Sport

Kod Marice u podvorničkom raju: Bazen, Heineken, roštilj i bela po kurilovečki…

Usred napornih, vrlo zahtjevnih priprema pod vodstvo trenera Senada Harambašića, nogometaši NK Kurilovca dobili su prostora i za malo opuštanja i druženja, i to na Kurilovčanima poznatoj lokaciji. O svemu detaljnije iz pera Zdenka Sovine…

Objavljeno

prije 2 godine

6. kolovoza 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon pobjede u prijateljskoj utakmici prošloga petka, rezultatom 2-1 u Odranskom Obrežu kontra domaćeg Dinama, a prije nego što se nastaviti pripreme kroz treninge i dvije ovotjedne domaće utakmice (Rugvica u srijedu, Dugo Selo u subotu), igrači, treneri i uprava NK Kurilovca okupila se na opuštenom druženju uz bazen, roštilj i osvježavajuće napitke svih vrsta.

Kako je bilo u Podvornici, što se sve događalo, a što nažalost nije, tko je koga na kraju poveo na more, a tko lovio hladovinu, u tekstu na izvornom kurilovečkom izvjestio je dopredsjednik kluba Zdenko Sovina…

Produženi vikend posvećen Danu pobjede i domovinske zahvalnosti bio je k’o naručen i za konačni i produženi predah u rasporedu napornih Senadovih priprema, nadasve zahtjevnih za veliki broj golobradih mladaca koji su sletjeli u kurilovečko nogometno jato, u kojem će pokušati izboriti svoje mjesto u “udarnih 20”.

Subotnje jutro k’o stvoreno za izlet u majčicu prirodu jer je sunce napokon, barem na kratko, odustalo od zločeste namjere da sprži i spali onu drugu majčicu – zemlju. I kurilovečki “trener svih trenera” ili “trener za sva vremena” popustio je u svom pripremnom programu, koji je u dosadašnjem tijeku ponudio jedino žuljeve, znoj i suze, krvi nam fakat više ne treba. Stoga je manji dio igrača dobio njegovo zeleno svjetlo za vikend odlazaka put Jadrana, dok je za preostalu većinu organizirano zajedničko timsko i potpuno opušteno druženje.

Uvertira je bila jutarnja Zdenkina kavica na klupskoj terasi, uz neizbježna i dobrodošla Pukanićeva peciva. “Razbuđivanje” je proteklo uz komentare jučerašnje pripremne tekme u Obrežu, a pobjeda je očekivano podigla samopouzdanje kurilovečke nogometne mladosti. Stoga se u vrlo dobrom raspoloženju krenulo prema izletničkoj lokaciji, prekrasnom imanju naše Marije Tomašić (Črepekove), dugogodišnje klupske donatorice i mentorice, uz to i kume naše klupske zastave, koja u ovakvim prigodama uvijek rado i bez promišljanja otvara vrata svojih dvora za potrebe kluba.

Iste smo koristili u sličnoj situaciji i prije nekoliko godina, ali u bitno drukčijem igračkom sastavu, pa je za većinu mladaca dolazak na ovo imanje bio prilično “šokantan”, dakako u pozitivnom smislu. Klupe posložene u debeloj hladovini, ispod prirodnih “brajdi” koje su činile grane i lišće u kombinaciji vinove loze i kivija, prekrasan bazen oko kojeg su ispod suncobrana bile poredane ležaljke, travnati teren za igru na dva mala gola, stol za stolni tenis, frižideri puni mrzle Hydre i Heinekena, roštilj “u leru”, spreman da 30 kila carskoga, vratine i piletine vrati na stolove onak’ baš po mjeri i reš pečeno… Ma gdje ćeš ljepše i bolje, stvarno uvjeti k’o u malom raju.

Naravno da priliku za ovakav tulum nisu propustili ni članovi uprave i nadzora (Zdenko, Vlado, Ćiro, Miro…), a bogme ni “klupski šljakeri” Kata, Bašo, Zdenka i Ivek Šantek, jedino je Jura bil prisiljen ostati u svoje Šiljakovine na sinove rođendanske fešte (ipak, žuti karton za Juru). Ovo “civilno društvo” je svoj kutak hladovine vlovilo ispod velikoga čardaka, a dva okrugla stola vredna je Marica rezervirala za one koji bez bele – ne mreju.

U tom je “kvartu” bilo dozvoljeno konzumirati i mrzlu šljivovicu, čemu se najviše obradovala, vjerovali ili ne – drugarica Kata. I ko zna de bi je bil kraj da je precednik nadzornoga ni skril flašu… Bašo se jedini vufal od stareše (Depa je ipak fajn mlajši) pokazati svoju “sklesanu strukturu”, pak se par put v kupaćemi tangami hitil v bazen (čovek nekak preferira tu mini-modu).

Tam mu se pak nekak preveć približil i prikrpal naš Nigerijec Eli, kaj je bil čist razumljiv razlog da se naš domar ipak rajše vrnul k nam, v našu bezopasnu ladovinu. Taman kad je veter donesel prve mirise roštilja, kak naručeni su nam se pridružili Robi i dva Damira, čak i Bebi, a bogme i naš veliki (pardon visoki) precednik, teri je dopoldan provel za volanom svojega velikoga kamiona iz voznoga portfelja gradske Čistoće. Ni moći reći, dečki fakat imaju i nos i osjećaj… Skupila se u međuvremenu i trenerska elita z naše NŠM, doduše u tankom kvorumu, s obzirom da većina koristi zadnje morske časke uoči početka priprema, koje su tik pred vratima.

Plate roštilja na stolovima konačno su i Danijela natirale da se zdigne z ležaljke, ostavi flašicu Heinekena i napravi taj veliki napor primicanja k stolu (taj, bogami, zna uživati…). Mirišljavi i reš komadi, naročito piletine, potvrdili su da je Kata majstor pacanja, a Robi i Fila velemajstori, pećokurci roštilja (dakako, uz neizostavni nadzor i gemišt-support Pere i Domagoja).

Igrači su se, razme se, do te tri vure popoldan, kad je bil obed na dnevnom redu, i te kak znoreli na bazenu i okolo njega pak ne čudi da su jeli, kak bi to naši stari rekli, “kak da su z gladi vušli”. Mlada su to tela i bića, kaj je vam, “vraga bi živoga” mogli pojesti… A bogme ni upravljački vlastodršci nisu vu tem igrali niti imali ni malo podređenu ulogu, a rezultat svega je činjenica da je četrdesetak ljudi pojelo skoro trideset kil mesa?!

Čestitam svima, bogme i sebi među njima… Mnogi su za teri časek požalili prezentiranu neumjerenost jer je Kata istrčala z novom, dodatnom ponudom, kak se to i šika – desertom sa spletom kolača i voća – kremšnite, mačje oči, lubenice, grožđe… Sve u svemu, bila je to gozba kakve se ni onaj rimski vrag (pardon, car) Kaligula ne bi v svoje razvratno vreme posramel. Jedina je razlika kaj je on na svoje gozbe dodal još malo šlaga u vidu određenih seksualnih požuda i (ne)prilika, a ovde ni bilo ni mesto ni vreme za kaj takvoga, a i do bi se, prosim vas lepo, posle svega viđenoga i konzumiranoga, odal tomu naporu… Kaj god, ni na kraj pameti?!

Logično i očekivano, uprava je v druge runde bele našla utjehu i spas, a igrači, razme se, v još jedne norijade na bazenu, s tem da je Dodo malo pojačal muziku z razglasa i pustil nam malo narodnjakof, tak da smu si mogli i malo zapopevati. Za “prevaru dana” pobrinuli su se, razme se, Dodo, Sedla i ostala mlađarija tera v klubu uporno “žlempa hidru”, a baš denes jem je Heineken bil nekak puno drakši. Srećom da smo tu “prevaru” na vreme pepoznali pak smu precedniku dali nalog da zeme još tri kartone, vuz put kad bu dolazil. Sam Bog da nas je poslunul…

Ugođaj i doživljaj su dodatno ispunili pridošli klinci, oni mali, Jura i Marta (Zdenkini unuci) i oni malo veći, Laura i Leon (Bašini i Katini unuci), koji se nisu dali van z bazena, tak da je atmosfera jednu dobu bila čist kak v Stubakima. Šteta jedino kaj su Kata i Polona “pozabile” svoje badiće jer bi taj izlazak na bazen, garanteram, bil popraćen škljocanjem brojnih mobilnih mega pixella i općim urnebesom nazočnih.

Tek uzgred da spomenem kak su kraljevi bele bili Vlado i Senad (a do drugi?), a ne(dostojni) finalisti Bašo i Ćiro svoj su nastup okončali v međusobno protestanskom i obostrano oporbenom stilu i stavu, s neizbježnim povišenim tonovima. Sreća da smo ih Senad i ja prvi zagledali…

S obzirom da su neki dečki u planu imali i sutrašnji, makar dvodnevni izlet na more, a neki se akteri spremali na tekmu Gorice i Varaždina, došlo je vreme pakovanja i povlačenja. Tak je to bilo i tak to bu navek – s’e kaj je lepo, kratko traje! Posložili smo i pospravili sav inventar kaj nam je Marica velikodušno dela na raspolaganje, roštilj i suncobrane natovarili na prikolicu, zaprli oba dve lese i put pod noge, via Kurilovec.

U čudesnom miru i spokoju naše najdraže terase, baš uz idiličnu sliku zlatno rumenoga sunca koje se odlučilo na prve korake povlačenja s nebeskog plavetnila, sa zadovoljstvom smo (domari, precednik, Senad i ja) popili još jednu završnu i putnu. Sretni i zadovoljni svim viđenim i proživljenim te prelijepe ljetne subote, na predivnom gruntu naše Marice.

A najsretniji spoznajom da su Demis (naš 17-godišnji mladac iz Labina) i njegov suigrač i prijatelj Francesko, dakle dvojica iz kvote makar dvodnevnog izleta na more, motivirani upravo današnjim druženjem, sa sobom i o svom trošku odlučili povesti i novog prijatelja, Nigerijca Elija. I ne samo zbog toga, naš subotnji team building je i više nego uspio. I pokazao svu svoju opravdanost, s budućom tendencijom – obaveznog i tradicionalnog…

Povezane teme:hotnews Nk Kurilovec teambuilding zdenko sovina

Sport

Sport u lokalnoj zajednici

Objavljeno

prije 16 minuta

26. veljače 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

U organizaciji Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici i Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice (ZSUGVG) 25. veljače 2026. u dvorani Interpretacijskog centa Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici održan je skup – Sport u lokalnoj zajednici. Skup su pozdravili akademik Željko Cvetnić, voditelj Zavoda HAZU u Velikoj Gorici, Goran Kovačić, predsjednik ZSUGVG, akademik Dario Vretenar, glavni tajnik HAZU i Neven Karas, zamjenik gradonačelnika Velike Gorice.

Teme skupa bile su:

Utjecaj i važnost sporta u razvoju zajednice, o kojoj je govorio prof. dr. sc. Nino Žganec iz Pravnog fakulteta. Sport se u suvremenom kontekstu prepoznaje kao najisplativiji alat za izgradnju otpornih društava i promicanje mira. Pri tome je ključno razlikovati “razvoj sporta”, usmjeren na tehniku i sudjelovanje, od koncepta “sporta za razvoj” koji koristi sport za rješavanje širih društvenih problema. Kako bi sport bio učinkovit alat, on mora kreirati sigurne prostore temeljene na empatiji, uzajamnom poštovanju i okruženju bez osuđivanja. Sportski programi djeluju kao “škole demokracije” koje generiraju društveni kapital povezivanjem sličnih skupina i premošćivanjem barijera između različitih slojeva društva. Kroz sport se gradi psihološka otpornost, omogućujući sudionicima razvoj samopouzdanja i samoučinkovitosti u sigurnom okruženju. Iskustveno učenje na terenu omogućuje transfer ključnih životnih vještina, poput discipline i timskog rada, u svakodnevni život i radno okruženje. Ulaganje u sport ujedno donosi visoku ekonomsku isplativost jer svaka uložena jedinica vraća više od četiri puta veću društvenu vrijednost kroz uštede u zdravstvu i dobrobit.

Kako sport postaje dio svakodnevice u Hrvatskoj od kraja XIX. do sredine XX. stoljeća, o kojoj je govorio doc. dr. sc. Stipica Grgić iz Hrvatskog instituta za povijest. Razdoblje od početka 1870-ih do početka 1940-ih na prostoru današnje Republike Hrvatske obilježeno je snažnim razvojem građanske kulture i novog (urbanog) stila života, što je posljedica modernizacije na političko-gospodarskom i društvenom polju u svim oblicima svakodnevnog života. U tom razdoblju dolazi do izgradnje novih institucija, infrastrukture potrebne za organizirano bavljenje sportom, ali i promjena tradicionalnih obrazaca ponašanja. Posebno snažno razvijaju se brojni sportski klubovi i društva. Prikazana je analiza osnovnih karakteristika procesa širenja kulture sporta te tko su bili mediji širenja ideja sporta, tko ključni akteri, odakle dolaze utjecaji zbog kojih sport počinje zauzimati jedno od ključnih mjesta u provođenju slobodnog vremena na prostoru Hrvatske. Osim toga u izlaganju se osvrnulo na dinamiku razvoja sporta, njegovu geografsku raspršenost, organizacijsku strukturu sportskih saveza, kao i socijalnu strukturu sportskih aktivista.

Zašto je Velika Gorica Europski grad sporta? Predavanje je održao Darko Blažinčić, mag. cin., glavni tajnik Zajednice športskih udruga grada Velika Gorica. Velika Gorica je grad sporta i grad mladih, grad u kojem sport zauzima posebno mjesto. U Velikoj Gorici se u organiziranom sportu, u sustavu natjecanja bavi više od 10% stanovništva, 7112 sportaša u 20 natjecateljskih sportova, organiziranih u 56 klubova, a sa sportašima rade 272 školovana i osposobljen trenera. U sport se ulaže 3, 2% ukupnog proračuna grada Velike Gorice. Velika Gorica je proglašena Europskim gradom sporta za 2023. godinu na svečanosti u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Što je potvrda visokih standarda u razvoju sportske infrastrukture, poticanju tjelesnih aktivnosti i vrhunskih rezultata. Dodijelila ga je organizacija ACES Europe, a Gorica spada u kategoriju srednjih gradova (25.000 – 500.000 stanovnika). Ovo priznanje ističe grad Veliku Goricu kao sredinu koja osigurava kvalitetne uvjete za sportaše, potiče djecu i mlade na bavljenje sportom, promiče zdrav život i poboljšanje kvalitetu života građana, što je u rangu razvijenih gradova Europske Unije.

Lokalni sportovi u zajednici, ključne su za poboljšanje fizičkog zdravlja, jačanje mentalne dobrobiti i poticanje socijalne uključenosti. Ove aktivnosti na lokalnoj razini, koje često podržavaju lokalna vijeća, grade koheziju zajednice, nude mogućnosti volontiranja i podučavaju vrijedne vještine poput timskog rada, otpornosti i vodstva.

Tekst akademik Željko Cvetnić

Fotografije Vitomir Štuban

Nastavite čitati

Sport

Velika Gorica i sport – od znanosti do terena! “Nadam se da ćemo se okupljati svake godine”

Kroz tri predavanja otvorene su teme od povijesti sporta do današnje pozicije Velike Gorice kao Europskog grada sporta.

Objavljeno

prije 3 sata

26. veljače 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Jučer, 25. ožujka, u Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja, održan je skup “Sport u lokalnoj zajednici”, održan u organizaciji Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU i Zajednice športskih udruga Velike Gorice, okupio je znanstvenike, sportske djelatnike i gradske čelnike s ciljem da otvori širu priču o ulozi sporta u društvu.

U predavaonici, a ne u dvorani ili na terenu, kako je rekao akademik Željko Cvetnić, voditelj velikogoričkog Zavoda, pričat će o sportu kroz tri različita predavanja, a temę se kreću prošlosti do značenja socijalizacije, društvenog utjecaja sporta do današnjeg razvoja sporta u Velikoj Gorici.

Istaknuo je kako je riječ o jednom od rijetkih skupova unutar Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koji sport stavlja u fokus znanstvene rasprave.

“Što se tiče znanosti, ovaj skup i je u okviru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, znači najznačajnije i najviše ustanove znanosti i umjetnosti u Hrvatskoj. Međutim, evo ja sam 10 godina redoviti član akademije i mislim da nije baš sport bio zastupljen po pitanju promocije u znanosti. Tako da ovo je jedan od rijetkih događanja i baš sam sretan jer ja sam amater, laik sportaš, pratim sport, ali u tim nekakvim okvirima sport ne dobiva taj neki značaj koji zaslužuje”, dodao je.

Isto tako, ostaje optimističan glede budućnosti ovih skupova. “Ovo je prvi skup u Gorici, meni je drago da je to baš tu, a nadam se da će biti svake godine, pa ćemo mi nalaziti kolegama i suradnicima u organizaciji teme koje bi bile zanimljive za promociju znanosti i sporta, to bi možda bila sljedeća tema. Ovdje je više ovaj sociološki aspekt, ali možda će sljedeći put biti medicina, nutricionizam, regeneracija sportaša, taktike, ali s vremenom ćemo doći do nekih tema, naravno mora biti znanstvena utemeljenost, tako da se nadam da ćemo imati prilike i to pokazati”.

Da je suradnja znanstvene i sportske zajednice korak naprijed, naglasio je i tajnik Zajednice Darko Blažinčić.

“Nekim zajedničkim dogovorom, pripremili smo jednu kvalitetnu prezentaciju da prikažemo stanje velikogoričkog sporta u proteklih nekoliko godina, kroz više manje sva poglavlja s naglaskom na onaj dio gdje je Gorica dobila titulu Europskog grada sporta. Tako da je ovo jedan prekrasan skup koji će prikazati puno toga lijepog u našemu gradu”, rekao je Blažinčić.

U uvodnim govorima sport je stavljen u širi društveni kontekst. Predsjednik Zajednice Goran Kovačić podsjetio je kako Velika Gorica okuplja više od 7.000 sportaša u 57 udruga, od čega je više od 5.000 mlađih od 18 godina. Nadalje, posebno je izdvojio važnost lokalnih klubova.

“To je onaj osnovni dio, onaj klub gdje se kreće, gdje mladi čovjek dolazi u klub, razvija se, stasa i postane vrhunski sportaš, dolazi na svjetska i europska prvenstva, na olimpijadu i nama je drago da takve mlade ljude možemo usmjeravati, prije svega, maknut ih od nekih poroka koji vrebaju sve mlade ljude. Da ih maknemo od kompjutera, mobitela i tako dalje te da od njih napravimo ljude sposobne za budući život”, istaknuo je Kovačević.

Događaju je prisustvovao i glavni tajnik HAZU, akademik Damir Vretenar, osvrnuo se na važnost povezivanja Akademije s lokalnim sredinama. Sport, rekao je, gradi zajedništvo, osobito među mladima. “Sport je posebno važna tema u Velikoj Gorici jer ovo je grad sporta koji ima dugu i jaku bogatu sportsku tradiciju. U svim sportovima u kojima je Gorica, u njima ima jako puno uspjeha. Pogotovo je danas sport važan u Velikoj Gorici jer ona jako raste, širi se, ima sve više mladih talenata jer se mladi ljudi doseljavaju, pa odmah ima i više djece. Jedna od važnijih zadaća ove sredine i ove zajednice je da tu djecu usmjerimo prema sportu”, dodao je.

Na rast grada se nadovezao i zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je i sam sportski djelatnik, noseći funkciju predsjednika Rukometnog kluba Velika Gorica. Nadovezao se na brojke predsjednika Kovačevića.

“To su respektabilne brojke za koje treba osigurati i infrastrukturu, a i sredstva za to. Grad samo preko ovih zajednica osigurava oko 2,1 milijun eura za 2026. godinu. Međutim, osiguravaju se i sredstva putem Ustanove za upravljanje športsko-rekreacijskom centrom Gorica, preko službe za mjesnu samoupravu jer osim ustanove za upravljanjem naših sportskih objekata, mi imamo i 16 nogometnih igrališta koja su napravljena nogometnim klubovima, ali i oni se djelomično sufinanciraju iz dječje samouprave, Kad sve skupa to izdvojimo, to je otprilike 5,1 milijun eura za sport”, rekao je Karas.

Središnji dio programa činila su tri predavanja koja su sport sagledala iz različitih kutova.

Prof. dr. sc. Nino Žganec s Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o utjecaju i važnosti sporta u razvoju zajednice. Kao stručnjak za socijalni rad i socijalnu politiku, sport je promatrao kroz njegovu društvenu funkciju, kao prostor socijalizacije, jačanja zajedništva i razvoja vrijednosti unutar lokalne sredine.

Povijesnu dimenziju ponudio je doc. dr. sc. Stipica Grgić iz Hrvatskog instituta za povijest. U izlaganju je prikazao kako je sport od kraja 19. do sredine 20. stoljeća postupno postajao dio svakodnevice u Hrvatskoj, oblikujući društveni život i identitet zajednica.

I na kraju, treće izlaganje održao je Darko Blažinčić, a govorio je o tome zašto je Velika Gorica Europski grad sporta.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Učenice Ekonomske škole Velika Gorica pobjednice Županijskog natjecanja u futsalu

Objavljeno

prije 1 dan

25. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje Školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Zagrebačke županije u futsalu za djevojke u organizaciji Srednje strukovne škole Velika Gorica održano je jučer (utorak, 24. veljače 2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole i Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.