Sport

Kod Marice u podvorničkom raju: Bazen, Heineken, roštilj i bela po kurilovečki…

Usred napornih, vrlo zahtjevnih priprema pod vodstvo trenera Senada Harambašića, nogometaši NK Kurilovca dobili su prostora i za malo opuštanja i druženja, i to na Kurilovčanima poznatoj lokaciji. O svemu detaljnije iz pera Zdenka Sovine…

Objavljeno

prije 1 godina

6. kolovoza 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon pobjede u prijateljskoj utakmici prošloga petka, rezultatom 2-1 u Odranskom Obrežu kontra domaćeg Dinama, a prije nego što se nastaviti pripreme kroz treninge i dvije ovotjedne domaće utakmice (Rugvica u srijedu, Dugo Selo u subotu), igrači, treneri i uprava NK Kurilovca okupila se na opuštenom druženju uz bazen, roštilj i osvježavajuće napitke svih vrsta.

Kako je bilo u Podvornici, što se sve događalo, a što nažalost nije, tko je koga na kraju poveo na more, a tko lovio hladovinu, u tekstu na izvornom kurilovečkom izvjestio je dopredsjednik kluba Zdenko Sovina…

Produženi vikend posvećen Danu pobjede i domovinske zahvalnosti bio je k’o naručen i za konačni i produženi predah u rasporedu napornih Senadovih priprema, nadasve zahtjevnih za veliki broj golobradih mladaca koji su sletjeli u kurilovečko nogometno jato, u kojem će pokušati izboriti svoje mjesto u “udarnih 20”.

Subotnje jutro k’o stvoreno za izlet u majčicu prirodu jer je sunce napokon, barem na kratko, odustalo od zločeste namjere da sprži i spali onu drugu majčicu – zemlju. I kurilovečki “trener svih trenera” ili “trener za sva vremena” popustio je u svom pripremnom programu, koji je u dosadašnjem tijeku ponudio jedino žuljeve, znoj i suze, krvi nam fakat više ne treba. Stoga je manji dio igrača dobio njegovo zeleno svjetlo za vikend odlazaka put Jadrana, dok je za preostalu većinu organizirano zajedničko timsko i potpuno opušteno druženje.

Uvertira je bila jutarnja Zdenkina kavica na klupskoj terasi, uz neizbježna i dobrodošla Pukanićeva peciva. “Razbuđivanje” je proteklo uz komentare jučerašnje pripremne tekme u Obrežu, a pobjeda je očekivano podigla samopouzdanje kurilovečke nogometne mladosti. Stoga se u vrlo dobrom raspoloženju krenulo prema izletničkoj lokaciji, prekrasnom imanju naše Marije Tomašić (Črepekove), dugogodišnje klupske donatorice i mentorice, uz to i kume naše klupske zastave, koja u ovakvim prigodama uvijek rado i bez promišljanja otvara vrata svojih dvora za potrebe kluba.

Iste smo koristili u sličnoj situaciji i prije nekoliko godina, ali u bitno drukčijem igračkom sastavu, pa je za većinu mladaca dolazak na ovo imanje bio prilično “šokantan”, dakako u pozitivnom smislu. Klupe posložene u debeloj hladovini, ispod prirodnih “brajdi” koje su činile grane i lišće u kombinaciji vinove loze i kivija, prekrasan bazen oko kojeg su ispod suncobrana bile poredane ležaljke, travnati teren za igru na dva mala gola, stol za stolni tenis, frižideri puni mrzle Hydre i Heinekena, roštilj “u leru”, spreman da 30 kila carskoga, vratine i piletine vrati na stolove onak’ baš po mjeri i reš pečeno… Ma gdje ćeš ljepše i bolje, stvarno uvjeti k’o u malom raju.

Naravno da priliku za ovakav tulum nisu propustili ni članovi uprave i nadzora (Zdenko, Vlado, Ćiro, Miro…), a bogme ni “klupski šljakeri” Kata, Bašo, Zdenka i Ivek Šantek, jedino je Jura bil prisiljen ostati u svoje Šiljakovine na sinove rođendanske fešte (ipak, žuti karton za Juru). Ovo “civilno društvo” je svoj kutak hladovine vlovilo ispod velikoga čardaka, a dva okrugla stola vredna je Marica rezervirala za one koji bez bele – ne mreju.

U tom je “kvartu” bilo dozvoljeno konzumirati i mrzlu šljivovicu, čemu se najviše obradovala, vjerovali ili ne – drugarica Kata. I ko zna de bi je bil kraj da je precednik nadzornoga ni skril flašu… Bašo se jedini vufal od stareše (Depa je ipak fajn mlajši) pokazati svoju “sklesanu strukturu”, pak se par put v kupaćemi tangami hitil v bazen (čovek nekak preferira tu mini-modu).

Tam mu se pak nekak preveć približil i prikrpal naš Nigerijec Eli, kaj je bil čist razumljiv razlog da se naš domar ipak rajše vrnul k nam, v našu bezopasnu ladovinu. Taman kad je veter donesel prve mirise roštilja, kak naručeni su nam se pridružili Robi i dva Damira, čak i Bebi, a bogme i naš veliki (pardon visoki) precednik, teri je dopoldan provel za volanom svojega velikoga kamiona iz voznoga portfelja gradske Čistoće. Ni moći reći, dečki fakat imaju i nos i osjećaj… Skupila se u međuvremenu i trenerska elita z naše NŠM, doduše u tankom kvorumu, s obzirom da većina koristi zadnje morske časke uoči početka priprema, koje su tik pred vratima.

Plate roštilja na stolovima konačno su i Danijela natirale da se zdigne z ležaljke, ostavi flašicu Heinekena i napravi taj veliki napor primicanja k stolu (taj, bogami, zna uživati…). Mirišljavi i reš komadi, naročito piletine, potvrdili su da je Kata majstor pacanja, a Robi i Fila velemajstori, pećokurci roštilja (dakako, uz neizostavni nadzor i gemišt-support Pere i Domagoja).

Igrači su se, razme se, do te tri vure popoldan, kad je bil obed na dnevnom redu, i te kak znoreli na bazenu i okolo njega pak ne čudi da su jeli, kak bi to naši stari rekli, “kak da su z gladi vušli”. Mlada su to tela i bića, kaj je vam, “vraga bi živoga” mogli pojesti… A bogme ni upravljački vlastodršci nisu vu tem igrali niti imali ni malo podređenu ulogu, a rezultat svega je činjenica da je četrdesetak ljudi pojelo skoro trideset kil mesa?!

Čestitam svima, bogme i sebi među njima… Mnogi su za teri časek požalili prezentiranu neumjerenost jer je Kata istrčala z novom, dodatnom ponudom, kak se to i šika – desertom sa spletom kolača i voća – kremšnite, mačje oči, lubenice, grožđe… Sve u svemu, bila je to gozba kakve se ni onaj rimski vrag (pardon, car) Kaligula ne bi v svoje razvratno vreme posramel. Jedina je razlika kaj je on na svoje gozbe dodal još malo šlaga u vidu određenih seksualnih požuda i (ne)prilika, a ovde ni bilo ni mesto ni vreme za kaj takvoga, a i do bi se, prosim vas lepo, posle svega viđenoga i konzumiranoga, odal tomu naporu… Kaj god, ni na kraj pameti?!

Logično i očekivano, uprava je v druge runde bele našla utjehu i spas, a igrači, razme se, v još jedne norijade na bazenu, s tem da je Dodo malo pojačal muziku z razglasa i pustil nam malo narodnjakof, tak da smu si mogli i malo zapopevati. Za “prevaru dana” pobrinuli su se, razme se, Dodo, Sedla i ostala mlađarija tera v klubu uporno “žlempa hidru”, a baš denes jem je Heineken bil nekak puno drakši. Srećom da smo tu “prevaru” na vreme pepoznali pak smu precedniku dali nalog da zeme još tri kartone, vuz put kad bu dolazil. Sam Bog da nas je poslunul…

Ugođaj i doživljaj su dodatno ispunili pridošli klinci, oni mali, Jura i Marta (Zdenkini unuci) i oni malo veći, Laura i Leon (Bašini i Katini unuci), koji se nisu dali van z bazena, tak da je atmosfera jednu dobu bila čist kak v Stubakima. Šteta jedino kaj su Kata i Polona “pozabile” svoje badiće jer bi taj izlazak na bazen, garanteram, bil popraćen škljocanjem brojnih mobilnih mega pixella i općim urnebesom nazočnih.

Tek uzgred da spomenem kak su kraljevi bele bili Vlado i Senad (a do drugi?), a ne(dostojni) finalisti Bašo i Ćiro svoj su nastup okončali v međusobno protestanskom i obostrano oporbenom stilu i stavu, s neizbježnim povišenim tonovima. Sreća da smo ih Senad i ja prvi zagledali…

S obzirom da su neki dečki u planu imali i sutrašnji, makar dvodnevni izlet na more, a neki se akteri spremali na tekmu Gorice i Varaždina, došlo je vreme pakovanja i povlačenja. Tak je to bilo i tak to bu navek – s’e kaj je lepo, kratko traje! Posložili smo i pospravili sav inventar kaj nam je Marica velikodušno dela na raspolaganje, roštilj i suncobrane natovarili na prikolicu, zaprli oba dve lese i put pod noge, via Kurilovec.

U čudesnom miru i spokoju naše najdraže terase, baš uz idiličnu sliku zlatno rumenoga sunca koje se odlučilo na prve korake povlačenja s nebeskog plavetnila, sa zadovoljstvom smo (domari, precednik, Senad i ja) popili još jednu završnu i putnu. Sretni i zadovoljni svim viđenim i proživljenim te prelijepe ljetne subote, na predivnom gruntu naše Marice.

A najsretniji spoznajom da su Demis (naš 17-godišnji mladac iz Labina) i njegov suigrač i prijatelj Francesko, dakle dvojica iz kvote makar dvodnevnog izleta na more, motivirani upravo današnjim druženjem, sa sobom i o svom trošku odlučili povesti i novog prijatelja, Nigerijca Elija. I ne samo zbog toga, naš subotnji team building je i više nego uspio. I pokazao svu svoju opravdanost, s budućom tendencijom – obaveznog i tradicionalnog…

Povezane teme:hotnews Nk Kurilovec teambuilding zdenko sovina

Sport

Mladi vatreni opet u Gorici: ‘Cilj nam je samo jedan – pobijediti Litvu!’

Hrvatska U-21 reprezentacija u četvrtak u 17 sati dočekuje vršnjake iz Litve u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a za domaći teren izbornik Ivica Olić opet je izabrao naš Gradski stadion

Objavljeno

prije 19 sati

12. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U listopadu se hrvatska U-21 reprezentacija vratila u Veliku Goricu, ogled s Ukrajinom naši su mladi nogometaši odradili u velikom stilu i upisali vrijednu pobjedu, a mjesec dana poslije opet će se vratiti na naš stadion. U kombinacijama je bila i osječka Opus Arena, no izbornik Ivica Olić i njegovi igrači odabrali su upravo naš grad, naš stadion, na kojem su nekoć svoje utakmice igrali i mladi reprezentativci Modrić, Kranjčar, Eduardo…

Utakmica je na rasporedu u četvrtak s početkom u 17 sati, a s druge strane bit će Litva, posljednja momčad skupine kroz koju se naša reprezentacija pokušava izboriti za plasman na Europsko prvenstvo.

– Po prvi put u ovom ciklusu imamo dvije utakmice, ali naš fokus je na ovu prvu, a to je Litva. S obzirom da se radi, možemo reći, o tzv. autsajderu naše skupine, mi koji smo analizirali kako su oni do sada igrali, vidjeli smo da su se u svim utakmicama pokazali kao čvrst protivnik. Zbog toga je od prvog dana naš fokus na Litvi i pripremamo se samo za tu utakmicu, a poslije imamo dovoljno vremena da se fokusiramo na Mađarsku. Nadam se pozitivnom rezultatu i pozitivnom nizu. Nadam se i vjerujem da ćemo uspješno završiti ovu godinu – rekao je izbornik Ivica Olić.

Gostovanje u Budimpešti na rasporedu je pet dana kasnije, za tu će se utakmicu priključiti i Luka Vušković, koji je trenutačno u kadru A selekcije, a u njegovu izostanku kapetan će biti Lovro Zvonarek.

– Sigurno da je Litva jedna dobra momčad, kompaktna, koja već dugi niz godina igra u jednom te istom sistemu, u čvrstom bloku gdje se svi većinom brane, ali ne trebamo se toliko zamarati s njima, nego gledati nas da budemo najbolji i da našu igru, koju smo pokazali protiv Turske i Ukrajine, prenesemo na teren da to bude još bolje i da pobijedimo. To je jedini cilj u toj utakmici – rekao je Zvonarek.

Skupina H
1. Turska 5
2. Hrvatska 4
3. Ukrajina 4
4. Mađarska 3
5. Litva 1

Nastavite čitati

Sport

Dobar ždrijeb, velika prilika: Gorica protiv Đakova za završnicu Kupa

Košarkaši Gorice plasirali su se među 16 najboljih u Kupu Krešimira Ćosića osvojivši Kup regije Centar, a sljedeći korak nudi priliku protiv Đakova na domaćem parketu. Bolji iz tog ogleda ide na Final Eight…

Objavljeno

prije 19 sati

12. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U prostorijama Hrvatskog košarkaškog saveza izvučeni su parovi prvog kruga drugog dijela SuperSport Kupa Krešimir Ćosić, odnosno osmine finala. Među 16 sudionika našli su se i košarkaši Gorice, koji su plasman u ovu fazu izborili osvajanjem Kupa za Regiju Centar u uvodnom dijelu sezone. Ždrijeb nije bio dirigiran, svatko je mogao na svakoga, pa je u svemu tome trebalo imati i malo sreće. Gorica je imala sreće…

Naime, ždrijeb je ovoga puta bio naklonjen Gorici u smislu da momčad trenera Damira Miljkovića nije izvukla nikoga od premijeligaša, nego – Đakovo. Klub je to koji se natječe u drugom rangu hrvatske košarke, baš kao i Gorica, momčad je to koju vodi vodi bivši trener i tajnik našega kluba Miron Češkić. Naravno da to ne znači i da je Gorica već čekirala kartu za četvrtfinale, trebat će se za to dobro pomučiti, ali činjenica je da je ždrijeb teško mogao biti bolji. Igraš protiv kluba iz svog ranga, na domaćem parketu, što će reći da je šansa tu. I da je treba zgrabiti.

Utakmica je prema kalendaru natjecanja na rasporedu 10. prosinca u Velikoj Gorici. Pobjeda znači odlazak na Završnicu Kupa, koja će se odigrati od 17. do 21. veljače 2026. godine. Osim Gorice i Đakova, za Final Eight će se boriti još i ovi parovi:

Omiš Čagalj Tours – Samobor, Cedevita Junior – Šibenka, Cibona – Zabok, Zadar – Dubrava, Split – Alkar, Kvarner – Dinamo Zagreb te Crikvenica/Škrljevo DepoLink-Dubrovnik.

Nastavite čitati

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 3 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 3 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 3 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.