Povežite se s nama

Obrazovanje

Klinci iz budućnosti: ‘Roboti iz Gradića bolji su od kineskih i japanskih’

Obitelj Dijanić iz Gradića izrađuje robote zbog kojih mladi Kinezi, Japanci, Singapurci i ostali liju suze… S puno manje sredstava, ali s puno više rada i talenta, brat i sestra Antonio i Dora, kao i najmlađi Ivan, izvode čuda! Rusi ih zovu sebi, Kanađani također…

Objavljeno

na

Japanci su došli kao pravi mali znanstvenici, njihova oprema cijela je oblijepljena sponzorskim natpisima. Kinezi također, pa onda i Singapurci, pa Iranci, kojima robote radi vojska… Tako je izgledala konkurencija na Svjetskom prvenstvu u robotici u Sydneyu. I onda dođe troje mladih Hrvata, brat i sestra Antonio i Dora Dijanić iz Gradića te njihov prijatelj Borut Patčev, i sve ih “razbucaju”. Osvojili su drugo mjesto pojedinačno i prvo u kategoriji Supertimova, čime su zaslužili, između ostaloga, i prijem kod velikogoričkoga gradonačelnika Dražena Barišića.

– Natjecanje je trajalo četiri dana. Prvi dan se natjecanje odvijalo na četiri staze, drugog dana na tri, a treći na dvije. Svaki dan su staze bile sve teže i teže, a želja za medaljom bila je sve veća i veća. Bilo je tu jako puno napora, suza, znoja… Na kraju smo uspjeli biti drugi, što je super. A tog zadnjeg dana, na Supertimovima, pokazali smo da smo mi jedan super tim – kazala je Dora, koja će od jeseni krenuti u srednju školu, pa dodala:

– Upoznali smo nove prijatelje, iz Irana, Italije, SAD-a… Svrha svega ovoga nije ni bilo samo osvojiti medalju, nego upravo to, upoznati nove prijatelje iz svih dijelova svijeta.

Njezin stariji brat Antonio, srednjoškolac, ukratko je objasnio što se točno događalo na natjecanju u Australiji.

– To je bila simulacija koja predstavlja čovjeku nepristupačan teren, koji robot mora proći i ući u određenu prostoriju. Pritom mora razlikovati žive i mrtve ‘žrtve’, prvo izvući žive, a nakon toga i mrtve… Nakon uspješno obavljenog zadatka, mora još i napustiti evakuacijsku zonu i vratiti se odakle je krenuo.

Bio je s njima kod gradonačelnika i najmlađi brat Ivan, 12-godišnjak koji je bio premlad za sudjelovanje.

– Volio bih iduće godine ići, ali granica je 14 godina, a ja ću imati 13 – svjestan je Ivan, koji se također zaljubio u robotiku, tata je i njega uspio zaraziti tom ljubavlju.

– Ove godine sam bio na natjecanju u Zagrebu, Sloveniji, Austriji… U Sloveniji sam bio drugi, u Zagrebu četvrti, a u Austriji peti od 60 ekipa – pohvalio se Ivan.

Čestitao im je gradonačelnik svima, pohvalio ih nekoliko puta, a na dar je dobio plišanoga klokana.

– Upriličili smo ovo primanje kako bismo vam iskazali priznanje i čast zbog svih uspjeha koje ste ostvarili na svjetskoj, globalnoj razini. Ovo je nacionalna čast, vi ste nacionalni ponos. Velika je stvar to što ste uspjeli, što ste na ovakav način prezentirali Hrvatsku tako daleko od doma. Često u Hrvatskoj kažemo da nemamo uvjete za nešto, ali i vi ste dokaz da imamo talent. U mnogo toga smo napravili svjetske rezultate, a da nismo imali uvjete, od sporta pa do znanosti. Očito ćemo svjetske rezultate raditi i ubuduće – rekao je Barišić i dodao:

– Mi kao grad smo jako ponosni, ali i svjesni da bi ono što smo dosad imali jednokratko trebalo postati strateški dugoročno. Želimo ovdje razvijati uvjete i okolnosti, razvijati kompetitivne uvjete za stvaranje ovakvih ljudi, a na taj način ćemo graditi i društvo. Važno nam je da Velika Gorica nije na karti svijeta samo kroz neki zabijeni koš ili gol, nego da je prisutna i u znanosti. Nedavno smo bili i u Rumunjskoj, gdje se predstavilo goričko Dječje gradsko vijeće, imamo puno djece i mladih na raznim stranama svijeta, ali imamo i ovakvu djecu, koja nastavljaju obiteljsku tradiciju.

Mama Slađana i tata Lovrek sjedili su odmah do svoje djece, sretni i ponosni.

– Tate, naravno, ne bi ni bilo da nema mame, a on je težio oduvijek ovakvim stvarima. U tako stimulativnom okruženju sve je lakše, tako da vam svima skupa čestitamo. Vi ćete sami razmišljati što i kako dalje, a mi ovoj i ovakvoj djeci moramo stvoriti uvjete da se dalje razvijaju ovdje, na području našega grada – rekao je gradonačelnik, da bi zatim otkrio potencijalno vrlo, vrlo zanimljivu informaciju:

– Nekidan sam razgovarao s Matom Rimcem, koji je jako zainteresiran nešto i ovdje napraviti, ima ideju, a bit će mu drago vidjeti da ovdje ima i ljude. Jer badava ideje i financijske mogućnosti ako nema pravih ljudi, koji će razmišljati, promišljati i stvarati.

A zatim je gradonačelnik, bivši novinar, opet to postao na nekoliko trenutaka.

– Što je sad sljedeće, koji su sljedeći izazovi? – pitao je Barišić djecu, a prva je odgovorila Dora:

– Napraviti još boljeg robota! Ići ćemo i na druga natjecanja, u Španjolsku, Rusiju, Francusku… Radimo dalje, nema stajanja.

I pritom Dora definitivno nije preuveličavala. Robotika je važan svjetski i gospodarski trend, ali i posao kojem se treba vrlo ozbiljno i temeljito posvetiti. Pogotovo ako želiš biti ovako uspješan kao obitelj Dijanić.

– Ovo se radi svaki vikend, cijelu subotu i cijelu nedjelju, a preko tjedna klinci rade sami. I tako to ide godinu dana. Trenutačno imaju pauzu, a to znači da čekamo da nam stignu novi dijelovi, bez kojih se ništa ne može ni raditi. U tih mjesec dana treba skupiti ‘tonu’ novca, jer svaki ovaj robot je iznimno skup – rekao je tata Lovrek pa svima u prostoriji gradske uprave otkrio kako na je stolu upravo izloženo oko 350.000 kuna?!

– Izrada ovog prvog robota slijeva stoji 100.000 kuna, ovaj do njega je 75.000, ovaj do njega isto oko 100.000, ovi ostali po 40.000 kuna… S ovim jeftinijim se kreće učiti, njih je jako teško ‘skuriti’, a ovaj koji je svjetski prvak… Evo, baš smo bili na HTV-u, Antonio ga je stavio na metalnu podlogu i ‘skurio’ mu se glavni kompjutor, što nam je isti čas minus od tri tisuće kuna. Jako, jako jednostavno je neke stvari ‘skuriti’, ali poanta je dati djetetu da se s tim, uvjetno rečeno, igraju. Ako ga ne zna sam sklopiti i spojiti, sve to nema smisla – govori glava obitelji Dijanić.

Raspričao se tata, želio cijeli doživljaj što vjernije prenijeti gradonačelniku i njegovim suradnicima, gotovo da ga je bilo teško zaustaviti kad je krenuo iznositi pomalo nevjerojatne podatke i usporedbe rođene u Australiji.

– Sve ostale momčadi, na svjetskoj razini, rade u suradnji s vojskom. Iranski robot, recimo, izgleda kao da doslovno može odmah u rat, to se vidi iz aviona. I zna se tko im to radi… Kinezi su nas pokušavali malo prevariti, namještali su robote, i tek na kraju drugog dana Antonio je skužio što rade, rekao sucima i oni su odmah s prvog mjesta skliznuli na peto. Robot mora imati između tri i četiri tisuće linija koda da bi sam ušao u zgradu, prošao cijeli prostor, zapamtio gdje je bio, pronašao žrtve, iznio ih i vratio se van. To je jako, jako puno funkcija… A oni nakon svakog koraka nešto stišću, prebacuju, nemaš pojma što rade! A oko njih tim od sedam, osam ljudi, sve prate – prepričavao je Lovrek Dijanić, pa dodao:

– Prvo moraš pobijediti sve ostale, da bi došao u šansu pokazati sve što možeš. I kad sve to napraviš, dođeš do kraja i izgubiš od Iranaca doslovno za jednu lopticu. Ali dobro, Iranac je sad Antoniju najbolji prijatelj, izgrlili su se i izljubili na rastanku…

Konačna nagrada za sav trud stigla je kroz zlatnu medalju među Supertimovima. Iako, dio svjetskih prvaka s tim baš i nema neke velike veze.

– Supertimovi su dokaz tko zna programirati. Namjerno dobrim klincima daju one koji su lošije, a mi smo dobili Šveđane. Njihov robot je bio takav da ništa nije radio, pa su stavili gore na njega patkicu koja se glasa i vozi. U roku pet sati su poslali Šveđane doma, uzeli njihovog robota, složili njihovog s ostatkom dijelova od našeg, jer on je trebao odraditi lakši dio, a naš puno kompleksniji i teži. A opet, bez njihovog nema pobjede… Tako da su složili njihovog, našeg, osvojili zlato, a Šveđani su se priključili na kraju i rekli: ‘Wow, pa mi smo svjetski prvaci!’ – sa smiješkom priča tata Dijanić.

Ponuda da odu u druge, bogatije sredine, ima koliko hoćeš.

– Izbornik Francuske, gdje je sljedeće godine svjetsko prvenstvo, prišao nam je i predložio da nešto zajedno radimo, da imamo miješanu ekipu. A onda se javio i Portugalac, jer kod njih je ono europsko prvenstvo, pa tražio da radimo s njima… A mi smo im samo rekli da ništa od toga, da ćemo im doći u Bordeaux i Porto i sve im uzeti! Iako, jako se teško boriti s njima, pogotovo što se tiče proračuna. Ove cifre koje sam maloprije iznio njima su za gablec. Jedan prosječan robot s kojim radi konkurencija stoji 15-ak tisuća eura, i onda to pomnožite sa pet… – uspoređuje Lovrek.

Stvar je prilično jasna, talentom i radom idu u borbu s novcem i tehnologijom.

– Mora se nekako kompenzirati taj nedostatak skupe opreme s programom. Naš robot, kažem, ima više od tri tisuće linija koda, programimo ne od 0 do 24, ali od 0 do 23, jer sat vremena i spavamo, dok njihovi roboti imaju motore. Izraelac i Kinez imaju robote kakvi se nalaze na svemirskoj postaji. Njihov motorić košta oko 800 eura, naš s e-Baya 500 kuna. I nama je super. Pa Koreanci, Japanci ili Singapurci, koji dođu cijeli oblijepljeni sponzorskim natpisima, ne smiju se vratiti doma bez rezultata. U Japanu su u svim novinama objavili da su ‘njihovi sjajni robotičari, u ubitačnoj konkurenciji, osvojili sjajno šesto mjesto’. Da smo se mi vratili kao šesti, kakva smo nacija, pitali bi nas zašto smo uopće išli na toliki put zbog takvog nečega – kazao je otac mladih robotičara, pa pozvao Grad da pomogne u svemu što rade.

– Ako grad ima mogućnosti, trebalo bi to poticati. Evo, Split ima Centar za izvrsnost, u kojem su Antonio i Dora, pa čak i Ivan, predavali stranim profesorima. Bila je puna dvorana, nakon čega su išli u još jednu učionicu, gdje su profesorima iz inozemstva objašnjavali kako oni to rade. A tajna je zapravo u posvećenosti. Evo, sad u Sydneyu natjecanja su trajala od 9 do 15 sati, ali moji klinci su imali svoj ritam. U 7:00 je doručak, u 8:00 su u dvorani, zaštitar već zna da mora otvoriti da pusti te lude Hrvate, da bi se dvorana oko 15 sati već ispraznila. A nas u osam navečer tjeraju iz dvorane!

Opširno tatino izdanje prekinuo je na trenutak gradonačelnik, koji se opet podsjetio kako je to biti novinar.

– Ima li u tome svemu ‘head huntera’? – upitao je.

– Uh, da ima li… Prošle godine smo za Antonija imali priliku. Točnije, to nije prilika za njega, nego za cijelu obitelj. Kad smo bili u Kanadi, govorili su nam da nam ni ne treba povratna karta, da ostanemo tamo. Kad smo bili u Italiji, jedan Rus nam je prišao, nismo ni znali da je tamo, ponudio stan u Moskvi, koliko god nas ima, stipendiju… Sve živo, sad odmah! Oni to vide – naglasio je Lovrek Dijanić.

Posebno ga muči to što se u svijetu puno više cijeni ono što se događa u njegovoj obitelji nego u hrvatskom sustavu.

– S ovim natjecanjima se, recimo, stječe pravo na upis na Cambridge i Oxford, a kod nas… Ne da se ne prepoznaje vrijednost ovoga, nego i puno gore od toga. Znate li koliko se od ovog natjecanja dobiva bodova za upis u srednju školu? Pogađate, nula! I zbog toga moja Dora nije upala u školu u koju želi ići, u MIOC, nego u onu u koju se uspjela upisati. Kad smo to pričali jednom Japancu, čovjek je bio u šoku, ništa mu nije bilo jasno. Mislio je da i mi dođemo doma i biramo u koju školu želimo ići. Kod njih takvoj djeci daju hrpu novca, alate i sve ostalo, da rade dalje i predaju drugoj djeci. Neke stvari se kod nas ne mogu ljudima objasniti… Nije to stvar novca, i bez nekih velikih sredstava možemo biti u svjetskom vrhu – zaključio je Lovrek Dijanić.

Obrazovanje

Zagrebačka županija među rijetkima bez većeg pada broja učenika

U Hrvatskoj 63 tisuće učenika manje, ali Zagrebačka županija, zajedno s Goricom, ide u suprotnom smjeru

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: lil artsy/pexels.com

Prema podacima sustava eRudnik, u hrvatskim školama ove je godine upisano ukupno 445.881 učenika, što je 63.283 manje nego prije 12 godina, pad od 12,43 %. Najveći gubitak bilježe slavonske županije, dok Zagreb i njegova okolica, uključujući Zagrebačku županiju, pokazuju otpornost na dugotrajni demografski pad.

Kako prenosi Župan.hr, u Zagrebačkoj županiji, koja ima 133 obrazovne ustanove, trenutno školu pohađa 30.763 učenika, a u odnosu na prošlu školsku godinu broj učenika gotovo da se nije promijenio, zabilježen je pad od samo 0,13 %. Time Zagrebačka spada među rijetke županije s minimalnim oscilacijama u broju učenika.

Grad Velika Gorica, kao najveći grad županije, među onima je koji bilježe rast broja učenika u apsolutnim brojkama. U odnosu na prošlu godinu, Gorica ima 51 učenika više, što je među većim pojedinačnim porastima u državi. Najveći broj učenika i dalje ima Grad Zagreb, gotovo 100 tisuća učenika, slijede Splitsko-dalmatinska i Zagrebačka županija.

S druge strane, najveći pad učenika bilježe slavonske županije, Vukovarsko-srijemska (-33,76 %), Brodsko-posavska (-30,86 %) i Požeško-slavonska (-30,38 %).

Kada se promatraju vrste škola, u Hrvatskoj djeluje 1.974 osnovnih i 410 srednjih škola, uz 65 glazbenih. Broj razrednih odjela povećao se u Zagrebu i još nekoliko jadranskih županija, dok većina ostalih bilježi pad. Zanimljivo, iako je ukupno manje učenika, broj srednjoškolaca raste. U čak 14 županija, među njima i Zagrebačkoj, koja bilježi rast od 2,6 %, odnosno 167 srednjoškolaca više nego lani.

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Mladići iz Gimnazije i djevojke iz Ekonomske škole pobjednici gradskog natjecanja u stolnom tenisu

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u stolnom tenisu održano je danas (utorak, 07.10.2025.) u organizaciji Srednje strukovne škole. Natjecale su se ženske i muške ekipe iz četiri srednje škole: Gimnazije (ŠSD GVG, M), Ekonomske (ŠSD Bumbar, M i Ž), Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina (ŠSD Zrakoplovac, M i Ž) i Srednje strukovne škole (ŠSD Velgor, M i Ž). Mečevi su igrani na tri dobivena seta.

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sastav natjecateljskog povjerenstva: Siniša Rajšić, voditelj natjecanja, Marko Habijanec, sudac, Gordan Polan, Tomislav Škrinjarić, Marko Novaković i Krešimir Lušić (članovi).

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gimnazijalci su dominirali u muškoj konkurenciji i dobili su sva tri susreta s maksimalnih 3:0. Kod djevojaka o pobjedniku su odlučivale učenice Ekonomske i Strukovne (3:0), nakon što su obje ekipe s 3:0 bile bolje od učenica Zrakoplovne škole.

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su medaljama, a pobjedničke ekipe plasirale su se na županijsko natjecanje u stolnom tenisu.

Galerija fotografija

Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu (djevojke, mladići) 2024./2025.

REZULTATI  Mladići  ŠSD Velgor –  ŠSD Zrakoplovac 3:0, ŠSD Bumbar – ŠSD GVG 0:3, ŠSD Zrakoplovac –  ŠSD GVG 0:3, ŠSD Velgor – ŠSD Bumbar 3:0, ŠSD Bumbar – ŠSD Zrakoplovac 1:3, ŠSD GVG – ŠSD Velgor 3:0.

Redoslijed: 1. ŠSD GVG, 2. ŠSD Velgor, 3. ŠSD Zrakoplovac, 4. ŠSD Bumbar.

ŠSD GVG pobjednička ekipa: Adam Jančetić, Andrija Haraminčić, Benedikt Vrkašević i Vito Jukić. Voditelj: Gordan Polan, prof.savjetnik.

Djevojke ŠSD Velgor ŠSD – ŠSD Bumbar 0:3, ŠSD Zrakoplovac – ŠSD Bumbar 0:3, ŠSD Velgor – ŠSD Zrakoplovac 3:0.

Redoslijed: 1. ŠSD Bumbar, 2. ŠSD Velgor, 3. ŠSD Zrakoplovac.

ŠSD Bumbar pobjednička ekipa: Lana Krusha, Antonija Jozepović. Ana Milatović i Lorena Rukavina. Voditelj: Marko Novaković, prof.

Nastavite čitati

Obrazovanje

DJEČJI TJEDAN Od 2 do 122 odgojne skupine u goričkim vrtićima

Predškolski odgoj u Velikoj Gorici započeo je prije 65 godina

Objavljeno

na

Danas je u Velikoj Gorici započeo Dječji tjedan – manifestacija posvećena djeci, odgojiteljima i predškolskom odgoju, a koja će do 11. listopada obuhvatiti niz aktivnosti, radionica, stručnih predavanja i druženja.

Tema dječjeg tjedna je – empatija, a započeo je simboličnim otvorenjem novog Dječjeg vrtića u Gradićima. Sama svečanost održava se u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta, koju su pjesmom otvorili vrtićanci iz Dječjeg vrtića Velika Gorica, nakon čega je započeo stručni skup na kojem je uvodnu riječ imala Lana Krunić Lukinić, pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti.

– Ove godine bavimo se empatijom. Mislim da je empatija ključ svake komunikacije od najranije predškolske dole, kada počinju učiti da moraju razumjeti da nismo svi jednaki, da svi drugačije razmišljamo, a opet da moramo biti tolerantni. Već 19 godina grad Velika Gorica s ponosom nosi titulu „Prijatelj djece“, a u posljednje četiri godine osigurano je 600 novih mjesta za našu djecu u vrtićima. Nakon vrtića u Gradićima, otvorit ćemo i novi vrtić u Pokupskoj ulici, uskoro kreću radovi na vrtiću u Kolarevoj, a s početkom iduće godine kreće još jedan područni vrtić u Kobiliću – najavila je Krunić Lukinić.

Petra Gotal iz gradskog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti predstavila je prikaz “65 godina predškolskog odgoja u Velikoj Gorici” kojim je podsjetila na prvi dječji vrtić u našem gradu koji je s dvije odgojne skupine djelovao u današnjem prostoru robne kuće.

– Prvi dječji vrtić u Velikoj Gorici osnovan je 1960. godine, na križanju Zagrebačke i Kolareve s dvije odgojne skupine, a danas smo došli do 122 odgojne skupine na području grada u kojima vrtić pohađa 4.200 djece – istaknula je Gotal.

Osim stručnog skupa, danas će prof. Dejan Nemčić održati i predavanje “Od učitelja do heroja, moć stvaranja iskustava koja oblikuju živote učenika”, a detaljni program dječjeg tjedna objavili smo OVDJE.

FOTO galerija:

 

Foto: Marija Vrbanus

Nastavite čitati

Obrazovanje

Krune, štitovi i legende – Učenici OŠ Novo Čiče obilježili 1.100 godina Hrvatskog kraljevstva

Sudjelovali su u svečanoj krunidbi kralja Tomislava, pretvorivši hodnik škole u kraljevski dvor.

Objavljeno

na

∗Godina 2025. obilježena je kao Godina 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, u spomen na krunjenje kralja Tomislava i pismo pape Ivana X., kojim je 925. sazvan Prvi splitski sabor gledan kao važan korak prema hrvatskoj samostalnosti i međunarodnom priznaju. Tom prigodom slavi se bogata kulturna i sve ono što stoljećima oblikuje hrvatski identitet. 

Matična škola Novo Čiče, zajedno s područnim školama u Bukevju i Veleševcu, pod inicijativom i vodstvom profesorice povijesti Ivane Previšić te uz podršku ostalih učitelja i učiteljica s ponosom je obilježila 1100. godišnjicu Hrvatskog Kraljevstva, i to posebnim projektnim danom koji je oživio prošlost i prenio ga budućim generacijama. 

Naime, toga su dana svi učenici, od najmlađih u razrednoj nastavi do starijih u predmetnoj nastavi, aktivno sudjelovali u istraživanju hrvatske povijesti i bogate kulturne baštine. 

Učenici razredne nastave izrađivali su i crtali kraljevske krune, štitove i konje te sudjelovali u svečanoj krunidbi kralja Tomislava, pretvorivši hodnik škole u kraljevski dvor. 

Posebna vrijednost ovog projektnog dana bila je u povezivanju povijesti s drugim nastavnim predmetima.

Na vjeronauku su se proučavala papinska pisma i širenje kršćanstva, s naglaskom na benediktince; na geografiji su učenici uspoređivali tadašnje i današnje granice Hrvatske; na hrvatskom jeziku istraživali su glagoljicu i pisali svoja imena tim starim pismom; na matematici su konstruirali geometrijske motive i pletere i simetrije lica hrvatskih kraljeva; dok su na likovnoj kulturi stvarali simbole državnosti nadahnute legendama i povijesnim predlošcima. 

-Ovaj projektni dan omogućio je učenicima da kroz istraživanje, kreativnost i suradnju dožive povijest, bolje razumiju hrvatsku kulturnu baštinu i ožive srednjovjekovnu Hrvatsku na zanimljiv i angažiran način. Sve aktivnosti poticale su timski rad, kreativnost i kritičko promišljanje. Učenici su kroz igru, istraživanje i praktičan rad povezali prošlost sa svojim iskustvom i na zabavan način učili cijeniti ono što nas čini narodom bogate povijesti – objasnila je učiteljica 2A razreda Katarina Golubić, koja je projekt provela zajedno s učiteljicom Sarah Gregurek iz produženog boravka. 

-Zahvaljujemo profesorici Ivani Previšić na inicijativi i predanom vođenju cijelog projekta, koji je učenicima pružio nezaboravno iskustvo i potaknuo ljubav prema povijesti i kulturnoj baštini naše zemlje – istaknula je ravnateljica OŠ Novo Čiče Martina Sviličić. 

Nastavite čitati

Obrazovanje

Velika Gorica ima 110 kvalificiranih pomoćnika u nastavi – danas su preuzeli svoja uvjerenja

Gradonačelnik Ačkar: Vi ste arhitekti budućnosti naš djece!

Objavljeno

na

Objavio/la

Danas je u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica održano svečano uručivanje uvjerenja pomoćnicima u nastavi u sklopu gradskog projekta „Svako dijete ima pravo na obrazovanje“.

Riječ je o 110 pomoćnika i pomoćnica koji su prošli besplatnu edukaciju našeg Pučkog otvorenog učilišta tijekom ljeta, čime je u našem gradu na razini županije educiran najveći broj osoba.

-Edukacija je ostvarena u dobroj sinergiji Učilišta i Grada koji dugi niz godina prepoznaje važnost i potrebu da učenicima omogućimo jednaku mogućnost obrazovanja, a izdan je i priručnik „Lektira za pomoćnike“ koji u cijelosti prati program Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih autorica Arijane Mataga Tintor i Sande Puljiz Vidović. Logično nam je bilo da upravo one i educiraju naše pomoćnike pomoću interaktivne nastave, puno vježbi i razmjene iskustava – ispričala je Anita Pišković, ravnateljica Učilišta.

A da je ovo doprinos našem društvu u cijelosti, istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar, podsjetivši da obzirom na vrijeme u kojem živimo, trebamo mi biti ti koji čine razliku.

-Sjećam se kada sam prije 10-tak godina bio predsjednik Odbora za obrazovanje pa nakon toga i pročelnik, kolika je bila potreba za pomoćnicima, i zato smo donijeli odluku, da ukoliko Europa ne želi financirati projekt, da ćemo to učiniti sami. Vi niste samo pomoć u nastavi, vi ste i psiholog i pedagog i defektolog, i u konačnici sudbina toga djeteta koji sjedi pored vas ovisi upravo o vama. Vi ste arhitekt njegove budućnosti. Odlučili ste, bez obzira na plaću, u ovom svijetu materijalizma raditi nešto drugo i zaraditi više, no što bi bilo sa sudbinama naše djece da nije vas? – poručio je pomoćnicima gradonačelnik i obećao u budućnosti raditi na povećanju njihovih materijalnih prava.

Alma Debijađi jedna je od osoba koje su kvalificirane za rad pomoćnika u nastavi, a koji ona u OŠ Nikole Hribara obavlja 9 godina, a prema njenim riječima, edukacija im je nadopunila znanja a bila je odlična prilika za razmjenu iskustava.

-Na predavanjima je bila vrlo prijateljska i topla atmosfera, u kojoj smo mogli raspraviti o problemima s kojima se susrećemo, jer naš posao nije nimalo lak. Mi nismo samo tu za djecu, mi smo podrška i roditeljima, nastavnicima i profesorima ali i svoj drugog djeci u razredu – objasnila je Alma i zahvalila u ime svih primatelja uvjerenja o osposobljavanju za pomoćnike u nastavi.

Dodajmo kako su edukacijom obuhvaćene četiri grupe polaznika, tri u Velikoj Gorici te jedna u Dugom Selu za pomoćnike s područja Zagrebačke županije.

Svečanost dodjele uvjerenja glazbenim točkama na harmonici uveličao je Tomislav Stanešić, učenik 4. razreda srednje Umjetničke škole Franje Lučića.

FOTO galerija:

 

Foto: Marija Vrbanus/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno