duge pauze, pozdravljam drage ljude, pogledam što na terenu rade nogometaši… Za sportskog fanatika najteže kategorije, za tipa kojem u ovom ludom vremenu fali baš sve, od selskog nogometa i Lige prvaka, preko NBA-a i domaćeg prvenstva, pa sve do rukometa i tenisa, takvi snovi i nisu toliko neobični. Puno je neobičnije shvatiti da se snovi ponekad, evo, i ostvaruju.

Svanuo je ponedjeljak, oblačan i vjetrovit, ali predivan. Nakon 34 dana prisilne pauze, nakon razdoblja koje mora biti traumatično za svakog sportaša ovog svijeta, nogometaši Gorice opet su u akciji. Stigla je dozvola, mogu se vratiti treninzima, a to je definitivno najbolja moguća vijest o ovom trenutku. Nakon gotovo punih pet tjedna bez zelenog travnjaka, bez ulaska u svlačionicu, bez susreta sa suigračima, nogomet se ponovno zakotrljao.

Pod, naravno, vrlo posebnim uvjetima. Vidi se to već na ulasku na stadionu, na prvoj stanici u povratničkom obilasku mjesta koje za nekoga tko je “navučen” na HNL i na ovu goričku nogometnu priču, najdražu i najemotivniju u svijetu sporta, mora donijeti čak i nekakve leptiriće u trbuhu…

I tako, uđeš u krug stadiona, pogledaš oko sebe i vidiš – Bobija! Ovoga puta, takva je situacija, iza ograde. Bobi je, znate ga vjerojatno, jedan od najvećih navijača HNK Gorice. Na svakom gostovanju, na domaćim utakmicama sa zastavama u rukama, autor nekoliko pjesmica koje Good Boysi i Šljakeri pjevaju na utakmicama… I čovjek koji je na svakom treningu Gorice! Ali svakom!

– Na poslu i smjene dogovaram po treninzima, a znam doći i ranije ujutro da bih stigao sve završiti do treninga – objašnjavao je fanatik Bobi u danima prije nego što je počela nogometna izolacija.

Naravno da je bio tu i ovoga puta, da prvi trening nije želio propustiti čak i pod ovim uvjetima, kad je ulaz u krug stadiona zabranjen. I baš je ta scena, Bobija koji stoji s druge strane ograde, uz bicikl, slika koja jako dobro opisuje koliko je ludo i bizarno vrijeme u kojem živimo.

I scena broj dva, na ulazu u klupske prostorije, imala je otprilike jedna učinak. Domagoj i Roman, fizio dvojac, u društvu asistenta Ivana i sveprisutnog direktora Darka, gospona Blažiničića, sjede na ulazu, zamaskirani od glave do pete, i brinu se da pridržavanje higijenskih uvjeta bude potpuno. Igrači dolaze na trening, dezinficiraju ruke, uzmu opremu za trening pa se u skupinama po trojica dijele na dva terena.

Golmani su svoje odradili prvi, kapetan je također već tu, na ulazu, na socijalnoj distanci kudikamo većoj od dva metra, sjedi na stepenicama koje vode na kat. Priča Kristijan Kahlina kako mu je stan ozbiljno nastradao u potresu, a baš je taj traumatičan dan bio prekretnica i u životu trenera Valdasa Dambrauskasa, koji u tim trenucima vodi trening Hrvoju Babecu, Dariju Čanađiji i Michalu Maslowskom.

– Ovo mi je prvi put od potresa, gotovo mjesec dana, da razgovoram s nekim ‘face to face’. Znao sam otići u dućan, ali komunikaciju na blagajni ne smatram razgovorom. Ovo mi je doslovno prvi put. Bio sam doma, mjesec dana živio kao redovnik, otišao bih na trčanje ili izašao van, čitati knjigu na otvorenom, i to je to. I visio na telefonu. Najteže mi pada što obitelj nisam vidio već dva mjeseca, to je posebno teško… – zamišljeno mi priča Valdas nakon što je odradio i ovu rundu treninga.

Pripremio je igračima vježbe s loptom, bez ikakvog kontakta, inzistirajući da se vraćaju u formu u tehničkom smislu, ali i da vježbaju mozak, razmišljanje s loptom u nogama. Pa će tako, kao jednu od metoda, izvući i ovo…

– Babi, koji je glavni grad Poljske? – poviče trener usred vježbe, mladi Babec se zbuni, pa nakon par sekundi razmišljanja “iščupa” tu traženu Varšavu.

– Brže odgovaraj, brže – odvraća trener, a novinar u ophodnji odlazi dalje, prema istočnoj tribini.

Po novome, ona je cijela pod šarenim stolicama, stiglo se to dovršiti u ovoj pauzi, a pogled s tribine puca na Kristijana Lovrića, Aleksandra Jovičića i Marijana Čabraju, koji svoje odrađuju na glavnom terenu, pod budnim okom Valdasova pomoćnika Saše Sabljaka, ali i trenera Kurilovca Perice Vidaka.

– Dok kod nas sve miruje, a pitanje je dokad će tako biti, malo ću ovdje pomagati – objasnio je Perica, zaposlenik Gorice usred uspješnog projekta na Udarniku.

I mijenjat će se tako trojke, svatko će odraditi svojih sat vremena, gotovo isključivo s osmijehom na licu. Uživaju dečki u povratku na teren, kako i ne bi, uživaju i oni rijeki koji se još na trenutke pojave.

Kao, recimo, dobri stari Pevec. Punim imenom Franjo Kovačić, poznat po čuvenom nadimku, Pevi posebno pati u ovom vremenu. Jedan je od onih koji duže mogu izdržati pod vodom nego bez društva, ali drži se i on pravila. Njegov Caffe VAR tako ne radi, vrata su zatvorena, za stolom sjedi sam i čeka neka bolja vremena. U kojima ćemo opet naručiti kavu, a on će je donijeti s nekom od svojih opaski, bilo nogometnih, bilo društveno-filozofskih.

– Kako sam preživio sve ovo? Uh, jedva… Ali ajde, barem sam počistio sve po kući, bacio valjda kamion nepotrebnih stvari iz dvorišta, sve sredio… A i ovo sam uspio napraviti – govori dok na mobitelu pokazuje fotografiju djela vlastitih ruku, vješalice za kopačke koja je dočekala igrače u svlačionici.

A kad treninzi prođu, dođe vrijeme i za onaj drugi dio ove priče. Predsjednik Črnko i direktor Nikoličius već su prvoga dana naručili dio igrača na razgovore i dogovore o prilagodbi na novonastalu situaciju, na korekciju uvjeta u kojima smo dosad živjeli, što je u svemu ovome ipak neizbježno… I to, eto, treba odraditi, no najvažnije je ipak da se nogomet vratio na stadion. I da se ukazuje svjetlo na kraju tunela, da se sve bližim čini trenutak kad će opet krenuti i zajednički treninzi, pa onda jednog dana i utakmice. A sve ostalo će, kao i uvijek, već doći na svoje.

Za početak, super je što je jedan san postao stvarnost.

Sport

Turopoljska liga cestovnog trčanja ide dalje, donosimo rezultate četvrtog kola

Objavljeno

prije 12 sati

29. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Atletski klub Turopolje

Turopoljske lige trčanja nastavljaju svojim ritmom, a iza trkača je i četvrto kolo cestovne lige u organizaciji Atletskog kluba Turopolje.

Na kratkoj stazi najbrži su bili Slavko Parlov u muškoj konkurenciji i Pia Teskera u ženskoj. Na dvostruko dužoj dionici, odnosno 8 kilometara, pobjedu su odnijeli Martin Marčec i Jasna Mikulić.

Liga se nastavlja bez stanke, a peto kolo na rasporedu je 5. svibnja, kada će trkači ponovno tražiti bodove i osobne rekorde u nastavku turopoljske trkačke sezone.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pobjede Klasa i Kurilovca, VG Boys i Vatrogasac neodlučeno

Objavljeno

prije 1 dan

28. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 18. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 28 golova.

Velika Gorica, 28.04.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica – 18. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.04.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica – 18. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vodeći Klas i Kurilovec su novim pobjedama povećali razliku na devet bodova ispred trojke koja ima na kontu 31 bod. Trenutačne pozicije na ljestvici upućuju na prognozu da će o prvaku lige odlučivati vodeći dvojac.

Velika Gorica, 28.04.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica – 18. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.04.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica – 18. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmice 19. kola igraju se u ponedjeljak, 04. svibnja 2026. godine.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 18. kolo

Rezultati 18. kola (24./27.04.2026.): Lekenik – Gradići 7:3, Klas – Lukavec 5:1, VG Boys – Vatrogasac 1:1, Kurilovec – Polet 3:1, Buna – Velika Mlaka 1947 1:5, Dinamo – Posavec (odgođeno za 11.05.2026.), Hruševec slobodni.

Poredak nakon 18. kola: 1. Klas 40 (16 12 4 0 74:20), 2. Kurilovec 38 (17 12 2 3 53:17), 3. VG Boys 31 (16 10 1 5 49:20), 4. Dinamo 31 (16 10 1 5 54:33), 5. Velika Mlaka 1947 31 (16 10 1 5 46:31), 6. Vatrogasac 30 (17 9 3 5 32:23), 7. Lekenik 26 (16 8 2 6 45:37), 8. Lukavec 18 (17 5 3 9 25:32), 9. Buna 17 (17 5 2 10 21:34), 10. Polet 13 (17 4 1 12 22:39), 11. Gradići 12 (17 3 3 11 16:581), 12. Posavec 8 (15 1 5 9 9:53), 13. Hruševec 8 (15 2 2 10 18:67).

Nastavite čitati

Sport

Karate klub Velika Gorica odradio dva turnira, doma se vraćaju s 14 medalja

U konkurenciji gotovo tisuću natjecatelja iz više zemalja, Karate klub Velika Gorica pokazao se veoma konkurentnim.

Objavljeno

prije 2 dana

27. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica vratio se s dva velika međunarodna turnira, Kupa Vukovara i CRO CUP-a u Maloj Subotici, s ukupno 14 osvojenih medalja. Velikogorički borci nastupili su protekla dva vikenda, uglavnom u uzrastu do 14 godina, a među osvajačima medalja bilo je i nekoliko juniora.

Na Kupu Vukovara, gdje je nastupilo 527 natjecatelja iz 40 klubova iz Hrvatske, BiH i Mađarske, velikogorički klub predstavilo je pet natjecatelja u deset kategorija. Najuspješnija je bila Ena Lukačić koja je osvojila srebrnu medalju u kategoriji mlađih kadetkinja U14 do 52 kilograma. Broncu je osvojila Ema Žagrović u kategoriji učenica U12 do 39 kilograma, dok su mlađe kadetkinje ekipno također završile na postolju osvojivši broncu

Na CRO CUP-u, održanim u Maloj Subotici, konkurencija je bila jednako jaka, 443 natjecatelja iz 44 kluba, uz sudjelovanje sportaša iz Hrvatske, Austrije, Mađarske, BiH i Italije. Upravo tamo Velika Gorica je ostvarila najveći uspjeh, osvojivši 11 medalja, dvije zlatne, pet srebrnih i četiri brončane.

Zlatom se ponovno okitila Ena Lukačić u kategoriji U14 do 52 kilograma, dok je drugo zlato osvojio Borna Miletović u kategoriji mlađih kadeta U14 do 45 kilograma. Klub je imao i velik broj finalista, što potvrđuje i ukupni plasman. Karate klub Velika Gorica završio je na 6. mjestu po broju medalja među 44 kluba.

Srebrne medalje na CRO CUP-u osvojili su Vito Miletović (U12 -44 kg), Nikola Krnjaja (U14 -55 kg), Franka Jerkin (U16 -54 kg i U18 -53 kg) te Antonio Brletić (U18 -61 kg). Bronce su pripale Borni Miletoviću (U12 -45 kg), Vitu Miletoviću (U14 -40 kg), Emi Žagrović (U14 -37 kg) i Petru Buhinu (U14 -45 kg).

Na turniru u Vukovaru nastupili su i Sara Banović, Ita Noršić te Petar Buhin, koji su ovoga puta ostali bez postolja.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Sjajne predstave mažoretkinja na turniru u Gradu Dresdenu u Njemačkoj

Objavljeno

prije 2 dana

27. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Kvalifikacijski turnir mažoret timova za Europsko prvenstvo mažoretkinja 2026. održan je u Njemačkoj u Gradu Dresdenu u Dvorani Arena, u subotu, 25. travnja 2026. godine. Organizatori turnira bili su Dresden Diamonds Majorette&Cheerleading Club i Europska asocijacija mažoret timova (EMTA).