KOMENTAR Na kraju svega, bogovi nogometa ipak su imali zrnce milosti…
Ovo je priča o promjeni duha u gradu često hladnom prema lokalnom sportu, o jednoj poruci, jednom konobaru, o bogovima nogometa, pravdi i nepravdi, o nogometnom jeseni za anale, za vječnost…
Jedna vruća, ljetna subota bližila se podnevu, dva su dana preostala od mjeseca srpnja. Nekoliko sati poslije Gorica je trebala istrčati na Rujevicu i započeti jednu ludu prvoligašku avanturu, držala me neka neobična nervoza u iščekivanju da konačno krene, i nisam mogao izdržati… Poslao sam poruku treneru Sergeju Jakiroviću:
“Samo hrabro, želim ti da od danas pokreneš priču koja će dovesti do toga da cijeli grad prije utakmica Gorice drhti u iščekivanju ovako kao ja danas.”
Odgovorio je kratko, optimistično – takav je on uvijek, pozitivan i optimističan – ali bio je i sam svjestan gdje je došao, u kakvu sredinu. U grad u kojem sam nekoliko sati poslije, desetak minuta prije nego što će utakmica početi, sjeo u jedan kafić, ispred televizije. Vrtio se nekakav vaterpolo, više nemam pojma koja utakmica točno, nitko od gostiju nije čak ni pogledavao prema ekranu, i u svemu tome jedan lik u dresu Gorice, montiran ispred TV-a, vjerojatno je djelovao kao čudak. U najmanju ruku.
– Možete mi, molim vas, prebaciti na Goricu – zamolio sam uljudno konobara.
– Koju Goricu, što se igra – odgovorio je čovjek protupitanjem, čak ga je malo i živciralo što ga sad gnjavim s tim nekim glupostima, kakva sad Gorica…
I tu sam shvatio koliko je još posla pred Sergejem, koliko je ona želja iz poruke teško dostižan ideal. Neću pretjerati ako kažem da sam bio jedini koji je pozorno gledao u ekran tih 90 minuta, svi ostali bi eventualno tu i tamo bacili pogled na “neku tamo utakmicu” i odmah zatim se vraćali svojim razgovorima, novinama, mobitelima ili gledanju u prazno. Čudak u dresu Gorice sad se počeo i živcirati, nešto vikati, ljutiti se na primljene golove…
Tjedan dana poslije nešto ljudi došlo je vidjeti prvu domaću utakmicu, ona ekipa koju se moglo sresti na tribini i u drugoligaško vrijeme, pojačana s još ponekim znatiželjnikom, a ispalo je da je Gorica prosula dva boda protiv Slaven Belupa. Pa tjedan poslije još tri protiv Intera… Znajući kako diše ovaj grad, bojao sam se da će i to malo interesa ekspresno splasnuti, da ljudi neće shvatiti što se tu zapravo događa.
A onda je došao Hajduk na Poljudu… Nisam bio u goričkom kafiću nego gore na tribini, to je bila utakmica koja se ne propušta. I veliki preokret. Dan poslije šepurio sam se ulicama mjestašca na omiljenom otoku u istom onom dresu, svjestan da bi ovo mogao biti početak nečega velikog. Osjetilo se u duhu momčadi, u atmosferi, trebali su stisnuti taj neki imaginarni prekidač da bi stvari krenule u pravom smjeru. I krenule su…
Jedna topla subota, bilo je već bablje ljeto, išla je prema podnevu, mjesec rujan bio je točno na svojoj polovici. Poruke ovoga puta nisam slao, ovoga puta su mi dolazile.
“Daj mi riješi ulaznice, molim te, trebaju mi dvije ako ikako možeš. Platit ću koliko treba.”
I to je samo jedna od njih, ali poslužit će kao dobra ilustracija onoga što se događalo. Kao i moj odgovor…
“Nažalost, stari, ne mogu ti pomoći. Ulaznica jednostavno više nema. Nema i gotovo.”
Tog dana u grad je dolazio Dinamo, a na klupskoj Facebook stranici već je danima stajao onaj prekrasni natpis. Rasprodano! Sve se okrenulo naglavačke, sad je valjda i onaj konobar iz kafića s početka priče znao tko igra, o kakvoj je to Gorici riječ, vjerojatno je čovjek i žicao ulaznice po gradu… Ali, jebiga, rasprodano.
– Jel se meni to čini ili si ti već uspio izvesti ono iz poruke – rekao sam treneru nakon utakmice koju je gledalo više od 4000 ljudi, a bilo bi ih i puno više da su HNS-ovi propisi dopustili da ljudi mogu i na istočnu tribinu.
Nasmijao se, nije mogao sakriti zadovoljstvo, iako je koju minutu prije izgubio utakmicu. Ali dobio je puno više. I on i Gorica. Dobio je pažnju ljudi, izazvao je kaos u Velikoj Gorici zbog nogometa. To se desetljećima nije događalo, to je bilo nešto potpuno novo, ludo, na trenutke nestvarno… I ponovilo se još jednom, onog jesenskog dana kad je u grad došao Hajduk, kad su se prvi put upalili toliko iščekivani reflektori. Ponovno su radili telefoni, a u red za ulaznice u jednom je trenutku morao stati čak i kapetan Igor Čagalj! Kažem, totalna ludnica…
I svi su odjednom znali za Goricu, svi se su divili Gorici, isticali kako Gorica čisti svlačionice i mete protivnike, govorili o pristojnom, gospodskom klubu koji ima igrače, igru, trenera, upravu, pa čak i navijače! E, to je pravi posao u ovome gradu, pomalo hladnom prema lokalnom sportu, svojim radom i angažmanom natjerati ljude da stvore i malu, ali simpatičnu navijačku skupinu, da se ona nazove Gorica Good Boys, da se za Goricu navija čak i na gostovanjima.
Ispadali su tu negdje usput i igrače, izbacivala ih je momčad, i oko njih su krenule razne priče. Iyayi Belive Atiemwen prometnuo se u ponajboljeg igrača lige, Lukasz Zwolinski u ponajboljeg strijelca lige, Kristijan Kahlina u ponajboljeg golmana lige… A Gorica se prometnula u najljepšu priču HNL-a. Nisu to pokvarila ni tri vezana poraza u završnici jeseni, u cjelokupnoj slici toliko su dominirali svijetli tonovi da nije bilo te tamne nijanse koja se može probiti na površinu.
Gorica, postalo je jasno svima i svakome, ima igrače, ima trenera, ima predsjednika kluba, ima dopredsjednika, ima upravu, ima sve one ljude oko kluba… I svi su se je oni učinili hitom. Jedni na terenu, drugi u uredima, treći posvuda. I zasluge za jednu ovakvu jesen moraju se podijeliti na sve njih. Od čovjeka koji “lajna” teren i postavlja zastavice, preko onoga koji osigurava novac, onoga koji dovodi igrače, onoga koji se bavi papirologijom, onoga koji popravlja vrata, naručuje pizze nakon utakmice ili kači transparente na ogradu stadiona, pa sve do onoga koji zabija, asistira, uklizava ili brani. Ovo je zajednička jesen, zajednički uspjeh.
I zato mi je u trenucima kad sam, promrzao do kostiju, sjedio na tribinama stadiona u Kranjčevićevoj i gledao kako utakmica ide prema kraju dok na semaforu piše “Lokomotiva – Gorica 2-1”, pogledavao i prema nebu.
– Čekaj, stvarno misliš da je ovo fer?! – promrmljao sam u sebi obraćajući se Onome Gore.
14.12.2018., Stadion Kranjceviceva, Zagreb – Hrvatski telekom Prva liga, 18. kolo, NK Lokomotiva – HNK Gorica. Believe Atiemwen Iyayi Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Na kraju ovakve jeseni, nakon tri poraza u nizu, dođeš na snijegom prekriveni teren, daš svoj maksimum, i onda ti se dogodi da taj briljantni Zwolinski zapuca tri šanse, da se fenomenalnom momku i strašnom golman Kahlini, koji je konačno dočekao svoju šansu i pokazao koliko je dobar, dogodi onakav kiks, da mu lopta prođe kroz ruke… Nakon svega, bogovi nogometa ispali bi zaista okrutni i nemilosrdni da dopuste da ovakva jesen ovako završi.
Srećom, nisu oni takvi. Barem ovoga puta nisu ispali takvi. Igrala se 88. minuti, Beli je namjestio loptu, nježno i elegantno prebacio zid i pogodio za 2-2. E, tako već može… Imao sam već i naslov:
“Beli, zabij ga snježno!”
Odustao sam, svjestan da su konotacije presnažne, ali poanta je jasna. Beli je pogodio, i red je da upravo on bude taj, a Gorica je jesen završila s vrijednim remijem. Točnije, nije ga završila s četiri poraza u nizu. Uostalom, bilo bi i glupo da jest, ne bi tu bilo kozmičke prave da je završilo tako, nisu to ovi momci zaslužili. Puno više su zaslužili da taj slobodnjak uđe, da spas stigne u zadnji čas i da svi zajedno na nogometno zimovanje odemo puno boljeg raspoloženja.
A na proljeća – idemo dalje! Istim ili još jačim tempom. Bogatiji za vrijedna iskustva, svjesni da je sve moguće. Ako si pošten, ako daješ maksimum, ako to zaslužiš. Ili, kako bi trener Jakir rekao…
Parasportski savez grada Velike Gorice dobio je sredstva u okviru ESF+ projekta „Jačanje sustava parasporta u Republici Hrvatskoj“. Podrška će se koristiti za stručno usavršavanje trenera i organizaciju parasportskih aktivnosti u gradu.
Kroz projekt planiraju raditi na razvoju stolnog tenisa, paraatletike, paraboćanja, juda, paraplivanja i para viseće kuglane. Također, kroz ovaj projekt dodatno ulaže u stručno usavršavanje kadra i organizaciju aktivnosti na terenu. Uz edukacije i treninge, dio sredstava usmjeren je i na poboljšanje pristupa sportskim sadržajima osobama s invaliditetom te njihovo snažnije uključivanje u kontinuirane parasportske programe.
“Ovaj projekt tako direktno doprinosi našoj misiji osnaživanja i povećanja dostupnosti parasporta u našem gradu i okolici, ali i šire u Hrvatskoj”, poručuju iz Saveza.
Jučer, 25. ožujka, u Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja, održan je skup “Sport u lokalnoj zajednici”, održan u organizaciji Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU i Zajednice športskih udruga Velike Gorice, okupio je znanstvenike, sportske djelatnike i gradske čelnike s ciljem da otvori širu priču o ulozi sporta u društvu.
U predavaonici, a ne u dvorani ili na terenu, kako je rekao akademik Željko Cvetnić, voditelj velikogoričkog Zavoda, pričat će o sportu kroz tri različita predavanja, a temę se kreću prošlosti do značenja socijalizacije, društvenog utjecaja sporta do današnjeg razvoja sporta u Velikoj Gorici.
Istaknuo je kako je riječ o jednom od rijetkih skupova unutar Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koji sport stavlja u fokus znanstvene rasprave.
“Što se tiče znanosti, ovaj skup i je u okviru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, znači najznačajnije i najviše ustanove znanosti i umjetnosti u Hrvatskoj. Međutim, evo ja sam 10 godina redoviti član akademije i mislim da nije baš sport bio zastupljen po pitanju promocije u znanosti. Tako da ovo je jedan od rijetkih događanja i baš sam sretan jer ja sam amater, laik sportaš, pratim sport, ali u tim nekakvim okvirima sport ne dobiva taj neki značaj koji zaslužuje”, dodao je.
Isto tako, ostaje optimističan glede budućnosti ovih skupova. “Ovo je prvi skup u Gorici, meni je drago da je to baš tu, a nadam se da će biti svake godine, pa ćemo mi nalaziti kolegama i suradnicima u organizaciji teme koje bi bile zanimljive za promociju znanosti i sporta, to bi možda bila sljedeća tema. Ovdje je više ovaj sociološki aspekt, ali možda će sljedeći put biti medicina, nutricionizam, regeneracija sportaša, taktike, ali s vremenom ćemo doći do nekih tema, naravno mora biti znanstvena utemeljenost, tako da se nadam da ćemo imati prilike i to pokazati”.
Da je suradnja znanstvene i sportske zajednice korak naprijed, naglasio je i tajnik Zajednice Darko Blažinčić.
“Nekim zajedničkim dogovorom, pripremili smo jednu kvalitetnu prezentaciju da prikažemo stanje velikogoričkog sporta u proteklih nekoliko godina, kroz više manje sva poglavlja s naglaskom na onaj dio gdje je Gorica dobila titulu Europskog grada sporta. Tako da je ovo jedan prekrasan skup koji će prikazati puno toga lijepog u našemu gradu”, rekao je Blažinčić.
U uvodnim govorima sport je stavljen u širi društveni kontekst. Predsjednik Zajednice Goran Kovačić podsjetio je kako Velika Gorica okuplja više od 7.000 sportaša u 57 udruga, od čega je više od 5.000 mlađih od 18 godina. Nadalje, posebno je izdvojio važnost lokalnih klubova.
“To je onaj osnovni dio, onaj klub gdje se kreće, gdje mladi čovjek dolazi u klub, razvija se, stasa i postane vrhunski sportaš, dolazi na svjetska i europska prvenstva, na olimpijadu i nama je drago da takve mlade ljude možemo usmjeravati, prije svega, maknut ih od nekih poroka koji vrebaju sve mlade ljude. Da ih maknemo od kompjutera, mobitela i tako dalje te da od njih napravimo ljude sposobne za budući život”, istaknuo je Kovačević.
Događaju je prisustvovao i glavni tajnik HAZU, akademik Damir Vretenar, osvrnuo se na važnost povezivanja Akademije s lokalnim sredinama. Sport, rekao je, gradi zajedništvo, osobito među mladima. “Sport je posebno važna tema u Velikoj Gorici jer ovo je grad sporta koji ima dugu i jaku bogatu sportsku tradiciju. U svim sportovima u kojima je Gorica, u njima ima jako puno uspjeha. Pogotovo je danas sport važan u Velikoj Gorici jer ona jako raste, širi se, ima sve više mladih talenata jer se mladi ljudi doseljavaju, pa odmah ima i više djece. Jedna od važnijih zadaća ove sredine i ove zajednice je da tu djecu usmjerimo prema sportu”, dodao je.
Na rast grada se nadovezao i zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je i sam sportski djelatnik, noseći funkciju predsjednika Rukometnog kluba Velika Gorica. Nadovezao se na brojke predsjednika Kovačevića.
“To su respektabilne brojke za koje treba osigurati i infrastrukturu, a i sredstva za to. Grad samo preko ovih zajednica osigurava oko 2,1 milijun eura za 2026. godinu. Međutim, osiguravaju se i sredstva putem Ustanove za upravljanje športsko-rekreacijskom centrom Gorica, preko službe za mjesnu samoupravu jer osim ustanove za upravljanjem naših sportskih objekata, mi imamo i 16 nogometnih igrališta koja su napravljena nogometnim klubovima, ali i oni se djelomično sufinanciraju iz dječje samouprave, Kad sve skupa to izdvojimo, to je otprilike 5,1 milijun eura za sport”, rekao je Karas.
Središnji dio programa činila su tri predavanja koja su sport sagledala iz različitih kutova.
Prof. dr. sc. Nino Žganec s Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o utjecaju i važnosti sporta u razvoju zajednice. Kao stručnjak za socijalni rad i socijalnu politiku, sport je promatrao kroz njegovu društvenu funkciju, kao prostor socijalizacije, jačanja zajedništva i razvoja vrijednosti unutar lokalne sredine.
Povijesnu dimenziju ponudio je doc. dr. sc. Stipica Grgić iz Hrvatskog instituta za povijest. U izlaganju je prikazao kako je sport od kraja 19. do sredine 20. stoljeća postupno postajao dio svakodnevice u Hrvatskoj, oblikujući društveni život i identitet zajednica.
I na kraju, treće izlaganje održao je Darko Blažinčić, a govorio je o tome zašto je Velika Gorica Europski grad sporta.
Županijsko natjecanje Školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Zagrebačke županije u futsalu za djevojke u organizaciji Srednje strukovne škole Velika Gorica održano je jučer (utorak, 24. veljače 2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole i Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Natjecalo se osam Društava: ŠSD Mladen Dananić (SŠ Dragutina Stražimira, Sveti Ivan Zelina), ŠSD Martin (SŠ Dugo Selo) ŠSD Jastreb (SŠ Jastrebarsko), ŠSD Mladost (SŠ Ivan Švear, Ivanić Grad), ŠSD Ban (SŠ Zaprešić), ŠSD Sokol (SŠ Vrbovec), ŠSD Sokol (Ekonomska, trgovačka i ugostiteljska škola, Samobor), ŠSD Gorek (Ekonomska škola Velika Gorica) i ŠSD Velgor (Srednja strukovna škola Velika Gorica).
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ekipe su bile podijeljene u dvije skupine: A – ŠSD Mladen Dananić, ŠSD Martin, ŠSD Gorek, ŠSD Sokol; B – ŠSD Jastreb, ŠSD Ban, ŠSD Mladost, ŠSD Martin.
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U svakoj skupini odigrano je 6 međusobnih utakmica, a trajanje utakmice bilo je 2×10 minuta. Drugoplasirane ekipe u skupinama odigrale su susret za 3. mjesto, a u finalu su igrale pobjednice skupina. Odigrano je ukupno 14 utakmica.
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 24.02.2026. Županijsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Tri prvoplasirana Društva nagrađena su peharima i medaljama, a pobjednik se plasirao na Državno natjecanje u futsalu za djevojke.
Galerija fotografija
Županijsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke 2025./2026.
Filip Čuić u Poljsku, milijun eura za Goricu, a dočekat će ga – Pozo!
Prvi put nakon ljeta 2022. godine i odlaska Hrvoja Babeca u latvijsku Rigu, HNK Gorica odradila je jedan milijunski transfer. Filip Čuić novi je igrač poljskog Pogona, novi suigrač starijeg brata iz loze Pozo…
Kad je objavljeno da će u utakmicu protiv Istre u Puli u vrhu goričkog napada krenuti Nigerijac Wisdom Sule, prva pomisao bila je da trener Carević – želi pokušati. Dosad neupitni starter Filip Čuić radio je puno toga dobroga, znao je i zabijati, ali puno je i promašivao, pa ideja da se pokuša s novim, zanimljivim napadačem u tom smislu nije bila nimalo nelogična. Čuić je startao na klupi, očekivalo se da će ući u drugom poluvremenu, ali novi upitnici rodili su se kad je ušao Ante Erceg!
Do te 66. minute dobri stari Erceg odigrao je samo četiri minute ovog proljeća, a svejedno ga je Carević podigao s klupe prije Čuića. Kad je utakmica i završila bez Čuićeva učešća, prva misao bila je da nije igrao zato što je među ona “dva-tri upitna igrača”, o kojima je trener govorio u najavi utakmice…
Međutim, točan odgovor na sva pitanja stigao je u ponedjeljak navečer. Postojalo je, naime, točno milijun razloga zašto Filip Čuić nije igrao.
“HNK Gorica s velikim zadovoljstvom potvrđuje da je postignut dogovor o transferu igrača Filipa Čuića u poljski FC Pogoń Szczecin, gdje će nastaviti svoju profesionalnu karijeru i napraviti novi iskorak u sportskom razvoju”, objavili su iz kluba.
“Transfer predstavlja izuzetno važan trenutak kako za igrača, tako i za naš klub. Osim sportskog aspekta, riječ je i o jednom od značajnijih financijskih transfera u povijesti HNK Gorica, što dodatno potvrđuje ispravan smjer rada kluba, kvalitetan razvoj igrača i prepoznatljivost naše sredine na europskom tržištu.
Filip je tijekom svog boravka u Velikoj Gorici pokazao visoku razinu profesionalnosti, predanosti i karaktera. Svojim pristupom treninzima i utakmicama te odnosom prema klupskim bojama stekao je poštovanje suigrača, stručnog stožera i navijača. Njegov doprinos momčadi bio je vidljiv kroz brojne nastupe, borbenost i kontinuiran napredak, a upravo su rad i posvećenost bili ključni u njegovom razvoju i dolasku ove prilike.
U HNK Gorica posebno smo ponosni na činjenicu da klub nastavlja graditi okruženje u kojem igrači mogu rasti, razvijati se i napraviti iskorak prema višim ligama. Ovaj transfer još je jedna potvrda da se sustavan rad, strpljenje i jasna sportska vizija dugoročno isplate.
FC Pogoń Szczecin prepoznao je Filipove kvalitete i potencijal, a vjerujemo da će u novom klubu imati priliku dodatno napredovati, dokazivati se na drugoj razini natjecanja i nastaviti graditi uspješnu karijeru.
Filipu od srca zahvaljujemo na svemu što je dao za HNK Goricu – na profesionalnosti, trudu i svakoj minuti provedenoj u našem dresu. Želimo mu puno zdravlja, sreće i sportskih uspjeha u novom poglavlju karijere. Sretno, Filipe!”, također stoji u klupskoj objavi.
Prema dostupnim informacijama, Pogon je isplatio milijun eura odštete, što je prvi milijunski transfer još od odlaska Hrvoja Babeca, koji je u Latviju preselio u ljeto 2022. (?!), navodno za 1,6 milijuna eura. Ranije tog ljeta za dva milijuna eura u PAOK je preselio Dominik Kotarski, a u međuvremenu se nešto uspjelo utržiti tek na Anti Mateju Juriću, Tiboru Haliloviću i Nikoli Vujnoviću. Svi ostali odlazili su bez odšteta…
Što se goričkog napada tiče, osiromašen je Čuićevim odlaskom, pogotovo kad znamo da je prije koji dan otišao i Vanja Pelko, ali tu je dosad premalo korišteni Erceg, Wisdom Sule djeluje kao potencijalno ozbiljno pojačanje, a čekamo i da se predstavi Francuz Epailly.
Čuića, s druge strane, u Poljskoj čeka zanimljivo društvo. Na hrvatskom jeziku moći će razgovarati s Danijelom Lončarom, bivšim stoperom Osijeka, a u svlačionici će ga dočekati i jedno poznato prezime. U Pogonu, naime, igra Jose Pozo, stariji brat njegova dosadašnjeg suigrača Ikera…
I to nije sve, jer u svlačionici kluba iz Szczecina je i nekoć najskuplji obrambeni igrač svijeta. Benjamin Mendy u ljeto 2017. prešao je iz Monaca u Manchester City za 58 milijuna eura, no sve je krenulo naopako kad su se pojavile optužbe za silovanje. Točnije, šest optužbi za silovanje. Pravna bitka trajala je dugo, iz nje je Mendy izašao kao pobjednik, uspio se obraniti od svih optužbi, no nogometna karijera išla je nizbrdo. Preko Lorienta i Züricha tako je u ljeto 2025. došao u Pogon.
Obavezna cjelodnevna edukacija trenera i sudaca Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) održana je u subotu (21. veljače 2026.) u prostoru Osnovne škole Šćitarjevo.
ćitarjevo, 21.02.2026. Trenerska i sudačka edukacija HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
ćitarjevo, 21.02.2026. Trenerska i sudačka edukacija HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Od 10 do 12:50 sati profesorica Ljiljana Šarić je na temu Psihofizičke osobine obrazlagala: 1. karakteristike dobi (naglasak na djecu i mlađe kadete), 2. motivacija za trening za natjecanje, priprema tima za natjecanje, suradnja s roditeljima, 3. pitanja iz prakse – trenerice su iznosile neke od svojih situacija i tražile pomoć.
ćitarjevo, 21.02.2026. Trenerska i sudačka edukacija HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
ćitarjevo, 21.02.2026. Trenerska i sudačka edukacija HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Milosava Katić, dugovječna trenerica mažoretkinja svih uzrasta, od 13:00 do 14:00 sati obrazlagala je dvije teme: 1. rad s dječjom formacijom i mlađim kadetima, 2. ”Joker zovi” – stručni savjeti, pitanja i odgovori – primjeri dobre prakse iz njenog kuta gledanja.
ćitarjevo, 21.02.2026. Trenerska i sudačka edukacija HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sudačko-trenerski okrugli stol od 14:45 do 16:15 – pitanja ”Muke po Pravilniku”, s naglaskom na ”razlike s WDMA”. Sudačka edukacija je održana od 16:30 do 19:00 sati.
ćitarjevo, 21.02.2026. Trenerska i sudačka edukacija HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
ćitarjevo, 21.02.2026. Trenerska i sudačka edukacija HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Predsjednik HUMT-a Vlado Palac bio je vrlo zadovoljan angažmanom trenerica i sutkinja, prema njegovim riječima, samo ozbiljan pristup edukacijama donosi napredak timovima. Jednako tako i HUMT, na takav način, zauzima sve više mjesto na ljestvici mažoret sporta.