Povežite se s nama

Sport

Kod Marice u podvorničkom raju: Bazen, Heineken, roštilj i bela po kurilovečki…

Usred napornih, vrlo zahtjevnih priprema pod vodstvo trenera Senada Harambašića, nogometaši NK Kurilovca dobili su prostora i za malo opuštanja i druženja, i to na Kurilovčanima poznatoj lokaciji. O svemu detaljnije iz pera Zdenka Sovine…

Objavljeno

na

Nakon pobjede u prijateljskoj utakmici prošloga petka, rezultatom 2-1 u Odranskom Obrežu kontra domaćeg Dinama, a prije nego što se nastaviti pripreme kroz treninge i dvije ovotjedne domaće utakmice (Rugvica u srijedu, Dugo Selo u subotu), igrači, treneri i uprava NK Kurilovca okupila se na opuštenom druženju uz bazen, roštilj i osvježavajuće napitke svih vrsta.

Kako je bilo u Podvornici, što se sve događalo, a što nažalost nije, tko je koga na kraju poveo na more, a tko lovio hladovinu, u tekstu na izvornom kurilovečkom izvjestio je dopredsjednik kluba Zdenko Sovina…

Produženi vikend posvećen Danu pobjede i domovinske zahvalnosti bio je k’o naručen i za konačni i produženi predah u rasporedu napornih Senadovih priprema, nadasve zahtjevnih za veliki broj golobradih mladaca koji su sletjeli u kurilovečko nogometno jato, u kojem će pokušati izboriti svoje mjesto u “udarnih 20”.

Subotnje jutro k’o stvoreno za izlet u majčicu prirodu jer je sunce napokon, barem na kratko, odustalo od zločeste namjere da sprži i spali onu drugu majčicu – zemlju. I kurilovečki “trener svih trenera” ili “trener za sva vremena” popustio je u svom pripremnom programu, koji je u dosadašnjem tijeku ponudio jedino žuljeve, znoj i suze, krvi nam fakat više ne treba. Stoga je manji dio igrača dobio njegovo zeleno svjetlo za vikend odlazaka put Jadrana, dok je za preostalu većinu organizirano zajedničko timsko i potpuno opušteno druženje.

Uvertira je bila jutarnja Zdenkina kavica na klupskoj terasi, uz neizbježna i dobrodošla Pukanićeva peciva. “Razbuđivanje” je proteklo uz komentare jučerašnje pripremne tekme u Obrežu, a pobjeda je očekivano podigla samopouzdanje kurilovečke nogometne mladosti. Stoga se u vrlo dobrom raspoloženju krenulo prema izletničkoj lokaciji, prekrasnom imanju naše Marije Tomašić (Črepekove), dugogodišnje klupske donatorice i mentorice, uz to i kume naše klupske zastave, koja u ovakvim prigodama uvijek rado i bez promišljanja otvara vrata svojih dvora za potrebe kluba.

Iste smo koristili u sličnoj situaciji i prije nekoliko godina, ali u bitno drukčijem igračkom sastavu, pa je za većinu mladaca dolazak na ovo imanje bio prilično “šokantan”, dakako u pozitivnom smislu. Klupe posložene u debeloj hladovini, ispod prirodnih “brajdi” koje su činile grane i lišće u kombinaciji vinove loze i kivija, prekrasan bazen oko kojeg su ispod suncobrana bile poredane ležaljke, travnati teren za igru na dva mala gola, stol za stolni tenis, frižideri puni mrzle Hydre i Heinekena, roštilj “u leru”, spreman da 30 kila carskoga, vratine i piletine vrati na stolove onak’ baš po mjeri i reš pečeno… Ma gdje ćeš ljepše i bolje, stvarno uvjeti k’o u malom raju.

Naravno da priliku za ovakav tulum nisu propustili ni članovi uprave i nadzora (Zdenko, Vlado, Ćiro, Miro…), a bogme ni “klupski šljakeri” Kata, Bašo, Zdenka i Ivek Šantek, jedino je Jura bil prisiljen ostati u svoje Šiljakovine na sinove rođendanske fešte (ipak, žuti karton za Juru). Ovo “civilno društvo” je svoj kutak hladovine vlovilo ispod velikoga čardaka, a dva okrugla stola vredna je Marica rezervirala za one koji bez bele – ne mreju.

U tom je “kvartu” bilo dozvoljeno konzumirati i mrzlu šljivovicu, čemu se najviše obradovala, vjerovali ili ne – drugarica Kata. I ko zna de bi je bil kraj da je precednik nadzornoga ni skril flašu… Bašo se jedini vufal od stareše (Depa je ipak fajn mlajši) pokazati svoju “sklesanu strukturu”, pak se par put v kupaćemi tangami hitil v bazen (čovek nekak preferira tu mini-modu).

Tam mu se pak nekak preveć približil i prikrpal naš Nigerijec Eli, kaj je bil čist razumljiv razlog da se naš domar ipak rajše vrnul k nam, v našu bezopasnu ladovinu. Taman kad je veter donesel prve mirise roštilja, kak naručeni su nam se pridružili Robi i dva Damira, čak i Bebi, a bogme i naš veliki (pardon visoki) precednik, teri je dopoldan provel za volanom svojega velikoga kamiona iz voznoga portfelja gradske Čistoće. Ni moći reći, dečki fakat imaju i nos i osjećaj… Skupila se u međuvremenu i trenerska elita z naše NŠM, doduše u tankom kvorumu, s obzirom da većina koristi zadnje morske časke uoči početka priprema, koje su tik pred vratima.

Plate roštilja na stolovima konačno su i Danijela natirale da se zdigne z ležaljke, ostavi flašicu Heinekena i napravi taj veliki napor primicanja k stolu (taj, bogami, zna uživati…). Mirišljavi i reš komadi, naročito piletine, potvrdili su da je Kata majstor pacanja, a Robi i Fila velemajstori, pećokurci roštilja (dakako, uz neizostavni nadzor i gemišt-support Pere i Domagoja).

Igrači su se, razme se, do te tri vure popoldan, kad je bil obed na dnevnom redu, i te kak znoreli na bazenu i okolo njega pak ne čudi da su jeli, kak bi to naši stari rekli, “kak da su z gladi vušli”. Mlada su to tela i bića, kaj je vam, “vraga bi živoga” mogli pojesti… A bogme ni upravljački vlastodršci nisu vu tem igrali niti imali ni malo podređenu ulogu, a rezultat svega je činjenica da je četrdesetak ljudi pojelo skoro trideset kil mesa?!

Čestitam svima, bogme i sebi među njima… Mnogi su za teri časek požalili prezentiranu neumjerenost jer je Kata istrčala z novom, dodatnom ponudom, kak se to i šika – desertom sa spletom kolača i voća – kremšnite, mačje oči, lubenice, grožđe… Sve u svemu, bila je to gozba kakve se ni onaj rimski vrag (pardon, car) Kaligula ne bi v svoje razvratno vreme posramel. Jedina je razlika kaj je on na svoje gozbe dodal još malo šlaga u vidu određenih seksualnih požuda i (ne)prilika, a ovde ni bilo ni mesto ni vreme za kaj takvoga, a i do bi se, prosim vas lepo, posle svega viđenoga i konzumiranoga, odal tomu naporu… Kaj god, ni na kraj pameti?!

Logično i očekivano, uprava je v druge runde bele našla utjehu i spas, a igrači, razme se, v još jedne norijade na bazenu, s tem da je Dodo malo pojačal muziku z razglasa i pustil nam malo narodnjakof, tak da smu si mogli i malo zapopevati. Za “prevaru dana” pobrinuli su se, razme se, Dodo, Sedla i ostala mlađarija tera v klubu uporno “žlempa hidru”, a baš denes jem je Heineken bil nekak puno drakši. Srećom da smo tu “prevaru” na vreme pepoznali pak smu precedniku dali nalog da zeme još tri kartone, vuz put kad bu dolazil. Sam Bog da nas je poslunul…

Ugođaj i doživljaj su dodatno ispunili pridošli klinci, oni mali, Jura i Marta (Zdenkini unuci) i oni malo veći, Laura i Leon (Bašini i Katini unuci), koji se nisu dali van z bazena, tak da je atmosfera jednu dobu bila čist kak v Stubakima. Šteta jedino kaj su Kata i Polona “pozabile” svoje badiće jer bi taj izlazak na bazen, garanteram, bil popraćen škljocanjem brojnih mobilnih mega pixella i općim urnebesom nazočnih.

Tek uzgred da spomenem kak su kraljevi bele bili Vlado i Senad (a do drugi?), a ne(dostojni) finalisti Bašo i Ćiro svoj su nastup okončali v međusobno protestanskom i obostrano oporbenom stilu i stavu, s neizbježnim povišenim tonovima. Sreća da smo ih Senad i ja prvi zagledali…

S obzirom da su neki dečki u planu imali i sutrašnji, makar dvodnevni izlet na more, a neki se akteri spremali na tekmu Gorice i Varaždina, došlo je vreme pakovanja i povlačenja. Tak je to bilo i tak to bu navek – s’e kaj je lepo, kratko traje! Posložili smo i pospravili sav inventar kaj nam je Marica velikodušno dela na raspolaganje, roštilj i suncobrane natovarili na prikolicu, zaprli oba dve lese i put pod noge, via Kurilovec.

U čudesnom miru i spokoju naše najdraže terase, baš uz idiličnu sliku zlatno rumenoga sunca koje se odlučilo na prve korake povlačenja s nebeskog plavetnila, sa zadovoljstvom smo (domari, precednik, Senad i ja) popili još jednu završnu i putnu. Sretni i zadovoljni svim viđenim i proživljenim te prelijepe ljetne subote, na predivnom gruntu naše Marice.

A najsretniji spoznajom da su Demis (naš 17-godišnji mladac iz Labina) i njegov suigrač i prijatelj Francesko, dakle dvojica iz kvote makar dvodnevnog izleta na more, motivirani upravo današnjim druženjem, sa sobom i o svom trošku odlučili povesti i novog prijatelja, Nigerijca Elija. I ne samo zbog toga, naš subotnji team building je i više nego uspio. I pokazao svu svoju opravdanost, s budućom tendencijom – obaveznog i tradicionalnog…

Sport

FOTO Turopolje doma izgubilo od Milke Trnine

Objavljeno

na

Objavio/la

Turopolje je u 22. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Milke Trnine rezultatom 0:3! Rezultat je iznenađujući obzirom na činjenicu da je do ove utakmice Turopolje bilo bolje plasirano od momčadi iz Vezišća.

Turopolje, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Turopolje-NK Milka Trnina 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Turopolje-NK Milka Trnina 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad gostiju od početka je igrala s pojačanom obrambenom formacijom, napadački su prijetili kontranapadima. Iskusna momčad diktirala je sporiju igru, domaći su to prihvatili i takav ritam nije stvarao izgledne prigode za pogodak.

Turopolje, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Turopolje-NK Milka Trnina 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Turopolje-NK Milka Trnina 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Turopolje-NK Milka Trnina 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti su došli u vodstvo u 33. minuti pogotkom Jakova Božića nakon ubačaja iz prekida sa preko trideset metara. Zbog nesporazuma u obrani domaćih nitko nije izbacio loptu koja se nesmetano zaustavila u maloj mrežici – 0:1! Do kraja prvog poluvremena momčad gostiju je mogla doći i do više prednosti, ali mladi Santos Filipe Avelar nije iskoristio dvije čiste situacije ‘jedan na jedan’.

Turopolje, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Turopolje-NK Milka Trnina 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Turopolje-NK Milka Trnina 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gostujuća momčad nastavila je i u drugom poluvremenu s istom taktikom te golom Ivana Fešte u 64. minuti povisila svoju prednost na – 0:2. Drugi pogodak istog igrača u 90. minuti za 0:3 bio je konačna potvrda bolje igre i zaslužene pobjede Milke Trnine.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 22. kolo

NK Turopolje – NK Milka Trnina (Vezišće) 0:3 (0:1)

Turopolje. Stadion: ŠRC Turopolje. Gledatelja: 50. Subota, 19.04.2025., 17 sati. Glavni sudac: Antonio Kožarec (Samobor). Pomoćne sutkinje: Marijana Kumer (Breganica) i Tihana Jagodić (Samobor). Delegat: Marko Slivak (Bukevje). Strijelci: 0:1 – Božić (33), 0:2 – Fešta (64), 0:3 – Fešta (90).

TUROPOLJE: Culović, Ceković (cap.), Zdunić (od 66. Badallaj), Jurić, Šutalo, Perić, Lozić, T.Lučić, Jambrešić, Kos, Josić. Trener: Goran Smolčić.

MILKA TRNINA: Moguljak (cap.), Dumbović (od 72. Medved), Košutić (od 46. Fešta), Kanceljak, Avelar, Bilać, Božić, Radman, Marić, Janeković, Lučić (od 60. Majsec). Trener: Dejan Moguljak.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Prva pobjeda Posavca u proljetnoj polusezoni

Objavljeno

na

Objavio/la

Posavec je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e zabilježio minimalnu pobjedu 1:0 u susretu s Banom Jelačićem iz Banova, strijelac je bio kapetan Matija Breščaković.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prva pobjeda u proljetnoj polusezoni 2025. zabilježena je nakon 4 uzastopna poraza (Pribić 0:3, Rakovec 0:4, Jamnica 0:5, Lonja 0:4) i dva remija (Dinamo Hidrel 1:1, Mladost Obrezina 3:3).

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pogodak za pobjedu u 76. minuti uslijedio je nakon ubačaja iz kuta, M.Breščaković je u skoku glavom loptu poslao pod gredu preko ruku vratara Renata Brlekovića. Gosti su u posljednjih petnaestak minuta uporno pokušavali doći do izjednačenja, ali obrana domaćih dobro je reagirala i spriječila poravnanje. Također treba spomenuti i vratara Patrika Strnića, koji se istakao s nekoliko pravovremenih i sigurnih intervencija.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posavec (22 9 4 9  33:37 31) je s 31 bodom na 7. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1. županijska nogometna liga 2024./2025., 22. kolo

NK Posavec (Orle) – NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0 (0:0)

Lekneno. Gledatelja 50. Subota, 19.04.2025., 17 sati. Glavna sutkinja: Marija Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tin Radek i Daniel Vidmar (obadva iz Domaslovca). Delegat: Stjepan Petrac (Gornja Lomnica). Strijelci: 1:0 – M.Breščaković (76).

POSAVEC: Strnić, T.Jakovljević, M.Breščaković (cap.), J.Rajić (od 80. Desput), J.Breščaković (od 46. Žugaj), Milatović (od 60. Lucin), Ćuća (od 80. A.Breščaković), Delač, Brtan, M.Jakovljević, Musolli. Trener: Nino Matković.

BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Mladen, Uremović, G.Trošić (cap.), Svečak (od 41. Z.Tarandek), Ćosić (od 75. Mikulić), Benedek, Ivčin (od 56. Badenić), Petak. Trener: Alen Zidarić

Nastavite čitati

Sport

Najlošije izdanje Mraclina ove sezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je na domaćem terenu pružio najslabiju partiju ove sezone, što je Moslavac iz Popovače znao iskoristiti i zasluženo odnijeti sva tri boda s Nove grabe. Gosti su djelovali kompaktnije, agresivnije i odlučnije, dok su domaći ostali bezidejni i neprepoznatljivi – favorit tek na papiru.
Već u prvom poluvremenu gosti dolaze do vodstva nakon kornera, kada je Luka Horvat nadvisio domaću obranu i glavom pogodio za 0:1. Mraclin nikako nije uspijevao pronaći pravi ritam, a jedinu pravu šansu kreirao je tek kasnije u susretu.
U nastavku utakmice, u 56. minuti, Moslavac povećava vodstvo nakon brze kontre koju preciznim udarcem s desne strane završava Fran Acel za 0:2. Tek u 76. minuti Mraclin dolazi do gola – Marko Rakas sjajno je proigrao Marka Đurašića koji zabija za 1:2 i vraća tračak nade domaćima.
Ipak, sve je riješeno u samoj završnici susreta, kada Zvonimir Filipović koristi još jednu kontru i postavlja konačnih 1:3 za Moslavac.
Zaslužena pobjeda gostiju, dok se Mraclin nije mogao nikako pronaći u ovoj utakmici.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 23. kolo

MRACLIN – MOSLAVAC 1:3

SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Turkalj (Kutina). Pomoćnici: Križe i Muža.

STRIJELCI: 0:1 – Horvat (37), 0:2 – Acel (56), 1:2 – Đurašić (76), 1:3 – Filipović (88).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Brdek, Ivanković, Borovac, Matić (od 79. Grižić), Godinić (od 63. Đurašić), Hajduk (od 63. Rakas). Trener: Marko Biljan.

MOSLAVAC: Sliško, Burić, Vejin, Acel (0d 90. Miletić), Klekovac (od 46. Korečić), Bertina, Fumić, Horvat, Krznarić, Hrnčević (od 75. Bekavac), Filipović. Trener: Marijan Dužić.

Nastavite čitati

Sport

Konačno, konačno, konačno! Velika gorička nogometna subota!

Konačno je Gorica pobijedila u gostima, konačno je Gorica pobijedila u Osijeku, konačno Gorica nije ni deveta ni deseta… Potez odluke za veliku pobjedu na veliku subotu povukao je strijelac za 1-0 Adrion Pajaziti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Okruženi zvižducima, uvredama, ljutnjom, čak i bijesom, nogometaši Gorice na Opus Areni su – slavili! Sa širokim osmijesima na licima jedan drugima su letjeli u zagrljaj, uživali u trenutku, jer sve to što se događalo na tribinama ionako nije bilo upućeno njima. Goričani su svoj dio posla odradili koji trenutak ranije, onog momenta kad je sudac Duje Strukan označio da je kraj, da je Gorica pobijedila u Osijeku!

Brojali smo ranije dana i nabrojali čak 2401 dan od posljednjeg puta kad se to dogodilo, cijelih 12 utakmica zaredom Gorica nije znala pronaći recept za pobjedu u gradu na Dravi, ali ove Velike subote uspjela je u tome. Trenutak odluke dogodio se u 30. minuti, Adrion Pajaziti prometnuo se u junaka susreta, baš kao što je tog 19. rujna 2018. učinio Lukasz Zwolinski.

Znala je Gorica uzimati mjeru Osijeku na svome terenu, frustriralo je to Slavonce u tolikoj mjeri da je u Glasu Slavonije svojevremeno na naslovnici stajalo da je “Gorica nepotreban, menadžerski klub”, a ne tako davno u istome listu mogli smo pročitati da se u Velikoj Gorici igra na “krumpirištu”. Nema to izravne veze s igračima, stožerom ni vodstvom Osijeka, ali i zbog tih je nekoliko detalja bilo posebno slatko proslaviti ovu veliku pobjedu, drugu zaredom, kojom je Gorica preskočila Osječane i postavila ih na deveto mjesto prvenstvene tablice.

Iako se, eto, nije igralo na “krumpirištu”, nego na tepihu Opus Arene. Stadiona neusporedivo boljeg od onoga što Osijek nudi u posljednje vrijeme…

Ali dobro, to su osječke brige, neka se njima bave Osječani, a za to vrijeme Velikogoričani će uživati u trenutku. Lijepi će ovo biti blagdani, jer nakon što su prvi put ove sezone povezane dvije pobjede, posljednji Šibenik je ostao na sedam bodova minusa. Do kraja je ostalo još šest kola, u kojima će, barem kako sad stvari stoje, Rajko Vidović i njegovi igrači pokušati uloviti – Osijek.

Lišena pomoći trenera Marija Carevića, koji je i treći put ovoga proljeća utakmicu započeo na klupi, Gorica nije odigrala utakmicu za anale, ali odigrala je pragmatičnu, ozbiljnu, kvalitetnu utakmicu. I, kad se sve zbroji i oduzme, zasluženo došla do pobjede. Taj ključni trenutak u 30. minuti kreiran je momčadski, zaslugom velike želje i borbenosti, ali i zahvaljujući asistenciji Martina Šlogara i egzekuciji Adriona Pajazitija.

Goričani su na Opus Areni pokazali i borbenost, i kvalitetu, i odlučnost, i pragmatičnost… Foto: Borna Jakšić/PIXSELL

Iako se Gorica nakon toga gola više branila nego napadala, daleko od toga da nije imala još prilika. Uostalom, završna statistika kaže da su Goričani na 19 osječkih pokušaja odgovorili sa 15 svojih udaraca, da je golman Malenica triput morao spašavati u ozbiljnim goričkim situacijama, a nešto od toga otišlo je i malo pokraj gola. Sve u svemu, nema ni slova prigovora prvoj gostujućoj pobjedi Gorice ove sezone! Bez obzira na neke jako dobre šanse Osijeka, bez obzira na pritisak domaćina u drugom poluvremenu…

Prvi među jednakima bio je ovom prilikom kapetan Ivan Banić, još jedanput izvrstan na golu, ali podjednake zasluge idu i strijelcu Pajazitiju, i asistentu Šlogaru, ali i svim ostalim starterima, Mikanoviću, Steenvoordenu, Krizmaniću, Sikošeku, Haliloviću, Eleziju, Ndokcytu i Kolaru, kao i Čaiću, Čuiću, Gurlici, Braliću i Bašiću, koji su ulazili s klupe. Naravno, isto vrijedi i za sve ostale članove goričke delegacije na ovom posebnom gostovanju, koje bi trebalo biti i presudno u borbi za ostanak.

Međutim, već na putu kući uputno je zaboraviti sve što se događalo na Opus Areni, barem načelno, jer novi izazov slijedi vrlo brzo, već u srijedu od 15 sati, kad na Gradski stadion dolazi probuđeni Dinamo. Bit će to ujedno i posljednja priprema za gostovanje u Šibeniku pet dana poslije, na kojem bi, vjerujemo, sve trebalo biti i definitivno riješeno.

Gorički nogometni puče, sretan ti Uskrs!

Nastavite čitati

Sport

Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati gostuju na Opus Areni kod Osijeka, u gradu u kojem nisu uspjeli pobijediti još od rujna 2018. godine, od svog prvog prvoligaškog dolaska u grad na Dravi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Bio je to lijep dan, drugi dan kalendarske jeseni, kad je Sergej Jakirović prvi put u prvoligaškoj povijesti kluba doveo Goricu u Osijek. Kahlina je počeo na golu, ispred njega zadnja linija u sastavu Mtchedlishvili, Oboabona, Jovičić, Musa, ispred njih postavili su se Suk i Marina, a iza leđa najisturenijeg Lukasza Zwolinskog smjestili su se Lovrić, Miya i Atiemwen. Trenutak odluke dogodio se u 57. minuti, Zwolinski je zabio prekrasan gol i donio Gorici prvu pobjedu u Osijeku.

Prvu i – posljednju!

Od tad je prošao točno 2401 dan, cijela jedna vječnost u životu nogometaša, više od šest i pol godina, a Gorica nikad više nije uspjela ponoviti takvo nešto. Nikad više nije pobijedila u Osijeku. Promijenili su Osječani u međuvremenu i stadion, i vlasnika, i stotinjak igrača, a Gorica je u cijelom tom procesu najbliže prvoj sljedećoj pobjedi bila iste te sezone, ali u njezinom proljetnom dijelu. Pamtimo i dalje gol Muzafera Ejupija za konačnih 2-2 iz zaleđa od najmanje metra, koje nije označeno. Zbog toga gola, zbog tog nedosuđenog zaleđa, Gorica te sezone nije završila u Europi, četvrto mjesto uzeo je upravo Osijek.

Ukupno je 13 puta Gorica gostovala kod Osijeka, uz tu jednu pobjedu još je tri puta uspjela remizirati, a doživjela je i čak devet poraza. I ne ide to nabolje u zadnje vrijeme, jer posljednji put neki je igrač Gorice u Osijeku zabio gol još u rujnu 2021. (?!), prije 1308 dana. Fran Brodić glavom je pogodio u 81. minuti za 2-1, ali do kraja su Daku i Lončar zabijali za preokret i konačnih 3-2.

U sljedećih šest odlazaka u Osijek jedini gol Gorice bio je djelo domaćeg braniča Lončara, nakon čega je Gorica doživjela četiri poraza uz gol-razliku 0-8. Ni boda, ni gola…

Sve te crne serije, svi ti loši nizovi, nadaju se u Gorici, mogli bi pasti baš ove subote. Velike subote, u blagdanskom kolu, jer kad će ako ne sad, u trenutku kad Osijek igra očajno, kad je bez pobjede gotovo dva mjeseca…

– Osijek nije u najboljoj formi, nemaju rezultat u zadnje vrijeme, ali unatioč ome, naravno da očekujem tešku utakmicu. Znamo da imaju zbilja veliku koncentraciju kvalitete u momčadi i sigurno neće biti lako. Međutim, mislim da možemo ponuditi dobru igru i na kraju ostvariti dobar rezultat – optimističan je trener Mario Carević uoči novog odlaska na Opus Arenu.

Iza Goričana je tjedna s jednim velikim preokretom, dva raskida ugovora, nekoliko dobrih treninga i jednim teambuildingom.

– Bilo je nužno da se malo opustimo. Sezona je stvarno stresna i ovakva pobjeda nam puno znači. Mislim da smo dobili dozu samopouzdanja nakon Istre i idemo u Osijek puni vjere u sebe – poručuje Carević.

Gorica već četiri utakmice nije osvojila ni bod ni postigla gol u Osijeku… Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Dobra je vijest što se kartonirani vraćaju, vraća se i dio ozlijeđenih, pa ovoga puta neće biti cijelo proljeće odsutnoga kapetana Pršira i ozlijeđenog braniča Krešića. Upitni su i Mikanović te Majstorović, no i bez svih njih Gorica ima dovoljno kvalitete za ozbiljnu borbu. I za pokušaj napada na osmo mjesto, jer u posljednje vrijeme očajni Osijek ima samo dva boda više.

– Mi gledamo isključivo svaku utakmicu za sebe. I uvijek pokušavamo pobijediti. Nekad je to moguće, nekad nije, ali i prošli tjedan smo rekli da ne gledamo ni Osijek ispred sebe ni Šibenik iza sebe. Moramo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu, jer nema ih još puno pred nama, svaka će nam do kraja biti kao finale. Tri boda iz prošle utakmice puno nam znače, ali nema gledanja unatrag. Prebrzo se događaju promjene na tablici, iz kola u kolo, toga smo svjesni i idemo pokušati izvući najviše što se može – zaključio je Carević.

U sudaru s Istrom uspio je i proširiti kadar, nametnuli su se i Šlogar, i Steenvoorden, i Leš, i Kolar, prve minute upisao je Bašić, novi nastup upisao je Jojić, možda se steknu uvjeti i za doprinos Ante Ercega… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Majstorović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Čuić

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.