Sport

Kod Marice u podvorničkom raju: Bazen, Heineken, roštilj i bela po kurilovečki…

Usred napornih, vrlo zahtjevnih priprema pod vodstvo trenera Senada Harambašića, nogometaši NK Kurilovca dobili su prostora i za malo opuštanja i druženja, i to na Kurilovčanima poznatoj lokaciji. O svemu detaljnije iz pera Zdenka Sovine…

Objavljeno

prije 2 godine

6. kolovoza 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon pobjede u prijateljskoj utakmici prošloga petka, rezultatom 2-1 u Odranskom Obrežu kontra domaćeg Dinama, a prije nego što se nastaviti pripreme kroz treninge i dvije ovotjedne domaće utakmice (Rugvica u srijedu, Dugo Selo u subotu), igrači, treneri i uprava NK Kurilovca okupila se na opuštenom druženju uz bazen, roštilj i osvježavajuće napitke svih vrsta.

Kako je bilo u Podvornici, što se sve događalo, a što nažalost nije, tko je koga na kraju poveo na more, a tko lovio hladovinu, u tekstu na izvornom kurilovečkom izvjestio je dopredsjednik kluba Zdenko Sovina…

Produženi vikend posvećen Danu pobjede i domovinske zahvalnosti bio je k’o naručen i za konačni i produženi predah u rasporedu napornih Senadovih priprema, nadasve zahtjevnih za veliki broj golobradih mladaca koji su sletjeli u kurilovečko nogometno jato, u kojem će pokušati izboriti svoje mjesto u “udarnih 20”.

Subotnje jutro k’o stvoreno za izlet u majčicu prirodu jer je sunce napokon, barem na kratko, odustalo od zločeste namjere da sprži i spali onu drugu majčicu – zemlju. I kurilovečki “trener svih trenera” ili “trener za sva vremena” popustio je u svom pripremnom programu, koji je u dosadašnjem tijeku ponudio jedino žuljeve, znoj i suze, krvi nam fakat više ne treba. Stoga je manji dio igrača dobio njegovo zeleno svjetlo za vikend odlazaka put Jadrana, dok je za preostalu većinu organizirano zajedničko timsko i potpuno opušteno druženje.

Uvertira je bila jutarnja Zdenkina kavica na klupskoj terasi, uz neizbježna i dobrodošla Pukanićeva peciva. “Razbuđivanje” je proteklo uz komentare jučerašnje pripremne tekme u Obrežu, a pobjeda je očekivano podigla samopouzdanje kurilovečke nogometne mladosti. Stoga se u vrlo dobrom raspoloženju krenulo prema izletničkoj lokaciji, prekrasnom imanju naše Marije Tomašić (Črepekove), dugogodišnje klupske donatorice i mentorice, uz to i kume naše klupske zastave, koja u ovakvim prigodama uvijek rado i bez promišljanja otvara vrata svojih dvora za potrebe kluba.

Iste smo koristili u sličnoj situaciji i prije nekoliko godina, ali u bitno drukčijem igračkom sastavu, pa je za većinu mladaca dolazak na ovo imanje bio prilično “šokantan”, dakako u pozitivnom smislu. Klupe posložene u debeloj hladovini, ispod prirodnih “brajdi” koje su činile grane i lišće u kombinaciji vinove loze i kivija, prekrasan bazen oko kojeg su ispod suncobrana bile poredane ležaljke, travnati teren za igru na dva mala gola, stol za stolni tenis, frižideri puni mrzle Hydre i Heinekena, roštilj “u leru”, spreman da 30 kila carskoga, vratine i piletine vrati na stolove onak’ baš po mjeri i reš pečeno… Ma gdje ćeš ljepše i bolje, stvarno uvjeti k’o u malom raju.

Naravno da priliku za ovakav tulum nisu propustili ni članovi uprave i nadzora (Zdenko, Vlado, Ćiro, Miro…), a bogme ni “klupski šljakeri” Kata, Bašo, Zdenka i Ivek Šantek, jedino je Jura bil prisiljen ostati u svoje Šiljakovine na sinove rođendanske fešte (ipak, žuti karton za Juru). Ovo “civilno društvo” je svoj kutak hladovine vlovilo ispod velikoga čardaka, a dva okrugla stola vredna je Marica rezervirala za one koji bez bele – ne mreju.

U tom je “kvartu” bilo dozvoljeno konzumirati i mrzlu šljivovicu, čemu se najviše obradovala, vjerovali ili ne – drugarica Kata. I ko zna de bi je bil kraj da je precednik nadzornoga ni skril flašu… Bašo se jedini vufal od stareše (Depa je ipak fajn mlajši) pokazati svoju “sklesanu strukturu”, pak se par put v kupaćemi tangami hitil v bazen (čovek nekak preferira tu mini-modu).

Tam mu se pak nekak preveć približil i prikrpal naš Nigerijec Eli, kaj je bil čist razumljiv razlog da se naš domar ipak rajše vrnul k nam, v našu bezopasnu ladovinu. Taman kad je veter donesel prve mirise roštilja, kak naručeni su nam se pridružili Robi i dva Damira, čak i Bebi, a bogme i naš veliki (pardon visoki) precednik, teri je dopoldan provel za volanom svojega velikoga kamiona iz voznoga portfelja gradske Čistoće. Ni moći reći, dečki fakat imaju i nos i osjećaj… Skupila se u međuvremenu i trenerska elita z naše NŠM, doduše u tankom kvorumu, s obzirom da većina koristi zadnje morske časke uoči početka priprema, koje su tik pred vratima.

Plate roštilja na stolovima konačno su i Danijela natirale da se zdigne z ležaljke, ostavi flašicu Heinekena i napravi taj veliki napor primicanja k stolu (taj, bogami, zna uživati…). Mirišljavi i reš komadi, naročito piletine, potvrdili su da je Kata majstor pacanja, a Robi i Fila velemajstori, pećokurci roštilja (dakako, uz neizostavni nadzor i gemišt-support Pere i Domagoja).

Igrači su se, razme se, do te tri vure popoldan, kad je bil obed na dnevnom redu, i te kak znoreli na bazenu i okolo njega pak ne čudi da su jeli, kak bi to naši stari rekli, “kak da su z gladi vušli”. Mlada su to tela i bića, kaj je vam, “vraga bi živoga” mogli pojesti… A bogme ni upravljački vlastodršci nisu vu tem igrali niti imali ni malo podređenu ulogu, a rezultat svega je činjenica da je četrdesetak ljudi pojelo skoro trideset kil mesa?!

Čestitam svima, bogme i sebi među njima… Mnogi su za teri časek požalili prezentiranu neumjerenost jer je Kata istrčala z novom, dodatnom ponudom, kak se to i šika – desertom sa spletom kolača i voća – kremšnite, mačje oči, lubenice, grožđe… Sve u svemu, bila je to gozba kakve se ni onaj rimski vrag (pardon, car) Kaligula ne bi v svoje razvratno vreme posramel. Jedina je razlika kaj je on na svoje gozbe dodal još malo šlaga u vidu određenih seksualnih požuda i (ne)prilika, a ovde ni bilo ni mesto ni vreme za kaj takvoga, a i do bi se, prosim vas lepo, posle svega viđenoga i konzumiranoga, odal tomu naporu… Kaj god, ni na kraj pameti?!

Logično i očekivano, uprava je v druge runde bele našla utjehu i spas, a igrači, razme se, v još jedne norijade na bazenu, s tem da je Dodo malo pojačal muziku z razglasa i pustil nam malo narodnjakof, tak da smu si mogli i malo zapopevati. Za “prevaru dana” pobrinuli su se, razme se, Dodo, Sedla i ostala mlađarija tera v klubu uporno “žlempa hidru”, a baš denes jem je Heineken bil nekak puno drakši. Srećom da smo tu “prevaru” na vreme pepoznali pak smu precedniku dali nalog da zeme još tri kartone, vuz put kad bu dolazil. Sam Bog da nas je poslunul…

Ugođaj i doživljaj su dodatno ispunili pridošli klinci, oni mali, Jura i Marta (Zdenkini unuci) i oni malo veći, Laura i Leon (Bašini i Katini unuci), koji se nisu dali van z bazena, tak da je atmosfera jednu dobu bila čist kak v Stubakima. Šteta jedino kaj su Kata i Polona “pozabile” svoje badiće jer bi taj izlazak na bazen, garanteram, bil popraćen škljocanjem brojnih mobilnih mega pixella i općim urnebesom nazočnih.

Tek uzgred da spomenem kak su kraljevi bele bili Vlado i Senad (a do drugi?), a ne(dostojni) finalisti Bašo i Ćiro svoj su nastup okončali v međusobno protestanskom i obostrano oporbenom stilu i stavu, s neizbježnim povišenim tonovima. Sreća da smo ih Senad i ja prvi zagledali…

S obzirom da su neki dečki u planu imali i sutrašnji, makar dvodnevni izlet na more, a neki se akteri spremali na tekmu Gorice i Varaždina, došlo je vreme pakovanja i povlačenja. Tak je to bilo i tak to bu navek – s’e kaj je lepo, kratko traje! Posložili smo i pospravili sav inventar kaj nam je Marica velikodušno dela na raspolaganje, roštilj i suncobrane natovarili na prikolicu, zaprli oba dve lese i put pod noge, via Kurilovec.

U čudesnom miru i spokoju naše najdraže terase, baš uz idiličnu sliku zlatno rumenoga sunca koje se odlučilo na prve korake povlačenja s nebeskog plavetnila, sa zadovoljstvom smo (domari, precednik, Senad i ja) popili još jednu završnu i putnu. Sretni i zadovoljni svim viđenim i proživljenim te prelijepe ljetne subote, na predivnom gruntu naše Marice.

A najsretniji spoznajom da su Demis (naš 17-godišnji mladac iz Labina) i njegov suigrač i prijatelj Francesko, dakle dvojica iz kvote makar dvodnevnog izleta na more, motivirani upravo današnjim druženjem, sa sobom i o svom trošku odlučili povesti i novog prijatelja, Nigerijca Elija. I ne samo zbog toga, naš subotnji team building je i više nego uspio. I pokazao svu svoju opravdanost, s budućom tendencijom – obaveznog i tradicionalnog…

Povezane teme:hotnews Nk Kurilovec teambuilding zdenko sovina

Sport

Ostali bez finala u velikoj borbi: ‘Gorica igra najljepši rukomet u Hrvatskoj!’

Rukometaši Gorice poraženi su 30-26 od Nexea u polufinalu Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj su Goričani oduševili izvedbom. Rezultat nije bio najbolji mogući, ali nova prilika stiže uskoro

Objavljeno

prije 3 sata

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U jednom od najljepših i najuzbudljivijih polufinala hravtskog rukometnog kupa, Nexe je bilo bolje od naše Goricu i tako je nakon tri godine posta ponovno došlo do finala. Bila je to čvrsta, velika borba s brojnim izjednačenjima i promjenama u vodstvu. Odluka je pala u posljednjih šst minuta, kada su Našičani svojom obranom slomili odličnu Goricu.

Ako je bilo za suditi prema međusobnim susretima Gorice i Nexea ove sezone, gdje je svaki klub slavio na svom terenu, onda je drugi polufinalni susret Kupa u Poreču trebao biti jako zanimljiv. Navijački tabori bili su također, na svojim mjestima i to dosta glasni, što je cijelom polufinalu davalo poseban ugođaj. Na obje strane vidjeli smo obrane 6-0. I vrlo strpljive, dugačke napade sve dok se ne izgradi prilika za čist udarac.

Nexe je doživjelo ozbiljan udarac i šok, u ranoj fazi utakmice jer je Tin Lučin zbog grubog nasrtaja u kontri već u četvrtoj minuti dobio izravni crveni karton. To je nesumnjivo dalo krila Goričanima, koji su u šestoj minuti prvi put poveli (3:2).

Vratari su na obje strane na početku bili sjajni. U prvih deset minuta postignuo je samo osam pogodaka, po četiri na svakoj strani. Gorica je nekako lakše dolazila do prostora za udarac. U 15. minuti prvi put su došli do dva pogotka viška (7:5).

Kada su pak, drugi put to ostvarili, Nexe se trgnulo, pojačalo obranu, brzo odgovorilo i s četiri pogotka te preuzelo vodstvo (8:10). A sve su to napravli za samo tri i pol minute. Gorica je na to odgovorila igrom sedam na šest. I uspjeli su u 25. minuti stići do novog izjednačenja (12:12).

Klupa Nexea odmah je reagirala minutom predaha. Kako je Gorica u završnici ostala s igračem manje, iskusni rukometaši iz Našica to su iskoristili i još jednim pogotkom došli do plus dva 13:15). Ali i oni su u zadnjih pet sekundi s igračem manje pa Gorica uspijeva zabiti svoj 14. pogodak i na poluvremenu imamo rezultat s minimalnim zaostatkom (14:15). Marin Sorić imao je sedam, a Marce Jastrzebski pet obrana u prvih 30 minuta.

Gorica je iskoristila svoj prvi napad u nastavku s igračem više i postigla dva pogotka te preuzela vodstvo (16:15). Trener Nexea Saša Barišić Jaman na teren je poslao Manuela Štrleka, a na vrata Mihaila Radovanovića. I, nažalost, dobio je ono što je očekivao. S tri jako teške obrane, Radovanović je omogućio suigračima da minus pretvore u plus (17:18) u 38. minuti. A Štrlek je jednu kontru pretvorio u svoj prvi pogodak.

Gorica se ponovno vratila igri sedam na šest. I uspjela zadržati korak s Nexeom. Kako je vrijeme odmicalo, dueli su postajali sve čvršći i žešći. Lagana nervoza uvlačila se na obje strane. Svaki promašaj, izgubljena lopta ili vratarska obrana mogla je biti od presudne važnosti.

Točno na sredini drugog poluvremena, Našičani su propustili priliku da odu na dva razlike. Pa su na sve to propustili realizirati sedmerac, ili bolje rečeno Marin Sorić je sjajno reagirao, upisao svoju 11. obranu, i do neba podigao samopouzdanje svojih suigrača.

Gorica nije odustajala od igre sedam na šest. I Nexe je to triput uspjelo kazniti pa je na ulasku u posljednjih deset minuta povelo s tri razlike (22:25). Bila je to najveće prednost neke ekipe u susretu. Matej Mišković je odmah pozvao minutu predaha.

Momčad mu je odgovorila na pravi način i s tri pogotka u nizu, za manje od dvije minute, stigla do 17. izjednačenja u susretu. Sada je morala reagirati klupa Nexe a s minutom odmora, jer do kraja je ostalo manje od osam minuta.

U posljednje četiri minute tako se ušli s rezultatom 25:27. Snovima Goričana da mogu do finala presudio cepelin Aleksandra Cenića dvije i pol minute prije kraja, kada su Našičani otišli na plus tri (25:28). Na kraju je završilo +4 (26:30), uz ocjenu da smo gledali jedno od najuzbudljivijih polufinala posljednjih godina. Marin Sorić sa 14 obrana bio je sjajan. Hrvoje Ceković postigao je osam, a Bruno Mlakar pet pogodaka za Goricu. Kod Nexea najbolji Aleksandar Cenić sa 6 pogodaka. Po pet su postigli Ivan Barbić i Ognjen Cenić.

– Možda su Zagreb i Nexe najjače momčadi u državi, ali najljepši rukomet igra Gorica – rekao je trener Nexea Saša Barišić Jaman i dao veliki kompliment Mateju Miškoviću i njegovim igračima.

I lijepo je to, ali još ljepše bilo bi da je Gorica uspjela. Ovoga puta nije, što ne znači da neće već prvom sljedećom prilikom… Gorica i Nexe, naime, borite će se i za treće mjesto u prvenstvu.

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Rujevici za kraj: ‘Želimo otići na odmor sa stilom…’

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati igraju posljednju utakmicu u sezoni, na gostovanju kod Rijeke. Domaćin se bori za treće mjesto, ali motiva ne bi trebalo nedostajati ni u gostujućim redovima…

Objavljeno

prije 3 sata

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Još 90 minuta na Rujevici i to će biti to za ovu sezonu u svijetu HNK Gorice. Kluba koji iza sebe ostavlja sezonu prepunu promjena, razdoblje u kojem je klub dobio neko novo lice, a momčad imala i dobra i loša razdoblja. Cilj je ostvaren davno prije kraja prvenstva, Gorica će i u devetu uzastopnu sezonu ući kao član elitnog društva, ali posao još nije završen. I neće ni biti dok sudac ne odsvira kraj na Rujevici.

– Želimo otići na odmor sa stilom, da dojam ostane pozitivan do kraja. Znamo da nas čeka Rijeka, jedna od najboljih momčadi lige, koja se bori za treće mjesto i sigurno će protivnik biti motiviran. Nama nije svejedno koji ćemo završiti na kraju, a pozitivnim rezultatom možemo skočiti za jednu poziciju. Nije svejedno jesi li na kraju peti, šesti, sedmi ili osmi – logično rezonira trener Mario Carević.

Bilo je tijekom ove sezone nekih trenutaka koji nisu bili osobiti, ali bilo je i svijetlih momenata, među koje definitivno spada i onih 4-0 protiv Rijeke u Velikoj Gorici. Dakle, Gorica je pokazala da može igrati s ovim protivnikom, pa je i ovoga puta cilj to potvrditi.

– Cilj nam je da odigramo dobru utakmicu u dobroj atmosferi, na odličnom terenu. Vesele me takve utakmice, bez obzira na to što je zadnje kolo. Nadam se da ćemo biti u najboljem mogućem izdanju, da ćemo imati ogroman motiv i da ćemo biti kvalitetni – poželio je Carević.

Na Rujevici je Gorica igrala i neke povijesne utakmice, uključujući i onu prvu u prvoligaškoj povijesti, kao i onu koja je u proljeće 2021. mogla donijeti izlazak u Europu. Nije se dogodilo, Gorica je pod vodstvom tadašnjeg trenera Orešćanina izgubila utakmicu i nikad se više nije vratila u sličnu situaciju. Možda se vrati već sljedeće sezone, no o tome će govora biti kad kroz djela vidimo kakve će biti ambicije našega prvoligaša. Kad već kroz riječi ne možemo saznati previše.

U svakom slučaju, važno je završiti sezonu u pozitivnom tonu, možda i zaraditi nešto više na temelju televizijskih prava, a onda slijedi odmor za igrače, ali i ozbiljan posao za čelne ljude kluba.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Otvoreno trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoretkinja Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT-a) u Sisku

Objavljeno

prije 16 sati

22. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova otvoreno je danas (petak, 22.05.2026.) u organizaciji HUMT-a, predsjednik Vlado Palac i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).