Istraživanja pokazuju da se na volanu može nalaziti stotine bakterija, uključujući i one koje mogu izazvati trovanje hranom, kožne infekcije i druge zdravstvene tegobe, prenosi 24sata. Prema riječima Jamesa Taylora, profesionalnog čistača luksuznih automobila, mnogi vozači zaboravljaju očistiti volan, iako je riječ o dijelu vozila koji se najčešće dodiruje.

Problem nije ograničen samo na starija ili zanemarena vozila, bakterije se pronalaze i u luksuznim automobilima koje Taylor svakodnevno čisti. Volan se često ne čisti tjednima ili čak mjesecima, iako je u neprekidnom kontaktu s rukama. Iako većina vozača vodi računa o čistoći vanjštine automobila i higijeni ruku, volan ostaje zanemaren jer bakterije koje se ondje nakupe nisu vidljive golim okom.

Stručnjaci preporučuju redovito čišćenje antibakterijskim maramicama ili sredstvima namijenjenima unutrašnjosti vozila, uz posebnu pažnju na šavove i utore. Nakon čišćenja, volan treba pustiti da se potpuno osuši prije vožnje.

Taylor objašnjava kako ljudi svakodnevno dodiruju lice, telefon, hranu i potom sjednu za volan. Time naizgled čisto vozilo postaje „bakterijska bomba”. U kontaktu je s kožom, znojem, kapljicama iz daha, ostacima hrane i prašinom, a sve to stvara idealne uvjete za razvoj bakterija.

„Za zdrave ljude to možda i nije zabrinjavajuće, ali obitelji s djecom, osobe s alergijama ili oslabljenim imunitetom trebale bi biti posebno oprezne”, naglašava Taylor.

Rješenje je jednostavno, brzo, tjedno brisanje volana traje manje od minute, a može značajno smanjiti broj bakterija i smanjiti rizik od infekcija.

Ako brinete o čistoći automobila, nemojte zaboraviti ono što vam je svakodnevno doslovno u rukama.

Čišćenje ribeža nakon ribanja sira često se pretvara u mukotrpan zadatak. Sir se zavuče u sitne rupice i stvrdne, pa ga je teško ukloniti. No, jednostavan trik može uvelike olakšati ovaj proces, prenosi Index.hr.

Naime, rješenje se krije u neobičnom, ali svima dostupnom sastojku, ulju. Prije nego što započnete s ribanjem, dovoljno je lagano premazati površinu ribeža s nekoliko kapi biljnog, maslinovog ili ulja u spreju. Najjednostavnije je to učiniti papirnatim ručnikom. Na taj se način stvara zaštitni sloj koji sprječava sir da se lijepi za metal.

Rezultat je sir koji klizi niz ribež, a ostatke je nakon toga moguće očistiti u svega nekoliko sekundi. Autor popularnog videa na Tiktoku koji prati ovu tehniku preporučuje upravo ulje u spreju kao najpraktičniju opciju, a iako je takav proizvod češći na američkom tržištu, moguće ga je nabaviti i kod nas.

Još jedan koristan savjet odnosi se na mekše vrste sireva poput mozzarelle. Ako ih planirate ribati, stavite ih u zamrzivač 10 do 15 minuta prije upotrebe. Time će sir postati čvršći i manje ljepljiv, što dodatno olakšava proces.

Stručnjaci također preporučuju da ribež operete odmah nakon korištenja, pod mlazom tople vode i uz pomoć četkice ili grube strane spužve. Sir se najlakše uklanja dok je još svjež. Ako se osuši, čišćenje postaje znatno zahtjevnije.

Stoga, uz svega nekoliko jednostavnih koraka i jedan neočekivani sastojak, dosadna kuhinjska obaveza može postati znatno lakša. Sljedeći put kad posegnete za ribežom, sjetite se ulja, a vaša kuhinja (i vaši živci) bit će vam zahvalni.

Iako većina ljudi poznaje vitamin K kao ključan za zgrušavanje krvi, najnovija istraživanja upućuju na njegov znatno širi značaj, prenosi 24sata.hr. Posebno važan postaje njegov oblik – vitamin K2 – koji ima potencijal usporiti starenje, ojačati kosti i zaštititi srce.

Vitamin K nije jedan spoj, već skupina vitamina topivih u mastima. U prehrani se najčešće susreću dvije forme. One su vitamin K1 (filokinon), prisutan u zelenom lisnatom povrću, te vitamin K2 (menakinon), koji se nalazi u fermentiranoj hrani i namirnicama životinjskog podrijetla. Iako tijelo može pretvoriti K1 u K2, taj proces nije uvijek učinkovit, pa se unos K2 izravno iz prehrane smatra važnijim.

Znanstvena istraživanja pokazuju da osobe s većim unosom vitamina K2 imaju manji rizik od kalcifikacije arterija i smrti od srčanih bolesti. U jednom istraživanju, osobe s najvišim unosom vitamina K imale su 36 % manju vjerojatnost smrti od bilo kojeg uzroka u odnosu na one s najnižim unosom.

Osim toga, vitamin K2 igra ključnu ulogu u zdravlju kostiju. Aktivira protein osteokalcin koji pomaže vezivanju kalcija za kosti, čineći ih jačima i otpornijima. Posebno su značajni učinci kod žena u postmenopauzi, kod kojih suplementacija K2 može smanjiti rizik od osteoporoze i prijeloma.

Nadalje, vitamin K2 djeluje i kao snažan antioksidans, što znači da štiti stanice od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima. Neka istraživanja čak sugeriraju da je učinkovitiji od vitamina E i koenzima Q10 u zaštiti kože, mozga i drugih tkiva od starenja.

Premda je klinički manjak vitamina K rijedak, mnogi ljudi ne unose dovoljne količine potrebne za optimalnu zaštitu organizma. Razlozi uključuju prehranu siromašnu K2, fokus javnosti i prehrambenih smjernica na K1, te djelovanje određenih lijekova (antibiotici, antikoagulansi) koji ometaju proizvodnju ili funkciju vitamina K.

Još jedan izazov je moderna prehrana. Fermentirana hrana i iznutrice, bogate vitaminom K2, rijetko se konzumiraju. Uz to, mnogi procesi prerade hrane mogu negativno utjecati na dostupnost ovog vitamina.

Za unos vitamina K1 preporučuje se zeleno lisnato povrće poput kelja, špinata, blitve i brokule. Vitamin K2, s druge strane, najviše se nalazi u fermentiranim proizvodima poput nattōa, guščjoj jetri, tvrdim sirevima (Gouda, Brie), te u žumanjcima, maslacu, piletini i govedini.

S obzirom na to da unos optimalne količine K2 kroz prehranu može biti izazovan, osobito kod starijih osoba ili onih s povećanim kardiovaskularnim rizikom, stručnjaci preporučuju razmatranje dodataka prehrani, posebno oblika MK-7, koji se dulje zadržava u organizmu. Prije upotrebe savjetuje se konzultacija s liječnikom.

Što napraviti kada pronađete krpelja na koži? Kada je vrijeme za posjet liječniku? Gdje ga baciti nakon uklanjanja? Odgovore na ta pitanja donose stručnjaci, uz upozorenje da mnogi još uvijek koriste neučinkovite ili opasne metode uklanjanja ovih potencijalno opasnih nametnika, a njihovo mišljenje prenosi Večernji.hr.

Krpelji su česti pratioci boravka u prirodi, osobito u proljeće i ljeto. Iako mnogi posežu za narodnim metodama poput spaljivanja, gušenja uljem ili čupanja prstima, liječnici upozoravaju da postoji samo jedan ispravan i siguran način za njihovo uklanjanje, s pomoću špičaste pincete.

Kako pravilno ukloniti krpelja?

Stručnjaci savjetuju sljedeće korake:

• Najprije očistite mjesto uboda alkoholom.
• Pincetu s tankim vrhom prislonite uz samu kožu, što bliže glavi krpelja.
• Polako i ravnomjerno povucite, bez trzanja.
• Nakon vađenja, ponovno očistite kožu i ruke alkoholom ili sapunom i vodom.

„Ako se dio glave krpelja odlomi i ostane u koži, možete ga pokušati izvaditi pincetom, ali ako to ne uspijete – nema razloga za paniku”, pojašnjava dr. Carol DerSarkissian za WebMD.

Što učiniti s uklonjenim krpeljem?

Idealno bi bilo krpelja poslati na analizu kako bi se utvrdilo je li zaražen, što može pomoći u pravodobnom liječenju i, po potrebi, uključivanju antibiotske terapije. Ako se odlučite na to, stavite ga u zatvoreni spremnik s vlati trave kako bi ostao živ do analize.

U slučaju da ga želite sami zbrinuti, možete ga:

• utopiti u alkoholu,
• baciti u zahod,
• zamotati u ljepljivu traku i baciti u smeće,
• spaliti.

„Važno je izbjegavati gnječenje krpelja prstima jer se tako može prenijeti zaraza”, upozorava dr. DerSarkissian.

Nakon ugriza krpelja, pažljivo pratite svoje zdravstveno stanje. Ako se pojave simptomi poput zimice, vrućice, glavobolje, bolova u mišićima ili osipa, nužno je što prije potražiti liječničku pomoć. Ti znakovi mogu ukazivati na lajmsku bolest, jednu od najčešćih bolesti koje prenose zaraženi krpelji u Hrvatskoj, uz krpeljni meningoencefalitis.

Iako većina vlasnika pasa vjeruje da svojim ljubimcima pruža najbolju njegu, stručnjaci upozoravaju kako neke uobičajene prehrambene navike mogu ozbiljno narušiti zdravlje pasa, osobito ako se greške ponavljaju svakodnevno i ostanu neprimijećene. Index.hr donosi popis od pet najčešćih pogrešaka koje vlasnici čine, često iz dobre namjere, a koje mogu dovesti do pretilosti, probavnih tegoba i drugih zdravstvenih problema.

1. Previše poslastica i hrane “s ljudskog stola”

Jedan komadić sira, ostatak ručka ili kriška pršuta – sve to možda djeluje bezopasno, no kalorije se brzo zbrajaju, osobito kod manjih pasmina. Poslastice ne bi smjele činiti više od 10 % ukupnog dnevnog unosa kalorija. Osim toga, ljudska hrana često sadrži sastojke poput soli, luka i češnjaka koji mogu biti toksični za pse.

2. Neprilagođena količina hrane

Prehrambene potrebe psa mijenjaju se tijekom života. Ipak, neki vlasnici godinama koriste istu količinu hrane, zanemarujući promjene u težini, razini aktivnosti i zdravstvenom stanju. Prehrana šteneta, odraslog aktivnog psa i starijeg psa ne može biti ista, a važno je pratiti tjelesnu kondiciju, ne samo broj kilograma.

3. Nedostatak raznolikosti u prehrani

Mnogi psi svakodnevno jedu istu suhu hranu, bez ikakvih promjena. Iako komercijalna hrana sadrži osnovne nutrijente, jednolična prehrana može dovesti do nutritivnih manjkova, osobito ako pas ne podnosi određene sastojke. Veterinari preporučuju povremenu rotaciju izvora proteina i dodavanje kuhanih, prilagođenih namirnica.

4. Neprikladne “zdrave” namirnice

U pokušaju da svom psu ponude prirodniju prehranu, neki vlasnici posežu za sirovim jajima, kostima ili voćem poput grožđa i avokada – koji mogu biti opasni ili toksični. Bez dovoljno znanja, ovakva prehrana može izazvati više štete nego koristi.

5. Nedovoljan unos vode

Iako se ne ubraja u hranu, voda je ključna za zdravlje psa. Psi koji konzumiraju pretežno suhu hranu često ne piju dovoljno tekućine, što može dovesti do kronične dehidracije i problema s bubrezima, kožom i energijom. Redovito mijenjanje vode, dodatne zdjelice ili neslana domaća juha mogu pomoći.

Briga o pravilnoj prehrani pasa ne svodi se samo na punjenje zdjelice. Potrebno je razumjeti stvarne potrebe ljubimca koje se mijenjaju s vremenom. Svaka mala greška, ponavljana svakodnevno, može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Pravilnom edukacijom i pažnjom prema svakodnevnim navikama, vlasnici mogu značajno doprinijeti zdravlju i dugovječnosti svojih pasa.