KOMENTAR Na kraju svega, bogovi nogometa ipak su imali zrnce milosti…
Ovo je priča o promjeni duha u gradu često hladnom prema lokalnom sportu, o jednoj poruci, jednom konobaru, o bogovima nogometa, pravdi i nepravdi, o nogometnom jeseni za anale, za vječnost…
Jedna vruća, ljetna subota bližila se podnevu, dva su dana preostala od mjeseca srpnja. Nekoliko sati poslije Gorica je trebala istrčati na Rujevicu i započeti jednu ludu prvoligašku avanturu, držala me neka neobična nervoza u iščekivanju da konačno krene, i nisam mogao izdržati… Poslao sam poruku treneru Sergeju Jakiroviću:
“Samo hrabro, želim ti da od danas pokreneš priču koja će dovesti do toga da cijeli grad prije utakmica Gorice drhti u iščekivanju ovako kao ja danas.”
Odgovorio je kratko, optimistično – takav je on uvijek, pozitivan i optimističan – ali bio je i sam svjestan gdje je došao, u kakvu sredinu. U grad u kojem sam nekoliko sati poslije, desetak minuta prije nego što će utakmica početi, sjeo u jedan kafić, ispred televizije. Vrtio se nekakav vaterpolo, više nemam pojma koja utakmica točno, nitko od gostiju nije čak ni pogledavao prema ekranu, i u svemu tome jedan lik u dresu Gorice, montiran ispred TV-a, vjerojatno je djelovao kao čudak. U najmanju ruku.
– Možete mi, molim vas, prebaciti na Goricu – zamolio sam uljudno konobara.
– Koju Goricu, što se igra – odgovorio je čovjek protupitanjem, čak ga je malo i živciralo što ga sad gnjavim s tim nekim glupostima, kakva sad Gorica…
I tu sam shvatio koliko je još posla pred Sergejem, koliko je ona želja iz poruke teško dostižan ideal. Neću pretjerati ako kažem da sam bio jedini koji je pozorno gledao u ekran tih 90 minuta, svi ostali bi eventualno tu i tamo bacili pogled na “neku tamo utakmicu” i odmah zatim se vraćali svojim razgovorima, novinama, mobitelima ili gledanju u prazno. Čudak u dresu Gorice sad se počeo i živcirati, nešto vikati, ljutiti se na primljene golove…
Tjedan dana poslije nešto ljudi došlo je vidjeti prvu domaću utakmicu, ona ekipa koju se moglo sresti na tribini i u drugoligaško vrijeme, pojačana s još ponekim znatiželjnikom, a ispalo je da je Gorica prosula dva boda protiv Slaven Belupa. Pa tjedan poslije još tri protiv Intera… Znajući kako diše ovaj grad, bojao sam se da će i to malo interesa ekspresno splasnuti, da ljudi neće shvatiti što se tu zapravo događa.
A onda je došao Hajduk na Poljudu… Nisam bio u goričkom kafiću nego gore na tribini, to je bila utakmica koja se ne propušta. I veliki preokret. Dan poslije šepurio sam se ulicama mjestašca na omiljenom otoku u istom onom dresu, svjestan da bi ovo mogao biti početak nečega velikog. Osjetilo se u duhu momčadi, u atmosferi, trebali su stisnuti taj neki imaginarni prekidač da bi stvari krenule u pravom smjeru. I krenule su…
Jedna topla subota, bilo je već bablje ljeto, išla je prema podnevu, mjesec rujan bio je točno na svojoj polovici. Poruke ovoga puta nisam slao, ovoga puta su mi dolazile.
“Daj mi riješi ulaznice, molim te, trebaju mi dvije ako ikako možeš. Platit ću koliko treba.”
I to je samo jedna od njih, ali poslužit će kao dobra ilustracija onoga što se događalo. Kao i moj odgovor…
“Nažalost, stari, ne mogu ti pomoći. Ulaznica jednostavno više nema. Nema i gotovo.”
Tog dana u grad je dolazio Dinamo, a na klupskoj Facebook stranici već je danima stajao onaj prekrasni natpis. Rasprodano! Sve se okrenulo naglavačke, sad je valjda i onaj konobar iz kafića s početka priče znao tko igra, o kakvoj je to Gorici riječ, vjerojatno je čovjek i žicao ulaznice po gradu… Ali, jebiga, rasprodano.
– Jel se meni to čini ili si ti već uspio izvesti ono iz poruke – rekao sam treneru nakon utakmice koju je gledalo više od 4000 ljudi, a bilo bi ih i puno više da su HNS-ovi propisi dopustili da ljudi mogu i na istočnu tribinu.
Nasmijao se, nije mogao sakriti zadovoljstvo, iako je koju minutu prije izgubio utakmicu. Ali dobio je puno više. I on i Gorica. Dobio je pažnju ljudi, izazvao je kaos u Velikoj Gorici zbog nogometa. To se desetljećima nije događalo, to je bilo nešto potpuno novo, ludo, na trenutke nestvarno… I ponovilo se još jednom, onog jesenskog dana kad je u grad došao Hajduk, kad su se prvi put upalili toliko iščekivani reflektori. Ponovno su radili telefoni, a u red za ulaznice u jednom je trenutku morao stati čak i kapetan Igor Čagalj! Kažem, totalna ludnica…
I svi su odjednom znali za Goricu, svi se su divili Gorici, isticali kako Gorica čisti svlačionice i mete protivnike, govorili o pristojnom, gospodskom klubu koji ima igrače, igru, trenera, upravu, pa čak i navijače! E, to je pravi posao u ovome gradu, pomalo hladnom prema lokalnom sportu, svojim radom i angažmanom natjerati ljude da stvore i malu, ali simpatičnu navijačku skupinu, da se ona nazove Gorica Good Boys, da se za Goricu navija čak i na gostovanjima.
Ispadali su tu negdje usput i igrače, izbacivala ih je momčad, i oko njih su krenule razne priče. Iyayi Belive Atiemwen prometnuo se u ponajboljeg igrača lige, Lukasz Zwolinski u ponajboljeg strijelca lige, Kristijan Kahlina u ponajboljeg golmana lige… A Gorica se prometnula u najljepšu priču HNL-a. Nisu to pokvarila ni tri vezana poraza u završnici jeseni, u cjelokupnoj slici toliko su dominirali svijetli tonovi da nije bilo te tamne nijanse koja se može probiti na površinu.
Gorica, postalo je jasno svima i svakome, ima igrače, ima trenera, ima predsjednika kluba, ima dopredsjednika, ima upravu, ima sve one ljude oko kluba… I svi su se je oni učinili hitom. Jedni na terenu, drugi u uredima, treći posvuda. I zasluge za jednu ovakvu jesen moraju se podijeliti na sve njih. Od čovjeka koji “lajna” teren i postavlja zastavice, preko onoga koji osigurava novac, onoga koji dovodi igrače, onoga koji se bavi papirologijom, onoga koji popravlja vrata, naručuje pizze nakon utakmice ili kači transparente na ogradu stadiona, pa sve do onoga koji zabija, asistira, uklizava ili brani. Ovo je zajednička jesen, zajednički uspjeh.
I zato mi je u trenucima kad sam, promrzao do kostiju, sjedio na tribinama stadiona u Kranjčevićevoj i gledao kako utakmica ide prema kraju dok na semaforu piše “Lokomotiva – Gorica 2-1”, pogledavao i prema nebu.
– Čekaj, stvarno misliš da je ovo fer?! – promrmljao sam u sebi obraćajući se Onome Gore.
14.12.2018., Stadion Kranjceviceva, Zagreb – Hrvatski telekom Prva liga, 18. kolo, NK Lokomotiva – HNK Gorica. Believe Atiemwen Iyayi Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Na kraju ovakve jeseni, nakon tri poraza u nizu, dođeš na snijegom prekriveni teren, daš svoj maksimum, i onda ti se dogodi da taj briljantni Zwolinski zapuca tri šanse, da se fenomenalnom momku i strašnom golman Kahlini, koji je konačno dočekao svoju šansu i pokazao koliko je dobar, dogodi onakav kiks, da mu lopta prođe kroz ruke… Nakon svega, bogovi nogometa ispali bi zaista okrutni i nemilosrdni da dopuste da ovakva jesen ovako završi.
Srećom, nisu oni takvi. Barem ovoga puta nisu ispali takvi. Igrala se 88. minuti, Beli je namjestio loptu, nježno i elegantno prebacio zid i pogodio za 2-2. E, tako već može… Imao sam već i naslov:
“Beli, zabij ga snježno!”
Odustao sam, svjestan da su konotacije presnažne, ali poanta je jasna. Beli je pogodio, i red je da upravo on bude taj, a Gorica je jesen završila s vrijednim remijem. Točnije, nije ga završila s četiri poraza u nizu. Uostalom, bilo bi i glupo da jest, ne bi tu bilo kozmičke prave da je završilo tako, nisu to ovi momci zaslužili. Puno više su zaslužili da taj slobodnjak uđe, da spas stigne u zadnji čas i da svi zajedno na nogometno zimovanje odemo puno boljeg raspoloženja.
A na proljeća – idemo dalje! Istim ili još jačim tempom. Bogatiji za vrijedna iskustva, svjesni da je sve moguće. Ako si pošten, ako daješ maksimum, ako to zaslužiš. Ili, kako bi trener Jakir rekao…
Krenuli i klinci: Parlov otišao u Lokomotivu, na juniore se vratio Raić
S radom je ovog tjedna krenula i Nogometna škola HNK Gorica, sve generacije od pionira do juniora u pogonu su sa svojim trenerima. Neke selekcije dobile su nove trenere, neke ostale sa starima, neke posebno obećavaju…
Osim igrača, iz HNK Gorice ovog ljeta odlaze i – treneri. Naime, nakon što je s juniorima Lokomotive osvojio naslov prvaka države, Nikica Jelavić preuzeo je prvu momčad kluba s Kajzerice, a na upražnjenu poziciju stigao je Ivan Parlov, dojučerašnji trener juniora Gorice. Ponuda aktualnog prvaka, kluba s tako uspješnom Akademijom, da vodi momčad koja će igrati juniorsku Ligu prvaka, bila je za Parlova jedna od onih koje se ne odbijaju.
U Gorici su, međutim, bili spremni i na to. Juniore je tako preuzeo Sven Raić, Samoborac koji je povratnik u tu ulogu, jer upravo je on odradio sjajnu prvu sezonu nakon ulaska juniora u HNL, s momčadi u kojoj su bili Caio Cruz i društvo. U klub se vratio još prošle jeseni, naslijedivši Igora Čagalja na klupi juniora 2, a sad će tu generaciju 2007. nastaviti voditi i u juniorskom HNL-u. “Dvojku” je preuzeo Marijo Ćorić, donedavno trener nogometašica Gorice.
Juniori su s pripremama krenuli ovaj tjedan, jednako kao i kadeti, generacija 2009. godišta. To je ono godište koje je prije dvije godine postalo prvakom Hrvatske u pionirima, ali ne i ista momčad, budući da će dobar dio te generacije odmah završiti u juniorima. Trener kadetske momčadi bit će Marko Srebačić, koji je dosad vodio kadete 2. Njih je, pak, preuzeo Denis Banić, koji je tu generaciju vodio i prošle sezone u HNL-u za pionire.
Boris Trivunov, koji je prije dvije godine odveo “klasu 2009” do pionirske titule, opet će voditi pionire u HNL-u. Generaciju 2011. pripremat će za sljedeće korake, dok će generaciju 2012. voditi Hrvoje Horvat, baš kao i prošle godine. Posebno zanimljiva mogla bi biti generacija 2013., koju će kao mlađe pionire voditi Hrvoje Bregović, kažu da tu ima jako puno talenta, dok će mlađe pionire 2 voditi Tin Resler.
Trebala bi zaživjeti i ideja da se svi ti treneri i pomiješaju, da kao pomoćnici rade jedni s druge, u ovim ili onim kombinacijama, a u cijelom procesu pomoći će i neki novi ljudi. U Nogometnu školu HNK Gorice stižu još dva kondicijska trenera, a kompletirala se i ekipa za rad s vratarima. Iz Dinama se nakon dvije sezone vratio Leonard Kovačić, a u njegovom timu su i Mauro Ciani te Josip Vidović.
Sezona klincima kreće polovicom kolovoza, naravno da će HNL i dalje igrati sve tri selekcije Gorice…
Je li moglo biti drugačije? Josip Mitrović potpisao za Slaven Belupo…
Bit će neobično gledati Josipa Mitrovića u dresu Slaven Belupa, s kojim će gostovati na “svom” stadionu na premijeri novog travnjaka, u utakmici sedmoga kola, u drugoj polovici rujna…
Na prvu je zazvučalo gotovo neprirodno, izgledalo je jednako tako, ali stvarno je tako – Josip Mitrović novi je igrač Slaven Belupa! Igrač koji spada u red najomiljenijih nogometaša Gorice među navijačima i poklonicima kluba, momak koji je uvijek osvajao željom i energijom, a kad se na to doda kvaliteta… Međutim, Mitar se nije vratio kući, u grad kojeg obožava, nego u Koprivnicu.
I sad će, za razliku od one lijepe zajedničke gotovo četiri godine, igrati protiv Gorice…
Pun je HNL bivših igrača Gorice, neće ova priča u tom smislu biti ništa posebno drukčija, ali malo drukčija će ipak biti. Ljudi ovi vole Mitra, on voli ovaj grad i klub, a slučajnost je takva da će se prva domaća utakmica, tamo u dalekom sedmom kolu, negdje oko 20. rujna, igrati baš protiv Slaven Belupa.
Kako se neslužbeno može doznati, Gorica je također bila u kombinaciji da iskoristi situaciju u kojoj se Josip Mitrović našao po završetku prošle sezone. Za nizozemsku Fortunu iz Sittarda odigrao je 28 utakmica, dobar dio toga u nevelikoj minutaži, i želio je pronaći klub u kojem će igrati. Pritom HNL ni u jednom trenutku nije odbacivao kao opciju, a Gorica je kao sredina u kojoj se fenomenalno osjećao bila vrlo poželjna destinacija.
Kontakt je uspostavljen, razgovaralo se o uvjetima, a tu je negdje i zapelo. Mitrović je tražio posudbu iz Fortune, ali trebalo je preuzeti značajan dio njegova ugovora. Za Goricu je to očito bio prevelik zalogaj u ovome trenutku i od svega se na kraju odustalo. Iskoristili su to ljudi iz Koprivnice, svjesni da im treba igrač koji će uskočiti u kopačke prošle sezone sjajnog Alena Grgića.
Sad, kad je sve gotovo, lako je konstatirati da je šteta što Mitar nije završio u Gorici. Ne znamo financijske okvire, tko je što tražio, koliko je to mogao dati, ali šteta je što se nije poklopilo. I što Gorica neće imati u svom kadru ofenzivca njegovih kvaliteta, ali i momka koji poznaje okruženje, koji je tu doma, što nije nevažno u situaciji kad je momčad potpuno izmijenjena… I tipa koji je omiljen u svakoj svlačionici.
Baš šteta. Onako navijački, emotivno, neće ga biti lako gledati s druge tog 20. rujna, u debiju novog travnjaka…
Potpisala još dvojica: Gurlica i Žarkov ostaju dio goričke obitelji
Dogovor Gorice s Jakovom Gurlicom i Darijanom Žarkovom dobio je i svoju službenu potvrdu, budući da su obojica potpisali ugovore koji će vrijediti sljedeće dvije godine
Kad se pojavio popis za pripreme u Kranjskoj Gori, kad su na njemu uočena i ova dva imena, zapravo je bilo jasno da će službena objava doći samo kao formalnost. Nove ugovore s Goricom, dakle, potpisali su 21-godišnji Jakov Gurlica, polivalentni defenzivac, te 32-godišnji golman Darijan Žarkov. Prvi nastavlja svoju goričku priču nakon cijele prošle sezone, drugi nakon njezine proljetne polovice.
– Sretan sam zbog produžetka ugovora. Ovdje sam se od prvog dana osjećao kao dio prave sportske obitelji i zahvalan sam klubu na ukazanom povjerenju. Motiviran sam i dalje davati svoj maksimum u svakom treningu i utakmici kako bismo zajedno ostvarili ciljeve koji su pred nama. Vjerujem u ovu ekipu, stručni stožer i cijeli projekt kluba te se veselim onome što nas čeka u nadolazećoj sezoni – rekao je Gurlica, koji je potpisao dvogodišnji ugovor prije nego što se s momčadi zaputio prema Sloveniji.
Dvije godine trajat će i ugovor Darijana Žarkova, iskusnoga golmana koji je dosad funkcionirao kao rezervna opcija.
– Zahvalan sam upravi kluba, stručnom stožeru i suigračima na kontinuiranoj podršci i vjeri u mene. Veselim se novim izazovima i vjerujem da ćemo nastaviti graditi uspješnu i stabilnu budućnost, s još većim ciljevima i uspjesima. Hvala svima koji su dio ovog puta. Nastavljamo zajedno, s još većom motivacijom i odlučnošću – istaknuo je Žarkov.
Goričani otišli u Sloveniju: Odmah idu na Brkljaču, ali neće i na Piramide!
Nogometaši Gorice otputovali su na središnji dio priprema u Kranjsku Goru, gdje će odigrati i četiri utakmice: prva je na rasporedu već sutra, protiv momčadi koju slaže Mario Brkljača, a u trećoj se promijenio protivnik
U utorak ujutro odrađen je i posljednji trening na Gradskom stadionu, a odmah nakon tuširanja Goričani su potrpali stvari u autobus oslikan klupskim bojama i krenuli prema Kranjskoj Gori. Ozbiljan je to put, gotovo tri sata treba se voziti do odredišta na kojem će Goričani odraditi ključan dio posla u pripremama za novu sezonu.
Momčad se sve više kompletira, došlo je sedam novih igrača, a u najavi je i osmi, 32-godišnji stoper Jakov Filipović, iskusan igrač koji stiže iz Belgije, a ima i tri nastupa za hrvatsku reprezentaciju. Pojačanja su nužna upravo u posljednjoj liniji, bit će ih vjerojatno još i u nekim drugim linijama, ali aktualni kadar s ovih 25, odnosno potencijalno 26 igrača, napravit će sve da Gorica za točno 20 dana u Varaždinu bude – spremna!
U tu svrhu poslužit će i planirane prijateljske utakmice, pri čemu je došlo do jedne promjene. Umjesto protiv prvaka Afrike, egipatskog Pyramidsa, kojeg vodi Kruno Jurčić, Gorica će 23. srpnja igrati protiv slovenskog drugoligaša Ilirije. Egipćanima, ispalo je, termin ipak nije odgovarao, pa će izostati ovaj potencijalno vrlo zanimljiv pripremni sudar.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Vrlo zanimljivo bit će i u srijedu, kad je na rasporedu prva utakmica u slovenskom dijelu priprema. U Kranjskoj Gori će Gorica igrati protiv Austrije iz Klagenfurta, kluba koji je prošle sezone ispao iz elitnog razreda austrijskog nogometa, a s našim klubom ima nekoliko poveznica. Austria Klagenfurt u vlasništvu je grupacije na čelu sa Željkom Karajicom, koji drži i Šibenik, pa je tim putem na mjesto sportskog direktora novog austrijskog drugoligaša stigao – Mario Brkljača!
Bivši sportski direktor Gorice, čovjek koji je u toj ulozi potpisao ono ludo “Sopićevo proljeće”, prošle sezone se s Goricom borio za ostanak u ligi i tu bitku izgubio, a sad će pokušati dobiti barem ovu, pripremnu. U tome će nastojati pomoći i dva donedavna igrača Gorice, koji su na probi u klubu iz Klagenfurta. Za svoje mjesto pod suncem bore se Mario Matković i Sekou Sagna…
Tri dana nakon ovog ogleda Goričani će igrati protiv engleskog Charltona, kluba koji se vratio u Championship, a za kraj ovog slovenskog dijela ostat će još sudar s Triglavom u Kranju 25. srpnja.
Na varaždinski travnjak, u prvom kolu nove sezone, Goričani će istrčati u ponedjeljak, 4. kolovoza, u 20 sati.
Vrijeme za makeover: U Vukovini popravljaju teren i čekaju trenera…
Jelačić iz Vukovine u novu će sezonu krenuti s novim trenerom, ali službena objava njegova imena tek se očekuje. U međuvremenu, odrađeni su radovi na sanaciji igrališta, pogotovo kaznenih prostora…
Nije ovo nogometno proljeće iza nas bilo dobro za nogometaše Jelačića iz Vukovine. Mijenjali su se treneri, tražila rješenja, ali rezultati nisu bili na očekivanoj razini, čak i daleko od toga. Možda je djelomično stvar i u visini letvice koju je u prvom dijelu sezone postavio Damir Milanović zvani Milka, ali u svakom će slučaju u Vukovini što prije pokušati zaboraviti proljeće 2025…
Samim time, ljeto je donijelo “facelifting” na nekoliko razina, svojevrsni novi početak ponosnih banova, kluba koji već godinama pripada samom vrhu velikogoričkog niželigaškog nogometa. Promjena će biti u svlačionici, a promjena će se dogoditi i na klupi. U NK Jelačiću i dalje čekaju sa službenom objavom, no mnogima je u nogometnim krugovima poznato da će momčad u novu sezonu povesti jedan domaći mladi stručnjak, trener koji je radio i u nešto višim rangovima od “premijerke”.
Uz sve te promjene, novosti ima i na samom igralištu. Iz kluba su objavili da su radovi na sanaciji terena u punom zamahu.
“Ljeto – najdraže godišnje doba svakom travnjaku. Konačno sve utihne i svi mu se skinu s grbače. Naravno, dobro dođe i neki makeover. Ovog puta smo to prepustili stručnim rukama ekipe iz Vrtnog centra Gorica, koji su sve odlično i profesionalno odradili. Hvala na odličnoj suradnji! Šesnaesterci su dobili novo ruho i bit će neprepoznatljivi do početka sezone!”, poručili su iz kluba.