Sport

KOMENTAR Pravda za Banića!

Komentare po društvenim mrežama u pravilu je uputno ignorirati, ne davati im na važnosti, ali u slučaju Ivana Banića stvari su ipak otišle malo predaleko. Šokantne optužbe koje se mogu vidjeti nakon Hajduka izazivaju reakciju…

Objavljeno

prije 2 godine

12. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Postoje dvije izreke, odavno poznate u narodu… Jedna od njih, čuli ste je negdje sigurno, kaže: “Šutnja je zlato.” U prijevodu, neke stvari nekad je bolje prešutjeti. Ali tu je i ona druga, koja se u nekoliko sjecišta dotiče s ovom prvom: “Mišljenje je kao šupak. Svatko ga ima.” U nešto slobodnijem prijevodu, sloboda govora i izražavanja ne znači nužno da je sve što se izgovori ujedno i pametno, smisleno, uopće vrijedno osvrtanja.

Cijela ta stvar poprimila je opasne razmjere u trenutku kad je u naše živote ušao internet, a onda i društvene mreže. Ova druga izreka time je automatski postala još važnija za istaknuti, jer živimo u vremenima u kojima svatko svoje mišljenje više nema pravo samo izreći, nego i zapisati. Kakvo god ono bilo, argumentirano ili ne, koga god ono hvalilo ili uzdizalo, osuđivalo ili ocrnjivalo… Udariš po tipkovnici, podijeliš sa svijetom što misliš o ovome ili onome i – ajmo dalje!

Odnosi se to na sve sfere života, nitko nije pošteđen u komunikacijskom ludilu modernog vremena, a sve skupa odlazi na još višu razinu kad se uključe i ozbiljne emocije, kao što se događa kad je u pitanju sport. Još konkretnije, nogomet.

Pa se tako dogodi i subota navečer. U Veliku Goricu dođe Hajduk, koji nadigra domaćina u svim aspektima igre, odnese uvjerljivu pobjedu pred punim stadionom svojih navijača i produbi krizu Gorice. Momčadi koja ne može doći sebi već gotovo tri mjeseca, koja gubi čak i od protivnika od kojeg nitko ne gubi, koja ne izgleda konkurentno već jako dugo vremena…

A kad je već tako, kad su već frustracije narasle, potpomognute scenom u kojoj klub iz tvoga grada na vlastitom stadionu ima desetak puta manje navijača nego gosti, zašto ne bi počeli – udarati po tipkovnici! I prokazivati krivce, otkrivati teorije zavjere, optuživati pojedince rječnikom koji ne ostavlja nikakve dvojbe, ali ni ne traži bilo kakve argumente.

Nađe se tu – slijedom one druge, duže izreke iz uvoda – svega i svačega. Uključujući, nažalost, i solidnu količinu istupa koji bi se mogli usporediti s onim što izlazi iz dijela tijela spomenutog u izreci. I što govori dosta toga o nogometnoj “publici” u našem gradu, gotovo u pravilu onom dijelu te “publike” koji se na tribinama Gradskog stadiona zadnji put pojavio u vrijeme dok se izlazilo u diskoklub “Srce”…

Svi oni, ali ne samo oni, jer nađe se tu i pojedinaca koji su godinama sudjelovali u radu kluba (?!), ovom su prilikom tako, uz sve ostalo, udarili po Ivanu Baniću. Golmanu Gorice, ponajboljem igraču Gorice, koji je protiv Hajduka imao nešto slabiji dan. Traljavo je reagirao kod gola Rokasa Pukštasa za 3-0, dogodio mu se kiks nakon kojeg je postavljen konačan rezultat ove utakmice, a to je bilo dovoljno da krene pljuvačina, ali i optužbe koje graniče sa zdravim razumom. U najmanju ruku!

Da, i ovo je mišljenje, ali ovoga puta mišljenje koje se da argumentirati. Za razliku od budalaština tipa “Banić je prodao utakmicu”. A upravo takvim riječima se napada, vrijeđa i omalovažava jednog čovjeka koji je zaslužio sve osim toga.

Ustvrditi da je netko nekome pustio utakmicu čak je i utuživa stvar, ali ako taj dio i stavimo po strani, to je apsolutno skandalozno! Ivan Banić, kao i svatko od nas svakoga dana, ima pravo pogriješiti. Ima pravo pogriješiti i dvaput protiv istoga kluba, a činjenica da se to dogodilo protiv kluba u kojem je počeo svoju karijeru ni izbliza nije dovoljna za takve gnjusne optužbe na račun uzornog sportaša koji je za velikogorički sport već dosad napravio neusporedivo više nego svi ovi “internet ratnici” zajedno.

Sve to je, zapravo, toliko suludo da bi bilo bolje iskoristiti onu prvu izreku iz uvoda i prešutjeti, ali sad su stvari već otišle predaleko i preširoko. I ukazala se potreba da se reagira. Argumentima, a ne sranjima.

Prvo i osnovno, Ivan Banić, znaju to svi koji su barem dvaput razgovarali s njim, ne bi pustio utakmicu ni vlastitom ocu! To je momak koji je sportaš od glave do pete, koji je prošao mukotrpan i iznimno težak put da bi došao do ovdje gdje je danas, a u tome sigurno ne bi uspio da ikad igdje razmišljao onako kako mu “Tastatura Boys” impliciraju da razmišlja.

Baš naprotiv, Ivan Banić za sve se u svojoj karijeri izborio sam. Bez ikoga iza svojih leđa, da pogura, samo svojim napornim radom, krajnje profesionalnim pristupom i, posljednično, vratarskom kvalitetom. I to će potvrditi svi koji ga poznaju, koji su upućeni, koji ne lupetaju bez argumenata… Bilo je tu uspona i padova, euforija i depresija, lijepih i ružnih trenutaka, no sve je to Bane preživio i dočekao svoju priliku. Koju je i iskoristio, jer riječ je o najboljem golmanu HNL-a u prošloj godini, o jednom od najboljih igrača Gorice, o golmanu koji ima svoje ime i prezime.

I sve to, sve što je mukotrpno gradio, netko se nađe pozvan obezvrijeđivati optužbama da pušta utakmice?! Strava i užas…

Teško je i pokušati razumijeti da netko zaista smatra da će Ivan Banić sa svojih 29 godina, u najboljim godinama svoje karijere, odlučiti namjerno slabije reagirati kod rezultata 0-2 protiv Hajduka, da namjerno neće dovoljno podići ruke, da će svjesno pomoći protivniku… Teško je, ali očito ima takvih koji misle da će Ivan Banić usred teške krize njegova kluba – za kojeg je, usput rečeno, pretrpio i potres mozga, u kojem nikad nije napravio niti jedan i najmanji problem, u čije se povijesne knjige upisao… – uopće i pomisliti na to što treba Hajduku u tom trenutku, pa makar to sto puta bio njegov bivši klub.

Suvišnim se čini nuditi bilo kakve druge argumente, ali možemo reći i da je Ivan Banić više puta branio jako dobro protiv Hajduka, uključujući i onu utakmicu odigranu jesenas, u kojoj je Ante Matej Jurić zabio za pobjedu protiv Hajduka, u kojoj je blistao i, zamislite, Ivan Banić. Tad nije puštao, sad, eto, jest… Ivan Banić, između ostaloga, devet je puta ove sezone sačuvao svoju mrežu netaknutom, nekoliko puta bio je igrač utakmice, pri čemu je svaki put gorio od želje da se dokaže, danas-sutra možda i ostvari transfer u klub ili ligu još više razine, ali i da samim time pomogne klubu koji mu je toliko dao.

A Ivan Banić je, iz prve ruke govoreći, itekako svjestan koliko mu je Gorica dala. Zato što je pošten, moralan i profesionalan. I nikad, ali nikad u životu, opet iz prve ruke znamo, nikome ne bi puštao i popuštao. Zbog Gorice, ali u prvom redu zbog samoga sebe, zbog svoje karijere, zbog svoje budućnosti…

Ivan Banić je, da dodamo i to u ovu priču, nedavno postao otac. Rodio se mali Pavle, velika je sreća zavladala u njegovoj obitelji, a tata Ivan od trenutka kad je sinčić ugledao svijet radi sve što može da bude najbolji mogući uzor. U tu priču ne ulaze i nikad neće ući ono čime se obezvređuje sve što Ivan Banić doista jest.

Tužni i razočarani Ivan Banić, jer kakav uopće može biti kad do njega dođu sve ove bezobrazne i opasne optužbe. I to od ljudi koji mu neće javno čestitati kad spasi naš klub, ali će ga spremno bezobzirno poniziti kad mu se dogodi pogreška. Koja se svima njima, svakome na svome radnome mjestu, naravno, nikad ne dogodi…

I sve skupa jasno implicira da ponekad ništa ne stoji više nego kombinacija naše dvije izreke, prevedena u ulični sleng…

Nekad je bolje šutjeti nego ispasti glup.

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 14 sati

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 2 dana

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 2 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.