Sport
Klinci, tko ste? Kozjača, Nigerija, Mlaka, Brazil, talent, ozljede i ponude koje stižu…
Pioniri HNK Gorice prvaci su Hrvatske, do povijesnog uspjega ovi su 15-godišnji dečki stigli pobjedom 4-3 u zadnjem kolu protiv Rijeke, na glavnom terenu Gradskog stadiona, a mi jutro poslije donosimo poneku rečenicu o svakome od njih…
Čiste, iskonske, dječačke emocije preplavile su ove rane nedjeljne večeri Gradski stadion. Sreća koja se čitala s lica pionira Gorice, novih prvaka Hrvatske, bila je zaraznija od bilo kojeg dosad poznatog virusa, osmijesi su išli od uha do uha, ponos je dominirao pod svjetlima upaljenih reflektora… Bila je to, ukratko, večer za pamćenje!
To su djeca, učenici osmog razreda, nije u njihovoj nogometnoj priči rezultat primarna stvar, ali zato je valjda i zadovoljstvo još veće. Zato što su bili zajedno cijele ove nezaboravne sezone, zato što su stajali jedan uz drugoga i zato što su zajedno ostvarili uspjeh kojeg će se sjećati do kraja života. U cijelom procesu ispisivanje povijesti puno su toga i naučili, upoznali se s pritiskom neke sasvim nove vrste, napredovali kao nogometaši, ali i kao mladi ljudi.
Čestitke stižu za svih strana i jutro poslije, društvene mreže “gore” povodom uspjeha za pamćenje, a sami dečki i nakon (ne)prospavane noći uživaju kao nikad. Zasluženo, bez ijedne mrlje, jer ovo je momčad koju će i trener Boris Trivunov opisati rečenicom “za njih je svaki trening kao finale Lige prvaka”. A u tome je vjerojatno i tajna uspjeha. Kad se spoje karakter, talent i zajedništvo, sve je moguće.
I idealan je ovo trenutak da kratko predstavimo ove sjajne klince, da svakome posvetimo rečenicu ili dvije, da za nijansu bolje upoznamo “Klasu 2009”, momčad koja je prošla različite faze, nekoliko selekcija i doselekcija, da bi izgledala ovako kako izgleda. I postigla ovo što je postigla.
Pioniri Gorice cijele ove sezone upisali su samo jedan poraz u 26 utakmica i zasluženo uzeli titulu… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pa, krenimo redom…
IVAN GRAHOVAC prvi je golman ove momčadi, dečko koji dolazi iz Kozjače, a u HNK Goricu došao je prije dvije godine iz NK Kurilovca. Odrastao je uz Brešku ligu, gledajući i tatu u dresu svoga sela, a to je škola koja se ne može platiti…
LUKA ČOLIĆ kapetan je ove momčadi, stoper visoke klase, hrvatski U-15 reprezentativac. U klubu je od svojih prvih nogometnih koraka, još od otvorene škole, a opisuju ga kao istinskog lidera, pravog vođu.
DARIO ŽUPETIĆ živi i raste u Velikoj Mlaki, a na nogometnom terenu se velikim koracima razvija u ozbiljnog veznog igrača. Također dijete kluba, na “radniku” od prvih dana.
JAKOV MIHOLIĆ je napadač, upravo je završio svoju treću sezonu u HNK Gorici, a dolazi iz Demerja, mjesta poznatog po graničnom prijelazu. Došao je iz Hrvatskog dragovoljca, zajedno s trenerom Trivunovim, kojem je ove sezone uzvratio na povjerenju sa sedam golova.
ZVONIMIR IVEC je Zagrepčanin, zadnji vezni, a u Goricu je došao iz NK Maksimira, nakon što je prošao probu, za koju ga je preporučio trener Trivunov. Ranije je bio i u HAŠK-u i u Dinamu, a ove sezone zabio je jedan gol.
JAN CINDRIĆ još je jedan član ove momčadi koji dolazi iz Velike Mlake. U samim počecima bio je u Dinamu, ali vrlo brzo je shvatio da je Gorica bolji put za njega, tu je već šest godina. Vezni igrač s velikim potencijalom, strijelac šest golova ove sezone, jedini u momčadi koji je nastupio u svih 26 utakmica u prvenstvu.
FRANCIS CHINEDU ECHUE dijete je Nigerijca i Zagrepčanke, bivše odbojkašice, što će reći da su geni sportski. Došao je iz škole nogometa Bubamara iz Prečkog prije tri godine, i to preko probe. A danas je napadač Gorice i – hrvatske reprezentacije! Ove sezone tresao je mreže 11 puta.
IVAN BILOBRK vrlo je perspektivan stoper, s 15 godina visok 193 centimetra, a dolazi iz Stupnika. U Goricu je stigao ove zime iz redova NK Lučkog, povremeni je reprezentativac i dečko koji zaslužuje pozornost.
JURAJ FRIGAN ponajbolji je igrač ove generacije Gorice, ali i U-15 reprezentacije. Vezni igrač, “osmica”, po stilu igre podsjeća na Marcela Brozovića s još malo boljom tehnikom, jer trčati može “do sutra”… A može i zabijati, učinio je to triput ove sezone, a kompletnim učinkom pokazao je da je njegovo dovođenje iz Dubrave prošlog ljeta bio pun pogodak. Već je sve dogovorio s Lokomotivom, pa se predomislio, došao u Goricu i – pogodio! Ponude za njega već stižu…
LUKA DRČELIĆ lijevi je bek koji dolazi iz Sesveta, iz doma koji je otprilike minutu i pol udaljen od stadiona u Sesvetama. Ipak, preko HAŠK-a, gdje je bio kapetan mlađih pionira, odlučio je doći u Goricu, što se pokazalo sjajnim odabirom. Već dvije godine je tu, već dvije godine je standardan, a uspio je zabiti i jedan gol ove sezone.
MIHAEL KELAVA kapetan je U-15 reprezentacije, autor hat-tricka u ključnoj pobjedi protiv Rijeke, već sad igrač za velike pozornice. Dolazi iz Stubice, a pokriva pozicije polušpice i lijevoga krila, što mu je možda i prirodnija pozicija. Počeo je u NK Stubici, odradio polusezonu u NK Zagorcu, pregovarao s Dinamom i Gorice, pa dobro odabrao… Izuzetno moćan igrač, sjajan u situacijama “1 na 1”, sjajnog šuta, pri čemu na trenutke podsjeća na Kristijana Lovrića. Sa 16 golova drugi strijelca lige ove sezone.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
MIROSLAV KARKAČOV rezervni je golman, Ukrajinac koji posljednje dvije godine živi u Hrvatskoj. Prvu sezonu odradio je u HAŠK-u pa ljetos došao u Goricu, gdje se brzo udomaćio. Tečno govori jezik, uklopio se, dobivao prilike…
FABIO ČAGALJ sin je Igor Čagalja, legendarnog kapetana Gorice, kojem je omiljeni igrač bio, pogađate, Fabio Cannavaro. Čagi Junior je desni bek i desni stoper, nešto viši od tate, s još boljim predispozicijama, a u sustavu Gorice je od prvih dana. Iz Gradića je, geni su tu, neka bude što više na oca…
ELISANDRO ARANHA KOŽINA PINHEIRO sin je djevojke iz Pušće i momka iz Brazila. Tata je bio igrač Vinogradara, igrao prvu ligu u BiH, drugu kod nas, a tu se i oženio, dobio dijete, ispalo je vrlo talentirano. Došao je iz Dinama, gdje je bio rezervni desni bek, a kroz Goricu je postao prvi stoper U-15 reprezentacije! Ogroman potencijal, dečko koji neprestano napreduje, a u svemu tome zabio je i tri gola ove sezone.
FRANO ANTOLIĆ je Zagrepčanin, ali već je odradio treću sezonu u dresu Gorice. Ljudi iz kluba vidjeli su ga i prepoznali dok je bio u NK Mladosti iz Buzina, pozvali su ga na probu, a on je došao i – ostao. Stoper koji može i u vezni red, spreman uskočiti gdje godo i kad god zatreba.
MARKO REZEK domaći je dečko, iz Novog Čiča, vezni igrač koji je dugo bio i kapetan ove momčadi. Međutim, u ovoj fazi životnog i nogometnog odrastanja usporili su ga zdravstveni problemi, prošao je tešku operaciju, pauzirao gotovo šest mjeseci, no sad se vratio i na njega također treba obratiti pozornost.
LUKA PETRAČIJA igrač je posebnoga kova, popunjava pozicije u sredini terena i na krilu, a njegov potencijal je – ogroman! Ističe se u ovom trenutku po tome što je najniži i najmanji u cijeloj generaciji, ali to je, kako kažu upućeniji, “dečko o kojem će se pričati”. S loptom može sve, pravi nogometni virtuoz, a iza sebe ima epizode u Dinamu i HAŠK-u, iz kojeg je i došao u Goricu.
STJEPAN PRAHIR sin je poznatog velikogoričkog zlatara Hrvoja Prahira, još jedan domaći dečko koji je u klubu od svojih prvih nogometnih dana. Napadač, fizički snažan, u tom smislu dominantan svojim vršnjacima, često se nalazi u prilikama, nazabijao bi se i ove sezone da je realizacija bila samo malo bolja. Zabio je jedan, ali vrlo vrijedan gol ove sezone, za pobjedu u derbiju s Dinamom, u posljednjim minutama.
DAVID ŠABARIĆ najmlađi je u ovoj momčadi, jedini koji je rođen 2010. godine, a u Gorici je posljednjih godinu dana. Došao je prošlog ljeta iz Dugog Sela, pokriva pozicije lijevog beka i lijevog stopera, nije nerealno očekivati da sljedeće godine i on bude dio U-15 reprezentacije…
EMANUEL HRANILOVIĆ nastavlja niz domaćih igrača, jer on je doma u Kurilovcu, a u klubu je već cijeli niz godina. Igra na poziciji ofenzivnog veznog, posjeduje iznimne tehničke kvalitete i ogroman potencijal da u godinama koje slijede bude još bolji, kad u fizičkom smislu još malo stasa. Ove sezone zabio je jedan gol.
GABRIJEL ŠEBEK vezni je igrač, domaći dečko, iz obitelji koja klubu daje čak trojicu mladih igrača, jer u sustavu su i mlađa braća Emanuel i Toma. Vrlo zanimljiv igrač, brz i motoričan, s ozbiljnom ulogom u ovoj momčadi. Iza njega je neugodna ozljeda pubične kosti, no vratio se i nastavio “gaziti”.
IVAN NOAH DORA također je domaće, velikogoričko dijete, s dugogodišnjim stažem u HNK Gorici. Pokriva poziciju desnog beka, a završnicu sezone morao je propustiti zbog loma ruke, pa je tako u nedjeljnom slavlju sudjelovao samo kao navijač.
MARO RADUJKOVIĆ još je jedan igrač koji je prije tri godine došao iz Hrvatskog dragovoljca zajedno s trenerom Trivunovom. Najviše može dati na poziciji desnog beka, no u nedjelju nije mogao pomoći zbog zdravstvenih problema tijekom prošlog tjedna. Važan dio ove momčad, dva puta i strijelac ove sezone.
JOSIP CEKOVIĆ dolazi s naših brega, iz Kravarskog, a u HNK Gorici je od svojim samih nogometnih početaka. Stoper koji je izazivao pozornost brojnih klubova imao je ove sezone nesreću da je slomio nogu na školskom košarkaškom natjecanju, zbog čega je propustio najveći dio sezone.
ANTE MILETIĆ stigao je u HNK Goricu iz najveće udaljenosti, čak iz Dubrovnika. Dečko koji se najbolje snalazi na lijevoj krilu stigao je iz Župe Dubrovačke, sve je posvetio nogometu, a u ovoj momčadi se bori za svoje mjesto pod suncem.
IVANO GVOZDENICA također je domaći igrač, od prvih nogometnih dana u klubu, no ove je sezone više prilika dobivao u “dvojci”, kroz koju se kao desni bek pokušavao izboriti za mjesto u šampionskoj momčadi.
FRAN FEKEŽA vezni je igrač, došao je iz Dinama, a živi u Bistri. Također je minute skupljao u drugoj momčadi goričkih pionira.
Sport
Naš Jakir!
Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…
Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…
Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.
Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.
Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…
Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.
Naš i gotovo.
I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.
U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.
Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.
I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.
Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.
Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!
Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
P. S. Naš Marin!
Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.
Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.
– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.
Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.
Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!
Sport
Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske
Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.
Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.
Galerija fotografija
Sport
Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’
Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…
Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.
Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.
Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.
U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…
Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.
– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:
– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.
Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.
– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.
– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.
Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…
– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.
Sport
Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto
-
CityLIGHTSprije 2 danaZeleno svjetlo za Kušanec: Bačić i Ačkar potpisali ugovor
-
Gospodarstvoprije 4 danaKreće spajanje – 1630 građana uskoro će dobiti obavijest
-
CityLIGHTSprije 4 danaVelika Gorica pet dana u znaku glazbe, tehnologije i sadržaja za sve generacije
-
CityLIGHTSprije 4 danaObnova, novi kadrovi i povratak kući: razgovor s ravnateljicom Ivanom Kokić Ajazaj