Sport

Kod Marice u podvorničkom raju: Bazen, Heineken, roštilj i bela po kurilovečki…

Usred napornih, vrlo zahtjevnih priprema pod vodstvo trenera Senada Harambašića, nogometaši NK Kurilovca dobili su prostora i za malo opuštanja i druženja, i to na Kurilovčanima poznatoj lokaciji. O svemu detaljnije iz pera Zdenka Sovine…

Objavljeno

prije 2 godine

6. kolovoza 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon pobjede u prijateljskoj utakmici prošloga petka, rezultatom 2-1 u Odranskom Obrežu kontra domaćeg Dinama, a prije nego što se nastaviti pripreme kroz treninge i dvije ovotjedne domaće utakmice (Rugvica u srijedu, Dugo Selo u subotu), igrači, treneri i uprava NK Kurilovca okupila se na opuštenom druženju uz bazen, roštilj i osvježavajuće napitke svih vrsta.

Kako je bilo u Podvornici, što se sve događalo, a što nažalost nije, tko je koga na kraju poveo na more, a tko lovio hladovinu, u tekstu na izvornom kurilovečkom izvjestio je dopredsjednik kluba Zdenko Sovina…

Produženi vikend posvećen Danu pobjede i domovinske zahvalnosti bio je k’o naručen i za konačni i produženi predah u rasporedu napornih Senadovih priprema, nadasve zahtjevnih za veliki broj golobradih mladaca koji su sletjeli u kurilovečko nogometno jato, u kojem će pokušati izboriti svoje mjesto u “udarnih 20”.

Subotnje jutro k’o stvoreno za izlet u majčicu prirodu jer je sunce napokon, barem na kratko, odustalo od zločeste namjere da sprži i spali onu drugu majčicu – zemlju. I kurilovečki “trener svih trenera” ili “trener za sva vremena” popustio je u svom pripremnom programu, koji je u dosadašnjem tijeku ponudio jedino žuljeve, znoj i suze, krvi nam fakat više ne treba. Stoga je manji dio igrača dobio njegovo zeleno svjetlo za vikend odlazaka put Jadrana, dok je za preostalu većinu organizirano zajedničko timsko i potpuno opušteno druženje.

Uvertira je bila jutarnja Zdenkina kavica na klupskoj terasi, uz neizbježna i dobrodošla Pukanićeva peciva. “Razbuđivanje” je proteklo uz komentare jučerašnje pripremne tekme u Obrežu, a pobjeda je očekivano podigla samopouzdanje kurilovečke nogometne mladosti. Stoga se u vrlo dobrom raspoloženju krenulo prema izletničkoj lokaciji, prekrasnom imanju naše Marije Tomašić (Črepekove), dugogodišnje klupske donatorice i mentorice, uz to i kume naše klupske zastave, koja u ovakvim prigodama uvijek rado i bez promišljanja otvara vrata svojih dvora za potrebe kluba.

Iste smo koristili u sličnoj situaciji i prije nekoliko godina, ali u bitno drukčijem igračkom sastavu, pa je za većinu mladaca dolazak na ovo imanje bio prilično “šokantan”, dakako u pozitivnom smislu. Klupe posložene u debeloj hladovini, ispod prirodnih “brajdi” koje su činile grane i lišće u kombinaciji vinove loze i kivija, prekrasan bazen oko kojeg su ispod suncobrana bile poredane ležaljke, travnati teren za igru na dva mala gola, stol za stolni tenis, frižideri puni mrzle Hydre i Heinekena, roštilj “u leru”, spreman da 30 kila carskoga, vratine i piletine vrati na stolove onak’ baš po mjeri i reš pečeno… Ma gdje ćeš ljepše i bolje, stvarno uvjeti k’o u malom raju.

Naravno da priliku za ovakav tulum nisu propustili ni članovi uprave i nadzora (Zdenko, Vlado, Ćiro, Miro…), a bogme ni “klupski šljakeri” Kata, Bašo, Zdenka i Ivek Šantek, jedino je Jura bil prisiljen ostati u svoje Šiljakovine na sinove rođendanske fešte (ipak, žuti karton za Juru). Ovo “civilno društvo” je svoj kutak hladovine vlovilo ispod velikoga čardaka, a dva okrugla stola vredna je Marica rezervirala za one koji bez bele – ne mreju.

U tom je “kvartu” bilo dozvoljeno konzumirati i mrzlu šljivovicu, čemu se najviše obradovala, vjerovali ili ne – drugarica Kata. I ko zna de bi je bil kraj da je precednik nadzornoga ni skril flašu… Bašo se jedini vufal od stareše (Depa je ipak fajn mlajši) pokazati svoju “sklesanu strukturu”, pak se par put v kupaćemi tangami hitil v bazen (čovek nekak preferira tu mini-modu).

Tam mu se pak nekak preveć približil i prikrpal naš Nigerijec Eli, kaj je bil čist razumljiv razlog da se naš domar ipak rajše vrnul k nam, v našu bezopasnu ladovinu. Taman kad je veter donesel prve mirise roštilja, kak naručeni su nam se pridružili Robi i dva Damira, čak i Bebi, a bogme i naš veliki (pardon visoki) precednik, teri je dopoldan provel za volanom svojega velikoga kamiona iz voznoga portfelja gradske Čistoće. Ni moći reći, dečki fakat imaju i nos i osjećaj… Skupila se u međuvremenu i trenerska elita z naše NŠM, doduše u tankom kvorumu, s obzirom da većina koristi zadnje morske časke uoči početka priprema, koje su tik pred vratima.

Plate roštilja na stolovima konačno su i Danijela natirale da se zdigne z ležaljke, ostavi flašicu Heinekena i napravi taj veliki napor primicanja k stolu (taj, bogami, zna uživati…). Mirišljavi i reš komadi, naročito piletine, potvrdili su da je Kata majstor pacanja, a Robi i Fila velemajstori, pećokurci roštilja (dakako, uz neizostavni nadzor i gemišt-support Pere i Domagoja).

Igrači su se, razme se, do te tri vure popoldan, kad je bil obed na dnevnom redu, i te kak znoreli na bazenu i okolo njega pak ne čudi da su jeli, kak bi to naši stari rekli, “kak da su z gladi vušli”. Mlada su to tela i bića, kaj je vam, “vraga bi živoga” mogli pojesti… A bogme ni upravljački vlastodršci nisu vu tem igrali niti imali ni malo podređenu ulogu, a rezultat svega je činjenica da je četrdesetak ljudi pojelo skoro trideset kil mesa?!

Čestitam svima, bogme i sebi među njima… Mnogi su za teri časek požalili prezentiranu neumjerenost jer je Kata istrčala z novom, dodatnom ponudom, kak se to i šika – desertom sa spletom kolača i voća – kremšnite, mačje oči, lubenice, grožđe… Sve u svemu, bila je to gozba kakve se ni onaj rimski vrag (pardon, car) Kaligula ne bi v svoje razvratno vreme posramel. Jedina je razlika kaj je on na svoje gozbe dodal još malo šlaga u vidu određenih seksualnih požuda i (ne)prilika, a ovde ni bilo ni mesto ni vreme za kaj takvoga, a i do bi se, prosim vas lepo, posle svega viđenoga i konzumiranoga, odal tomu naporu… Kaj god, ni na kraj pameti?!

Logično i očekivano, uprava je v druge runde bele našla utjehu i spas, a igrači, razme se, v još jedne norijade na bazenu, s tem da je Dodo malo pojačal muziku z razglasa i pustil nam malo narodnjakof, tak da smu si mogli i malo zapopevati. Za “prevaru dana” pobrinuli su se, razme se, Dodo, Sedla i ostala mlađarija tera v klubu uporno “žlempa hidru”, a baš denes jem je Heineken bil nekak puno drakši. Srećom da smo tu “prevaru” na vreme pepoznali pak smu precedniku dali nalog da zeme još tri kartone, vuz put kad bu dolazil. Sam Bog da nas je poslunul…

Ugođaj i doživljaj su dodatno ispunili pridošli klinci, oni mali, Jura i Marta (Zdenkini unuci) i oni malo veći, Laura i Leon (Bašini i Katini unuci), koji se nisu dali van z bazena, tak da je atmosfera jednu dobu bila čist kak v Stubakima. Šteta jedino kaj su Kata i Polona “pozabile” svoje badiće jer bi taj izlazak na bazen, garanteram, bil popraćen škljocanjem brojnih mobilnih mega pixella i općim urnebesom nazočnih.

Tek uzgred da spomenem kak su kraljevi bele bili Vlado i Senad (a do drugi?), a ne(dostojni) finalisti Bašo i Ćiro svoj su nastup okončali v međusobno protestanskom i obostrano oporbenom stilu i stavu, s neizbježnim povišenim tonovima. Sreća da smo ih Senad i ja prvi zagledali…

S obzirom da su neki dečki u planu imali i sutrašnji, makar dvodnevni izlet na more, a neki se akteri spremali na tekmu Gorice i Varaždina, došlo je vreme pakovanja i povlačenja. Tak je to bilo i tak to bu navek – s’e kaj je lepo, kratko traje! Posložili smo i pospravili sav inventar kaj nam je Marica velikodušno dela na raspolaganje, roštilj i suncobrane natovarili na prikolicu, zaprli oba dve lese i put pod noge, via Kurilovec.

U čudesnom miru i spokoju naše najdraže terase, baš uz idiličnu sliku zlatno rumenoga sunca koje se odlučilo na prve korake povlačenja s nebeskog plavetnila, sa zadovoljstvom smo (domari, precednik, Senad i ja) popili još jednu završnu i putnu. Sretni i zadovoljni svim viđenim i proživljenim te prelijepe ljetne subote, na predivnom gruntu naše Marice.

A najsretniji spoznajom da su Demis (naš 17-godišnji mladac iz Labina) i njegov suigrač i prijatelj Francesko, dakle dvojica iz kvote makar dvodnevnog izleta na more, motivirani upravo današnjim druženjem, sa sobom i o svom trošku odlučili povesti i novog prijatelja, Nigerijca Elija. I ne samo zbog toga, naš subotnji team building je i više nego uspio. I pokazao svu svoju opravdanost, s budućom tendencijom – obaveznog i tradicionalnog…

Povezane teme:hotnews Nk Kurilovec teambuilding zdenko sovina

Sport

Kurilovec opet slavi! Ravnice pale, Sedla opet na vrhu, stao je crni niz…

Nogometaši Kurilovca pobijedili su 2-0 na gostovanju kod zagrebačkih Ravnica golovima Caganića i Sedlačeka, čime su prekinuli seriju od deset utakmica bez pobjede. U subotu na Udarnik stiže Mladost Petrinja…

Objavljeno

prije 8 sekundi

13. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Konačno, Kurilovec se vratio! Točno 155 dana nakon što je David Furmek pogodio za 1-0 protiv HAŠK-a na Udarniku, nogometaši Kurilovca došli su do prve sljedeće pobjede. Dogodilo se to na zagrebačkim Ravnicama, u gostima kod posljednje momčadi na tablici 3. NL Centar, pa se u nogometnom Kurilovcu ovog ponedjeljka ipak nešto lakše diše… Niz utakmica bez pobjede pošteno se odužio, čak devet prvenstvenih utakmica, u kojima je Kurilovec četiri puta remizirao i pet puta izgubio, a kad se tome doda i poraz od Dinama u četvrtfinalu Kupa, brojka se penje na okruglih deset utakmica…

Prema crnim predviđanjima, Kurilovčani su nakon Dinama upali u svojevrsni kanal, nanizali četiri poraza, da bi najava boljih dana stigla prošlog vikenda, u remiju s vodećim Inkerom. Bila je to utakmica s višestrukim konotacijama, u psihološkom smislu vrlo zahtjevna, ali odigrali su Kurilovčani 1-1 s favoriziranom momčadi iz Zaprešića i pokazali da mogu, da znaju. Potvrdili su to i tjedan dana poslije, u sudaru s protivnikom potpuno drukčijeg profila.

Ravnice su u velikim problemima, zakucani za dno, a svoj doprinos problemima simpatičnog zagrebačkoga kluba dao je i Kurilovec, koji je sve uspio riješiti u samo nešto više od pola sata. Prvi gol djelo je Jakova Caganića, koji se prvi put ove sezone upisao među strijelce u prvenstvu. Jedini pogodak do sad postigao je u pobjedi 4-1 kod Pribića u županijskom kupu, tako da je ovaj subotnji definitivno i važniji.

Posao je malo potom dovršio Luka Sedlaček, koji se važnih golova ove sezone nazabijao. Bio mu je ovo jedanaesti u prvenstvu, čime se vratio samostalno na vrh ljestvice strijelaca, a ukupno već šesnaesti, budući da je s pet komada u Kupu i dalje na vrhu te liste strijelaca, zajedno s Monsefom Bakrarom. Ovoga puta Sedla je potvrdio pobjedu koja do kraja utakmice više nije dolazila u pitanje.

Trener Senad Harambašić uveo je već na poluvremenu Cindrića umjesto Starčevića, nakon sat vremena Furmek je odmijenio Sedlačeka, u ulozi dodatnog stabilizatora našao se i Turkalj, koji je ušao umjesto Novaka, a tim je promjenama Kurilovec održao kontrolu nad utakmicom do posljednjeg sudačkog zvižduka. Bila je to sedma pobjeda igrača Senada Harambašića u prvenstvu, sedmoplasirani Tigar iz Sv. Nedelje, na čelu s našim Cicom Grlićem, ima dva boda više, a Kurilovčani će nove bodove tražiti u subotu na Udarniku, na kojem gostuje Mladost Petrinja.

Nastavite čitati

Sport

Fuji se iz Belgije vraća s četiri medalje! “Svi do jednog ostavili su danas svoje srce na tatamiju”

Objavljeno

prije 4 sata

13. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Judo klub osoba s invaliditetom "Fuji"/FB

Judaši Judo kluba osoba s invaliditetom “Fuji” ostvarili su odličan rezultat na međunarodnom turniru Triglav Insurance Kortrijk Get Together Tournamentu 2026, gdje su osvojili jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.

Najuspješnija je bila Gabrijela Briševac, koja je osvojila zlatnu medalju, dok je Ivano Rajković turnir završio sa srebrom. Do postolja su stigle i Dorotea Margetić te Sara Pereković, koje su osvojile brončane medalje.

“Svi do jednog ostavili su danas svoje srce na tatamiju i bili veličanstveni”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljski trkači na tri fronte – trčali u Istri, Zadru i na Hrastovičkoj gori

Na terenu cijeli vikend.

Objavljeno

prije 5 sati

13. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Turopolje/FB

Članovi Atletskog kluba Turopolje proteklog su vikenda bili aktivni na više natjecanja širom Hrvatske.

Najveći osobni izazov odradio je Tomislav Delač, koji je nastupio na poznatoj trail utrci 100 milja Istre, sa startom u Buzetu i ciljem u Umagu. Na stazi s ukupno 2325 metara elevacije, Delaču je za završetak trebalo 11 sati i 47 minuta, čime je uspješno završio svoju najdužu ultramaratonsku utrku do sada. Na istarskoj stazi od 42 kilometra nastupila je i Marina Plachtinski Taylor, koja se na tu dionicu vratila nakon prošlogodišnjeg nastupa, no ovoga puta utrku nije završila. Sustigao ju je vremenski limit u Bujama.

Dobre vijesti za klub stigle su i iz Zadra, gdje je Darko Kovač na utrci Zadar Night Run istrčao osobni rekord na polumaratonu. Stazu je završio u vremenu 1 sat, 57 minuta i 38 sekundi.

Turopoljski trkači nastupili su i na završnom, trećem kolu Drum lige na Hrastovičkoj gori, u organizaciji Triatlon kluba Petrinja. Najuspješnija je bila Jasna Mikulić, koja je pobjedom na dugoj stazi u ženskoj konkurenciji osigurala ukupno treće mjesto u ligi. Osim nje, na stazama su nastupili i Josip Martinović, Hrvoje Mikulić, Danijel Trgovac, Marijan Malčević i Nedjeljko Babić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac nadigrao Lukavec za trijumf u lokalnom derbiju

Objavljeno

prije 6 sati

13. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 23. kolu Premier lige pobijedio na domaćem terenu momčad Lukavca rezultatom 4:0 golovima Marka Preradovića (2), Filipa Sarafa i Frana Blažička.