Povežite se s nama

Sport

Kod Marice u podvorničkom raju: Bazen, Heineken, roštilj i bela po kurilovečki…

Usred napornih, vrlo zahtjevnih priprema pod vodstvo trenera Senada Harambašića, nogometaši NK Kurilovca dobili su prostora i za malo opuštanja i druženja, i to na Kurilovčanima poznatoj lokaciji. O svemu detaljnije iz pera Zdenka Sovine…

Objavljeno

na

Nakon pobjede u prijateljskoj utakmici prošloga petka, rezultatom 2-1 u Odranskom Obrežu kontra domaćeg Dinama, a prije nego što se nastaviti pripreme kroz treninge i dvije ovotjedne domaće utakmice (Rugvica u srijedu, Dugo Selo u subotu), igrači, treneri i uprava NK Kurilovca okupila se na opuštenom druženju uz bazen, roštilj i osvježavajuće napitke svih vrsta.

Kako je bilo u Podvornici, što se sve događalo, a što nažalost nije, tko je koga na kraju poveo na more, a tko lovio hladovinu, u tekstu na izvornom kurilovečkom izvjestio je dopredsjednik kluba Zdenko Sovina…

Produženi vikend posvećen Danu pobjede i domovinske zahvalnosti bio je k’o naručen i za konačni i produženi predah u rasporedu napornih Senadovih priprema, nadasve zahtjevnih za veliki broj golobradih mladaca koji su sletjeli u kurilovečko nogometno jato, u kojem će pokušati izboriti svoje mjesto u “udarnih 20”.

Subotnje jutro k’o stvoreno za izlet u majčicu prirodu jer je sunce napokon, barem na kratko, odustalo od zločeste namjere da sprži i spali onu drugu majčicu – zemlju. I kurilovečki “trener svih trenera” ili “trener za sva vremena” popustio je u svom pripremnom programu, koji je u dosadašnjem tijeku ponudio jedino žuljeve, znoj i suze, krvi nam fakat više ne treba. Stoga je manji dio igrača dobio njegovo zeleno svjetlo za vikend odlazaka put Jadrana, dok je za preostalu većinu organizirano zajedničko timsko i potpuno opušteno druženje.

Uvertira je bila jutarnja Zdenkina kavica na klupskoj terasi, uz neizbježna i dobrodošla Pukanićeva peciva. “Razbuđivanje” je proteklo uz komentare jučerašnje pripremne tekme u Obrežu, a pobjeda je očekivano podigla samopouzdanje kurilovečke nogometne mladosti. Stoga se u vrlo dobrom raspoloženju krenulo prema izletničkoj lokaciji, prekrasnom imanju naše Marije Tomašić (Črepekove), dugogodišnje klupske donatorice i mentorice, uz to i kume naše klupske zastave, koja u ovakvim prigodama uvijek rado i bez promišljanja otvara vrata svojih dvora za potrebe kluba.

Iste smo koristili u sličnoj situaciji i prije nekoliko godina, ali u bitno drukčijem igračkom sastavu, pa je za većinu mladaca dolazak na ovo imanje bio prilično “šokantan”, dakako u pozitivnom smislu. Klupe posložene u debeloj hladovini, ispod prirodnih “brajdi” koje su činile grane i lišće u kombinaciji vinove loze i kivija, prekrasan bazen oko kojeg su ispod suncobrana bile poredane ležaljke, travnati teren za igru na dva mala gola, stol za stolni tenis, frižideri puni mrzle Hydre i Heinekena, roštilj “u leru”, spreman da 30 kila carskoga, vratine i piletine vrati na stolove onak’ baš po mjeri i reš pečeno… Ma gdje ćeš ljepše i bolje, stvarno uvjeti k’o u malom raju.

Naravno da priliku za ovakav tulum nisu propustili ni članovi uprave i nadzora (Zdenko, Vlado, Ćiro, Miro…), a bogme ni “klupski šljakeri” Kata, Bašo, Zdenka i Ivek Šantek, jedino je Jura bil prisiljen ostati u svoje Šiljakovine na sinove rođendanske fešte (ipak, žuti karton za Juru). Ovo “civilno društvo” je svoj kutak hladovine vlovilo ispod velikoga čardaka, a dva okrugla stola vredna je Marica rezervirala za one koji bez bele – ne mreju.

U tom je “kvartu” bilo dozvoljeno konzumirati i mrzlu šljivovicu, čemu se najviše obradovala, vjerovali ili ne – drugarica Kata. I ko zna de bi je bil kraj da je precednik nadzornoga ni skril flašu… Bašo se jedini vufal od stareše (Depa je ipak fajn mlajši) pokazati svoju “sklesanu strukturu”, pak se par put v kupaćemi tangami hitil v bazen (čovek nekak preferira tu mini-modu).

Tam mu se pak nekak preveć približil i prikrpal naš Nigerijec Eli, kaj je bil čist razumljiv razlog da se naš domar ipak rajše vrnul k nam, v našu bezopasnu ladovinu. Taman kad je veter donesel prve mirise roštilja, kak naručeni su nam se pridružili Robi i dva Damira, čak i Bebi, a bogme i naš veliki (pardon visoki) precednik, teri je dopoldan provel za volanom svojega velikoga kamiona iz voznoga portfelja gradske Čistoće. Ni moći reći, dečki fakat imaju i nos i osjećaj… Skupila se u međuvremenu i trenerska elita z naše NŠM, doduše u tankom kvorumu, s obzirom da većina koristi zadnje morske časke uoči početka priprema, koje su tik pred vratima.

Plate roštilja na stolovima konačno su i Danijela natirale da se zdigne z ležaljke, ostavi flašicu Heinekena i napravi taj veliki napor primicanja k stolu (taj, bogami, zna uživati…). Mirišljavi i reš komadi, naročito piletine, potvrdili su da je Kata majstor pacanja, a Robi i Fila velemajstori, pećokurci roštilja (dakako, uz neizostavni nadzor i gemišt-support Pere i Domagoja).

Igrači su se, razme se, do te tri vure popoldan, kad je bil obed na dnevnom redu, i te kak znoreli na bazenu i okolo njega pak ne čudi da su jeli, kak bi to naši stari rekli, “kak da su z gladi vušli”. Mlada su to tela i bića, kaj je vam, “vraga bi živoga” mogli pojesti… A bogme ni upravljački vlastodršci nisu vu tem igrali niti imali ni malo podređenu ulogu, a rezultat svega je činjenica da je četrdesetak ljudi pojelo skoro trideset kil mesa?!

Čestitam svima, bogme i sebi među njima… Mnogi su za teri časek požalili prezentiranu neumjerenost jer je Kata istrčala z novom, dodatnom ponudom, kak se to i šika – desertom sa spletom kolača i voća – kremšnite, mačje oči, lubenice, grožđe… Sve u svemu, bila je to gozba kakve se ni onaj rimski vrag (pardon, car) Kaligula ne bi v svoje razvratno vreme posramel. Jedina je razlika kaj je on na svoje gozbe dodal još malo šlaga u vidu određenih seksualnih požuda i (ne)prilika, a ovde ni bilo ni mesto ni vreme za kaj takvoga, a i do bi se, prosim vas lepo, posle svega viđenoga i konzumiranoga, odal tomu naporu… Kaj god, ni na kraj pameti?!

Logično i očekivano, uprava je v druge runde bele našla utjehu i spas, a igrači, razme se, v još jedne norijade na bazenu, s tem da je Dodo malo pojačal muziku z razglasa i pustil nam malo narodnjakof, tak da smu si mogli i malo zapopevati. Za “prevaru dana” pobrinuli su se, razme se, Dodo, Sedla i ostala mlađarija tera v klubu uporno “žlempa hidru”, a baš denes jem je Heineken bil nekak puno drakši. Srećom da smo tu “prevaru” na vreme pepoznali pak smu precedniku dali nalog da zeme još tri kartone, vuz put kad bu dolazil. Sam Bog da nas je poslunul…

Ugođaj i doživljaj su dodatno ispunili pridošli klinci, oni mali, Jura i Marta (Zdenkini unuci) i oni malo veći, Laura i Leon (Bašini i Katini unuci), koji se nisu dali van z bazena, tak da je atmosfera jednu dobu bila čist kak v Stubakima. Šteta jedino kaj su Kata i Polona “pozabile” svoje badiće jer bi taj izlazak na bazen, garanteram, bil popraćen škljocanjem brojnih mobilnih mega pixella i općim urnebesom nazočnih.

Tek uzgred da spomenem kak su kraljevi bele bili Vlado i Senad (a do drugi?), a ne(dostojni) finalisti Bašo i Ćiro svoj su nastup okončali v međusobno protestanskom i obostrano oporbenom stilu i stavu, s neizbježnim povišenim tonovima. Sreća da smo ih Senad i ja prvi zagledali…

S obzirom da su neki dečki u planu imali i sutrašnji, makar dvodnevni izlet na more, a neki se akteri spremali na tekmu Gorice i Varaždina, došlo je vreme pakovanja i povlačenja. Tak je to bilo i tak to bu navek – s’e kaj je lepo, kratko traje! Posložili smo i pospravili sav inventar kaj nam je Marica velikodušno dela na raspolaganje, roštilj i suncobrane natovarili na prikolicu, zaprli oba dve lese i put pod noge, via Kurilovec.

U čudesnom miru i spokoju naše najdraže terase, baš uz idiličnu sliku zlatno rumenoga sunca koje se odlučilo na prve korake povlačenja s nebeskog plavetnila, sa zadovoljstvom smo (domari, precednik, Senad i ja) popili još jednu završnu i putnu. Sretni i zadovoljni svim viđenim i proživljenim te prelijepe ljetne subote, na predivnom gruntu naše Marice.

A najsretniji spoznajom da su Demis (naš 17-godišnji mladac iz Labina) i njegov suigrač i prijatelj Francesko, dakle dvojica iz kvote makar dvodnevnog izleta na more, motivirani upravo današnjim druženjem, sa sobom i o svom trošku odlučili povesti i novog prijatelja, Nigerijca Elija. I ne samo zbog toga, naš subotnji team building je i više nego uspio. I pokazao svu svoju opravdanost, s budućom tendencijom – obaveznog i tradicionalnog…

Sport

Jedan gol do čudesnog spasa: Udarnik praznih ruku u Umagu

Rukometašice Udarnika poražene su 28-27 na gostovanju u Umagu, koji ih je preskočio na tablici. Naše djevojke sad drže šesto mjesto, a u rubrici poraza piše brojka sedam…

Objavljeno

na

Objavio/la

Rukometašice Udarnika ne igraju osobito proljeće, drugi dio sezone obilježen je ozljedama, izostancima i problemima, a posljedično i neobično velikim brojem poraza. Posljednji od njih stigao je ove subote, na gostovanju kod Umaga, gdje je upisan rezultatski minimalan poraz, ali pobjeda domaćina nešto je uvjerljivija od tih konačnih 28-27.

Umažanke su već na ulasku u 13. minuti prvi put imale pet golova razlike, Udarnik je u tom razdoblju zabio samo dva gola, ali već u 25. minuti vratile su se djevojke u potpuni egal. Nera Butković pogodila je za tih 10-10, no do poluvremena je Umag napravio seriju 5-1 i ponovno odjurio u puno bolju poziciju.

Tu poziciju su domaće rukometašice iskoristile da se u 38. minuti vrate na plus pet, a malo potom imao je Umag i svojih najvećih šest golova razlike (21-15). U posljednjih 18 minuta ništa se bitno nije mijenjalo, budući da su u 58. minutu Umažanke ušle s pet golova razlike.

Golovi Lorene Belanić i Anje Haramine, a zatim i dva komada Nere Butković, ponudili su nadu u izbjegavanje poraza u zadnjih 25 sekundi, no toliko vremena nije nije bilo dovoljno za još jedan gol, samim time i jedan bod.

Ovako, Udarnik se kući vratio praznih ruku, sa sedmim porazom u sezoni. Spustile su se naše rukometašice tako na šesto mjesto poretka, s bodom manje od Umaga i Lokomotive II.

Sa sedam golova Udarnik je predvodila Iva Žerdin, po šest puta zabijale su Nera Butković i Lorena Belanić, četiri puta Anja Haramina, no taj jedan gol je nedostajao…

Nastavite čitati

Sport

Konačno tenis na otvorenom: Sezona krenula turnirom parova

Na turniru odigranom na terenima pokraj srednje škole dobili smo odgovor na pitanje tko čini najbolji par među tenisačima rekrativcima u Velikoj Gorici, a gorička liga tek nam slijedi…

Objavljeno

na

Dolaskom proljeća došlo je i vrijeme kad sport izlazi iz dvorana i, u ovom slučaju, balona. U našem teniskom klubu iTeam VG vanjsku sezonu su otvorili turnirom parova u kojem su sudjelovali članovi kluba, a nakon svega su podnijeli i detaljan izvještaj:

“Prigodnim turnirom parova naših članova otvorili smo vanjsku sezonu tenisa – konačnooooo!!! Uz piće dobrodošlice i najfinije kiflice iz Mlina Pukanić napravili smo ždrijeb i krenuli u akciju! Na turniru su sudjelovala 24 igrača, odnosno 12 parova, a sami događaj posjetilo je 50-ak članova.

Prvu rundu smo igrali RR sistem u četiri grupe po tri para, nakon čega smo odigrali kup sistem – prvi protiv prvih u zlatnom, drugi protiv drugih u srebrnom i treći protiv trećih u eliminacijskom dijelu turnira. U pauzi između mečeva energiju nam je napunio vrhunski catering iz restorana Papamo

Rezultati su sljedeći:

Zlatni kup
1. mjesto Marko Gordić / Miha Troha
2. mjesto Mato Miličević / Petar Matić
polufinale Bernard Požega / Jurica Krznarić
polufinale Domagoj Crnić / Krešimir Crnić

Srebrni kup
1. mjesto par otac i sin Robert Tomčić / Ivan Tomčić
2. mjesto par Denis Komšić / Žarko Matić Žare
polufinale par Luka Rozić / Kristian Drolc
polufinale par Goran Sesar / Ivan Hudek

Brončani kup
1. Nenad Tepšić / Vjekoslav Čavar
2. mjesto par Drago Veselčić / Damir Škokić Splićo
polufinale par Bojan Tiban / Vjekoslav Čavar
polufinale par Marijo Đurašin / Josip Ištvanić

Hvala svima na odličnom tenisu i super druženju! Vidimo se u nastavku sezone i Velikogoričkoj teniskoj ligi 2026!”

Nastavite čitati

Sport

Goričani pokrenuli Goricu: ‘Odlična partija, veselimo se onome što slijedi…’

Košarkaši Gorice pobijedili su zadarske Jazine 102-79 i došli na jednu pobjedu manje od posljednje momčadi koja drži mjesto u polufinalu. Ta momčad je Omiš, s kojom će Goričani igrati u sljedećem kolu…

Objavljeno

na

Košarkaši Gorice na domaćem su parketu sa 102-79 svladali Jazine, čime su došli do trinaeste ovosezonske pobjede. Osim pobjede, dobra vijest stigla je i iz Zagreba, gdje je Novi Zagreb svladao Omiš, čime su Goričani došli na samo pobjedu manje od Omišana, kod kojih gostuju sljedeće subote.

Otvaranje utakmice pripalo je gostima iz Zadra, koji su imali kontrolu skoku, a i napadački su bili izrazito razigrani, što im je već na polovici prve četvrtine donijelo dvoznamenkastu prednost (8-19), koja je rasla do plus 12 (14-26). Uvođenjem domaćeg dvojca, mladog Petra Gruje, a potom i Frane Milolože, Gorica je zaigrala puno bolje, a kad se otvorilo i Borni Dramaliji u napadačkom dijelu, za ekipu Jazina nije bilo spasa.

Kristijan Šutalo pri tome je zatvorio reket i krenulo je spuštanje minusa, koji je na tri i pol minute prije kraja prešao u plus (38-37), da bi prednost do odlaska na predah iznosila plus osam (52-44).

Treću dionicu gosti otvaraju bolje te serijom 6-0 dolaze na samo minus dva (52-50), no bilo je to i najbliže što su se približili, jer do kraja četvrtine Gorica je odjurila na 18 koševa viška (82-64), da bi tijekom posljednjih deset minuta ta razlika narasla i preko dvadeset poena.

– Odlična partija mojih igrača, osim prve četvrtine, kad smo radili pogreške koje nismo smjeli i time smo razigrali ekipu Jazina. Uspjeli smo se kroz drugu četvrtinu vratiti i prijeći u vodstvu te na kraju utakmicu iskontrolirati do kraja. Čestitka ekipi na dobroj ekipi. Veselimo se sljedećem izazovu, a to je utakmica s Omišem – kazao je trener Damir Miljković.

Prvi strijelac u goričkim redovima bio je Borna Dramalija s 26 poena, Kristijan Šutalo je ubacio 17 uz 11 skokova, a dobro rolu imali su i Pavao Turić (9 poena, 5 skokova i 5 asistencija), Petar Gruja (9 poena i 6 skokova) te Frano Miloloža (9 poena i 4 asistencije). Kod Jazina prvi strijelac Gvido Guštin sa 16 poena, dok su po 12 pridodali Toni Josipović i Alexander Božiković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO HOK Gorica u derbi susretu pobijedila OK Nebo II

Objavljeno

na

Objavio/la

HOK Gorica je u 20. kolu  Prve B lige – Regija Sjever u derbi susretu pobijedila trećeplasiranu ekipu OK Nebo II iz Zaprešića rezultatom 3:1 (25:19, 25:19, 21:25, 25:15) i tako zabilježila 18. prvenstvenu pobjedu. (Gorica je unaprijed odigrala u gostima utakmicu 22. kola protiv ŽOK Ivanec i pobijedila 3:1).

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je dominirala u prvom setu (9:1, 13:4, 17:7, 20:13) i glatko ga osvojila. Drugi set je do polovice bio izjednačen (8:8, 12:12), a onda su domaće s dvije mini serije stekle uvjerljivu prednost (21:14) te osvojile set.

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na sličan način je gostujuća ekipa dobila 3.set, nakon 12:12 vodstvo 12:17, 15:21) i dobitak seta 21:25 za smanjenje zaostatka – 2:1. U četvrtom setu za domaće je na parketu opet bila standardna postava, ali je rezultat do polovice seta bio izjednačen (3:6, 8:10, 12:12). Nakon 16:12 i 21:14 Gorica je osvojila četvrti set za konačnu pobjedu.

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje susreta 95 minuta, ukupno poeni 96:78.

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.03.2026. Prva B liga-20.kolo: HOK Gorica – OK Nebo II 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

HOK Gorica (21 18 3 57:22 36) je s 36 bodova na 2. mjestu, a OK Nebo II (20 14 6 49:29 28) je s 28 bodova na 3. mjestu prvenstvene ljestvice.

Galerija fotografija

Prva B liga – Regija Sjever – seniorke 2025./2026., 20. kolo

HOK Gorica – OK Nebo II (Zaprešić) 3:1 (25:19, 25:19, 21:25, 25:15)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 50. Nedjelja, 22.03.2026., 16 sati. Suci: Dario Rukavina i Igor Pihler. Zapisničarka: Đeni Radeka.

GORICA: 4 Lucija Drezga, 7 Lena Hudan, 8 Nikolina Golubović, 9 Tea Mirenić, 10 Lea Kordić, 11 Dora Ivanković (L1)(cap.), 12 Marija Verhas, 17 Katja Cvitanović, 19 Ana Mirenić, 20 Nika Baričić, 21 Tia Ribić, 22 Ema Đurak, 90 Stella Žordić (L2). Trener: Luka Bišćan.

NEBO II: 1 Kaja Ucović, 2 Antea Bagarić, 3 Lucija Matijević, 6 Luna Domiter, 7 Iva Ucović, 11 Zara Domiter, 12 Franka Pernar (L1), 14 Lorena Matulić, 15 Monika Gjaić (L), 16 Franka Serežlija, 17 Rina Hećimović (cap.), 18 Petra Šušak, 21 Marija Barišić, 23 Marta Kelić. Trener: Branimir Andrušić.

Poredak: 1. Petrinja (20 19 1 57:11 38), 2. HOK Gorica (21 18 3 57:22 36), 3. Nebo II (20 14 6 49:30 28), 4. ŽOK Ivanec (20 11 9 41:34 22), …

Nastavite čitati

Sport

Rapsodija! Božanstveni Bogi, sjajni Erca i jedan penal od petarde za prvaka

Nogometaši Gorice pobijedili su Rijeku 4-0 u vjerojatno najboljoj utakmici u posljednjih gotovo osam prvoligaških godina. Blistao je bivši igrač Rijeke Bruno Bogojević s hat-trickom, zabio je i Erceg, penal je promašio Pršir…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na zatvaranju kola u kojem je Hajduk pobijedio Vukovar 6-0, a Dinamo nadjačao Lokomotivu s 5-0, tražio se netko tko će nastaviti niz. Budući da su kolo zatvarali Gorica i Rijeka, aktualni prvak države, mogao se eventualno pojaviti strah da će Goričani biti ti koji će sljedeći teško nastradati, ali umjesto toga je nastradao – šampion! Riječani su potučeni do nogu, Gorica je odigrala jednu od najboljih utakmica otkad je član hrvatske nogometne elite, a pritom i vrlo vjerojatno osigurala ostanak u ligi.

U jednoj riječi – rapsodija!

Da, Riječani su bili umorni i iscrpljeni, samo četiri dana nakon ispadanja od Strasbourga u utakmici koja je pojela dobar dio energije, ali neće to ni za milimetar umanjiti značaj i veličinu ove pobjede “ponosa grada”. Samo dvaput u proteklih gotovo osam prvoligaških godina Goričani su uspjeli nekoga pobijediti sa četiri gola razlike, događalo se to pod Valdasom Dambrauskasom na gostovanju u Varaždinu (5-1) i u debiju Samira Toplaka protiv Hrvatskog dragovoljca doma (4-0), ali sad se na tu listu upisao i Mario Carević. Štoviše, ime protivnika jasno govori da je nedjeljna pobjeda i najveća gorička prvoligaška, daleko najimpresivnija. A nijanse su dijelile od toga da bude još impresivnija, rekordna po svim kriterijima…

Carević je u utakmicu ušao s desetoricom igrača koje “znaju već i ptice na grani”, s Matijašem na golu, Perićem, Filipovićem i Čabrajom u zadnjoj liniji, Tronteljem i Bogojevićem na bokovima, te Kaveljem, Pozom, Prširom i Pavičićem u kreativnom dijelu momčadi. Jedina novost bio je start Ante Ercega, prvi put nakon gotovo pet mjeseci, a upravo dobri stari Erca otvorio je fenomenalni niz golova.

Igrala se 12. minuta kad je Iker Pozo izvadio još jednog zeca iz šešira. Španjolac igra čudesnu sezonu, a čudesno je bilo i dodavanje za Ercega, koji je pobjegao obrani, izašao sam pred Zlomislića i pogodio za 1-0 kroz noge kapetana Rijeke. Prošao je kroz glavu u tim trenucima onaj ogroman broj promašenih velikih prilika tijekom ove sezone, nemoguće je bilo ne pomisliti bi li te brojke bile nešto drukčije da je Erceg imao više minuta i prilika u vrhu napada. Realizacija je, naime, bila mirna, sigurna, gotovo rutinska.

Pokušavala se Rijeka vratiti, imali su gosti i neke zanimljive situacije, ali prijetila je i Gorica. Nakon svega, na odmor se otišlo s tih 1-0, da bi već na otvaranju nastavka krenuo show jednog bivšeg igrača Rijeke. I, srećom, aktualnom igrača Gorice…

Bruno Bogojević ove je zime Rujevicu zamijenio Gradskim stadionom, pokazao je i dosad neke jako dobre stvari, od prvog trenutka bilo je jasno da se radi o velikom pojačanju, ali ovo je bilo nešto posebno! Seriju je Bogi otvorio fenomenalnom realizacijom nakon istog takvog dodavanja kapetana Pršira. Polukontra je izvedena besprijekorno, a završnicu je Bogojević učinio elegantnom, atraktivnom i za duboki naklon.

Mogla je Gorica otići na 3-0 u 68. minuti, nakon što je Erceg napravio nered u gostujućoj obrani i u ruku pogodio braniča Rijeke. Sudac Strukan na bijelu točku je pogledao nakon što je nekoliko minuta gledao u snimku vrlo očitog penala, a loptu je nakon svega namjestio Pršir. Udarac nije bilo loš, ali Zlomislić je sačuvao Rijeku u igri sjajnom intervencijom.

Međutim, samo dvije minute poslije – opet Bogi! Čabraja je izveo slobodnjak slijeva i našao Bogojevića na prvoj stativi. Primanje lopte, a zatim i realizacija, bacili su u drugi plan sve drugo što se događalo ove večeri. Nevjerojatna lakoća primanja lopte, fenomenalna egzekucija i kandidatura za gol sezone! Teško je ovaj gol dovoljno dobro opisati, najbolje je možda pogledati kako je to Bogi izveo…

Samo šest minuta poslije, točno 24 minute nakon svoga prvoga gola, Bogojević je pogodio i treći put. Ovoga puta asistent je bio iznimno zanimljivi Francuz Theo Epailly, a dojučerašnji igrač Rijeke ponovno je upalio turbo i fenomenalno pogodio u suprotnu malu mrežicu. Nije slavio ni prvi, ni drugi, a ni taj treći gol, barem nije na terenu, ali satisfakcija je bila potpuna. Na Rujevici su ove nedjelje definitivno shvatili da možda i nije bilo najpametnije odreći se ovakvoga igrača. Srećom po Goricu, odrekli su ga se…

Završilo je tako s nezaboravnih 4-0, lako je moglo biti i još malo “okruglijih” 5-0, ali nitko nije ni najmanje žalio. Gorica je odigrala gotovo savršenu utakmicu u svakom smislu, i taktički, i energetski, i nogometno, i u svakom drugom smislu. Pobjeda je ovo koja je odvela naše nogometaše na velikih 11 bodova viška u odnosu na posljednji Vukovar, a to bi moglo značiti da će se u posljednjoj četvrtini prvenstva moći otpustiti sve kočnice.

Gorica je preskočila Lokomotivu, zauzela sedmo mjesto i došla na sedam bodova od – trećeg mjesta! Da je bilo malo više sreće, odnosno uspjeha u realizaciji velikih prilika, bila bi Carevićeva momčad puno više na tablici, ali šansa je i dalje tu. Istra i Slaven Belupo su na pet bodova više, Varaždin je na plus šest, a Gorica je sve bolja…

Bude li u tih devet kola na tragu izdanja protiv Rijeke, apsolutno sve je i dalje moguće!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno