Iako živimo u vremenu kada je informacija dostupna na svakom koraku, neki mitovi i dalje uspijevaju preživjeti, prenoseći se s generacije na generaciju. Znanost ih je odavno opovrgnula, ali ih i dalje često čujemo. U nastavku donosimo deset najraširenijih mitova koji još uvijek žive i objašnjavamo zašto nisu točni.

1. Koristimo samo 10 % mozga

Ovaj mit je postao toliko popularan da je poslužio kao temelj za brojne filmove i knjige. Istina je da moderna neuroznanost pokazuje kako koristimo gotovo svaki dio mozga, i to gotovo cijelo vrijeme, čak i kada spavamo. Mozak je iznimno aktivan organ i nema neiskorištene dijelove koji čekaju da ih otključamo.

2. Zlatna ribica pamti samo tri sekunde

Zlatne ribice zapravo imaju znatno bolju memoriju nego što im se pripisuje. Istraživanja su pokazala da se mogu sjećati informacija i nekoliko mjeseci, pa čak i učiti trikove te razlikovati obrasce. Ovaj mit je vjerojatno nastao kao opravdanje za držanje riba u neadekvatnim uvjetima.

3. Grom ne udara dva puta na isto mjesto

Ovo je vrlo opasan mit. Grom često udara više puta na isto mjesto, osobito u visoke objekte poput nebodera ili tornjeva. Grom ne pamti gdje je već udario, nego slijedi najkraći put do tla.

4. Treba piti osam čaša vode dnevno

Ova preporuka nije univerzalna i ne vrijedi za sve. Količina vode koju osoba treba ovisi o mnogim faktorima: tjelesnoj aktivnosti, klimi, prehrani i zdravlju. Osim toga, tijelo vodu dobiva i iz hrane i drugih napitaka. Najbolji pokazatelj hidratacije? Vaš osjećaj žeđi.

5. Šećer čini djecu hiperaktivnom

Brojne znanstvene studije nisu pronašle povezanost između unosa šećera i hiperaktivnosti djece. Taj dojam često proizlazi iz situacija u kojima djeca konzumiraju slatkiše, rođendani, proslave i druge uzbudljive okolnosti, a ne iz samog šećera.

6. Brijanje čini dlake gušćima i tamnijima

Brijanjem ne mijenjamo strukturu ni rast dlake. Ono što se mijenja je dojam, odrezana dlaka ima tup završetak pa izgleda deblje, a kako nova dlaka nije izložena suncu i drugim utjecajima, može djelovati tamnije. No stvarna gustoća i brzina rasta ostaju iste.

7. Kameleoni mijenjaju boju da bi se kamuflirali

Iako se često misli da kameleoni mijenjaju boju kako bi se stopili s okolinom, to zapravo rade zbog komunikacije, regulacije temperature i izražavanja emocija. Boja im može pokazivati agresivnost, spremnost na parenje ili stres, a kamuflaža im je tek sporedna funkcija.

8. Morate čekati 24 sata prije prijavljivanja nestale osobe

Ovo je vrlo štetan mit koji može dovesti do izgubljenog dragocjenog vremena. U stvarnosti, policija potiče da se nestanak osobe prijavi odmah. Prvih nekoliko sati često su ključni za istragu, osobito kada je riječ o djeci ili osobama koje su ranjive.

Mitovi su često bezazleni, ponekad i zabavni, no u nekim slučajevima mogu biti i opasni, osobito kada utječu na naše zdravlje, sigurnost ili odluke. U doba kada vrlo lako možemo doći do informacija, naša je odgovornost da razvijamo kritičko razmišljanje i provjeravamo činjenice. Možda nikada nećemo potpuno iskorijeniti mitove, ali ih možemo početi prepoznavati i prestati im vjerovati.

Tržište rada se neprestano mijenja i širi, pojavljuju se zanimanja koja prije desetak godina nitko ne bi mogao ni zamisliti. I dok se većina nas drži klasičnih zanimanja poput učitelja, vozača ili programera, postoje oni koji svakodnevicu provode u doista bizarnim i neuobičajenim poslovima. U nastavku vam donosimo deset najčudnijih profesija koje doista postoje, a koje će vas možda nasmijati, iznenaditi ili natjerati na razmišljanje o tome što sve znači „raditi za život”.

1. Psiholog za kućne ljubimce

Iako naše znanje o milijunima vrsta s kojima dijelimo planet još uvijek ima značajne praznine, znanstvena zajednica uglavnom se slaže da životinje posjeduju i proživljavaju emocije slične našima. Posebno naši kućni ljubimci, koji su evoluirali kako bi živjeli u bliskom odnosu s nama i ovisili o nama, ponekad mogu pokazivati znakove depresije i anksioznosti. Ti se osjećaji često manifestiraju kroz promjene u ponašanju, poput gubitka interesa za aktivnosti u kojima su nekada uživali. U takvim situacijama, psiholozi za kućne ljubimce mogu pomoći u dijagnosticiranju problema i pružanju preporuka za poboljšanje dobrobiti životinje.

2. Profesionalni grlitelj (cuddler)

Izgleda da se danas uistinu javila se potreba za bliskošću i to doslovno. Profesionalni cuddleri pružaju uslugu maženja i grljenja klijentima u kontroliranim i platonskim uvjetima. Ovaj posao postoji u brojnim zemljama, uključujući SAD i Japan, a sve više postaje popularan i u Europi. Klijenti su često ljudi koji pate od usamljenosti, stresa ili anksioznosti, a seansa traje od pola sata do nekoliko sati.

3. Feng shui savjetnik

Za one manje upućene, “feng” znači vjetar, a “shui” voda. Stoga, umjetnost feng shuija naglašava duboku povezanost ljudskog života i njegovu usklađenost s okolinom. Stručnjaci za feng shui svoju praksu temelje na ovom načelu, savjetujući ljude o uređenju njihovih domova, vrtova, pa čak i ureda, s ciljem postizanja harmonije energetskih sila unutar tih prostora.

4. Ronioc golf loptica

Jeste li se ikada zapitali gdje završe sve golf loptice koje završe u vodi? Sigurno ne ostaju tamo zauvijek. Postoji zanimanje ronioca za golf loptice koji se unajmljuju kako bi ih izvukli i vratili na teren. Te se loptice zatim čiste i ponovno koriste. Dakle, ako uživate u plivanju, ovo bi mogao biti neobičan, ali potencijalno odličan posao za vas.

5. Lovac na glave

Ne, to nisu ljudi bez imena koji lutaju divljim zapadom kao u klasiku „Za dolar više”. Iako vam se lovci na glave mogu činiti besmislenim, oni još uvijek postoje. Danas su poznati kao agenti za izvršenje jamčevine, a njihov je zadatak uhvatiti i vratiti bjegunce ili tražene kriminalce u zamjenu za nagradu.

6. Čuvar otoka

Zamislite da vam je posao čuvati otok. Upravo to radi čuvar otoka Hamilton u Australiji. Ova pozicija bila je jednom osvojila titulu kao „najbolji posao na svijetu”, a uključivala je svakodnevno plivanje, ronjenje, pisanje bloga i brigu o prirodi. Uvjet? Ljubav prema izolaciji i prirodi.

Iako nam ove profesije mogu djelovati čudno, one su jasan pokazatelj da svijet rada ne poznaje granice. Njih postavljamo mi sami svojim interesima, vrijednostima i potrebama društva. U vremenu kada sve više ljudi traži ravnotežu između posla i osobnog zadovoljstva, možda upravo neko od ovih neobičnih zanimanja predstavlja ključ sreće i ispunjenja. Na kraju krajeva, tko kaže da posao mora biti dosadan da bi bio pravi?

Sve više automobila dolazi s mogućnošću odabira različitih načina vožnje, među kojima su najčešći Sport, Normal i Eco. No, što se zapravo događa kada vozač pritisne tipku Eco?

Ova funkcija prvenstveno utječe na rad elektroničke upravljačke jedinice koja prilagođava odziv papučice gasa. Drugim riječima, pritisak na gas daje manje snage motoru, čime se smanjuju ukupne performanse vozila, objašnjava Hrvatski autoklub.

Također, dolazi do promjena u radu klimatizacijskog sustava, kompresor klima-uređaja radi s manjom snagom kako bi se spriječio dodatni napor na motor. U vozilima s automatskim mjenjačem, Eco način rada prilagođava prijenosni omjer, sprječavajući previsoke okretaje motora. S druge strane, kod manualaca promjene su minimalne.

Najveće prednosti Eco načina rada dolaze do izražaja u gradskim uvjetima vožnje. Budući da u takvom okruženju nisu potrebna snažna ubrzanja i brz odziv motora, vozači mogu ostvariti određene uštede u potrošnji goriva. Neki izvori navode da je moguće smanjenje potrošnje i do 20 posto, no stvarne uštede ovise o načinu vožnje i uvjetima na cesti.

Eco način rada svakako može pomoći u smanjenju potrošnje goriva, ali samo ako se vozači pridržavaju mirnog i ujednačenog stila vožnje. Njegova učinkovitost najviše dolazi do izražaja u urbanim uvjetima, gdje nema potrebe za naglim ubrzanjima. Ipak, vozači trebaju biti svjesni da ova funkcija smanjuje performanse vozila, što može utjecati na dinamiku vožnje.

Vojni rok je učestala tema u zadnjih godinu dana. Naravno, zabrinutost podižu događanja na geoplitičkoj sceni. Upravo zato, pozivi za upis u vojnu evidenciju izazivaju nesigurnost među mladima u Hrvatskoj. Mnogi odmah pomisle na obavezni vojni rok, no je li ta zabrinutost opravdana?

Vojna evidencija nije isto što i obavezni vojni rok. Riječ je o administrativnom postupku kojim se evidentiraju mladići koji su vojno sposobni, ali to ne znači da su automatski regrutirani u vojsku. Hrvatska trenutno nema obavezni vojni rok, već sustav pričuvnog sastava. To znači da se upisani u vojnu evidenciju ne pozivaju na služenje vojske, osim ako zakon ne uvede drugačije odredbe.

Večernji list je objavio jedan zanimljvi upit. Na društvenim mrežama često se raspravlja o ovom pitanju. Jedan korisnik Reddita napisao je: „Dobio sam poziv u vojnu evidenciju, moram li se odazvati ili mogu ignorirati? Što ako ne želim služiti vojni rok?” Takve dvojbe nisu rijetkost, no većina odgovora naglašava da je evidencija obavezna, dok služenje vojnog roka trenutno nije.

Neki komentatori upozoravaju na moguće posljedice izbjegavanja evidencije. Jedan bivši pripadnik vojske podijelio je svoje iskustvo: „Poziv u vojnu evidenciju je obavezan, ali to nije isto što i regrutacija. No, ako se ne odazoveš, možeš imati problema s birokracijom, primjerice prilikom izdavanja dokumenata”.

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Nakon što smo obilježili 1. travnja koji je poznat po kreativnim prevarama, današnji dan posvećen je provjeri činjenica. Društvene mreže i digitalni mediji generalno omogućili su da vijesti stignu do milijuna ljudi u samo nekoliko sekundi. No, s time dolazi i problem, nikada nije bilo lakše širiti netočne informacije, poluistine i manipulacije. Upravo zbog toga Međunarodni dan provjere činjenica, koji se obilježava 2. travnja, podsjeća na važnost kritičkog razmišljanja i odgovornog konzumiranja vijesti.

Dezinformacije mogu imati ozbiljne posljedice na društvo. One mogu oblikovati javno mnijenje, potaknuti paniku, izazvati nepovjerenje u institucije i podijeliti zajednice. Primjerice, lažne vijesti koje ciljano koriste senzacionalističke naslove često izazivaju jake emocije, što ih čini lakšima za dijeljenje. Jednom kada se dezinformacija proširi, teško ju je ispraviti, jer ispravljanje netočnih informacija ne dobiva jednaku medijsku pozornost kod ljudi.

Utjecaj lažnih vijesti

Manipulacija informacijama se može koristiti za razne ciljeve, ali najviše je prisutno u politici i vijestima vezano za zdravlje i medicinu.Politička manipulacija putem dezinformacija postaje sve češći problem u digitalnom dobu. Lažne vijesti mogu utjecati na izbore, oblikovati političke stavove i potaknuti podjele među građanima. Primjeri iz prošlosti pokazuju kako su dezinformacije korištene za diskreditaciju političkih protivnika, poticanje nepovjerenja u izborne procese i širenje neistina o ključnim političkim pitanjima. U takvom okruženju, provjera činjenica postaje ključan alat za zaštitu demokracije.

Također, dezinformacije u području zdravlja mogu imati osobito ozbiljne posljedice. Pogrešne informacije o medicinskim tretmanima, prehrani ili znanstvenim istraživanjima mogu dovesti do toga da ljudi donose odluke koje štete njihovu zdravlju. Stručnjaci upozoravaju da je važno osloniti se na provjerene izvore poput znanstvenih časopisa, medicinskih institucija i stručnjaka, a ne na neprovjerene informacije koje kruže internetom.

Još jedan problem u širenju lažnih vijesti je umjetna inteligencija (AI) zbog mogućnosti stvaranja fotografija il videozapisa koje je teško razlikovati od pravih. Isto tako, botovi vođeni umjetnom inteligencijom mogu preplaviti društvene mreže tim istim videozapisima ili fotografijama što stvara dojam vjerodostojnosti i kao da je već puno ljudi potvrdilo točnost informacije.

Najpoznatije dezinformacije u povijesti

Povijest je puna primjera lažnih vijesti i manipulacija koje su imale dalekosežne posljedice. Neke od najpoznatijih uključuju:

• Ratni incident u zaljevu Tonkin (1964.) – Izvještaji o navodnom napadu na američke brodove poslužili su kao povod za eskalaciju rata u Vijetnamu, iako su kasniji dokazi pokazali da se napad možda nije ni dogodio.
• Priča o oružju za masovno uništenje u Iraku (2003.) – Tvrdnje o posjedovanju oružja za masovno uništenje bile su ključan razlog za američku invaziju na Irak, no kasnije se pokazalo da takvo oružje nije pronađeno.
• Mit o crnoj smrti i Židovima (14. stoljeće) – Tijekom pandemije kuge, Židovi su bili optuženi da su otrovali bunare, što je dovelo do progona i masovnih pogroma, iako nije bilo nikakvih dokaza za takve tvrdnje.

Ovi primjeri pokazuju kako dezinformacije mogu oblikovati povijest, izazvati sukobe i širiti strah, naglašavajući potrebu za kritičkim pristupom informacijama.

Kako se boriti protiv dezinformacija?

Prema UNICEF-u, postoje četiri glavna načina kako da prepoznamo lažne vijesti:

1. Koristiti više medijskih izvora – Dobivanje vaših vijesti iz više izvora omogućuje širok raspon informacija. Ako je ista vijest potvrđena na više kanala, veća je vjerojatnost da se ne radi o dezinformaciji.
2. Upotrijebite kritičko razmišljanje – Uz informacije koje dolaze s društvenih medija, praćenje informacija do izvornog izvora izvrstan je način borbe protiv dezinformacija. Ako informacija dolazi iz manje renomiranog izvora ili je u suprotnosti sa savjetima stručnjaka, budite skeptični prema njoj i imajte na umu da kanal na kojem ste pronašli informacije možda nije najbolji.
3. Pogledajte što kažu stručnjaci – Ima li ovaj stručnjak godine iskustva u svom području? Ima li dobar ugled među drugim stručnjacima u ovom području? Je li ovo recenzirana informacija iz vjerodostojnog akademskog časopisa?
4. Obratite pažnju na glasine i objasnite zašto su netočne – Umjesto da se fokusirate na to da je nešto laž ili dezinformacija, bolje je objasniti zašto ta glasina ne odgovara stvarnosti.

Provjera činjenica nikada nije bila važnija nego danas. U svijetu preplavljenom informacijama, odgovornost je svakog pojedinca da ne prihvaća sve što pročita zdravo za gotovo. Medijska pismenost, kritičko razmišljanje i odgovorno dijeljenje informacija mogu pomoći u izgradnji društva koje cijeni istinu i suzbija širenje dezinformacija. Upravo zbog toga obilježavanje Međunarodnog dana provjere činjenica ima ključnu ulogu u stvaranju otpornijeg i bolje informiranog društva.