KOMENTAR Na kraju svega, bogovi nogometa ipak su imali zrnce milosti…
Ovo je priča o promjeni duha u gradu često hladnom prema lokalnom sportu, o jednoj poruci, jednom konobaru, o bogovima nogometa, pravdi i nepravdi, o nogometnom jeseni za anale, za vječnost…
Jedna vruća, ljetna subota bližila se podnevu, dva su dana preostala od mjeseca srpnja. Nekoliko sati poslije Gorica je trebala istrčati na Rujevicu i započeti jednu ludu prvoligašku avanturu, držala me neka neobična nervoza u iščekivanju da konačno krene, i nisam mogao izdržati… Poslao sam poruku treneru Sergeju Jakiroviću:
“Samo hrabro, želim ti da od danas pokreneš priču koja će dovesti do toga da cijeli grad prije utakmica Gorice drhti u iščekivanju ovako kao ja danas.”
Odgovorio je kratko, optimistično – takav je on uvijek, pozitivan i optimističan – ali bio je i sam svjestan gdje je došao, u kakvu sredinu. U grad u kojem sam nekoliko sati poslije, desetak minuta prije nego što će utakmica početi, sjeo u jedan kafić, ispred televizije. Vrtio se nekakav vaterpolo, više nemam pojma koja utakmica točno, nitko od gostiju nije čak ni pogledavao prema ekranu, i u svemu tome jedan lik u dresu Gorice, montiran ispred TV-a, vjerojatno je djelovao kao čudak. U najmanju ruku.
– Možete mi, molim vas, prebaciti na Goricu – zamolio sam uljudno konobara.
– Koju Goricu, što se igra – odgovorio je čovjek protupitanjem, čak ga je malo i živciralo što ga sad gnjavim s tim nekim glupostima, kakva sad Gorica…
I tu sam shvatio koliko je još posla pred Sergejem, koliko je ona želja iz poruke teško dostižan ideal. Neću pretjerati ako kažem da sam bio jedini koji je pozorno gledao u ekran tih 90 minuta, svi ostali bi eventualno tu i tamo bacili pogled na “neku tamo utakmicu” i odmah zatim se vraćali svojim razgovorima, novinama, mobitelima ili gledanju u prazno. Čudak u dresu Gorice sad se počeo i živcirati, nešto vikati, ljutiti se na primljene golove…
Tjedan dana poslije nešto ljudi došlo je vidjeti prvu domaću utakmicu, ona ekipa koju se moglo sresti na tribini i u drugoligaško vrijeme, pojačana s još ponekim znatiželjnikom, a ispalo je da je Gorica prosula dva boda protiv Slaven Belupa. Pa tjedan poslije još tri protiv Intera… Znajući kako diše ovaj grad, bojao sam se da će i to malo interesa ekspresno splasnuti, da ljudi neće shvatiti što se tu zapravo događa.
A onda je došao Hajduk na Poljudu… Nisam bio u goričkom kafiću nego gore na tribini, to je bila utakmica koja se ne propušta. I veliki preokret. Dan poslije šepurio sam se ulicama mjestašca na omiljenom otoku u istom onom dresu, svjestan da bi ovo mogao biti početak nečega velikog. Osjetilo se u duhu momčadi, u atmosferi, trebali su stisnuti taj neki imaginarni prekidač da bi stvari krenule u pravom smjeru. I krenule su…
Jedna topla subota, bilo je već bablje ljeto, išla je prema podnevu, mjesec rujan bio je točno na svojoj polovici. Poruke ovoga puta nisam slao, ovoga puta su mi dolazile.
“Daj mi riješi ulaznice, molim te, trebaju mi dvije ako ikako možeš. Platit ću koliko treba.”
I to je samo jedna od njih, ali poslužit će kao dobra ilustracija onoga što se događalo. Kao i moj odgovor…
“Nažalost, stari, ne mogu ti pomoći. Ulaznica jednostavno više nema. Nema i gotovo.”
Tog dana u grad je dolazio Dinamo, a na klupskoj Facebook stranici već je danima stajao onaj prekrasni natpis. Rasprodano! Sve se okrenulo naglavačke, sad je valjda i onaj konobar iz kafića s početka priče znao tko igra, o kakvoj je to Gorici riječ, vjerojatno je čovjek i žicao ulaznice po gradu… Ali, jebiga, rasprodano.
– Jel se meni to čini ili si ti već uspio izvesti ono iz poruke – rekao sam treneru nakon utakmice koju je gledalo više od 4000 ljudi, a bilo bi ih i puno više da su HNS-ovi propisi dopustili da ljudi mogu i na istočnu tribinu.
Nasmijao se, nije mogao sakriti zadovoljstvo, iako je koju minutu prije izgubio utakmicu. Ali dobio je puno više. I on i Gorica. Dobio je pažnju ljudi, izazvao je kaos u Velikoj Gorici zbog nogometa. To se desetljećima nije događalo, to je bilo nešto potpuno novo, ludo, na trenutke nestvarno… I ponovilo se još jednom, onog jesenskog dana kad je u grad došao Hajduk, kad su se prvi put upalili toliko iščekivani reflektori. Ponovno su radili telefoni, a u red za ulaznice u jednom je trenutku morao stati čak i kapetan Igor Čagalj! Kažem, totalna ludnica…
I svi su odjednom znali za Goricu, svi se su divili Gorici, isticali kako Gorica čisti svlačionice i mete protivnike, govorili o pristojnom, gospodskom klubu koji ima igrače, igru, trenera, upravu, pa čak i navijače! E, to je pravi posao u ovome gradu, pomalo hladnom prema lokalnom sportu, svojim radom i angažmanom natjerati ljude da stvore i malu, ali simpatičnu navijačku skupinu, da se ona nazove Gorica Good Boys, da se za Goricu navija čak i na gostovanjima.
Ispadali su tu negdje usput i igrače, izbacivala ih je momčad, i oko njih su krenule razne priče. Iyayi Belive Atiemwen prometnuo se u ponajboljeg igrača lige, Lukasz Zwolinski u ponajboljeg strijelca lige, Kristijan Kahlina u ponajboljeg golmana lige… A Gorica se prometnula u najljepšu priču HNL-a. Nisu to pokvarila ni tri vezana poraza u završnici jeseni, u cjelokupnoj slici toliko su dominirali svijetli tonovi da nije bilo te tamne nijanse koja se može probiti na površinu.
Gorica, postalo je jasno svima i svakome, ima igrače, ima trenera, ima predsjednika kluba, ima dopredsjednika, ima upravu, ima sve one ljude oko kluba… I svi su se je oni učinili hitom. Jedni na terenu, drugi u uredima, treći posvuda. I zasluge za jednu ovakvu jesen moraju se podijeliti na sve njih. Od čovjeka koji “lajna” teren i postavlja zastavice, preko onoga koji osigurava novac, onoga koji dovodi igrače, onoga koji se bavi papirologijom, onoga koji popravlja vrata, naručuje pizze nakon utakmice ili kači transparente na ogradu stadiona, pa sve do onoga koji zabija, asistira, uklizava ili brani. Ovo je zajednička jesen, zajednički uspjeh.
I zato mi je u trenucima kad sam, promrzao do kostiju, sjedio na tribinama stadiona u Kranjčevićevoj i gledao kako utakmica ide prema kraju dok na semaforu piše “Lokomotiva – Gorica 2-1”, pogledavao i prema nebu.
– Čekaj, stvarno misliš da je ovo fer?! – promrmljao sam u sebi obraćajući se Onome Gore.
14.12.2018., Stadion Kranjceviceva, Zagreb – Hrvatski telekom Prva liga, 18. kolo, NK Lokomotiva – HNK Gorica. Believe Atiemwen Iyayi Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Na kraju ovakve jeseni, nakon tri poraza u nizu, dođeš na snijegom prekriveni teren, daš svoj maksimum, i onda ti se dogodi da taj briljantni Zwolinski zapuca tri šanse, da se fenomenalnom momku i strašnom golman Kahlini, koji je konačno dočekao svoju šansu i pokazao koliko je dobar, dogodi onakav kiks, da mu lopta prođe kroz ruke… Nakon svega, bogovi nogometa ispali bi zaista okrutni i nemilosrdni da dopuste da ovakva jesen ovako završi.
Srećom, nisu oni takvi. Barem ovoga puta nisu ispali takvi. Igrala se 88. minuti, Beli je namjestio loptu, nježno i elegantno prebacio zid i pogodio za 2-2. E, tako već može… Imao sam već i naslov:
“Beli, zabij ga snježno!”
Odustao sam, svjestan da su konotacije presnažne, ali poanta je jasna. Beli je pogodio, i red je da upravo on bude taj, a Gorica je jesen završila s vrijednim remijem. Točnije, nije ga završila s četiri poraza u nizu. Uostalom, bilo bi i glupo da jest, ne bi tu bilo kozmičke prave da je završilo tako, nisu to ovi momci zaslužili. Puno više su zaslužili da taj slobodnjak uđe, da spas stigne u zadnji čas i da svi zajedno na nogometno zimovanje odemo puno boljeg raspoloženja.
A na proljeća – idemo dalje! Istim ili još jačim tempom. Bogatiji za vrijedna iskustva, svjesni da je sve moguće. Ako si pošten, ako daješ maksimum, ako to zaslužiš. Ili, kako bi trener Jakir rekao…
Mladost je u 05. kolu Jedinstvene 1.županijske nogometne lige pobijedila Meštricu rezultatom 3:0, strijelci su bili Franko Budan, Leon Đurašin i Noa Šalković. Bila je to prva pobjeda Mladosti u jesenskoj polusezoni i peti poraz Meštrice.
Domaći su imali više loptu u nogama i pokušavali su napadati preko bočnih pozicija, ali i kroz sredinu terena. Do dvadesete minute Mladost nije iskoristila dvije velike šanse, na drugoj strani Meštrica je imala čisti zicer, ali nije pogurnula iz blizine loptu u mrežu.
Akcija kroz sredinu i izbjegnuto zaleđe u 21. minuti omogućili su Budinu situaciju ‘jedan na iedan’ koju je on riješio šaljući loptu pored vratara u donji kut za vodstvo – 1:0!
Meštrica je nakon odmora krenula agresivnije prisilivši domaće da pojačaju obranu. Nekoliko ubačaja iz kuta gosti nisu uspjeli realizirati, domaći su se obranili i u 72. podebljali vodstvo. Strijelac je bio Đurašin i tako odlično potvrdio svoj ulazak u igru s klupe za pričuve. Najbolji igrač utakmice Šalković golom u 88. minuti potvrdio je zasluženu pobjedu Mladosti.
MLADOST: Kerkez, Ćurić, Jurišić, Filipčić, Kunić (cap.), Šalković, Bekavac, Slivak (od 66. Groznica), Lacković, Budin (od 53. Đurašin), Ramljak (od 70. Caganić). Trener: Goran Klipa.
MEŠTRICA: Đivanović, Krajina (cap.), Vlahović (od 70. Šimunović), N.Šebek (od 73. Macan), Krovinović, Štuban, S.Šebek, Kalisar (od 46. Pandža), Ergović, Tvarog, Ivanković (od 46. Jurina). Trener: Romano Župetić.
Ban Jelačić je u 1/8 finala Kupa Nogometnog saveza Zagrebačke županije izgubio rezultatom 0:3 protiv Samobora (3.nogometna liga Centar).
Vukovina, 17.09.2025. Kup NSZŽ-e, 1/8 finala: Ban Jelačić – NK Samobor 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 17.09.2025. Kup NSZŽ-e, 1/8 finala: Ban Jelačić – NK Samobor 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Trećeligaš je dominirao od početka susreta i u prvih 15 minuta igralo se na polovici premier ligaša, a to je rezultiralo vodstvom gostiju s dva gola razlike. Prvi gol s desetak metara postigao je Filip Mršić u 12. minuti, a na 0:2 povisio je Tin Janušić, koji je loptu ubačeno s lijeve strane proslijedio udarcem glave pod gredu za – 0:2.
Vukovina, 17.09.2025. Kup NSZŽ-e, 1/8 finala: Ban Jelačić – NK Samobor 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 17.09.2025. Kup NSZŽ-e, 1/8 finala: Ban Jelačić – NK Samobor 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Od polovice prvog poluvremena gosti su malo oslabili pritisak i domaći su izveli nekoliko napadačkih akcija, ali bez udaraca u suparnička vrata. Prema slobodnoj procjeni, Jelačić je u prvom poluvremenu igrao s kombiniranim sastavom.
Vukovina, 17.09.2025. Kup NSZŽ-e, 1/8 finala: Ban Jelačić – NK Samobor 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 17.09.2025. Kup NSZŽ-e, 1/8 finala: Ban Jelačić – NK Samobor 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 17.09.2025. Kup NSZŽ-e, 1/8 finala: Ban Jelačić – NK Samobor 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kada su u drugom poluvremenu domaći izvršili brojne promjene (gosti također) to se osjetilo na terenu, ali pobjeda Samobora nije bila ugrožena. Pogodak Nikole Regovića u 62. minuti pokazao se kao konačni rezultat ove utakmice, koja je, zapravo, riješena već u startnih 15 minuta.
Galerija fotografija
Kup Nogometnog saveza Zagrebačke županije 2025./2026., 1/8finala
NK Ban Jelačić – NK Samobor 0:3 (0:2)
Vukovina. Gledatelja: 50. Srijeda, 17.09.2025., 17 sati. Sudac: Marko Matijašec (Zaprešić). Pomoćni suci: Dominik Peharec (Zaprešić) i Ivan Vuković (Donji Laduč). Delegat: Petar Jerbić (Velika Gorica). Strijelci: 0:1 – Mršić (12), 0:2 – Janušić (14), 0:3 – N.Regović (62).
BAN JELAČIĆ: Vidić, Drezga (od 46. Budimir), Markov, Harambašić (od 63. Miletić), Barišić (od 46. A.Nikić), Milatović, Klasnić (cap.)(od 46. Rovišan), Softić (od 54. M.Nikić), Grgić, Klenović (od 54. Smok), Kotrman. Trener: Tomislav Škrinjarić.
SAMOBOR: Klemenčić (od 70. Fiket), Kveštak, Matas (od 70. Hasan), Bošnjak (od 56. Borovac), Janušić (od 56. Kovačević), Franceković (od 46. Dronjić), Mršić, Karamatić, N.Regović (od 70. K.Regović), Huljić (od 46. Čerkez), Pavlak. Trener: Marko Pancirov. Pomoćni trener: Damir Kovačić.
Gradonačelnik i ministar otvorili radove: Počela gradnja centra za starije
U trenutku kad otvaramo radove na prvom centru za starije, preostaje nam jedino već početi planirati gradnju sljedećeg takvog centra, kazao je gradonaćelnik Ačkar, koji je gradilište obišao u društvu ministra Piletića
Na lokaciji između Interspara i Poduzetničkog centra, uz Aveniju Pape Ivana Pavla II., počela je gradnja Centra za starije. Tom je prilikom u naš grad došao i resorni ministar Marin Piletić, koji je buduće gradilište obišao u društvu gradonačelnika Krešimira Ačkara i njegovih suradnika.
– Zadovoljstvo mi je biti ovdje, u Velikoj Gorici, i svjedočiti početku radova na jednom od najvećih centara za starije koje financira Vlada RH, što kroz nacionalni plan oporavka i otpornosti, što kroz vlastita sredstva, uz sufinanciranje lokalne zajednice. Mi smo 2023. odlučili da ćemo financirati osam, a nakon javnog poziva osigurali smo sredstva da u svakoj županiji koja se javila na poziv financiramo po jedan centar za starije i da omogućimo nove smještajne kapacitete. Još su važnije i izvaninstitucijske usluge, kao što su pomoć u kući, dnevni boravak, poludnevni boravak, dostava obroka… Na taj način, nakon desetljeća zanemarivanja ulaganja u ovaj sektor važan starijima i umirovljenicima, Vlada je pokrenula jedan od najvećih infrastrukturnih projekata socijalne skrbi – rekao je ministar Piletić i dodao:
– Centar u Velikoj Gorici omogućit će 102 smještajna kapaciteta, ali i više od 500 izvaninstitucijskih usluga, što znači da će više od 600 naših stariji moći ovdje potražiti socijalne usluge koje im nedostaju. Na taj način podići ćemo svijest, ali i ulogu lokalne zajednice u brizi za starije na dosad neviđenu razinu. Zahvaljujem gradonačelniku Ačkaru, kao i velikogoričkoj Udruzi umirovljenika, koji su prepoznali potrebe, javili se na javni poziv Vlade i zajedno s ostalih 17 centara za starije definitivno podižu kvalitetu socijalnih usluga u svojoj lokalnoj zajednici. A samim time i u Hrvatskoj.
Realizacija ovog projekta bitno će unaprijediti kvalitetu života naših starijih sugrađana, koji jedva čekaju da ta priča krene.
– Našim umirovljenicima ovaj će Centar značiti izuzetno puno. Imamo velik broj umirovljenika na području našega grada. Kao Udruga brojimo više od 2500 članova i mogu reći da smo najveća umirovljenička udruga u Zagrebačkoj županiji. Potrebna nam je jedna ovakva institucija, to nismo imali dosad i jako se veselimo onome što dolazi – kazala je Vera Šebek, predsjednica Udruge umirovljenika Velike Gorice.
Zadovoljan je, naravno, i sam gradonačelnik Ačkar, svjestan potreba naših sugrađana.
– Prvenstveno želim zahvaliti Vladi RH i našem resornom ministru Marinu Piletiću na prepoznavanju važnosti ovakvog projekta za šesti grad po veličini u Republici Hrvatskoj. Sad kad krećemo graditi ovaj dom, na nama je da počnemo planirati gradnju novog centra za starije, budući da na područuju našega grada živi gotovo 14.000 umirovljenika, a samo 2500 ih je aktivno u udrugama. Posebno je važno naglasiti da će uz 102 smještajna kapaciteta tu biti i izvaninstitucionalne usluge za naše sugrađane, koji to zaslužuju – istaknuo je gradonačelnik i nastavio:
– Ne bi ovo bilo moguće u financijskom smislu, jer tu se radi o 14,6 milijuna eura, bez pomoći Vlade RH, koja je osigurala šest milijuna eura. Nalazili smo se u trenutku koji mnogi zaboravljaju, kad nije bilo toliko novca iz europskih fondova, ali Vlada na čelu s premijerom osigurala je novac iz vlastitog budžeta kako bi ipak unaprijedila ovaj segment, koji je bio zanemaren dosadašnjih godina. Puno bi lakše bilo govoriti o centrima za starije i staračkim domovima da ih je već nekoliko izgrađeno na području grada i županije, ali činjenica je da je 2025. počela gradnja na prvom centru javne namjene na području Zagrebačke županije. Nadamo se da će radovi ići po predviđenoj dinamici i tempu te da ćemo na zadovoljstvo svih naših sugrađana što prije dobiti sve što zaslužuju.
Prema riječima resornog pročelnika Domagoja Ilečića, projekt bi trebao biti završen u sljedećih godinu i pol.
– Predviđeni rok završetka radova je proljeće 2027., nadamo se da će izvođač ispoštovati rokove iz ugovora i da ćemo kroz godinu i pol dana imati završen projekt. Izvođač radova raspolaže sa svom mehanizacijom i ljudstvom, spreman dočekuje početak radova. Ovo će biti jedan od većih domova u Hrvatskoj, na površini tri puta većoj od susjednog Poduzetničkog inkubatora, na gotovo šest tisuća kvadrata. Uz sve ostalo, u ovom će Centru biti i fizikalna terapija, što je izuzetno bitno našim sugrađanima, budući da nemamo dovoljno termina i kapaciteta. Također, tu će biti i ambulanta opće prakse, što će dodatno povećati standard zdravstvene skrbi, a ukupno gledajući dobit ćemo jedan reprezentativan objekt, koji će nuditi brojne usluge našim sugrađanima – rekao je Ilečić.
Mraclin je u 5. kolu napokon došao do svoje prve pobjede nakon četiri uzastopna poraza, a ovako uvjerljiv trijumf rezultatom 7:0 sigurno će imati značajan utjecaj na momčadsko samopouzdanje. Nakon nekoliko kola u kojima nisu uspjeli doći do slavlja, ova pobjeda daje igračima psihološki poticaj i može biti ključna u daljnjem tijeku sezone.
Od samog početka utakmice, Mraclin je izgledao motivirano i odlučno, a svaki gol bio je rezultat snažnog kolektivnog rada. U 17. minuti Josip Domitović otvara rezultat, a do kraja prvog poluvremena, momčad je povećala prednost na 2:0, uz asistenciju Hajduka i precizni udarac Perića. U drugom dijelu, Mraclin je nastavio dominirati: Hajduk je prvo asistirao, a zatim postigao gol za 3:0, a Perić je s drugim golom na utakmici postavio rezultat na 4:0. Djelovalo je to kao potpuno “otvorena” utakmica za domaće. U 64. minuti, Igor Hajduk je svojim drugim golom na utakmici postavio rezultat na 5:0. Ovaj gol je dodatno povećao prednost Mraclinu i jasno pokazao njegovu potpunu dominaciju na terenu. Nakon što je već bio asistent, Hajduk je i sam iskoristio priliku i svojim preciznim udarcem doveo momčad do još većeg vodstva.
S još nekoliko lijepih golova, među kojima se ističu udarac iz daljine Domagoja Matića za 6:0 i precizni završni gol Brune Dandića, jasno je da je Mraclin u ovoj utakmici pokazao i svoju napadačku snagu i igračku kvalitetu.
Ova pobjeda nije samo tri boda, već i veliki poticaj za daljnji rad i vjeru u vlastite sposobnosti. Međutim, treba naglasiti da pred trenerom Sašom Sabljakom i njegovim stručnim stožerom stoji još uvijek veliki posao u jesenskom dijelu sezone. Ova pobjeda svakako može poslužiti kao okidač za bolji kontinuitet u igri i rezultate, no Sabljak će morati pronaći način kako zadržati ovu formu da iz ove pobjede izvuče maksimalnu motivaciju, U nedjelju, na domaćem terenu, Mraclin dočekuje momčad Topuskog, a pobjeda u toj utakmici im može donijeti još jedan veliki korak prema stabilizaciji forme. Nakon uvjerljive pobjede protiv Save, trijumf nad Topuskim mogao bi dodatno podići moral momčadi i dati im toliko potrebnu sigurnost i samopouzdanje za nadolazeće izazove.
IV. NL SREDIŠTE ZAGREB B , 5. kolo
MRACLIN – SAVA (S) 7:0
SC Nova graba. Gledatelja 80. Sudac: Ptičar (Repušnica). Pomoćnici: Vuković i Milutinović.
MRACLIN: Zagorac, Đurašić (od 46. Marjanović), Strunje, Rajić, B. Dandić, J. Domitrović, Borovac, Tokić (od 612. Smajić), Matić, Perić (od 59. M. Paradžik), Hajduk (od 71. Sudar). Trener: Saša Sabljak.
SAVA (SAMOBORSKI STRMEC): Klanas, Marić, Gulija (od 71. Galic), Jurković (od 46. Horvatić), Mrkus, Grofelnik (od 46. Pavliša), Šešerko, Husta, Jambreuš, Petravić (od 46. Alshamrani), Ilakovac. Trener: Vladimir Tuweg.
Prostor vanjskog igrališta osnovnih škola Eugena Kvaternika i Jurja Habdelića Velika Gorica i ove su godine „okupirali“ mladi Velikogoričani koji su sa znatiželjom pratili vještine i sportske sposobnosti članova čak 18 sportskih klubova s područja grada, a povod je Hrvatski olimpijski dan.
Organizator, Grad Velika Gorica uz pomoć Zajednice sportskih udruga i u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom na ovaj način želi upoznati mlade s našim klubovima i skrenuti pažnju na važnost tjelesne aktivnosti.
–Sport nas uči zajedništvu i fair playu, kroz sport stvaramo nova prijateljstva i nadam se da ćete danas odabrati jedan od mnogih sportskih klubova koji su došli predstaviti svoj rad. Nije važno biti uvijek najbolji, već dati sve od sebe – poručila je okupljenim učenicima i vrtićancima Lana Krunić Lukinić, pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Grad Velike Gorice.
Među sudionicima su košarkaški, rukometni, odbojkaški, hrvački, judo i karate klubovi, kao i plesni te cheerleading klubovi, teniski te maraton klub.
–Danas obilježavamo 10. rujna – Dan Olimpijskog odbora, i svima prije svega želim da se zabavite, a onda i pogledate što velikogorički sport nudi. Na području grada sportom se bavi oko 7 tisuća sportaša, od kojih je oko 5 i pol tisuća mlađih od 18 godina. To je respektabilna brojka na koju smo ponosni – rekao je predsjednik Zajednice Goran Kovačić.
–Cilj je potaknuti mlade na bavljenje sportom i poticanje tjelesne aktivnosti, a demonstracije sportova na jednom mjestu su najbolji način da djeca vide što ih zanima i ovdje se odmah uključe u neki od sportova – istaknuo je Hrvoje Balen, direktor Ureda za programe sporta na lokalnoj razini u Hrvatskom olimpijskom odboru.
Ravnateljicama škola domaćina uručena je sportska oprema koju će ubuduće školarci koristiti tijekom nastave tjelesne i zdravstvene kulture.