Povežite se s nama

Obrazovanje

Klinci iz budućnosti: ‘Roboti iz Gradića bolji su od kineskih i japanskih’

Obitelj Dijanić iz Gradića izrađuje robote zbog kojih mladi Kinezi, Japanci, Singapurci i ostali liju suze… S puno manje sredstava, ali s puno više rada i talenta, brat i sestra Antonio i Dora, kao i najmlađi Ivan, izvode čuda! Rusi ih zovu sebi, Kanađani također…

Objavljeno

na

Japanci su došli kao pravi mali znanstvenici, njihova oprema cijela je oblijepljena sponzorskim natpisima. Kinezi također, pa onda i Singapurci, pa Iranci, kojima robote radi vojska… Tako je izgledala konkurencija na Svjetskom prvenstvu u robotici u Sydneyu. I onda dođe troje mladih Hrvata, brat i sestra Antonio i Dora Dijanić iz Gradića te njihov prijatelj Borut Patčev, i sve ih “razbucaju”. Osvojili su drugo mjesto pojedinačno i prvo u kategoriji Supertimova, čime su zaslužili, između ostaloga, i prijem kod velikogoričkoga gradonačelnika Dražena Barišića.

– Natjecanje je trajalo četiri dana. Prvi dan se natjecanje odvijalo na četiri staze, drugog dana na tri, a treći na dvije. Svaki dan su staze bile sve teže i teže, a želja za medaljom bila je sve veća i veća. Bilo je tu jako puno napora, suza, znoja… Na kraju smo uspjeli biti drugi, što je super. A tog zadnjeg dana, na Supertimovima, pokazali smo da smo mi jedan super tim – kazala je Dora, koja će od jeseni krenuti u srednju školu, pa dodala:

– Upoznali smo nove prijatelje, iz Irana, Italije, SAD-a… Svrha svega ovoga nije ni bilo samo osvojiti medalju, nego upravo to, upoznati nove prijatelje iz svih dijelova svijeta.

Njezin stariji brat Antonio, srednjoškolac, ukratko je objasnio što se točno događalo na natjecanju u Australiji.

– To je bila simulacija koja predstavlja čovjeku nepristupačan teren, koji robot mora proći i ući u određenu prostoriju. Pritom mora razlikovati žive i mrtve ‘žrtve’, prvo izvući žive, a nakon toga i mrtve… Nakon uspješno obavljenog zadatka, mora još i napustiti evakuacijsku zonu i vratiti se odakle je krenuo.

Bio je s njima kod gradonačelnika i najmlađi brat Ivan, 12-godišnjak koji je bio premlad za sudjelovanje.

– Volio bih iduće godine ići, ali granica je 14 godina, a ja ću imati 13 – svjestan je Ivan, koji se također zaljubio u robotiku, tata je i njega uspio zaraziti tom ljubavlju.

– Ove godine sam bio na natjecanju u Zagrebu, Sloveniji, Austriji… U Sloveniji sam bio drugi, u Zagrebu četvrti, a u Austriji peti od 60 ekipa – pohvalio se Ivan.

Čestitao im je gradonačelnik svima, pohvalio ih nekoliko puta, a na dar je dobio plišanoga klokana.

– Upriličili smo ovo primanje kako bismo vam iskazali priznanje i čast zbog svih uspjeha koje ste ostvarili na svjetskoj, globalnoj razini. Ovo je nacionalna čast, vi ste nacionalni ponos. Velika je stvar to što ste uspjeli, što ste na ovakav način prezentirali Hrvatsku tako daleko od doma. Često u Hrvatskoj kažemo da nemamo uvjete za nešto, ali i vi ste dokaz da imamo talent. U mnogo toga smo napravili svjetske rezultate, a da nismo imali uvjete, od sporta pa do znanosti. Očito ćemo svjetske rezultate raditi i ubuduće – rekao je Barišić i dodao:

– Mi kao grad smo jako ponosni, ali i svjesni da bi ono što smo dosad imali jednokratko trebalo postati strateški dugoročno. Želimo ovdje razvijati uvjete i okolnosti, razvijati kompetitivne uvjete za stvaranje ovakvih ljudi, a na taj način ćemo graditi i društvo. Važno nam je da Velika Gorica nije na karti svijeta samo kroz neki zabijeni koš ili gol, nego da je prisutna i u znanosti. Nedavno smo bili i u Rumunjskoj, gdje se predstavilo goričko Dječje gradsko vijeće, imamo puno djece i mladih na raznim stranama svijeta, ali imamo i ovakvu djecu, koja nastavljaju obiteljsku tradiciju.

Mama Slađana i tata Lovrek sjedili su odmah do svoje djece, sretni i ponosni.

– Tate, naravno, ne bi ni bilo da nema mame, a on je težio oduvijek ovakvim stvarima. U tako stimulativnom okruženju sve je lakše, tako da vam svima skupa čestitamo. Vi ćete sami razmišljati što i kako dalje, a mi ovoj i ovakvoj djeci moramo stvoriti uvjete da se dalje razvijaju ovdje, na području našega grada – rekao je gradonačelnik, da bi zatim otkrio potencijalno vrlo, vrlo zanimljivu informaciju:

– Nekidan sam razgovarao s Matom Rimcem, koji je jako zainteresiran nešto i ovdje napraviti, ima ideju, a bit će mu drago vidjeti da ovdje ima i ljude. Jer badava ideje i financijske mogućnosti ako nema pravih ljudi, koji će razmišljati, promišljati i stvarati.

A zatim je gradonačelnik, bivši novinar, opet to postao na nekoliko trenutaka.

– Što je sad sljedeće, koji su sljedeći izazovi? – pitao je Barišić djecu, a prva je odgovorila Dora:

– Napraviti još boljeg robota! Ići ćemo i na druga natjecanja, u Španjolsku, Rusiju, Francusku… Radimo dalje, nema stajanja.

I pritom Dora definitivno nije preuveličavala. Robotika je važan svjetski i gospodarski trend, ali i posao kojem se treba vrlo ozbiljno i temeljito posvetiti. Pogotovo ako želiš biti ovako uspješan kao obitelj Dijanić.

– Ovo se radi svaki vikend, cijelu subotu i cijelu nedjelju, a preko tjedna klinci rade sami. I tako to ide godinu dana. Trenutačno imaju pauzu, a to znači da čekamo da nam stignu novi dijelovi, bez kojih se ništa ne može ni raditi. U tih mjesec dana treba skupiti ‘tonu’ novca, jer svaki ovaj robot je iznimno skup – rekao je tata Lovrek pa svima u prostoriji gradske uprave otkrio kako na je stolu upravo izloženo oko 350.000 kuna?!

– Izrada ovog prvog robota slijeva stoji 100.000 kuna, ovaj do njega je 75.000, ovaj do njega isto oko 100.000, ovi ostali po 40.000 kuna… S ovim jeftinijim se kreće učiti, njih je jako teško ‘skuriti’, a ovaj koji je svjetski prvak… Evo, baš smo bili na HTV-u, Antonio ga je stavio na metalnu podlogu i ‘skurio’ mu se glavni kompjutor, što nam je isti čas minus od tri tisuće kuna. Jako, jako jednostavno je neke stvari ‘skuriti’, ali poanta je dati djetetu da se s tim, uvjetno rečeno, igraju. Ako ga ne zna sam sklopiti i spojiti, sve to nema smisla – govori glava obitelji Dijanić.

Raspričao se tata, želio cijeli doživljaj što vjernije prenijeti gradonačelniku i njegovim suradnicima, gotovo da ga je bilo teško zaustaviti kad je krenuo iznositi pomalo nevjerojatne podatke i usporedbe rođene u Australiji.

– Sve ostale momčadi, na svjetskoj razini, rade u suradnji s vojskom. Iranski robot, recimo, izgleda kao da doslovno može odmah u rat, to se vidi iz aviona. I zna se tko im to radi… Kinezi su nas pokušavali malo prevariti, namještali su robote, i tek na kraju drugog dana Antonio je skužio što rade, rekao sucima i oni su odmah s prvog mjesta skliznuli na peto. Robot mora imati između tri i četiri tisuće linija koda da bi sam ušao u zgradu, prošao cijeli prostor, zapamtio gdje je bio, pronašao žrtve, iznio ih i vratio se van. To je jako, jako puno funkcija… A oni nakon svakog koraka nešto stišću, prebacuju, nemaš pojma što rade! A oko njih tim od sedam, osam ljudi, sve prate – prepričavao je Lovrek Dijanić, pa dodao:

– Prvo moraš pobijediti sve ostale, da bi došao u šansu pokazati sve što možeš. I kad sve to napraviš, dođeš do kraja i izgubiš od Iranaca doslovno za jednu lopticu. Ali dobro, Iranac je sad Antoniju najbolji prijatelj, izgrlili su se i izljubili na rastanku…

Konačna nagrada za sav trud stigla je kroz zlatnu medalju među Supertimovima. Iako, dio svjetskih prvaka s tim baš i nema neke velike veze.

– Supertimovi su dokaz tko zna programirati. Namjerno dobrim klincima daju one koji su lošije, a mi smo dobili Šveđane. Njihov robot je bio takav da ništa nije radio, pa su stavili gore na njega patkicu koja se glasa i vozi. U roku pet sati su poslali Šveđane doma, uzeli njihovog robota, složili njihovog s ostatkom dijelova od našeg, jer on je trebao odraditi lakši dio, a naš puno kompleksniji i teži. A opet, bez njihovog nema pobjede… Tako da su složili njihovog, našeg, osvojili zlato, a Šveđani su se priključili na kraju i rekli: ‘Wow, pa mi smo svjetski prvaci!’ – sa smiješkom priča tata Dijanić.

Ponuda da odu u druge, bogatije sredine, ima koliko hoćeš.

– Izbornik Francuske, gdje je sljedeće godine svjetsko prvenstvo, prišao nam je i predložio da nešto zajedno radimo, da imamo miješanu ekipu. A onda se javio i Portugalac, jer kod njih je ono europsko prvenstvo, pa tražio da radimo s njima… A mi smo im samo rekli da ništa od toga, da ćemo im doći u Bordeaux i Porto i sve im uzeti! Iako, jako se teško boriti s njima, pogotovo što se tiče proračuna. Ove cifre koje sam maloprije iznio njima su za gablec. Jedan prosječan robot s kojim radi konkurencija stoji 15-ak tisuća eura, i onda to pomnožite sa pet… – uspoređuje Lovrek.

Stvar je prilično jasna, talentom i radom idu u borbu s novcem i tehnologijom.

– Mora se nekako kompenzirati taj nedostatak skupe opreme s programom. Naš robot, kažem, ima više od tri tisuće linija koda, programimo ne od 0 do 24, ali od 0 do 23, jer sat vremena i spavamo, dok njihovi roboti imaju motore. Izraelac i Kinez imaju robote kakvi se nalaze na svemirskoj postaji. Njihov motorić košta oko 800 eura, naš s e-Baya 500 kuna. I nama je super. Pa Koreanci, Japanci ili Singapurci, koji dođu cijeli oblijepljeni sponzorskim natpisima, ne smiju se vratiti doma bez rezultata. U Japanu su u svim novinama objavili da su ‘njihovi sjajni robotičari, u ubitačnoj konkurenciji, osvojili sjajno šesto mjesto’. Da smo se mi vratili kao šesti, kakva smo nacija, pitali bi nas zašto smo uopće išli na toliki put zbog takvog nečega – kazao je otac mladih robotičara, pa pozvao Grad da pomogne u svemu što rade.

– Ako grad ima mogućnosti, trebalo bi to poticati. Evo, Split ima Centar za izvrsnost, u kojem su Antonio i Dora, pa čak i Ivan, predavali stranim profesorima. Bila je puna dvorana, nakon čega su išli u još jednu učionicu, gdje su profesorima iz inozemstva objašnjavali kako oni to rade. A tajna je zapravo u posvećenosti. Evo, sad u Sydneyu natjecanja su trajala od 9 do 15 sati, ali moji klinci su imali svoj ritam. U 7:00 je doručak, u 8:00 su u dvorani, zaštitar već zna da mora otvoriti da pusti te lude Hrvate, da bi se dvorana oko 15 sati već ispraznila. A nas u osam navečer tjeraju iz dvorane!

Opširno tatino izdanje prekinuo je na trenutak gradonačelnik, koji se opet podsjetio kako je to biti novinar.

– Ima li u tome svemu ‘head huntera’? – upitao je.

– Uh, da ima li… Prošle godine smo za Antonija imali priliku. Točnije, to nije prilika za njega, nego za cijelu obitelj. Kad smo bili u Kanadi, govorili su nam da nam ni ne treba povratna karta, da ostanemo tamo. Kad smo bili u Italiji, jedan Rus nam je prišao, nismo ni znali da je tamo, ponudio stan u Moskvi, koliko god nas ima, stipendiju… Sve živo, sad odmah! Oni to vide – naglasio je Lovrek Dijanić.

Posebno ga muči to što se u svijetu puno više cijeni ono što se događa u njegovoj obitelji nego u hrvatskom sustavu.

– S ovim natjecanjima se, recimo, stječe pravo na upis na Cambridge i Oxford, a kod nas… Ne da se ne prepoznaje vrijednost ovoga, nego i puno gore od toga. Znate li koliko se od ovog natjecanja dobiva bodova za upis u srednju školu? Pogađate, nula! I zbog toga moja Dora nije upala u školu u koju želi ići, u MIOC, nego u onu u koju se uspjela upisati. Kad smo to pričali jednom Japancu, čovjek je bio u šoku, ništa mu nije bilo jasno. Mislio je da i mi dođemo doma i biramo u koju školu želimo ići. Kod njih takvoj djeci daju hrpu novca, alate i sve ostalo, da rade dalje i predaju drugoj djeci. Neke stvari se kod nas ne mogu ljudima objasniti… Nije to stvar novca, i bez nekih velikih sredstava možemo biti u svjetskom vrhu – zaključio je Lovrek Dijanić.

Obrazovanje

Od lokalnih vlasti do europskih institucija – Veleučilište u Opatiji organizira konferenciju „Dani kriznog upravljanja“

“Nitko nije izvan dosega krize, bez obzira gdje živi ili čime se bavi. Sigurnost više nije stvar institucija i službi, nego zajednički izazov.”

Objavljeno

na

Objavio/la

Odgovore na najvažnija pitanja današnjice i konkretna rješenja za sigurniju i otporniju budućnost donosi 18. izdanje konferencije „Dani kriznog upravljanja“ u organizaciji Veleučilišta Velika Gorica koje će se 3. i 4. lipnja održati u Opatiji. 

U vremenu u kojem nas svakodnevno pogađaju vijesti o prirodnim katastrofama, cyber napadima, klimatskim ekstremima i ratnim sukobima, postaje jasno da nitko nije izvan dosega krize, bez obzira gdje živi ili čime se bavi. Sigurnost više nije stvar institucija i službi, nego zajednički izazov koji zahtijeva znanje, suradnju i brzu prilagodbu.  

–Dani kriznog upravljanja važniji su nego ikad prije jer se nalazimo u razdoblju izraženih globalnih nestabilnosti i ubrzanih promjena, a ovogodišnje teme ne dotiču samo stručnjake, već i sve one koji oblikuju društveni odgovor na krize, od lokalnih vlasti do europskih institucija – istaknula je prof. dr. sc. Sanja Kalambura, predsjednica organizacijskog i znanstvenog odbora. 

Umjetna inteligencija kao alat 

Ova iznimno važna konferencija donosi presjek najaktualnijih tema iz područja kriznog menadžmenta. Od klimatskih ugroza i sve učestalijih prirodnih nepogoda, preko ratnih sukoba i sigurnosnih prijetnji, ovogodišnji program odražava sve složeniju stvarnost u kojoj živimo. Ove godine posebno mjesto u programu zauzima tema umjetne inteligencije i njezine sve značajnije uloge u kriznom upravljanju kao alat koji može predvidjeti prijetnje, analizirati rizike i pomoći u pravovremenom donošenju odluka, ali i kao potencijalni izvor novih izazova. 

Program donosi više od 70 predavanja, panela i stručnih rasprava, a okuplja predavače i stručnjake iz različitih sektora, znanstvenih institucija, državne uprave, civilne zaštite, vatrogastva, privatnog sektora i međunarodnih organizacija. U fokusu će biti teme poput europske i nacionalne sigurnosti, utjecaja klimatskih promjena, medija u kriznim situacijama, održivosti u turizmu, kulturi i upravljanju, digitalnih tehnologija i alata za upravljanje rizicima. Posebnu važnost imat će predavanje Stipe Masnića, koji će govoriti o budućnosti europske obrane i sigurnosti, te predstaviti Bijelu knjigu Europske sigurnosti i obrane, dokument koji postavlja temelje europskog strateškog odgovora na krize. 

Lokalna, državna i EU podrška konferenciju čini utjecajnom na svim razinama  

Snažna institucionalna i europska podršku, među ostalim i od Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Hrvatske vatrogasne zajednice i Grada Velike Gorice. Ta podrška omogućuje ne samo organizacijsku i financijsku održivost, već i konkretne rezultate kroz povezivanje dionika, razvoj strategija i implementaciju inovacija.   

– Uspjeh ove konferencije vidljiv je i u rastućem akademskom i stručnom utjecaju našeg Veleučilišta, ali i u stvaranju nove generacije stručnjaka u kriznom upravljanju. Studenti nisu samo pasivni promatrači, već i aktivni sudionici i to je dodatna vrijednost koju stvaramo – naglasila je Kalambura. 

Jedna od ključnih poruka konferencije je i važnost lokalne otpornosti, posebno u kontekstu klimatskih promjena koje su već postale svakodnevica. Sve češće poplave, požari i potresi zahtijevaju uključivanje lokalnih zajednica, edukaciju stanovništva, tehnološku pripremu i međusektorsku suradnju. Upravo zato Dani kriznog upravljanja nisu samo platforma za izlaganja, nego i prostor za stvaranje konkretnih rješenja koja mogu pomoći gradovima, općinama, državama i institucijama da budu spremniji, otporniji i povezaniji. 

Dok se svijet nosi s kompleksnim prijetnjama, Opatija uskoro postaje mjesto gdje se traže odgovori, potiče suradnja i kreira sigurnija budućnost. 

Nastavite čitati

Obrazovanje

AUDICIJA Umjetnička škola Franje Lučića poziva na upis u 1. razred

Nadareni učenici mogu se upisati u osnovno plesno ili glazbeno obrazovanje.

Objavljeno

na

Velikogorička Umjetnička škola Franje Lučića početkom lipnja upisuje mlade umjetnike u 1. razred osnovnog plesnog ili glazbenog obrazovanja.

Prijave za novu generaciju učenika traju do 30. svibnja.

Audicije će se održavati na adresi škole u ulici Slavka Kolara 39, i to za ples 02. lipnja u 18 sati u dvorani 11, a za glazbu 3. i 4. lipnja u sobi broj 1, u poslijepodnevnim satima.

Neka i vaša djeca postanu dio obitelji mladih glazbenika koji uživaju u glazbi i plesu kojima osvajaju domaću i svjetsku publiku.

Više informacija:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Kišna norijada: Gimnazijalci popili kavicu i trk na trg!

Jesensko vrijeme usred proljeća, goričkim maturantima nije pokvarilo „ludi dan“

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogorički  maturanti iz četiri srednje škole s područja grada jučer su službeno izašli iz školskih klupa.

Danas je dan „D“ za ludovanje i opraštanje od razrednika i školskih kolega.

Foto: Mile Šola/Cityportal

Vrijeme im ne ide na ruku, jer baš ovaj petak prognoza nalikuje kasnoj jeseni – no, kažu gimnazijalci koje smo zatekli u goričkoj „Stotki“, „preživjeli smo srednju, malo kiše ništa nam ne može“.

Učenici i učenice 4. C razreda Gimnazije Velika Gorica, zajedno s razrednicom, odlučili su se naoružati jutarnjim kavicama prije zajedničkog polaska za Zagreb. Spremna je i dodatna “oprema”, pričaju maturanti, jer su im mame u brizi da se ne prehlade, spremile kabanice.

Glavno okupljanje je na Trgu bana Josipa Jelačića gdje će se pridružiti zagrebačkim maturantima ali i onima iz šire okolice glavnoga grada.

Foto: Mile Šola/Cityportal

Mladost je to u punom zamahu, koja će tražiti svoje mjesto pod suncem upisom na fakultete.

I možemo biti ponosni na njihove uspjehe i snove jer im nije bilo lako. U vrijeme potresa i Covid-a davali su sve od sebe kako bi se prilagođavali društvenim normama, promjenama i propisima.

Foto: Mile Šola/Cityportal

Djeco, vi ste naša budućnost, samo naprijed i sretno! Što je par kapi kiše na ramenima velikih ljudi? 🙂

FOTO galerija: 

Nastavite čitati

Najave

FOTO Sutra je Norijada 2025

Objavljeno

na

Objavio/la

Školske godine prolaze, generacije se smjenjuju i odlaze, jedino što na kraju školske godine ostaje su – norijada i maturalna večer. Velikogorički maturanti generacije 2021./2025. i 2022./2025. (trogodišnja škola) svoj ‘najluđi’ dan, norijadu, imati će sutra (petak, 23.05.2025.).

Velika Gorica, 22.05.2025. Najava Norijada 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Učenici iz različitih škola činiti će šaroliko i jedinstveno društvo u različitim majicama, razmjenjivati zagrljaje i piće, plesati tempom koji će im diktirati trenutačno raspoloženje.

Velika Gorica, 22.05.2025. Najava Norijada 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natpisi na majicama će, kao i uvijek, neuvijeno, iskreno i zrelo, pogađati uglavnom ”u sridu”, biti efektni i provokativni, ali ne i vulgarni. Njihove poruke govoriti će o srednjoškolskim danima ili o onome što ih čeka u budućnosti.

Velika Gorica, 22.05.2025. Najava Norijada 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djelić onoga što će se sutra događati, djelomično su danas pokazali učenice i učenici 3.H razreda Srednje strukovne škole Velika Gorica.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

Projekt jednosmjenska nastava – Grad kreće u gradnju dviju škola

Škola u Vukovini će se proširiti i dobiti školsku dvoranu.

Objavljeno

na

Gotovo trećina proračuna Grada Velike Gorice ulaže se u projekte odgoja i obrazovanja, a na putu do najavljivane jednosmjenske nastave u svim školama potrebna su dodatna ulaganja u povećanje školskih kapaciteta. 

Stigla je najava iz Grada kako je cilj ostvariv uz izgradnju dviju novih škola te dogradnju i modernizaciju postojećih. 

Nakon najave gradnje dječjeg vrtića, Kurilovec dobiva i novu školu 

Kurilovčani će školu za oko 500 učenika dobiti na parceli uz SRC Kurilovec, s pripadajućom trodijelnom sportskom dvoranom ii igralištem, a projekt je u fazi prijave na Nacionalni plan oporavka i otpornosti i predaje dokumentacije za ishođenje građevinske dozvole. 

Pleso dobiva novu školu s pješačkim pothodnikom, projekt proširenja čeka školu Vukovina  

Novu školu na gotovo 6.000 četvornih metara dobit će i učenici s Plesa, zajedno sa trodijelnom sportskom dvoranom i pješačkim pothodnikom za sigurniji pristup školi, a idejno rješenje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, baš kao i za rekonstrukciju i dogradnju Osnovne škole Vukovina.  

Vukovinska škola će se proširiti za dodatnih 2.200 m² a učenici će nastavu tjelesne i zdravstvene kulture imati u novoj jednodijelnoj sportskoj dvorani. 

– Odobrenje Ministarstva još je jedan veliki korak naprijed u našem nastojanju da svim učenicima u Velikoj Gorici osiguramo jednake uvjete za obrazovanje, ali i podizanje obrazovnog standarda u osnovnoškolskom obrazovanju. Nova škola u Kurilovcu, na Plesu i dogradnja škole u Vukovini odgovaraju na konkretne potrebe zajednice, a naš cilj ostaje jasan – omogućiti jednosmjensku nastavu u svim školama našega grada – naglasio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

Iz Grada ističu kako su ova ulaganja u skladu s demografskim rastom i urbanim razvojem grada, koja Veliku Goricu svrstavaju u najviši razred gradova po ulaganjima u obrazovanje u Hrvatskoj.  

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno