Sport

KOMENTAR Na kraju svega, bogovi nogometa ipak su imali zrnce milosti…

Ovo je priča o promjeni duha u gradu često hladnom prema lokalnom sportu, o jednoj poruci, jednom konobaru, o bogovima nogometa, pravdi i nepravdi, o nogometnom jeseni za anale, za vječnost…

Objavljeno

prije 7 godina

15. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jedna vruća, ljetna subota bližila se podnevu, dva su dana preostala od mjeseca srpnja. Nekoliko sati poslije Gorica je trebala istrčati na Rujevicu i započeti jednu ludu prvoligašku avanturu, držala me neka neobična nervoza u iščekivanju da konačno krene, i nisam mogao izdržati… Poslao sam poruku treneru Sergeju Jakiroviću:

“Samo hrabro, želim ti da od danas pokreneš priču koja će dovesti do toga da cijeli grad prije utakmica Gorice drhti u iščekivanju ovako kao ja danas.”

Odgovorio je kratko, optimistično – takav je on uvijek, pozitivan i optimističan – ali bio je i sam svjestan gdje je došao, u kakvu sredinu. U grad u kojem sam nekoliko sati poslije, desetak minuta prije nego što će utakmica početi, sjeo u jedan kafić, ispred televizije. Vrtio se nekakav vaterpolo, više nemam pojma koja utakmica točno, nitko od gostiju nije čak ni pogledavao prema ekranu, i u svemu tome jedan lik u dresu Gorice, montiran ispred TV-a, vjerojatno je djelovao kao čudak. U najmanju ruku.

– Možete mi, molim vas, prebaciti na Goricu – zamolio sam uljudno konobara.

– Koju Goricu, što se igra – odgovorio je čovjek protupitanjem, čak ga je malo i živciralo što ga sad gnjavim s tim nekim glupostima, kakva sad Gorica…

I tu sam shvatio koliko je još posla pred Sergejem, koliko je ona želja iz poruke teško dostižan ideal. Neću pretjerati ako kažem da sam bio jedini koji je pozorno gledao u ekran tih 90 minuta, svi ostali bi eventualno tu i tamo bacili pogled na “neku tamo utakmicu” i odmah zatim se vraćali svojim razgovorima, novinama, mobitelima ili gledanju u prazno. Čudak u dresu Gorice sad se počeo i živcirati, nešto vikati, ljutiti se na primljene golove…

Tjedan dana poslije nešto ljudi došlo je vidjeti prvu domaću utakmicu, ona ekipa koju se moglo sresti na tribini i u drugoligaško vrijeme, pojačana s još ponekim znatiželjnikom, a ispalo je da je Gorica prosula dva boda protiv Slaven Belupa. Pa tjedan poslije još tri protiv Intera… Znajući kako diše ovaj grad, bojao sam se da će i to malo interesa ekspresno splasnuti, da ljudi neće shvatiti što se tu zapravo događa.

A onda je došao Hajduk na Poljudu… Nisam bio u goričkom kafiću nego gore na tribini, to je bila utakmica koja se ne propušta. I veliki preokret. Dan poslije šepurio sam se ulicama mjestašca na omiljenom otoku u istom onom dresu, svjestan da bi ovo mogao biti početak nečega velikog. Osjetilo se u duhu momčadi, u atmosferi, trebali su stisnuti taj neki imaginarni prekidač da bi stvari krenule u pravom smjeru. I krenule su…

Jedna topla subota, bilo je već bablje ljeto, išla je prema podnevu, mjesec rujan bio je točno na svojoj polovici. Poruke ovoga puta nisam slao, ovoga puta su mi dolazile.

“Daj mi riješi ulaznice, molim te, trebaju mi dvije ako ikako možeš. Platit ću koliko treba.”

I to je samo jedna od njih, ali poslužit će kao dobra ilustracija onoga što se događalo. Kao i moj odgovor…

“Nažalost, stari, ne mogu ti pomoći. Ulaznica jednostavno više nema. Nema i gotovo.”

Tog dana u grad je dolazio Dinamo, a na klupskoj Facebook stranici već je danima stajao onaj prekrasni natpis. Rasprodano! Sve se okrenulo naglavačke, sad je valjda i onaj konobar iz kafića s početka priče znao tko igra, o kakvoj je to Gorici riječ, vjerojatno je čovjek i žicao ulaznice po gradu… Ali, jebiga, rasprodano.

– Jel se meni to čini ili si ti već uspio izvesti ono iz poruke – rekao sam treneru nakon utakmice koju je gledalo više od 4000 ljudi, a bilo bi ih i puno više da su HNS-ovi propisi dopustili da ljudi mogu i na istočnu tribinu.

Nasmijao se, nije mogao sakriti zadovoljstvo, iako je koju minutu prije izgubio utakmicu. Ali dobio je puno više. I on i Gorica. Dobio je pažnju ljudi, izazvao je kaos u Velikoj Gorici zbog nogometa. To se desetljećima nije događalo, to je bilo nešto potpuno novo, ludo, na trenutke nestvarno… I ponovilo se još jednom, onog jesenskog dana kad je u grad došao Hajduk, kad su se prvi put upalili toliko iščekivani reflektori. Ponovno su radili telefoni, a u red za ulaznice u jednom je trenutku morao stati čak i kapetan Igor Čagalj! Kažem, totalna ludnica…

I svi su odjednom znali za Goricu, svi se su divili Gorici, isticali kako Gorica čisti svlačionice i mete protivnike, govorili o pristojnom, gospodskom klubu koji ima igrače, igru, trenera, upravu, pa čak i navijače! E, to je pravi posao u ovome gradu, pomalo hladnom prema lokalnom sportu, svojim radom i angažmanom natjerati ljude da stvore i malu, ali simpatičnu navijačku skupinu, da se ona nazove Gorica Good Boys, da se za Goricu navija čak i na gostovanjima.

Ispadali su tu negdje usput i igrače, izbacivala ih je momčad, i oko njih su krenule razne priče. Iyayi Belive Atiemwen prometnuo se u ponajboljeg igrača lige, Lukasz Zwolinski u ponajboljeg strijelca lige, Kristijan Kahlina u ponajboljeg golmana lige… A Gorica se prometnula u najljepšu priču HNL-a. Nisu to pokvarila ni tri vezana poraza u završnici jeseni, u cjelokupnoj slici toliko su dominirali svijetli tonovi da nije bilo te tamne nijanse koja se može probiti na površinu.

Gorica, postalo je jasno svima i svakome, ima igrače, ima trenera, ima predsjednika kluba, ima dopredsjednika, ima upravu, ima sve one ljude oko kluba… I svi su se je oni učinili hitom. Jedni na terenu, drugi u uredima, treći posvuda. I zasluge za jednu ovakvu jesen moraju se podijeliti na sve njih. Od čovjeka koji “lajna” teren i postavlja zastavice, preko onoga koji osigurava novac, onoga koji dovodi igrače, onoga koji se bavi papirologijom, onoga koji popravlja vrata, naručuje pizze nakon utakmice ili kači transparente na ogradu stadiona, pa sve do onoga koji zabija, asistira, uklizava ili brani. Ovo je zajednička jesen, zajednički uspjeh.

I zato mi je u trenucima kad sam, promrzao do kostiju, sjedio na tribinama stadiona u Kranjčevićevoj i gledao kako utakmica ide prema kraju dok na semaforu piše “Lokomotiva – Gorica 2-1”, pogledavao i prema nebu.

– Čekaj, stvarno misliš da je ovo fer?! – promrmljao sam u sebi obraćajući se Onome Gore.

14.12.2018., Stadion Kranjceviceva, Zagreb – Hrvatski telekom Prva liga, 18. kolo, NK Lokomotiva – HNK Gorica. Believe Atiemwen Iyayi Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Na kraju ovakve jeseni, nakon tri poraza u nizu, dođeš na snijegom prekriveni teren, daš svoj maksimum, i onda ti se dogodi da taj briljantni Zwolinski zapuca tri šanse, da se fenomenalnom momku i strašnom golman Kahlini, koji je konačno dočekao svoju šansu i pokazao koliko je dobar, dogodi onakav kiks, da mu lopta prođe kroz ruke… Nakon svega, bogovi nogometa ispali bi zaista okrutni i nemilosrdni da dopuste da ovakva jesen ovako završi.

Srećom, nisu oni takvi. Barem ovoga puta nisu ispali takvi. Igrala se 88. minuti, Beli je namjestio loptu, nježno i elegantno prebacio zid i pogodio za 2-2. E, tako već može… Imao sam već i naslov:

“Beli, zabij ga snježno!”

Odustao sam, svjestan da su konotacije presnažne, ali poanta je jasna. Beli je pogodio, i red je da upravo on bude taj, a Gorica je jesen završila s vrijednim remijem. Točnije, nije ga završila s četiri poraza u nizu. Uostalom, bilo bi i glupo da jest, ne bi tu bilo kozmičke prave da je završilo tako, nisu to ovi momci zaslužili. Puno više su zaslužili da taj slobodnjak uđe, da spas stigne u zadnji čas i da svi zajedno na nogometno zimovanje odemo puno boljeg raspoloženja.

A na proljeća – idemo dalje! Istim ili još jačim tempom. Bogatiji za vrijedna iskustva, svjesni da je sve moguće. Ako si pošten, ako daješ maksimum, ako to zaslužiš. Ili, kako bi trener Jakir rekao…

– Samo jako ili nikako!

A sad, Gorica, odmori se. Zaslužila si…

Sport

Ovdje su se rađali i “Bilić Boysi”… Hrvatska U-21 ponovno je doma u Velikoj Gorici

Hrvatska U-21 reprezentacija na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici igrat će drugu utakmicu kvalifikacija za Europsko prvenstvo protiv Ukrajine. Akcija kreće u utorak u 18 sati, a ulaz za gledatelje je – besplatan

Objavljeno

prije 19 sati

13. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U vrijeme kad je Slaven Bilić bio izbornik, a Luka Modrić, Eduardo, Ćorluka, Kranjčer i ostatak društva nositelji kvalitete u rosteru, hrvatska U-21 reprezentacija svom je dom pronašla u – Velikoj Gorici. U srcu Turopolja voljeli su biti smješteni, trenirati, ali i igrati svoje utakmice, uključujući i one najvažnije…

Prošlo je od tad gotovo cijelih 20 godina, promijenio se i svijet, i naš stadion, i naš klub, i Luka Modrić, a u utorak poslijepodne ponovno će upravo Velika Gorica biti dom U-21 reprezentacije. Izbornik je danas Ivica Olić, kvalitetu nose igrači poput Lovre Zvonareka, Adriana Jagušića, Fabijana Krivaka i ostalih, među kojima su i po jedan naš dečko i naš igrač.

Naime, u utorak od 18 sati na vršnjake iz Ukrajine krenut će i igrač Gorice Ante Kavelj, ali i bivši igrač Gorice, danas golman Dubrave Tim Kabel Josip Cundeković. Priključio se ovom društvu prije dva dana i Luka Vušković, vjerojatno i najjače ime u kadru izbornika Olića, a svi oni imaju zajednički cilj srušiti Ukrajinu. U nogometnom, ne u ruskom smislu…

– Ovo je drugi ciklus, u kojem smo imali sedam dana za pripremu utakmice, što nam je omogućilo dovoljno vremena za trening i taktičke pripreme. Gledali smo Ukrajinu uživo u Sloveniji protiv Mađarske i dobili puno realniju sliku nego nakon njihove prve utakmice s Litvom. Imaju kvalitetu, zasluženo su bili u prvoj jakosnoj skupini, vidi se da imaju glavu i rep. Vodi ih španjolski trener, prepoznaje se sustav 4-3-3 i jako su dobro uigrani. Očekujem tešku utakmicu, ali isto tako vjerujem da imamo bolju momčad i da ćemo to potvrditi na terenu – rekao je izbornik Olić.

Dan uoči utakmice na novom travnjaku našeg stadiona treninge su isplanirali i jedni i drugi, a u utorak od 18 sati krenut će žestoka borba za bodove. Bit će to nastavak nogometne ponude visoke razine u našem gradu u posljednje vrijeme, budući da je Gorica nanizala tri domaće utakmice, da će ih nanizati još šest, a sad će još igrati i buduće zvijezde hrvatskog i ukrajinskog nogometa.

Da stvar bude još bolja, ulaznice za ovu utakmicu neće se naplaćivati, ulaz je besplatan, a to je prilika koju ljubitelji nogometa u našem gradu ne bi smjeli propustiti.

Nastavite čitati

Sport

Čudesni niz Udarnika traje i dalje: Četiri utakmice, četiri pobjede, a dojam za pet!

Rukometašice Udarnika pobijedile su Karlovac 36-20 na svom parketu i nastavile savršeni niz na početku nove sezone. Četiri utakmice, četiri pobjede, gol-razlika impresivnih +43… I veliki izazov u sljedećem kolu!

Objavljeno

prije 23 sata

13. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Skromno, tiho i bez velikih najava u novu sezonu 2. HRL Zapad ušle su rukometašice Udarnika, na čelu s njihovom trenericom Ljiljanom Ivaci. Pojačanja nisu bila pretjerano zvučna, barem ne na prvu, a ni priče o ambicijama nisu bile glasne i glamurozne… Međutim, Ljilja i njezine cure izgledaju krenule su – boli glava!

Nakon prve dvije pobjede u sezoni bilo je top, uz puno razloga za zadovoljstvo, pogotovo zato što su obje bile uvjerljive, dvocifrene po pitanju razlike. Prva koja nije bila takva stigla je u trećem kolu, na jednom malo drukčijem gostovanju, jer taj je put do Raba, na kojem je Senia bila domaćin, bio “prvo gostovanje trajektom u povijesti kluba”. Ujedno, bila je to i treća pobjeda u tri utakmice.

Da bi se niz mogao nastaviti i ovoga vikenda, u prvoj sljedećoj domaćoj utakmici, dao je naslutiti i položaj gošći iz Karlovca na tablici, ali i Udarnikova forma. Međutim, da će to biti baš ovako uvjerljivo, da će niz nastaviti impresivnom pobjedom od čak 16 golova razlike… E, to je već – wow!

Karlovac je ozbiljno u utakmici bio otprilike četiri uvodne minute, jer već u 11. minuti Udarnik je imao pet golova viška, da bi do predaha prednost narasla na ogromnih 17-9. Praktički identičnu sliku gledali smo i nastavku, kad je Udarnik stekao novih osam golova prednosti, pa je sve završilo s tih zastrašujućih 36-20.

Karla Brakus postigla je osam golova i još jedanput pokazala koliko je značajno pojačanje za ovu ekipu Udarnika. Isto vrijedi i za Lorenu Belanić, koja je bila precizna sedam puta, šest komada zabila je Katarina Gujić, a po triput su precizne bile Iva Žerdin i Leona Lilić.

Za ekipu koja nakon četiri kola ima savršen učinak u bodovima i gol-razliku +43 (?!) najveći dosadašnji izazov slijedi idućeg vikenda, u petoj rundi prvenstva. Udarnik, naime, ide u goste kod Trešnjevke, koja je nanizala tri pobjede u posljednja tri kola. Jednu manje od sjajnog Udarnika!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Izravnali račune točno u podne: Pobjeda Gorice kao uvertira za svadbu!

Rukometaši Gorice došli su do vrijedne pobjede 29-27 u gostima kod Bjelin Spačve u Vinkovcima. Ceković je zabio sedam golova, Mlakar i Neralić po pet, Solariček četiri… Sorić je skupio deset obrana

Objavljeno

prije 24 sata

13. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Zbog jedne svadbe u Vinkovcima, fešte na kojoj su naumili sudjelovati brojni igrači Bjelin Spačve, početak utakmice između toga kluba i Gorice ove je subote zakazan – točno u podne. Plan domaćina, u njihovu idealnom scenariju, bio je “odraditi” Goricu, pa se posvetiti nekim drugim oblicima zadovoljstva prikladnim slavonskim svadbama, ali zapelo je s tim planom već na startu…

Goričani se nisu morali razbuđivati u ovom neobičnom terminu, budući da su na nogama bili od vrlo ranih jutarnjih sati, a tako je nekako i krenulo. Povela je Gorica 3-1, no tad je došlo do malog zastoja. Bjelin Spačva preuzela je kontrolu, otišla na velikih 13-9 osam minuta prije kraja poluvremena, da bi se do odlaska na odmor stvari ipak značajno preokrenule. Goričani su napravili seriju 6-1 i na predah otišli s prednošću od jednoga gola.

Drama i preokreti tu su tek počeli, jer otišla je Gorica na početku nastavka na tri gola prednosti, da bi nova serija Vinkovčana ponovno donijela preokret i vodstvo domaćina. I onda, baš kao i u prvom poluvremenu, odluka pada u posljednjih osam minuta… Gorica je baš na toj udaljenosti od sirene povela 26-25, a šest minuta prije kraja bilo je 27-27. U tom su trenutku gorička vrata zaključana, prolaza više nije bilo, a veliku i vrijednu pobjedu donijeli su Grubišić i Neralić, za konačnih 29-27.

Bila je ovo utakmica u kojoj su se Goričani, osim za bodove, borili i za vraćanje nekih starih dugova, jer upravo su porazom od 14 razlike u Vinkovcima, na istome ovome mjestu, prošle sezone ostali bez plasmana u Ligu prvaka. Nisu to sasvim sigurno zaboravili, motiv je morao biti posebno naglašen, a to je na kraju i dovelo do jako važne pobjede, kojoj je Gorica zadržala drugo mjesto u skupini A.

Standings provided by Sofascore

U sljedećem kolu Gorici dolazi Trogir, igrat će se u subotu od 18.30 sati, a time će biti završen i prva polovica uvodnog dijela prvenstva. Drugim riječima, Gorica će doći na pola puta od plasmana u Ligu za prvaka…

Nastavite čitati

Sport

Sjajan nastup velikogoričkih trkača na 33. Zagrebačkom maratonu

Dvanaest članova velikogoričkog kluba nastupilo je na 33. Zagrebačkom maratonu, dok su dvojica predstavnika branila boje kluba na utrkama u Dalmaciji.

Objavljeno

prije 1 dan

13. listopada 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: ATK Turopolje

Na 33. Zagrebačkom maratonu, održanom u nedjelju na ulicama metropole, među pet tisuća sudionika našlo se i dvanaest članova ATK-a Turopolje. Natjecali su se u maratonskoj, polumaratonskoj i desetkilometarskoj utrci, a boje kluba branili su i trkači na utrkama u Dalmaciji.

Najbolje rezultate među Velikogoričanima na glavnoj 42-kilometarskoj dionici ostvarili su Bojan Šebrek i Josip Martinović, obojica s osobnim rekordima i vremenima blizu granice od tri sata. Šebrek je maraton završio za 3:04:41 (chip vrijeme 3:04:21) i zauzeo 59. mjesto ukupno te 14. u kategoriji M40. Martinović je ciljem prošao za 3:06:46 (chip 3:06:34), što mu je donijelo 62. mjesto ukupno i 16. u kategoriji M40.

Svoje prve maratone istrčali su Tomislav Delač (4:49:28) i Martin Potočnik (4:59:45), obojica uspješno debitirajući na zahtjevnoj dionici od 42 kilometra.

Na polumaratonskoj utrci nastupilo je šestero članova kluba. Želimir Delač ostvario je najbolji plasman, s vremenom od 1:36:09 osvojio je prvo mjesto u kategoriji M65 i 91. mjesto ukupno. Slijedili su ga Marko Budanko (1:41:12), Tomislav Dedić (1:45:23) i Darko Kovač (2:07:09).

U ženskoj konkurenciji na istoj dionici, Matea Pokas je svoj prvi polumaraton istrčala za 1:50:35, dok je Tanja Radić utrku završila za 2:13:34. Na 10-kilometarskoj utrci nastupile su Stanka Svetličić i Ivanka Potočnik. Svetličić je s rezultatom 59:56 (chip 59:09) uspjela probiti psihološku granicu od sat vremena, dok je Potočnik utrku završila za 1:04:34.

Dan ranije, u subotu, klub su predstavljala dvojica trkača u Dalmaciji. Goran Siuc je na Hvaru nastupio na Spartan Beast 21K utrci, dugoj gotovo 25 kilometara s 30 prepreka, koju je završio za nešto više od četiri sata. Marijan Malčević pak je sudjelovao na Dalmatia Ultra Trailu, na stazi Sea DUT dugoj 57,6 kilometara s 3000 metara visinske razlike, koju je savladao za deset i pol sati.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac sedmom pobjedom preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 1 dan

13. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 11.kolu Premier lige zabilježio pobjedu protiv Bestovja rezultatom 3:1, golovima Davida Gogića, Filipa Sarafa i Petra Milića, za goste David Mišić. Sedmom pobjedom i 23 boda Kučani su opet na prvom mjestu u trenutačnom poretku.