Sport

Kod Marice u podvorničkom raju: Bazen, Heineken, roštilj i bela po kurilovečki…

Usred napornih, vrlo zahtjevnih priprema pod vodstvo trenera Senada Harambašića, nogometaši NK Kurilovca dobili su prostora i za malo opuštanja i druženja, i to na Kurilovčanima poznatoj lokaciji. O svemu detaljnije iz pera Zdenka Sovine…

Objavljeno

prije 3 mjeseca

6. kolovoza 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon pobjede u prijateljskoj utakmici prošloga petka, rezultatom 2-1 u Odranskom Obrežu kontra domaćeg Dinama, a prije nego što se nastaviti pripreme kroz treninge i dvije ovotjedne domaće utakmice (Rugvica u srijedu, Dugo Selo u subotu), igrači, treneri i uprava NK Kurilovca okupila se na opuštenom druženju uz bazen, roštilj i osvježavajuće napitke svih vrsta.

Kako je bilo u Podvornici, što se sve događalo, a što nažalost nije, tko je koga na kraju poveo na more, a tko lovio hladovinu, u tekstu na izvornom kurilovečkom izvjestio je dopredsjednik kluba Zdenko Sovina…

Produženi vikend posvećen Danu pobjede i domovinske zahvalnosti bio je k’o naručen i za konačni i produženi predah u rasporedu napornih Senadovih priprema, nadasve zahtjevnih za veliki broj golobradih mladaca koji su sletjeli u kurilovečko nogometno jato, u kojem će pokušati izboriti svoje mjesto u “udarnih 20”.

Subotnje jutro k’o stvoreno za izlet u majčicu prirodu jer je sunce napokon, barem na kratko, odustalo od zločeste namjere da sprži i spali onu drugu majčicu – zemlju. I kurilovečki “trener svih trenera” ili “trener za sva vremena” popustio je u svom pripremnom programu, koji je u dosadašnjem tijeku ponudio jedino žuljeve, znoj i suze, krvi nam fakat više ne treba. Stoga je manji dio igrača dobio njegovo zeleno svjetlo za vikend odlazaka put Jadrana, dok je za preostalu većinu organizirano zajedničko timsko i potpuno opušteno druženje.

Uvertira je bila jutarnja Zdenkina kavica na klupskoj terasi, uz neizbježna i dobrodošla Pukanićeva peciva. “Razbuđivanje” je proteklo uz komentare jučerašnje pripremne tekme u Obrežu, a pobjeda je očekivano podigla samopouzdanje kurilovečke nogometne mladosti. Stoga se u vrlo dobrom raspoloženju krenulo prema izletničkoj lokaciji, prekrasnom imanju naše Marije Tomašić (Črepekove), dugogodišnje klupske donatorice i mentorice, uz to i kume naše klupske zastave, koja u ovakvim prigodama uvijek rado i bez promišljanja otvara vrata svojih dvora za potrebe kluba.

Iste smo koristili u sličnoj situaciji i prije nekoliko godina, ali u bitno drukčijem igračkom sastavu, pa je za većinu mladaca dolazak na ovo imanje bio prilično “šokantan”, dakako u pozitivnom smislu. Klupe posložene u debeloj hladovini, ispod prirodnih “brajdi” koje su činile grane i lišće u kombinaciji vinove loze i kivija, prekrasan bazen oko kojeg su ispod suncobrana bile poredane ležaljke, travnati teren za igru na dva mala gola, stol za stolni tenis, frižideri puni mrzle Hydre i Heinekena, roštilj “u leru”, spreman da 30 kila carskoga, vratine i piletine vrati na stolove onak’ baš po mjeri i reš pečeno… Ma gdje ćeš ljepše i bolje, stvarno uvjeti k’o u malom raju.

Naravno da priliku za ovakav tulum nisu propustili ni članovi uprave i nadzora (Zdenko, Vlado, Ćiro, Miro…), a bogme ni “klupski šljakeri” Kata, Bašo, Zdenka i Ivek Šantek, jedino je Jura bil prisiljen ostati u svoje Šiljakovine na sinove rođendanske fešte (ipak, žuti karton za Juru). Ovo “civilno društvo” je svoj kutak hladovine vlovilo ispod velikoga čardaka, a dva okrugla stola vredna je Marica rezervirala za one koji bez bele – ne mreju.

U tom je “kvartu” bilo dozvoljeno konzumirati i mrzlu šljivovicu, čemu se najviše obradovala, vjerovali ili ne – drugarica Kata. I ko zna de bi je bil kraj da je precednik nadzornoga ni skril flašu… Bašo se jedini vufal od stareše (Depa je ipak fajn mlajši) pokazati svoju “sklesanu strukturu”, pak se par put v kupaćemi tangami hitil v bazen (čovek nekak preferira tu mini-modu).

Tam mu se pak nekak preveć približil i prikrpal naš Nigerijec Eli, kaj je bil čist razumljiv razlog da se naš domar ipak rajše vrnul k nam, v našu bezopasnu ladovinu. Taman kad je veter donesel prve mirise roštilja, kak naručeni su nam se pridružili Robi i dva Damira, čak i Bebi, a bogme i naš veliki (pardon visoki) precednik, teri je dopoldan provel za volanom svojega velikoga kamiona iz voznoga portfelja gradske Čistoće. Ni moći reći, dečki fakat imaju i nos i osjećaj… Skupila se u međuvremenu i trenerska elita z naše NŠM, doduše u tankom kvorumu, s obzirom da većina koristi zadnje morske časke uoči početka priprema, koje su tik pred vratima.

Plate roštilja na stolovima konačno su i Danijela natirale da se zdigne z ležaljke, ostavi flašicu Heinekena i napravi taj veliki napor primicanja k stolu (taj, bogami, zna uživati…). Mirišljavi i reš komadi, naročito piletine, potvrdili su da je Kata majstor pacanja, a Robi i Fila velemajstori, pećokurci roštilja (dakako, uz neizostavni nadzor i gemišt-support Pere i Domagoja).

Igrači su se, razme se, do te tri vure popoldan, kad je bil obed na dnevnom redu, i te kak znoreli na bazenu i okolo njega pak ne čudi da su jeli, kak bi to naši stari rekli, “kak da su z gladi vušli”. Mlada su to tela i bića, kaj je vam, “vraga bi živoga” mogli pojesti… A bogme ni upravljački vlastodršci nisu vu tem igrali niti imali ni malo podređenu ulogu, a rezultat svega je činjenica da je četrdesetak ljudi pojelo skoro trideset kil mesa?!

Čestitam svima, bogme i sebi među njima… Mnogi su za teri časek požalili prezentiranu neumjerenost jer je Kata istrčala z novom, dodatnom ponudom, kak se to i šika – desertom sa spletom kolača i voća – kremšnite, mačje oči, lubenice, grožđe… Sve u svemu, bila je to gozba kakve se ni onaj rimski vrag (pardon, car) Kaligula ne bi v svoje razvratno vreme posramel. Jedina je razlika kaj je on na svoje gozbe dodal još malo šlaga u vidu određenih seksualnih požuda i (ne)prilika, a ovde ni bilo ni mesto ni vreme za kaj takvoga, a i do bi se, prosim vas lepo, posle svega viđenoga i konzumiranoga, odal tomu naporu… Kaj god, ni na kraj pameti?!

Logično i očekivano, uprava je v druge runde bele našla utjehu i spas, a igrači, razme se, v još jedne norijade na bazenu, s tem da je Dodo malo pojačal muziku z razglasa i pustil nam malo narodnjakof, tak da smu si mogli i malo zapopevati. Za “prevaru dana” pobrinuli su se, razme se, Dodo, Sedla i ostala mlađarija tera v klubu uporno “žlempa hidru”, a baš denes jem je Heineken bil nekak puno drakši. Srećom da smo tu “prevaru” na vreme pepoznali pak smu precedniku dali nalog da zeme još tri kartone, vuz put kad bu dolazil. Sam Bog da nas je poslunul…

Ugođaj i doživljaj su dodatno ispunili pridošli klinci, oni mali, Jura i Marta (Zdenkini unuci) i oni malo veći, Laura i Leon (Bašini i Katini unuci), koji se nisu dali van z bazena, tak da je atmosfera jednu dobu bila čist kak v Stubakima. Šteta jedino kaj su Kata i Polona “pozabile” svoje badiće jer bi taj izlazak na bazen, garanteram, bil popraćen škljocanjem brojnih mobilnih mega pixella i općim urnebesom nazočnih.

Tek uzgred da spomenem kak su kraljevi bele bili Vlado i Senad (a do drugi?), a ne(dostojni) finalisti Bašo i Ćiro svoj su nastup okončali v međusobno protestanskom i obostrano oporbenom stilu i stavu, s neizbježnim povišenim tonovima. Sreća da smo ih Senad i ja prvi zagledali…

S obzirom da su neki dečki u planu imali i sutrašnji, makar dvodnevni izlet na more, a neki se akteri spremali na tekmu Gorice i Varaždina, došlo je vreme pakovanja i povlačenja. Tak je to bilo i tak to bu navek – s’e kaj je lepo, kratko traje! Posložili smo i pospravili sav inventar kaj nam je Marica velikodušno dela na raspolaganje, roštilj i suncobrane natovarili na prikolicu, zaprli oba dve lese i put pod noge, via Kurilovec.

U čudesnom miru i spokoju naše najdraže terase, baš uz idiličnu sliku zlatno rumenoga sunca koje se odlučilo na prve korake povlačenja s nebeskog plavetnila, sa zadovoljstvom smo (domari, precednik, Senad i ja) popili još jednu završnu i putnu. Sretni i zadovoljni svim viđenim i proživljenim te prelijepe ljetne subote, na predivnom gruntu naše Marice.

A najsretniji spoznajom da su Demis (naš 17-godišnji mladac iz Labina) i njegov suigrač i prijatelj Francesko, dakle dvojica iz kvote makar dvodnevnog izleta na more, motivirani upravo današnjim druženjem, sa sobom i o svom trošku odlučili povesti i novog prijatelja, Nigerijca Elija. I ne samo zbog toga, naš subotnji team building je i više nego uspio. I pokazao svu svoju opravdanost, s budućom tendencijom – obaveznog i tradicionalnog…

Povezane teme:hotnews Nk Kurilovec teambuilding zdenko sovina

Sport

Krizmanić: Konačno sam zabio u HNL-u, neka sad zezaju nekog drugog…

Gol protiv Dinama, u tom trenutku za vodstvo 2-1, bio je prvi gol Krešimira Krizmanića (24) za svoj klub u 139. nastupu u HNL-u. Nije još stigao počastiti suigrače, ali barem se riješio “titule” koju nitko ne želi u svojim rukama…

Objavljeno

prije 20 sati

12. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godine prolaze, izmjenjuju se ljeta, jeseni, zime i proljeća, a u svijetu HNK Gorice neke se stvari ne mijenjaju. Predsjednik kluba uporno je Nenad Črnko, direktor kluba od prvoga dana je Darko Blažinčić, oružar je bio i ostao Franjo Kovačić zvani Pevec, a na terenu je – Krešimir Krizmanić. Prošao je put od talentiranog juniora, preko klinca koji izrasta u ozbiljnog igrača, sve do ovoga što je danas. A danas je jedna od najčvršćih karika kluba, igrač bez kojeg je teško zamisliti početnih 11, iako su pojedinci nedavno imali i takvu ideju…

Do subote navečer Krizma je u dresu Gorice skupio ukupno 138 nastupa, a rubrika “golovi” i dalje je bila prazna. Potrajalo je to i 61 minutu ogleda s Dinamom na Gradskom stadionu, a onda je Jurica Pršir izveo korner, a Krešo Krizmanić naletio na tu loptu i probio golmana Zagorca. Emotivno je proslavio svoj prvi HNL gol u dresu svoga kluba, ukupno drugi, a tim je potezom i prestao biti igrač s najviše nastupa u HNL-u bez ijednoga gola. Od subote je tu ulogu preuzeo Lokomotivin stoper Jon Mersinaj.

– Da, znao sam za taj podatak… Evo, sad neka malo zezaju Mersinaja, ha, ha… – rekao je Krizmanić u razgovoru za 24sata, koji dan nakon što se riješio neslavne titule.

Nije baš da je Krizma svojim potezom izazvao euforiju na stadionu, jer tribine su i ovoga puta bile priklonjene gostima iz Zagreba, a čak je i naljutio konobara iz lokalnoga kafića, koji je žestoko psovao igrače kluba iz svoga grada.

– Je*eš takav klub, za Dinamo zabije dečko iz Gorice, a u Gorici nema nijednog igrača iz Gorice… – lupetao je bijesni konobar, misleći na Darija Špikića, a nemajući pojma da je gol upravo zabio dečko koji cijeli život živi jedva stotinjak metara od njegova radnog mjesta.

Krizma je, naime, domaći dečko, doduše jedan od rijetkih koji su nosili dres našega kluba u prvoligaškim godinama iza nas, ali i izuzetak koji potvrđuje pravilo da nije nimalo jednostavno iz svoje škole izbaciti domaćeg prvoligaškog igrača.

Gorica je u 28 utakmica protiv Dinama izborila jednu pobjedu i doživjela 22 poraza, a u subotu je došla do petog remija… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Nisam nikome posebno posvetio gol, čak nisam još stigao ni počastiti suigrače – rekao je Krešo pa dodao:

– Sretni smo zbog boda, ali prevelikog slavlja u svlačionici nije bilo. Bod protiv Dinama uvijek je dobar, ali svejedno ostaje žal što smo ostali bez pobjede, budući da smo taj gol za 2-2 primili u 86. minuti. S druge strane, Mbuku je zabio stvarno fantastičan gol, tako da si nemamo previše toga za zamjeriti.

Otkad je ušao u seniorski nogomet, Krizmanić je obrambeni igrač, time se može objasniti činjenica da je toliko dugo čekao na prvi gol u HNL-u, ali tijekom svog nogometnog puta nazabijao se on golova.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prepričao je Krizma svoju karijeru u nekoliko rečenica.

U posljednjih nekoliko prijelaznih rokova pričalo se o njegovu odlasku, spominjali su se u tim pričama i njemački Mainz, i ukrajinski velikan Dinamo Kijev, kao i još neki klubovi, ali Krizma je i dalje tu.

– Prije nekoliko godina službenu ponudu je poslao francuski Saint-Etienne, ali klub me nije pustio. Bilo je i ljetos upita iz nekih klubova, ali još sam tu. Iako, lagao bih kad bih rekao da želim cijelu karijeru provesti u Gorici, naravno da bih se volio okušati u jačoj sredini – priznaje Krešo, koji ne dvoji previše kad treba odabrati s kim se najteže nositi na terenu.

– Najteže je čuvati Petkovića i Livaju, a od onih koji više nisu u HNL-u izdvojio bih Miereza, Drmića i Gavranovića. Što se klubova tiče, najteže je igrati protiv Dinama. Mislim da su, bez obzira na sve poteškoće, daleko najjača momčad lige. Pa pogledajte samo kakve igrače imaju na klupu. Taj Mbuku, koji je nama zabio, došao je iz Augsburga, a u Bundesligu se baš i ne može zalutati… – ističe Krešo.

Trenutačno je lijevi bek, iako se najbolje osjeća na poziciji stopera, no i sam će reći da je spreman zaigrati gdje god ga trener vidi. I bit će tako sve dok i sam ne završi na nekoj ekskluzivnijoj, ali i lukrativnijoj adresi. Nakon šest i pol prvoligaških sezona, zaslužio je…

Nastavite čitati

Sport

Vrti se HNL vrtuljak: Rajko Vidović preuzima klupu Šibenika?!

Bivši trener Gorice, kojeg je naslijedio bivši trener Šibenika, postat će novi trener Šibenika. U HNL-u će Rajko Vidović debitirati, pogađate, protiv Gorice, u prvom povratku Marija Carevića u Šibenik…

Objavljeno

prije 21 sat

12. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, sad bi najbolja fora bila da Šibenik uzme Rajka Vidovića…, glasila je poruka koja je stigla nakon što je Gorica imenovala dotadašnjeg trenera Šibenika Marija Carevića nasljednikom Rajka Vidovića. Bilo je to popraćeno i s nekoliko “smajlića”, jer to bi baš bilo fora, ali manje od mjesec dana kasnije upravo to će se i dogoditi. Nije šala, nego je vrtuljak koji se zanimljivo zavrtio u svijetu HNL-a…

Čeka se još službena potvrda, ali vijesti iz Dalmacije kažu kako je stvar riješena, sportski direktor Mario Brkljača odabrao je svog prijatelja Vidovića za trećeg trenera Šibenika ove sezone, nepunih osam mjeseci nakon što je dotadašnjem treneru trećeligaša Kustošije u ruke dao klupu kluba u kojem je u to vrijeme provodio sportsku politiku. Carević je započeo sezonu, naslijedio ga je Marko Kartelo, koji će se sad vratiti na mjesto voditelja nogometne škole, a Vidović će dobiti drugu priliku u HNL-u.

I da nije tih trenerskih rošada, prva sljedeća prvenstvena utakmica Gorice bila bi posebna, jer sjećamo se i dalje svi onog ludog proljeća 2023., kad je Željko Sopić sa svojim igračima u jurišu za pamćenje prestigao upravo Šibenčane i poslao ih u drugi rang natjecanja. Samo jedna sezona bila je potrebna Šibenčanina da se vrate u najviši rang, pa je zanimljivo bilo vidjeti i prvi sljedeći okršaj ovih dvaju klubova ove sezone, u kojem je Carevićev Šibenik zapucao dva zicera na otvaranju, a Vidovićeva Gorica to iskoristila i došla do prve pobjede u sezoni.

Nepuna tri mjeseca poslije, Gorica će se vratiti na Šubićevac prvi put nakon onih čudesnih 4-0 iz proljeća 2023., pobjede koja je utabala put prema ostanku u ligi, a uloge će biti zamijenjene. Carevićeva Gorica doći će u goste Vidovićevom Šibeniku, što će od te utakmice učiniti teški nogometni “rollercoaster”. Kao da nije bilo dovoljno zabavno što se Carević vraća na stadion na kojem je donedavno bio doma, sad će još i Vidović biti na drugoj strani.

Međutim, neće to biti i prva sljedeća utakmica Gorice, ima do tog trenutka još posla, jer ovog četvrtka će Goričani igrati utakmicu osmine finala Kupa Hrvatske, u gostima kod Varaždina. Nekome se učinilo da je logična odluka pozicionirati ovu utakmicu usred reprezentativne stanke, pa će Carević svoju momčad povesti u goste klubu kojeg je također vodio u jednom razdoblju svoje karijere u reduciranom izdanju. Manje će tu Gorici nedostajati mladi reprezentativci Ante Sušak i Luka Vrzić, puno više reprezentativac Konga Merveil Ndockyt, koji će s afričkoga kontinenta na aplikacijama pratiti što njegovi suigrači rade u baroknom gradu. U kojem je Carević nedavno i debitirao, i to porazom 2-1.

Ukratko, ništa na svijetu nije bolje od HNL-a…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac deklasiran na domaćem terenu

Objavljeno

prije 1 dan

12. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Vatrogasac je u 13. kolu Jedinstvene 1.ŽNL visoko poražen (0:6) u susretu s trenutačno trećeplasiranom Lonjom i tako nastavio poražavajući niz u jesenskoj polusezoni 2024.