Sport

KOMENTAR Pravda za Banića!

Komentare po društvenim mrežama u pravilu je uputno ignorirati, ne davati im na važnosti, ali u slučaju Ivana Banića stvari su ipak otišle malo predaleko. Šokantne optužbe koje se mogu vidjeti nakon Hajduka izazivaju reakciju…

Objavljeno

prije 2 godine

12. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Postoje dvije izreke, odavno poznate u narodu… Jedna od njih, čuli ste je negdje sigurno, kaže: “Šutnja je zlato.” U prijevodu, neke stvari nekad je bolje prešutjeti. Ali tu je i ona druga, koja se u nekoliko sjecišta dotiče s ovom prvom: “Mišljenje je kao šupak. Svatko ga ima.” U nešto slobodnijem prijevodu, sloboda govora i izražavanja ne znači nužno da je sve što se izgovori ujedno i pametno, smisleno, uopće vrijedno osvrtanja.

Cijela ta stvar poprimila je opasne razmjere u trenutku kad je u naše živote ušao internet, a onda i društvene mreže. Ova druga izreka time je automatski postala još važnija za istaknuti, jer živimo u vremenima u kojima svatko svoje mišljenje više nema pravo samo izreći, nego i zapisati. Kakvo god ono bilo, argumentirano ili ne, koga god ono hvalilo ili uzdizalo, osuđivalo ili ocrnjivalo… Udariš po tipkovnici, podijeliš sa svijetom što misliš o ovome ili onome i – ajmo dalje!

Odnosi se to na sve sfere života, nitko nije pošteđen u komunikacijskom ludilu modernog vremena, a sve skupa odlazi na još višu razinu kad se uključe i ozbiljne emocije, kao što se događa kad je u pitanju sport. Još konkretnije, nogomet.

Pa se tako dogodi i subota navečer. U Veliku Goricu dođe Hajduk, koji nadigra domaćina u svim aspektima igre, odnese uvjerljivu pobjedu pred punim stadionom svojih navijača i produbi krizu Gorice. Momčadi koja ne može doći sebi već gotovo tri mjeseca, koja gubi čak i od protivnika od kojeg nitko ne gubi, koja ne izgleda konkurentno već jako dugo vremena…

A kad je već tako, kad su već frustracije narasle, potpomognute scenom u kojoj klub iz tvoga grada na vlastitom stadionu ima desetak puta manje navijača nego gosti, zašto ne bi počeli – udarati po tipkovnici! I prokazivati krivce, otkrivati teorije zavjere, optuživati pojedince rječnikom koji ne ostavlja nikakve dvojbe, ali ni ne traži bilo kakve argumente.

Nađe se tu – slijedom one druge, duže izreke iz uvoda – svega i svačega. Uključujući, nažalost, i solidnu količinu istupa koji bi se mogli usporediti s onim što izlazi iz dijela tijela spomenutog u izreci. I što govori dosta toga o nogometnoj “publici” u našem gradu, gotovo u pravilu onom dijelu te “publike” koji se na tribinama Gradskog stadiona zadnji put pojavio u vrijeme dok se izlazilo u diskoklub “Srce”…

Svi oni, ali ne samo oni, jer nađe se tu i pojedinaca koji su godinama sudjelovali u radu kluba (?!), ovom su prilikom tako, uz sve ostalo, udarili po Ivanu Baniću. Golmanu Gorice, ponajboljem igraču Gorice, koji je protiv Hajduka imao nešto slabiji dan. Traljavo je reagirao kod gola Rokasa Pukštasa za 3-0, dogodio mu se kiks nakon kojeg je postavljen konačan rezultat ove utakmice, a to je bilo dovoljno da krene pljuvačina, ali i optužbe koje graniče sa zdravim razumom. U najmanju ruku!

Da, i ovo je mišljenje, ali ovoga puta mišljenje koje se da argumentirati. Za razliku od budalaština tipa “Banić je prodao utakmicu”. A upravo takvim riječima se napada, vrijeđa i omalovažava jednog čovjeka koji je zaslužio sve osim toga.

Ustvrditi da je netko nekome pustio utakmicu čak je i utuživa stvar, ali ako taj dio i stavimo po strani, to je apsolutno skandalozno! Ivan Banić, kao i svatko od nas svakoga dana, ima pravo pogriješiti. Ima pravo pogriješiti i dvaput protiv istoga kluba, a činjenica da se to dogodilo protiv kluba u kojem je počeo svoju karijeru ni izbliza nije dovoljna za takve gnjusne optužbe na račun uzornog sportaša koji je za velikogorički sport već dosad napravio neusporedivo više nego svi ovi “internet ratnici” zajedno.

Sve to je, zapravo, toliko suludo da bi bilo bolje iskoristiti onu prvu izreku iz uvoda i prešutjeti, ali sad su stvari već otišle predaleko i preširoko. I ukazala se potreba da se reagira. Argumentima, a ne sranjima.

Prvo i osnovno, Ivan Banić, znaju to svi koji su barem dvaput razgovarali s njim, ne bi pustio utakmicu ni vlastitom ocu! To je momak koji je sportaš od glave do pete, koji je prošao mukotrpan i iznimno težak put da bi došao do ovdje gdje je danas, a u tome sigurno ne bi uspio da ikad igdje razmišljao onako kako mu “Tastatura Boys” impliciraju da razmišlja.

Baš naprotiv, Ivan Banić za sve se u svojoj karijeri izborio sam. Bez ikoga iza svojih leđa, da pogura, samo svojim napornim radom, krajnje profesionalnim pristupom i, posljednično, vratarskom kvalitetom. I to će potvrditi svi koji ga poznaju, koji su upućeni, koji ne lupetaju bez argumenata… Bilo je tu uspona i padova, euforija i depresija, lijepih i ružnih trenutaka, no sve je to Bane preživio i dočekao svoju priliku. Koju je i iskoristio, jer riječ je o najboljem golmanu HNL-a u prošloj godini, o jednom od najboljih igrača Gorice, o golmanu koji ima svoje ime i prezime.

I sve to, sve što je mukotrpno gradio, netko se nađe pozvan obezvrijeđivati optužbama da pušta utakmice?! Strava i užas…

Teško je i pokušati razumijeti da netko zaista smatra da će Ivan Banić sa svojih 29 godina, u najboljim godinama svoje karijere, odlučiti namjerno slabije reagirati kod rezultata 0-2 protiv Hajduka, da namjerno neće dovoljno podići ruke, da će svjesno pomoći protivniku… Teško je, ali očito ima takvih koji misle da će Ivan Banić usred teške krize njegova kluba – za kojeg je, usput rečeno, pretrpio i potres mozga, u kojem nikad nije napravio niti jedan i najmanji problem, u čije se povijesne knjige upisao… – uopće i pomisliti na to što treba Hajduku u tom trenutku, pa makar to sto puta bio njegov bivši klub.

Suvišnim se čini nuditi bilo kakve druge argumente, ali možemo reći i da je Ivan Banić više puta branio jako dobro protiv Hajduka, uključujući i onu utakmicu odigranu jesenas, u kojoj je Ante Matej Jurić zabio za pobjedu protiv Hajduka, u kojoj je blistao i, zamislite, Ivan Banić. Tad nije puštao, sad, eto, jest… Ivan Banić, između ostaloga, devet je puta ove sezone sačuvao svoju mrežu netaknutom, nekoliko puta bio je igrač utakmice, pri čemu je svaki put gorio od želje da se dokaže, danas-sutra možda i ostvari transfer u klub ili ligu još više razine, ali i da samim time pomogne klubu koji mu je toliko dao.

A Ivan Banić je, iz prve ruke govoreći, itekako svjestan koliko mu je Gorica dala. Zato što je pošten, moralan i profesionalan. I nikad, ali nikad u životu, opet iz prve ruke znamo, nikome ne bi puštao i popuštao. Zbog Gorice, ali u prvom redu zbog samoga sebe, zbog svoje karijere, zbog svoje budućnosti…

Ivan Banić je, da dodamo i to u ovu priču, nedavno postao otac. Rodio se mali Pavle, velika je sreća zavladala u njegovoj obitelji, a tata Ivan od trenutka kad je sinčić ugledao svijet radi sve što može da bude najbolji mogući uzor. U tu priču ne ulaze i nikad neće ući ono čime se obezvređuje sve što Ivan Banić doista jest.

Tužni i razočarani Ivan Banić, jer kakav uopće može biti kad do njega dođu sve ove bezobrazne i opasne optužbe. I to od ljudi koji mu neće javno čestitati kad spasi naš klub, ali će ga spremno bezobzirno poniziti kad mu se dogodi pogreška. Koja se svima njima, svakome na svome radnome mjestu, naravno, nikad ne dogodi…

I sve skupa jasno implicira da ponekad ništa ne stoji više nego kombinacija naše dvije izreke, prevedena u ulični sleng…

Nekad je bolje šutjeti nego ispasti glup.

Sport

Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…

Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…

Objavljeno

prije 7 sati

31. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Baš kao što je onomad radio Herr Otto Barić u svojim klubovima, danas u Vukovini radi Herr Tomislav Škrinjarić.

– Fale mi još dva igrača!

Tako je imao običaj govorio Otto, a kao da je tako nekako u zadnje vrijeme govorio Tomo, koji je očito imao i jedan dodatak:

– Samo, ako nije problem, da obojica dođu do Nove godine…

Budući da je trenerova želja ljudima iz Jelačića zapovijed, dva igrača došla su već prije Nove godine! Prvi je, doduše, više vezan za Svetog Nikolu, jer Antonija Ćosića “banovi” su dobili kao dar u čizmicu još početkom prosinca, da bi u posljednjim danima 2025. godine stigla i nova objava.

“Ima li boljeg načina za početak Nove godine od novog pojačanja? Ili bolje reći “starog”? S ponosom možemo reći – vratija se Šime! Naš Antoni Prizmić, koji se vraća iz Austrije u sjajnoj formi, kao drugi strijelac lige, ponovno se pridružuje našim redovima!”, pohvalili su se iz Vukovine.

Tonija, kako ga u Vukovini zovu, lokalni nogometni kibici jako dobro pamte iz razdoblja od 2018. do 2022. godine. Taj je četverogodišnji mandat Prizmić odradio upravo na igralištu pokraj groblja, i to u velikom stilu. Riječ je o Dubrovčaninu koji se uz isto to igralište osjećao kao da šeta svojim Stradunom, jer tu je zaista bio kao doma, pa i ne čudi što je na odlasku obećao ono što je sad i ispunio:

– Vratit ću se prije ili kasnije!

Vratio se nakon tri godine. Igrao je u međuvremenu za Austriju Rohbrunn i za Wolfau, vrlo uspješno, a sad je, s napunjenih 26 godina, odlučio da je vrijeme da se vrati u domovinu. Odabrao je poznato okruženje i nema dvojbe da će u svakom smislu biti vrijedan dodatak svlačionici pod ravnanjem trenera Škrinjarića. Koji će sad, baš kao i dobri stari Otto nekoć, imati nešto za dodati:

– E, super je ovo, ali… Sad mi trebaju još dva igrača.

Kako stvari stoje, želje će mu se vrlo brzo i ostvariti, budući da ekskluzivno doznajemo kako ovo ni slučajno nije posljednji čin u procesu osnaživanja kadra za proljetne izazove u “premijerki”…

Nastavite čitati

Sport

Bajka sa sjevera: Cure iz Udarnika stvarale uspomene i – osvojile zlato!

Mlade rukometašice Udarnika proteklih su dana uživale u sudjelovanju na turniru u švedskom Lundu, na kojem su bile čak 843 ekipe. Jedan od pehara na kraju ove priče ide upravo u Veliku Goricu!

Objavljeno

prije 7 sati

30. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Dan nakon Božića, i dalje djelomično opterećene posljedicama blagdanske trpeze, mlade rukometašice Udarnika otputovale su u Švedsku, na jedan od najvećih turnira ovoga tipa u svijetu. Nevjerojatno 843 ekipe doputovale su na jug Švedske, u grad Lund, gdje su se tražili najboljih u svakoj od kategorija. Udarnik je u tu priču upao sa dvije svoje ekipe, na put su krenule U-12 i U-15 selekcija, a dan prije Nove godine cure će se kući vratiti s doživljajima koji će se prepričavati i sa – zlatnim medaljama!

Za nijansu uspješnija ove je godine bila selekcija U-15, koja je oduševljavala praktički tijekom cijelog turnira. Na kraju grupne faze nije bilo sreće, u krugu od tri ekipe s istim brojem bodova naše su cure izvukle najkraću slamku i završnice na trećemu mjestu. Otišle su tako u B turnir, kroz koji su suvereno gazila sve do finala. Pa nastavile u istom stilu! Norveški Storhamar pao je rezultatom 17-14 i pehar za pobjednika “utješnog” turnira putuje u Veliku Goricu.

“Ovakvi turniri donose puno više od same igre. Putovanja, zajedničko vrijeme, nova iskustva i utakmice protiv ekipa iz cijelog svijeta jačaju timski duh i dodatno grade ovu ekipu. Lundaspelen je prilika za rast, učenje i stvaranje uspomena koje ostaju za cijeli život”, ponosno su objavili iz ŽRK Udarnika.

Sličan put imala je i selekcija U-12, koja je također završila na trećemu mjestu u svojoj skupini, pa je i ovdje slijedila borba kroz B turnir. I mlađa Udarnikova ekipa pokazala je jako puno, ali nedostajalo je i malo sreće da bi se na kraju došlo do medalje. Unatoč tome što medalje nisu pronašle svoje mjesto u prtljagi, razloga za zadovoljstvo bilo je i više nego dovoljno.

“Rezultat je važan, ali ono što naše djevojke ovdje dobivaju daleko nadilazi konačan ishod,uče kako s ponosom nositi boje svoga kluba, grada i države te kako sport gradi karakter, prijateljstva i snove. Lundaspelen za njih nije samo turnir, već dio jednog posebnog sportskog puta koji ostavlja uspomene i iskustva za cijeli život”, poruka je iz kluba za ovu generaciju.

Djevojke su se družile po cijele dane, natjecale se u sportu kojeg najviše vole, a stigle su i otići na izlet do obližnjeg Malmöa… Kad se na sve to nadodaju i zlatne medalje za kraj, ispada da stvarno nije slučajno da se cijeli ovaj projekt čiji je Udarnik dio zove – uspomene za cijeli život!

Nastavite čitati

Sport

Tiha zimska pauza: Goričani kreću 3. siječnja, potraga za pojačanjima u tijeku

Nogometaši Gorice ulaze u posljednju fazu dvotjedne zimske stanke, odmah nakon Nove godine kreću na posao, a u prvim danima 2026. godine doznat ćemo i što će se mijenjati po pitanju kadra…

Objavljeno

prije 16 sati

30. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok svi mi ostali ovih dana ispraćamo godinu koja je, eto, stigla i do svog pretposljednjeg dana, nogometaši Gorice polako ispraćaju svoj kratki zimski odmor. Dočekat će novu godinu, drugog dana 2026. će se još moći i odmoriti od dočeka, a već 3. siječnja trener Mario Carević će prozvati imena igrača pozvanih na pripreme za proljetni dio sezone. I dalje neizvjesne sezone, u jesenskom dijelu prožete usponima i padovima, a samim time i zima dobiva drukčiji smisao.

Posljednji Osijek ima pet bodova manje, u leđa Gorici gledaju i Vukovar te Lokomotiva, ali situacija ne dozvoljava ni trenutak opuštanja. Svjestan je toga i Carević, nije bez razloga odlučio krenuti s radom odmah nakon Nove godine, bez ikakvoga gubljenja vremena, a svjesni su toga i u klubu. Aktivnosti na tržištu sasvim sigurno traju, iako bilo kakvih potvrda o tome ovih dana nema. Još od priča o navodnim interesima za Kavelja i Pršira ništa nije “procurilo” u javnost, što i ne čudi osobito s obzirom na stil koji su odabrali novi čelni ljudi kluba.

Znamo da će pripreme krenuti 3. siječnja, da će se prvih pet dana trenirati na Gradskom stadionu, a od 8. do 17. siječnja gorička će ekspedicija biti u Umagu, u miru i tišini. Kući će se vratiti tjedan dana prije prve utakmice u proljetnom dijelu prvenstva, gostovanja kod Varaždina, nakon čega slijedi i domaći okršaj s Hajdukom…

Kako će Gorica izgledati u tim prvim utakmicama nastavka prvenstva, zasad je velika nepoznanica. S obzirom na količinu dostupnih informacija moguća su samo nagađanja, a u tu kategoriju spadaju i priče kako se radi na dovođenju novih opcija u napadačkom dijelu momčadi. To je i logično, jer Gorica je vodeća u ligi po broju propuštenih velikih prilika, nedostajalo je tu i hitrine među kandidatima za napadačke pozicije, što će reći da u ovom segmentu postoji značajan prostor za napredak.

U sredini igrališta je gužva, ne bude li odlazaka, tu velike potrebe za popunama i nema, ne bi možda bilo loše potražiti pojačanje i u obrani, koja je u 18 utakmica jeseni samo jedanput uspjela završiti utakmicu bez primljenoga gola, što se izravno veže i na vratara Davora Matijaša, koji je polusezonu završio s tim jednim jedinim “clean sheetom”.

U tom smislu, nije nemoguće da traje potraga i za novim rješenjem među vratnicama, budući da je Matijaš tijekom jeseni pokazao da mu nije lako ni jednostavno pratiti kriterije koje su postavili tipovi kao što su Kristijan Kahlina, Dominik Kotarski i Ivan Banić. Uostalom, odlaskom Karla Žigera u Sesvete ostala je Gorica na dvojici vratara, pa potreba za reakcijom u ovom smislu svakako postoji. Hoće li taj eventualni novi golman biti prva ili druga opcija, zasad je otvoreno pitanje…

Očekuje se, kao i u svakom prijelaznom roku, da će biti i odlazaka, ali tu također konkretnih najava niti imena nema ni u kuloarima. Nema dvojbe da ima onih koji su nezadovoljni minutažom i statusom, i među mlađim i među starijim igračima, opcije su i “pravi” odlasci i pronalaženje rješenja kroz posudbe, no po tom pitanju ćemo biti pametniji tog 3. siječnja, kad se momčad okupi prvog dana priprema.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Završen 5. rukometni božićni turnir RK Zagorica za muške ekipe

Objavljeno

prije 1 dan

30. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Završen je trodnevni 5.Božićni rukometni turnir za mlađe muške uzraste u organizaciji Rukometnog kluba Zagorica odigravanjem završnice (polufinale, utakmica za 3. mjesto i finale) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.