Povežite se s nama

Sport

Kod Marice u podvorničkom raju: Bazen, Heineken, roštilj i bela po kurilovečki…

Usred napornih, vrlo zahtjevnih priprema pod vodstvo trenera Senada Harambašića, nogometaši NK Kurilovca dobili su prostora i za malo opuštanja i druženja, i to na Kurilovčanima poznatoj lokaciji. O svemu detaljnije iz pera Zdenka Sovine…

Objavljeno

na

Nakon pobjede u prijateljskoj utakmici prošloga petka, rezultatom 2-1 u Odranskom Obrežu kontra domaćeg Dinama, a prije nego što se nastaviti pripreme kroz treninge i dvije ovotjedne domaće utakmice (Rugvica u srijedu, Dugo Selo u subotu), igrači, treneri i uprava NK Kurilovca okupila se na opuštenom druženju uz bazen, roštilj i osvježavajuće napitke svih vrsta.

Kako je bilo u Podvornici, što se sve događalo, a što nažalost nije, tko je koga na kraju poveo na more, a tko lovio hladovinu, u tekstu na izvornom kurilovečkom izvjestio je dopredsjednik kluba Zdenko Sovina…

Produženi vikend posvećen Danu pobjede i domovinske zahvalnosti bio je k’o naručen i za konačni i produženi predah u rasporedu napornih Senadovih priprema, nadasve zahtjevnih za veliki broj golobradih mladaca koji su sletjeli u kurilovečko nogometno jato, u kojem će pokušati izboriti svoje mjesto u “udarnih 20”.

Subotnje jutro k’o stvoreno za izlet u majčicu prirodu jer je sunce napokon, barem na kratko, odustalo od zločeste namjere da sprži i spali onu drugu majčicu – zemlju. I kurilovečki “trener svih trenera” ili “trener za sva vremena” popustio je u svom pripremnom programu, koji je u dosadašnjem tijeku ponudio jedino žuljeve, znoj i suze, krvi nam fakat više ne treba. Stoga je manji dio igrača dobio njegovo zeleno svjetlo za vikend odlazaka put Jadrana, dok je za preostalu većinu organizirano zajedničko timsko i potpuno opušteno druženje.

Uvertira je bila jutarnja Zdenkina kavica na klupskoj terasi, uz neizbježna i dobrodošla Pukanićeva peciva. “Razbuđivanje” je proteklo uz komentare jučerašnje pripremne tekme u Obrežu, a pobjeda je očekivano podigla samopouzdanje kurilovečke nogometne mladosti. Stoga se u vrlo dobrom raspoloženju krenulo prema izletničkoj lokaciji, prekrasnom imanju naše Marije Tomašić (Črepekove), dugogodišnje klupske donatorice i mentorice, uz to i kume naše klupske zastave, koja u ovakvim prigodama uvijek rado i bez promišljanja otvara vrata svojih dvora za potrebe kluba.

Iste smo koristili u sličnoj situaciji i prije nekoliko godina, ali u bitno drukčijem igračkom sastavu, pa je za većinu mladaca dolazak na ovo imanje bio prilično “šokantan”, dakako u pozitivnom smislu. Klupe posložene u debeloj hladovini, ispod prirodnih “brajdi” koje su činile grane i lišće u kombinaciji vinove loze i kivija, prekrasan bazen oko kojeg su ispod suncobrana bile poredane ležaljke, travnati teren za igru na dva mala gola, stol za stolni tenis, frižideri puni mrzle Hydre i Heinekena, roštilj “u leru”, spreman da 30 kila carskoga, vratine i piletine vrati na stolove onak’ baš po mjeri i reš pečeno… Ma gdje ćeš ljepše i bolje, stvarno uvjeti k’o u malom raju.

Naravno da priliku za ovakav tulum nisu propustili ni članovi uprave i nadzora (Zdenko, Vlado, Ćiro, Miro…), a bogme ni “klupski šljakeri” Kata, Bašo, Zdenka i Ivek Šantek, jedino je Jura bil prisiljen ostati u svoje Šiljakovine na sinove rođendanske fešte (ipak, žuti karton za Juru). Ovo “civilno društvo” je svoj kutak hladovine vlovilo ispod velikoga čardaka, a dva okrugla stola vredna je Marica rezervirala za one koji bez bele – ne mreju.

U tom je “kvartu” bilo dozvoljeno konzumirati i mrzlu šljivovicu, čemu se najviše obradovala, vjerovali ili ne – drugarica Kata. I ko zna de bi je bil kraj da je precednik nadzornoga ni skril flašu… Bašo se jedini vufal od stareše (Depa je ipak fajn mlajši) pokazati svoju “sklesanu strukturu”, pak se par put v kupaćemi tangami hitil v bazen (čovek nekak preferira tu mini-modu).

Tam mu se pak nekak preveć približil i prikrpal naš Nigerijec Eli, kaj je bil čist razumljiv razlog da se naš domar ipak rajše vrnul k nam, v našu bezopasnu ladovinu. Taman kad je veter donesel prve mirise roštilja, kak naručeni su nam se pridružili Robi i dva Damira, čak i Bebi, a bogme i naš veliki (pardon visoki) precednik, teri je dopoldan provel za volanom svojega velikoga kamiona iz voznoga portfelja gradske Čistoće. Ni moći reći, dečki fakat imaju i nos i osjećaj… Skupila se u međuvremenu i trenerska elita z naše NŠM, doduše u tankom kvorumu, s obzirom da većina koristi zadnje morske časke uoči početka priprema, koje su tik pred vratima.

Plate roštilja na stolovima konačno su i Danijela natirale da se zdigne z ležaljke, ostavi flašicu Heinekena i napravi taj veliki napor primicanja k stolu (taj, bogami, zna uživati…). Mirišljavi i reš komadi, naročito piletine, potvrdili su da je Kata majstor pacanja, a Robi i Fila velemajstori, pećokurci roštilja (dakako, uz neizostavni nadzor i gemišt-support Pere i Domagoja).

Igrači su se, razme se, do te tri vure popoldan, kad je bil obed na dnevnom redu, i te kak znoreli na bazenu i okolo njega pak ne čudi da su jeli, kak bi to naši stari rekli, “kak da su z gladi vušli”. Mlada su to tela i bića, kaj je vam, “vraga bi živoga” mogli pojesti… A bogme ni upravljački vlastodršci nisu vu tem igrali niti imali ni malo podređenu ulogu, a rezultat svega je činjenica da je četrdesetak ljudi pojelo skoro trideset kil mesa?!

Čestitam svima, bogme i sebi među njima… Mnogi su za teri časek požalili prezentiranu neumjerenost jer je Kata istrčala z novom, dodatnom ponudom, kak se to i šika – desertom sa spletom kolača i voća – kremšnite, mačje oči, lubenice, grožđe… Sve u svemu, bila je to gozba kakve se ni onaj rimski vrag (pardon, car) Kaligula ne bi v svoje razvratno vreme posramel. Jedina je razlika kaj je on na svoje gozbe dodal još malo šlaga u vidu određenih seksualnih požuda i (ne)prilika, a ovde ni bilo ni mesto ni vreme za kaj takvoga, a i do bi se, prosim vas lepo, posle svega viđenoga i konzumiranoga, odal tomu naporu… Kaj god, ni na kraj pameti?!

Logično i očekivano, uprava je v druge runde bele našla utjehu i spas, a igrači, razme se, v još jedne norijade na bazenu, s tem da je Dodo malo pojačal muziku z razglasa i pustil nam malo narodnjakof, tak da smu si mogli i malo zapopevati. Za “prevaru dana” pobrinuli su se, razme se, Dodo, Sedla i ostala mlađarija tera v klubu uporno “žlempa hidru”, a baš denes jem je Heineken bil nekak puno drakši. Srećom da smo tu “prevaru” na vreme pepoznali pak smu precedniku dali nalog da zeme još tri kartone, vuz put kad bu dolazil. Sam Bog da nas je poslunul…

Ugođaj i doživljaj su dodatno ispunili pridošli klinci, oni mali, Jura i Marta (Zdenkini unuci) i oni malo veći, Laura i Leon (Bašini i Katini unuci), koji se nisu dali van z bazena, tak da je atmosfera jednu dobu bila čist kak v Stubakima. Šteta jedino kaj su Kata i Polona “pozabile” svoje badiće jer bi taj izlazak na bazen, garanteram, bil popraćen škljocanjem brojnih mobilnih mega pixella i općim urnebesom nazočnih.

Tek uzgred da spomenem kak su kraljevi bele bili Vlado i Senad (a do drugi?), a ne(dostojni) finalisti Bašo i Ćiro svoj su nastup okončali v međusobno protestanskom i obostrano oporbenom stilu i stavu, s neizbježnim povišenim tonovima. Sreća da smo ih Senad i ja prvi zagledali…

S obzirom da su neki dečki u planu imali i sutrašnji, makar dvodnevni izlet na more, a neki se akteri spremali na tekmu Gorice i Varaždina, došlo je vreme pakovanja i povlačenja. Tak je to bilo i tak to bu navek – s’e kaj je lepo, kratko traje! Posložili smo i pospravili sav inventar kaj nam je Marica velikodušno dela na raspolaganje, roštilj i suncobrane natovarili na prikolicu, zaprli oba dve lese i put pod noge, via Kurilovec.

U čudesnom miru i spokoju naše najdraže terase, baš uz idiličnu sliku zlatno rumenoga sunca koje se odlučilo na prve korake povlačenja s nebeskog plavetnila, sa zadovoljstvom smo (domari, precednik, Senad i ja) popili još jednu završnu i putnu. Sretni i zadovoljni svim viđenim i proživljenim te prelijepe ljetne subote, na predivnom gruntu naše Marice.

A najsretniji spoznajom da su Demis (naš 17-godišnji mladac iz Labina) i njegov suigrač i prijatelj Francesko, dakle dvojica iz kvote makar dvodnevnog izleta na more, motivirani upravo današnjim druženjem, sa sobom i o svom trošku odlučili povesti i novog prijatelja, Nigerijca Elija. I ne samo zbog toga, naš subotnji team building je i više nego uspio. I pokazao svu svoju opravdanost, s budućom tendencijom – obaveznog i tradicionalnog…

Sport

Gorica u Maksimiru: ‘Hajduk smo već zaboravili, a s Lokosima će biti u pet deka’

Nogometaši Gorice u petak od 18 sati u Maksimiru otvaraju 21. kolo SupeSport HNL-a ogledom s Lokomotivom, protivnikom s kojim su ove sezone Goričani najbolje prolazili: dvije utakmice, dvije pobjede, sedam komada…

Objavljeno

na

Objavio/la

Hajduk je, pet dana poslije, davna prošlost za nogometaše Gorice. Pobjeda koja je lijepa, tri boda koja su silno važna, ali ipak prošlost.

– Iskreno, već sam zaboravio tu utakmicu. Svjesni smo da nas već prva sljedeća utakmica može spustiti na zemlju. I zato moramo isključivo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu – ističe trener Mario Carević, svjestan da je ovo ipak malo drukčija pobjeda.

– Svaka pobjeda za nas je bitna, jer gledamo samo taj bodovni saldo, to je sve što nas zanima. Međutim, naravno da je ovo za igrače bila poticajna pobjeda, jer kad pobijediš Hajduka, kad odigraš onakvo prvo poluvrijeme kao što smo mi odigrali, logično je da dobiješ i dozu samopouzdanja – dodao je Car.

Kadar mu se širi dolaskom novih igrača, dobio je četvoricu u završnici siječnja i prvih pet dana veljače, ali i dobrim zdravstvenim kartonom.

– Trenirali smo dobro ovaj tjedan, nemamo nekih većih problema s ozljedama, svi osim Durakovića trebali bi biti spremni – otkriva Carević.

Prošle sezone “lokosi” su bili nepremostiva prepreka za Goričane, koji su uzeli samo jedan bod iz četiri međusobna okršaja, no ove sezone situacija se okrenula. Gorica je najbolje utakmice igrala baš protiv Lokomotive, upisavši prvo gostujućih 3-1 uz tri remek-djela Ikera Poza, Jurice Pršira i Ante Ercega, a zatim i domaćih 4-1, uz onaj nezaboravni autogol Aleksa Stojakovića sa centra igrališta. Ukupno sedam goričkih komada u dvije utakmice…

– Veselimo se toj utakmici. Sve naše utakmice ove sezone ponudile su zaista dobar nogomet, i s jedne i s druge strane. Čeka nas Lokomotiva, koja je ozbiljan protivnik, koja je puna iskustva i dobrih pojedinaca. Igraju jako zanimljiv nogomet, pri čemu smo mi i oni imali istu problematiku u prvoj polovici sezone, a to je loša realizacija. Po broju stvorenih prilika i jedni i drugi smo u vrhu, ali i promašivali smo. I na temelju tog statističkog podatka smatram da ćemo gledati jednu dobru utakmicu – govori trener Carević, pa još malo predstavlja protivnika:

– Ušli su odlično u proljeće, imaju četiri boda iz dvije utakmice, a vidjeli smo u Puli i da se znaju jako dobro braniti pri pozitivnom rezultatu. Znaju igrati i napadački, dosta su okomiti, imaju dobre mehanizme, dobar prekid… Momčad je to koja je opasna na više načina. Dosta su se pojačali ove zime, doveli su dosta iskusnih pojedinaca, ali mi smo spremi i nadam se pozitivnom rezultatu.

Otvaranje 21. kola SuperSport HNL-a zakazano je za petak u 18 sati na maksimirskom stadionu, a zasad se zna samo da gužve na tribinama neće biti. Zbog broja kibica koji prate i jedne i druge, ali i zbog vremenske prognoze, koja kaže da kiša neće stati, da će je biti i više nego u četvrtak.

– Mi smo spremni. Znamo sve o njima, kao što i oni znaju sve o nama, tako da će to biti, kako se kaže, u pet deka – zaključio je Carević.

MOGUĆIH PRVIH 11 ZA LOKOMOTIVU
Matijaš – Trontelj, Perić, Filipović, Čabraja – Pozo, Kavelj – Fiolić, Pršir, Vrzić – Čuić

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pobjedom protiv psihičkih barijera: Goričani stotkom slomili Amforu

Košarkaši Gorice pobijedili su makarsku Amforu 100-88 na parketu Gradske dvorane i time se vratili na pobjedničke staze nakon dva uzastopna gostujuća poraza. Borna Dramalija predvodio je Goričane…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon dva uzastopna gostujuća poraza, košarkaši Gorice na domaćem parketu su došli do 100-88 pobjede protiv Amfore iz Makarske. Početak susreta pripao je gostima, koji su nakon četiri minute igre imali 11-4, a sedam koševa viška zadržali su sve do rezultata 21-14 u završnici prve četvrtine. Serijom 10-0 na početku druge četvrtine Gorica je povela 29-26, što je bila naznaka da su Goričani naštimali svoje nišanske sprave, a posebno raspoloženi bili su Dramalija i Ivanković.

U istom ritmu naši su košarkaši nastavili dalje te su u 16. minuti imali plus 11, da bi na odmor otišli s osam koševa viška (54-46).

Nakon što na startu treće četvrtine Gorica nije iskoristila tri napada, promašivši pri tome zicere, gosti dolaze na minimalnih 56-54, vrativši utakmicu u neizvjesne vode. Do isteka četvrtine Makarani su konstantno puhali za vratom svom domaćinu, koji je u posljednji period igre ušao s vodstvom 72-68. U posljednjih deset minuta sve je išlo po planu, četiri i pol minute prije kraja poveli su Goričani i s najvećih plus 16 (87-71), nakon čega je utakmica mirno privedena kraju.

– Čestitke mojim igračima ekipi na pobjedi. U blagom smo igračkom padu, ali trebala nam je ova pobjeda. Tri igrača iz petorke su nam ozlijeđena, krpamo se i ovo nam je bila jako važna utakmica za te neke psihičke barijere. Igrači koji su igrali, poginuli su za ovu pobjedu, ali bilo je puno gluposti s naše strane. Igračima Amfore čestitke na htijenju i zalaganju, to je vrlo nezgodna ekipa. Sad se trebamo pripremiti za Osijek, gdje nam je sljedeća utakmica – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

S 25 poena najefikasniji igrač u goričkim redovima bio je Borna Dramalija, a double-double učinak imao je Filip Kalajžić, koji je ubacio 23 poena uz 13 skokova. Uz njih, dvocifreni su još bili Niko Rimac (19), Roko Ivanković (15) i Kristijan Validžić (11). Kod Amfore 25 poena Luke Šebreka.

Nastavite čitati

Sport

Iz Rijeke u Goricu! Četvrto zimsko pojačanje moglo bi biti i najveće…

Novi igrač HNK Gorice postao je Bruno Bogojević, 27-godišnjak iz Koprivnice koji je prošle sezone osvojio dvostruku titulu s Rijekom. U Veliku Goricu stiže kao četvrti novi igrač, nakon Šahinovića, Sulea i Epaillyja…

Objavljeno

na

Na Rujevicu igrači Gorice puno češće odlaze nego što s nje u Goricu dolaze – znaju ponešto o tome Fruk, Ndockyt, Rukavina, možda i Janković i Jurić… – ali ovoga puta priča se okrenula. Iz Rijeke u Goricu je stigao Bruno Bogojević, 27-godišnji polivalentni bočni igrač, stigao je kao četvrto zimsko pojačanje, a lako je moguće da se pokaže i kao najveće pojačanje od svih dosad pristiglih novih igrača.

– Moramo dovesti još par igrača, treba nam to da dobijemo dodatnu kvalitetu, ali i proširimo konkurenciju, jer time će i treninzi biti bolji – ponavljao je u posljednje vrijeme više puta trener Mario Carević.

U Bruni Bogojević dobio je, kako sad stvari izgledaju, sve što je tražio. Dobio je iskusnog igrača dokazane kvalitete, koji će biti konkurencija sjajnom Žanu Trontelju, ali i opcija za lijevi bok. Bogojević je tijekom karijere pokazao da može odraditi posao i lijevo i desno, i defenzivnije i ofenzivnije, a takve igrače uvijek je dobro imati. U natjecateljskom je ritmu, dolazi nakon odrađenih priprema s Rijekom i sve govori da bi mogao biti “plug in” pojačanje, igrač koji odmah može u akciju. Možda već u petak kontra Lokomotive dobije poneku minutu…

“HNK Gorica s velikim zadovoljstvom objavljuje da je novi igrač našeg kluba postao Bruno Bogojević! Iskusni krilni igrač potpisao je ugovor s Goricom i odmah se stavio na raspolaganje stručnom stožeru”, objavili su iz kluba.

“Bogojević u Veliku Goricu dolazi s bogatim prvoligaškim iskustvom i dokazanim pobjedničkim mentalitetom. Nogometno je stasao u NK Slaven Belupo, gdje je godinama bio standardan prvotimac i jedan od najkonstantnijih igrača momčadi. S više od 130 službenih nastupa u HNL-u, profilirao se kao pouzdano i energično rješenje na bočnim pozicijama”, dodaje se u objavi.

Bogojević je bivši U-19 i U-21 reprezentativac, osvajač dvostruke krune s Rijekom prošle sezone, osjetio je i europske utakmice… Još detaljnije predstavili su ga iz kluba:

“Riječ je o igraču koji se odlično snalazi duž obaju bokova te je sposoban kvalitetno odgovoriti zahtjevima i u ofenzivnom i u defenzivnom dijelu igre. Jednako je opasan kada napada prostor i sudjeluje u završnici akcija, kao i kad pomaže momčadi u fazi obrane, zatvara koridor i sudjeluje u presingu. Njegova energija, disciplina i radna etika omogućuju mu veliku taktičku fleksibilnost.

Dolaskom Brune Bogojevića HNK Gorica dobiva iskustvo, energiju i dodatnu širinu kadra, ali i igrača naviklog na borbu za trofeje i visoke ciljeve. Njegov pobjednički mentalitet i radna etika savršeno se uklapaju u ambicije našeg kluba.”

Bruno, dobrodošao u Goricu!

Nastavite čitati

Sport

Karate klub Centar osvojio 7 medalja na Grand Prixu Međimurja

Objavljeno

na

Objavio/la

Na karate turniru, održanom u subotu u Nedelišću, Karate klub Centar osvojio je ukupno sedam medalja, a najuspješnija je bila Sara Brletić koja je osvojila zlato u kategoriji do 39 kilograma.

Osim zlatne Sare Brletić, do postolja su stigli i Patrik Jeromić koji je osvojio broncu u mlađim kadetima te srebro u kadetskoj konkurenciji. Također, Kim Kumić osvojila je dvije bronce u konkurenciji učenica i mlađih kadetkinja, dok je Lara Dugonjić dva puta bila treća, među mlađim kadetkinjama.

Sve u svemu, s ukupno sedam odličja, Karate klub Centar uspješno je otvorio natjecateljsku 2026. godinu.

 

Nastavite čitati

Sport

Dinamo želi Ikera Poza?! Gorica će ga ili zadržati ili – zaraditi…

Navodni interes Dinama za velikogoričkog Španjolca iz obje perspektive “pije vodu”, ali Iker Pozo ugovorom je vezan s Goricom do ljeta 2027. godine. Dođe li doista ponuda iz Maksimira, tu će biti pregovora…

Objavljeno

na

Objavio/la

Španjolski veznjak u dresu Gorice, ove sezone sjajni Iker Pozo, nakon utakmice s Hajdukom došao je u poseban fokus javnosti. Upravo on je potpisao potez odluke, on je strijelac jedinoga gola na utakmici, autor izvrsnog i neobranjivog udarca s 20-ak metara, ali priča ovdje ne staje na samom golu. Gol je “okidač”, a uzroci i povodi nalaze se u svemu što Pozo pokazuje na terenu cijele ove sezone.

U našem gradu pronašao je svoju nogometnu sreću, u sustavu trenera Marija Carevića pronašao je svoje idealno mjesto, o čemu svjedoče i brojke, budući da po ukupnim ocjenama spada među najbolje igrače lige. S obzirom na to, nije posebno neobično da vrijednog 25-godišnjeg Španjolca iz okolice Malage nogometno tržište sve pozornije prati. Očekivale su se ove zime ponude za kapetana Pršira ili mladog i vrlo potentnog Kavelja, no ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se u ulogu tržištu najzanimljivijeg igrača Gorice prometne upravo Pozo.

Upiti, naravno, dolaze s raznih strana, iz država u kojima zimski prijelazni rok još nije završio, a jedna od njih je i – Hrvatska! Mercato u HNL-u zatvara se tek 17. veljače, bio je aktivan i dosad, a ima i još dovoljno vremena za nove aktivnosti u svim klubovima, kako u onima s dna, tako i u onima – posebno važno za ovu priču – iz samoga vrha. Priča se, naime, da Dinamo još nije gotovo s tom famoznom doselekcijom…

I da se iz Maksimira sve više gleda prema – Velikoj Gorici!

Najznačajnije promjene, naime, u Dinamu su se dogodile u veznom redu, otišli su Ljubičić, Villar i Mudražija, što znači da su “modri” ostali na petorici igrača za tri pozicije: Mišiću, Zajcu, Stojkoviću, Bennaceru i Soldi. Pravu zamjenu tu nema samo Josip Mišić, jedina šestica u ovom društvu, i tu u priču ulazi Iker Pozo.

Dostupne informacije kažu da su i u Maksimiru impresionirani onim što Pozo pruža ove sezone, koliko ozbiljan nogomet igra u oba smjera, a uz to je i riječ o igraču koji bi se brzo uklopio, koji poznaje i ligu i okruženje… Uloga “back up” opcije za Mišića za prvu ruku ne djeluje nimalo loše iz perspektive igrača, ali i iz perspektive Dinama, kojem takav tip igrača nedostaje. Međutim, nešto će se tu pitati i Goricu…

Kad je Pozo ovog ljeta došao u Veliku Goricu, potpisao je dvogodišnji ugovor, a dosad je isteklo samo malo više od četvrtine tog ugovora. Drugim riječima, u slučaju da ponuda iz Maksimira doista dođe, da se ove kuloarske priče pokažu točnima, u Gorici bi imali na čemu temeljiti svoja potraživanja. U Dinamu financijska situacija nije blistava kao što je nekad bila, svaki euro dvaput se okreće, ali potpuno je logično da će u Gorici u ovoj situaciji imati svoje uvjete.

Drugim riječima, Gorica će ili zadržati Ikera Poza, što bi u natjecateljskom smislu iz našega ugla bilo daleko najbolje, ili zaraditi pristojan novac. Pozova vrijednost po Transfermarktu je 750.000 eura, točno 150 posto više nego što je bila početkom rujna… Još jedna dobra polusezona u dresu Gorice, nema dvojbe, do ljeta bi tu cijenu još malo podignula.

A opet, dođe li zaista ponuda Dinama…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno