Sport

Konačno, nogomet nam se vratio! Ili: Kako je jedan san postao stvarnost…

Nogometaši Gorice vratili su se aktivnostima nakon 34 dana prisilne pauze, koja je teško pala i njima, i stožeru, i ljudima iz kluba, i navijačima… Zasad se trenira u skupinama po tri igrača, treninzi su po sat vremena, a tu treba znati i koji je glavni grad Poljske…

Objavljeno

prije 6 godina

20. travnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sanjao sam ovaj trenutak. Doslovno. Ima tome par dana, jedne noći isprekidane plačom jednog mladića od dvadeset i nešto dana, u snovima se pojavila i ova sekvenca. Kadar u kojem dolazim na stadion, prvi put nakon odvratno duge pauze, pozdravljam drage ljude, pogledam što na terenu rade nogometaši… Za sportskog fanatika najteže kategorije, za tipa kojem u ovom ludom vremenu fali baš sve, od selskog nogometa i Lige prvaka, preko NBA-a i domaćeg prvenstva, pa sve do rukometa i tenisa, takvi snovi i nisu toliko neobični. Puno je neobičnije shvatiti da se snovi ponekad, evo, i ostvaruju.

Svanuo je ponedjeljak, oblačan i vjetrovit, ali predivan. Nakon 34 dana prisilne pauze, nakon razdoblja koje mora biti traumatično za svakog sportaša ovog svijeta, nogometaši Gorice opet su u akciji. Stigla je dozvola, mogu se vratiti treninzima, a to je definitivno najbolja moguća vijest o ovom trenutku. Nakon gotovo punih pet tjedna bez zelenog travnjaka, bez ulaska u svlačionicu, bez susreta sa suigračima, nogomet se ponovno zakotrljao.

Pod, naravno, vrlo posebnim uvjetima. Vidi se to već na ulasku na stadionu, na prvoj stanici u povratničkom obilasku mjesta koje za nekoga tko je “navučen” na HNL i na ovu goričku nogometnu priču, najdražu i najemotivniju u svijetu sporta, mora donijeti čak i nekakve leptiriće u trbuhu…

I tako, uđeš u krug stadiona, pogledaš oko sebe i vidiš – Bobija! Ovoga puta, takva je situacija, iza ograde. Bobi je, znate ga vjerojatno, jedan od najvećih navijača HNK Gorice. Na svakom gostovanju, na domaćim utakmicama sa zastavama u rukama, autor nekoliko pjesmica koje Good Boysi i Šljakeri pjevaju na utakmicama… I čovjek koji je na svakom treningu Gorice! Ali svakom!

– Na poslu i smjene dogovaram po treninzima, a znam doći i ranije ujutro da bih stigao sve završiti do treninga – objašnjavao je fanatik Bobi u danima prije nego što je počela nogometna izolacija.

Naravno da je bio tu i ovoga puta, da prvi trening nije želio propustiti čak i pod ovim uvjetima, kad je ulaz u krug stadiona zabranjen. I baš je ta scena, Bobija koji stoji s druge strane ograde, uz bicikl, slika koja jako dobro opisuje koliko je ludo i bizarno vrijeme u kojem živimo.

I scena broj dva, na ulazu u klupske prostorije, imala je otprilike jedna učinak. Domagoj i Roman, fizio dvojac, u društvu asistenta Ivana i sveprisutnog direktora Darka, gospona Blažiničića, sjede na ulazu, zamaskirani od glave do pete, i brinu se da pridržavanje higijenskih uvjeta bude potpuno. Igrači dolaze na trening, dezinficiraju ruke, uzmu opremu za trening pa se u skupinama po trojica dijele na dva terena.

Golmani su svoje odradili prvi, kapetan je također već tu, na ulazu, na socijalnoj distanci kudikamo većoj od dva metra, sjedi na stepenicama koje vode na kat. Priča Kristijan Kahlina kako mu je stan ozbiljno nastradao u potresu, a baš je taj traumatičan dan bio prekretnica i u životu trenera Valdasa Dambrauskasa, koji u tim trenucima vodi trening Hrvoju Babecu, Dariju Čanađiji i Michalu Maslowskom.

– Ovo mi je prvi put od potresa, gotovo mjesec dana, da razgovoram s nekim ‘face to face’. Znao sam otići u dućan, ali komunikaciju na blagajni ne smatram razgovorom. Ovo mi je doslovno prvi put. Bio sam doma, mjesec dana živio kao redovnik, otišao bih na trčanje ili izašao van, čitati knjigu na otvorenom, i to je to. I visio na telefonu. Najteže mi pada što obitelj nisam vidio već dva mjeseca, to je posebno teško… – zamišljeno mi priča Valdas nakon što je odradio i ovu rundu treninga.

Pripremio je igračima vježbe s loptom, bez ikakvog kontakta, inzistirajući da se vraćaju u formu u tehničkom smislu, ali i da vježbaju mozak, razmišljanje s loptom u nogama. Pa će tako, kao jednu od metoda, izvući i ovo…

– Babi, koji je glavni grad Poljske? – poviče trener usred vježbe, mladi Babec se zbuni, pa nakon par sekundi razmišljanja “iščupa” tu traženu Varšavu.

– Brže odgovaraj, brže – odvraća trener, a novinar u ophodnji odlazi dalje, prema istočnoj tribini.

Po novome, ona je cijela pod šarenim stolicama, stiglo se to dovršiti u ovoj pauzi, a pogled s tribine puca na Kristijana Lovrića, Aleksandra Jovičića i Marijana Čabraju, koji svoje odrađuju na glavnom terenu, pod budnim okom Valdasova pomoćnika Saše Sabljaka, ali i trenera Kurilovca Perice Vidaka.

– Dok kod nas sve miruje, a pitanje je dokad će tako biti, malo ću ovdje pomagati – objasnio je Perica, zaposlenik Gorice usred uspješnog projekta na Udarniku.

I mijenjat će se tako trojke, svatko će odraditi svojih sat vremena, gotovo isključivo s osmijehom na licu. Uživaju dečki u povratku na teren, kako i ne bi, uživaju i oni rijeki koji se još na trenutke pojave.

Kao, recimo, dobri stari Pevec. Punim imenom Franjo Kovačić, poznat po čuvenom nadimku, Pevi posebno pati u ovom vremenu. Jedan je od onih koji duže mogu izdržati pod vodom nego bez društva, ali drži se i on pravila. Njegov Caffe VAR tako ne radi, vrata su zatvorena, za stolom sjedi sam i čeka neka bolja vremena. U kojima ćemo opet naručiti kavu, a on će je donijeti s nekom od svojih opaski, bilo nogometnih, bilo društveno-filozofskih.

– Kako sam preživio sve ovo? Uh, jedva… Ali ajde, barem sam počistio sve po kući, bacio valjda kamion nepotrebnih stvari iz dvorišta, sve sredio… A i ovo sam uspio napraviti – govori dok na mobitelu pokazuje fotografiju djela vlastitih ruku, vješalice za kopačke koja je dočekala igrače u svlačionici.

A kad treninzi prođu, dođe vrijeme i za onaj drugi dio ove priče. Predsjednik Črnko i direktor Nikoličius već su prvoga dana naručili dio igrača na razgovore i dogovore o prilagodbi na novonastalu situaciju, na korekciju uvjeta u kojima smo dosad živjeli, što je u svemu ovome ipak neizbježno… I to, eto, treba odraditi, no najvažnije je ipak da se nogomet vratio na stadion. I da se ukazuje svjetlo na kraju tunela, da se sve bližim čini trenutak kad će opet krenuti i zajednički treninzi, pa onda jednog dana i utakmice. A sve ostalo će, kao i uvijek, već doći na svoje.

Za početak, super je što je jedan san postao stvarnost.

Sport

Utakmica iskupljenja: ‘Imamo se za što boriti, ali imamo i problema…’

Nogometaši Gorice dočekuju Osijek u subotu od 16 sati uz ozbiljne probleme u zadnjoj liniji, pa je moguće da ćemo vidjeti na djelu i kamerunsko pojačanje, a možda i mladog igrača koji strpljivo čeka priliku…

Objavljeno

prije 8 sati

15. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ne može se često u hrvatskom sportu čuti toliko iskren, otvoren i emotivan istup poput onoga kojim je Mario Carević prokomentirao poraz Gorice od Slaven Belupa u prošlom kolu. Bila je to predstava koja je trenera razočarala u praktički svih aspektima, i zato trener Car nije ni sekunde oklijevao odgovarajući na pitanje što želi vidjeti od svojih igrača u prvoj sljedećoj utakmici.

– Prije svega želim vidjeti da smo glavom, fokusom i koncentracijom u utakmici!

U subotu od 16 sati na Gradskom stadionu kreće sudar s Osijekom, pretposljednjom momčadi lige, a Goričani će jednostavno morati biti potpuno drukčiji nego u Koprivnici.

– Bio sam izrazito ljutit nakon prošle utakmice, jer pojedinci su bili van svega… Prvenstvo nije gotovo, imamo se za što loviti i boriti, želimo biti što bolje pozicionirani i čeka nas vrlo važna utakmica protiv Osijeka, koji je izrazito agresivna momčad, dobro definirana u fazi napada i momčad koja ne prima puno golova. Morat ćemo biti na visokom nivou i strpljivi da bi uzeli nešto iz ovog susreta – istaknuo je Carević.

Problema s ozljedama ima, kao i obično u ovoj fazi sezone, pa će morati trener Gorice kemijati.

– Perić je morao izaći iz igre u Koprivnici, on neće biti u konkurenciji, Filipović je također upitan i vrlo vjerojatno ga nećemo imati, tako da će neki drugi igrači morati uskočiti – najavio je Carević.

Budući da nema ni Matea Leša zbog kartona, ispada da su na raspolaganju samo tri igrača sposobna popuniti pozicije u srcu obrane. Marijan Čabraja nije upitan, moguće je da će debitirati i Kamerunac Hadji Issa Moustapha, a moglo bi se dogoditi i svojevrsno čudo, pa da zaigra Zvonimir Josić, mladi stoper koji drugi i posljednji nastup u ovoj sezoni pamti iz 10. kolovoza?!

Bit će ovo i posljednja domaća utakmica u ovoj sezoni, pa će i to biti važno, oprostiti se od svoje publike pravim izdanjem.

– Svaka sljedeća utakmica je najvažnija. I ona prva u prvenstvu i ova pretposljednja. Ne želim da ni u jednoj utakmici izgledamo onako kako smo izgledali u Koprivnici. Gledamo da svaku sljedeću utakmicu budemo što bolji. Ostala su još dva koračića do odlaska na odmor, a ja želim da na taj odmor odemo sa stilom. I pojedinačno, i klupski. Važno mi je to, moramo biti sportaši do kraja i naći nekakvu osobnu motivaciju, izvući najbolje i najviše iz sebe i odigrati pošteno do kraja. I pokušati skupiti što više bodova. Na tablici smo svi blizu, i dalje možemo napraviti nekakav pomak, ostaviti Osijek iza sebe, biti siguran da nas ne mogu stići. Puno je tu uloga i moramo biti na razini – zaključio je Carević.

Vremenske prilike neće biti osobite, za subotu je najavljeno maksimalnih 12 stupnjeva, uz stopostotnu mogućnost kiše, ali nakon Koprivnice alibija ne bi trebalo biti…

Mogućih prvih 11 za Osijek:
Matijaš – Trontelj, Moustapha, Čabraja, Duraković – Pozo, Kavelj – Vrzić, Pršir, Bogojević – Erceg

Nastavite čitati

Obrazovanje

Graničari iz Kvaternika i dalje nezaustavljivi: ‘Idemo na državno u Vinkovce!’

Djevojčice i dječaci iz velikogoričke OŠ Eugena Kvaternika izborili su nastup na državnom natjecanju u graničaru nakon što su bili najbolji na poludržavnom turniru odigranom u Sisku

Objavljeno

prije 10 sati

15. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon osvajanja gradskog i županijskog natjecanja u graničaru, učenici OŠ Eugena Kvaternika pobijedili su i na poluzavršnom državnom natjecanju. Naime, u Gradskoj sportskoj dvorani Brezovica u Sisku održano je poluzavršno državno natjecanje u graničaru za regiju zapad, u kojoj se natječu Istarska, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija. Domaćin natjecanja bio je Školski sportski savez Sisačko-moslavačke županije.

Sudjelovalo je pet ekipa koje su igrale u dvije skupine. U skupini A natjecali su se predstavnici Istarske, Primorsko goranske i Sisačko-moslavačke županije. U skupini B natjecali su se predstavnici Karlovačke (OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice) i Zagrebačke županije, koju je predstavljala ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.

Ekipa naše, velikogoričke škole pobjedom u skupini ušla je u finale, gdje se sastala sa predstavnikom Sisačko-moslavačke županije i taktički izvrsnom igrom pobijedila, osvojila prvo mjesto i plasirala se na završno državno natjecanje koje će se održati u Vinkovcima od 26. do 28. svibnja. U borbi za treće mjesto ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice je pobijedila predstavnika Istarske županije.

Za pobjedničku ekipu nastupili su:
Grgur Zuanović 4.a, Borna Piličić 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Ivan Prahir 4.a, Una Komosar 4.a, Dora Ćosić 4.a, Paula Juranović 4.a, Matea Pavunčec 4.b, Katja Čavar 4.b i Maya Orozović 4.a

Voditelj i trener ekipe bio je profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Sport

Istrčano šesto kolo turopoljske lige cestovnog trčanja – o pobjedama su odlučivale sekunde

Na dionicama od 4 i 8 kilometara ponovno su se tražile sekunde.

Objavljeno

prije 1 dan

14. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Atletski klub Turopolje istrčao je šesto kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja.

Najbrži na 8 kilometara u muškoj konkurenciji bio je Martin Marčec s vremenom 30:49. Iza Marčeca su na 8 kilometara u muškoj konkurenciji stigli Toni Smiljan (31:47) i Kruno Štriga (32:46)

Na kraćoj muškoj utrci od 4 kilometra najbolji je bio Slavko Parlov, koji je stazu istrčao za 15:14. Drugo mjesto pripalo je Sanelu Fazliću (16:00), a treći je bio Danijel Trgovac (16:42).

Na dionici od 8 km kod u ženskoj konkurenciji, najbolji rezultat je ostvarila Luca Žagar (38:05). Drugo mjesto osvojila je Jasna Mikulić (38:21), dok je treća kroz cilj prošla Jasminka Zvonar (39:10).

Na 4 kilometra kod žena najbrža je bila Pia Teskera s vremenom 15:49, ispred Matee Pokas (18:29) i Kristine Terzić (19:39).

Svi rezultati dostupni su ovdje.

Nastavite čitati

Sport

FOTO VG Boys u derbi susretu bolji od Velike Mlake

Objavljeno

prije 3 dana

12. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 20. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 23 gola.