Učini se čovjeku da se ponavljamo iz godine u godinu, da se događa nekakav rukometni deja vu, ali zapravo se tu radi o nečemu drugom. O entuzijazmu, o vrijednom i napornom radu, o borbi s vjetrenjačama u kojoj pobjednik uvijek nekako ispada isti… I ime mu je – Udarnik!

Dakle, u nedjelju su u Rijeci poraženi nogometaši Gorice, ali u Rijeci su zato pobijedile rukometašice Udarnika. Djevojke rođene 2009. godine i kasnije, pod vodstvom trenerice Martine Vugrinović, na Kvarner su otišle odraditi najvažniju utakmicu dosadašnjeg dijela sezone. Nakon što su završile državnu ligu na četvrtome mjestu svoje skupine, morale su kroz kvalifikacije tražiti put do državne završnice u Poreču, na kojoj se Udarnik već udomaćio posljednjih godina.

Novi je to sustav, koji kaže da prve dvije ekipe idu izravno na završnicu, dok one koje završe kao treće i četvrte igraju jednu kvalifikacijsku utakmicu. Udarnik je s ovom generacijom bio četvrti, pa je u boj za Poreč morao ići na gostovanje kod riječkog Zameta.

Praćene s 20-ak roditelja, ali i klupskim predsjednikom Josipom Mučnjakom i dopredsjednikom Damirom Slojšekom, kao i trenericom seniorki Ljiljanom Ivaci, djevojke su hrabro ušle u utakmicu koje su u klubu opisale kao “psihološki najtežu”. Teška je i bila, teška i zahtjevna, na poluvremenu su cure bile u minusu od jednoga gola, ali na kraju su uspjele preokrenuti i pobjedom 14-12 izboriti još jednu završnicu. Bravo!

Kad je sve konačno bilo gotovo, doznali smo i kako to nogometaši utječu na mlade rukometašice…

Pjevale su i slavile djevojke na parketu, pjevale su i slavile i ispred dvorane, uživale su u svom trenutku, a uživali su i svi oko njih. Zasluženo i s razlogom, jer bila je ovo vrlo zahtjevna borba za završnicu, u kojoj je bilo i velikih pobjeda i neočekivanih posrtaja i spektakularnih povrataka… Završilo je na najbolji mogući način i zato je slavlje bilo toliko slatko i zasluženo.

Ovo su djevojke koje su dio ekipe koja će od 21. do 25. svibnja u Poreču predstavljati svoj klub i svoj grad:

Jana Gojak, Ema Markov, Petra Sečenj, Lucija Gulič, Luana Sabljak, Jana Turković, Luna Gojak, Tena Markov, Paula Polić, Iva Markov, Ema Rogić, Lana Konjar, Jana Jurkić, Gabrijela Černetić, Ema Jagodić, Karla Miličević, Ana Vlašić, Lana Buhin, Lucija Bižić, Lorena Bočkaj, Paula Bilić Prcić, Nives Juratović

Svemu ovome treba dodati i podatak da će ove godine na završnici sudjelovati 16 ekipa, umjesto dosadašnjih 20, što cijelu ovu priču čini još ljepšom, a uspjeh još značajnijim.

Međutim, na ovom velikom uspjehu u Udarniku ne namjeravaju stati, budući da i generacija 2011. ima za odraditi svoje kvalifikacije. Ta će generacija, koju također vodi Martina Vugrinović, 17. ili 18. svibnja će igrati svoju kvalifikacijsku utakmicu u Malinskoj, protiv ŽRK Omišalj.

Prošle godine dvije su generacije Udarnika završile državno na sedmome mjestu, čime je ispisana povijest kluba. Vole cure iz Udarnika to raditi, unatoč uvjetima u kojima funkcioniraju, a koji su već godinama miljama daleko od idealnih. Čeka se balon dvorana, čekaju se bolji uvjeti za rad i treninge, a dotad Udarnik – blista!

Još jedanput, bravo za sve!

Kurilovec igra fenomenalnu sezonu. Bez obzira na povremena posrnuća, bez obzira na to kako će ona završiti, sad je već nemoguće demantirati takvu tezu. Sezona je vrhunska i – točka! Ili Točka, ali o tome nešto poslije… Uglavnom, u toj sjajnoj sezoni, ispunjenoj pobjedama i trenucima sitnih ili malo većih zadovoljstava, malo je bilo utakmica u kojima je sve išlo kao po loju. Bez problema, bez velike borbe.

Jedna od takvih utakmica, zadovoljstvo je istaknuti, odigrana je u subotu poslijepodne na Udarniku.

U goste je stigla Sava iz Strmca Samoborskog, protivnik koji je puno neugodniji na svom domaćem terenu nego u gostima, a ovom prilikom Kurilovcu je dobro došao i izostanak trojice važnih igrača zbog kartona. Gosti su tako stigli sa samo 14 igrača u kadru i već od prvog trenutka bilo je jasno da bi se stvari mogle rasplesti nešto jednostavnije nego što smo naviknuti.

Kurilovec je od prve minute krenuo baš onako kako treba, angažirano, koncentrirano i kvalitetno, a plodove takvog pristupa momčad Senada Harambašića počela je ubirati već nakon isteka prve trećine prvog poluvremena. Antonio Novak zvani Točka u 17. minuti je umaknuo pažnji Savine obrane i zabio gol vrijedan “eurovizijske razmjene”. Ljevicom je opalio snažno, lopta je odsjela prvo na prečki, a onda i u mreži gostujućega golmana.

– E, nećeš samo ti zabijati eurogolove… – pomislio je u tom trenutku Mijo Šarić, najbolji nogometaš među djelatnicima benzinskih crpki i najbolji djelatnik benzinskih crpki među nogometašima.

Svoj trenutak Mijo je dočekao u 43. minuti, kad je izvrsno opalio iz daljine i još jedanput ostavio golmana Save bez šanse. Pljesak se prolomio s tribina “erodroma”, poznatijeg pod nazivom SRC Udarnik, a utakmica je u tom trenutku bila praktički riješena. I preostalo je još samo dovršiti posao u nastavku utakmice.

Da parafraziramo doajena kurilovečkih Facebook objava Filipa Župetića, Točka je postao Dvotočka u 65. minuti, jer tad je Antonio Novak pogodio za mirnih i sigurnih 3-0, a ubrzo je Senad krenuo i s izmjenama. Odmorili su malo do kraja i Sedlaček, i Šarić, i Završki, a u 85. minuti u igru je ušao i Jurica Žlebečić. Samo četiri minute poslije upravo je on uokvirio nogometni poker, zabio za konačnih 4-0 i učinio ovo subotnje nogometno poslijepodne još malo ugodnijim, ljepšim i raskošnijim.

I sve bi bilo savršeno da sa zagrebačkih Ravnica nisu stizale vijesti kakve su stizale. U jednom trenutku i taj se dio priče uklapao u kurilovečku idilu, jer Ravnice su imale 2-1 protiv Lučkog, no gosti su do kraja uspjeli zabiti još dvaput i proslaviti pobjedu 3-2. Time je Lučko zadržalo četiri boda viška u odnosu na Kurilovec, ali pogrešno bi bilo i pomisliti da će Senadove trupe u bilo kojem trenutku odustati.

– Ima još utakmica do kraja, samo polako… – izgovorilo je nekoliko Kurilovčana kad je sve bilo gotovo.

A to znači samo jedno: borba ide do kraja!

U prethodna tri ovosezonska ogled s Rijekom, dvaput je Gorica izgubila 1-0, a jedanput odigrala 0-0. Ta dva gola, u dvije minimalne pobjede, postizali su bivši igrači Gorice, na Rujevici je riječki junak bio Gabrijel Rukavina, a na našem stadionu Niko Janković. U četvrtom međusobnom ogledu ove sezone Rijeka je Gorici zabijala još dvaput, a ljudi koji su odlučili pitanje pobjednika nosili su ista imena i prezimena: prvo Niko Janković, zatim Gabrijel Rukavina…

Obje te situacije, i perfektno izveden slobodnjak Jankovića, i zakucavanje pod prečku nakon nogometne varijante flipera Rukavine, dogodile su se u prvih pola sata utakmice u kojoj je jedan niz prekinut, a drugi nije. Zahvaljujući uraganskom otvaranju susreta Rijeka je nastavila svoj niz neporaženosti u utakmicama s Goricom, koji se sad već protegnuo na osam utakmica, dok je gorički niz od šest utakmica bez poraza prekinut upravo zahvaljujući očajnoj prvoj trećini utakmice.

– Ušli smo stvarno katastrofalno u utakmicu, govor tijela i reakcije bili su baš katastrofa. Ponavljali smo u pripremi utakmice da će Rijeka u prvih 10-15 minuta, kao i protiv svakog protivnika, krenuti furiozno, u presing, to su i napravili, a ja sam mislio da ćemo mi to odraditi bez rizika, da ćemo malo umiriti utakmicu. Ideja je bila uzeti posjed kad se oni ispušu, ali bili su stvarno odlični u presingu, puno energičniji i bolji u svakom duelu, na svakoj drugoj lopti. S obzirom na sve, mogli su otići i na veću razliku u toj fazi utakmice – priznao je trener Mario Carević.

Gorica je istrčala u standardnih 4-2-3-1, sa Čuićem u vrhu napada, no ništa od planova u tom se uvodnom razdoblju nije ostvarilo. Goričani su doslovno preživljavali, jer Rijeke je pogodila i prečku, imala još nekoliko dobrih prilika, pa je ispalo da je tih 0-2 još i jako dobar rezultat nakon svega viđenog u prvom poluvremenu.

Na predahu je Carević iz igre izvukao trojicu igrača i uveo trojicu novih, Bralić, Erceg i Kolar zamijenili su Pajazitija, Šlogara i Čuića, istrčali su u novom sustavu i konačno prodisali. I počeli dominirati travnjakom Rujevice.

– U drugom poluvremenu smo zarotirali u 3-5-2 i mislim da smo bili stvarno dobri. Imali smo mrtvu šansu Kolara u idealnom trenutku za smanjivanje rezultata, ali nismo je realizirali. Malo prekasno smo se vratili u utakmicu, ali čestitam svojim igračima na drugom poluvremenu, koje je bilo stvarno jako dobro. Ali eto, na kraju smo izgubili utakmicu. Očito nismo zaslužili ništa više od toga – realan je Carević.

Jednako kao što je Janković neobranjivo pogodio iz slobodnjaka u osmoj minuti, neobranjivo je iz slobodnjaka u 82. minuti pogodio Tibor Halilović. Zanimljivo, bivši igrač Rijeke… Bio je to briljantan udarac, i precizan i snažan, ali nije bilo dovoljno vremena, snage ni vještine za potpuni povratak u utakmicu. Sve što su Goričani uspjeli u tom samom finišu bilo je unijeti solidnu količinu nervoze i strepnje u domaće redove, no nakon svega su se naši igrači kući vratili praznih ruku.

Da su uspjeli uzeti sva tri boda, čemu realno nisu bili ni blizu, Goričani bi i matematički osigurali ostanak u ligi, a ovako je to prolongirano za neku od sljedećih utakmica. Prvo slijedi Hajduk doma, zatim Slaven Belupo u gostima, pa za kraj Lokomotiva na Gradskom stadionu.

– Mi gledamo samo sebe. Imamo još tri utakmice, i to teške tri utakmice, a još ništa nije sigurno. Vidjet ćemo kako će se poklopiti drugi rezultati, ali u svakom slučaju želimo ovisiti samo o sebi. Moramo skupiti tri boda u te tri utakmice da bi bili i matematički “unutra”. Pokušat ćemo do njih doći i u sljedećoj utakmici, i u onoj nakon nje, jer u takvoj smo situaciji. U ovoj ligi nema loše momčadi, svaka utakmica je teška, ali ja ću se nasloniti na ovo drugo poluvrijeme, gdje smo vidjeli da se možemo nositi i nadigravati i s nominalno boljim momčadima. Nekad nas nagradi, nekad ne, ali moramo vratiti agresivnost i reakciju na drugu loptu, bez toga neće ići – zaključio je Carević.

Na međunarodnom karate turniru Champions Trophy, održanom u subotu u sportskoj dvorani Zamet u Rijeci, mladi borci iz Velike Gorice ostvarili su značajan uspjeh. Među 483 natjecatelja iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Srbije, sedmero natjecatelja iz Velike Gorice izborilo je čak šest medalja. Tri zlatne, dvije srebrne i jednu brončanu.

Najveći uspjeh ostvarile su juniorke, Katja Braica (kategorija -59 kg), Matea Kordić (-53 kg) i Mia Čunčić (-48 kg), koje su se okitile zlatnim medaljama. Srebrne medalje osvojili su David Lovrinović u kategoriji juniora do 76 kg i Vito Hulina u kategoriji do 68 kg. Brončanu medalju izborila je Ema Filković u kategoriji juniorki do 66 kg.

Iako nije osvojio medalju, zapažen nastup imao je Luka Lukačić u kategoriji juniora do 76 kg, dok je Mia Čunčić u konkurenciji kadetkinja do 47 kg, unatoč četiri odrađena meča, tijesno izgubila u polufinalu i borbi za broncu.

Na turniru su nastupili isključivo juniori i juniorke, a već sljedećeg vikenda ekipu iz Velike Gorice očekuje natjecanje u Vukovaru, gdje će se boriti mlađe dobne kategorije.

Čestitamo svima na njihovom uspjehu i trudu.

Nakon dva uzastopna poraza, nogometaši Mraclina vratili su se na pobjedničke staze savladavši na domaćem terenu momčad Moslavine iz Kutine rezultatom 2:1. U utakmici punoj ritma i prilika s obje strane, domaći su iskoristili svoje šanse i upisali zaslužena tri boda.
Uvod utakmice pripao je gostima koji su već u 9. minuti zaprijetili preko Krunoslava Lilovca, no vratar Zagorac odličnom reakcijom čuva mrežu netaknutom. Mraclin je uzvratio u 20. minuti kada Rajić glavom pogađa mrežicu s vanjske strane, a šest minuta kasnije Hajduk neprecizno puca iz izgledne prilike nakon odlične lopte Brdeka. Najbliže pogotku Moslavina je bila u 33. minuti kada je Ante Batarelo iz daljine pogodio prečku. Kazna za promašaje stigla je u završnici prvog poluvremena – Brdek je lijepo odigrao na lijevu stranu za Lukavečkog, koji pronalazi Hajduka, a najbolji klupski strijelac rutinski pogađa za vodstvo Mraclina. Početak drugog dijela donio je pritisak gostiju, no domaća obrana i vratar Zagorac odolijevali su svim pokušajima. Najopasniji je bio Filip Zavoral, koji u 59. minuti pogađa stativu. Mraclin je povećao vodstvo u 64. minuti kada Toni Borovac sjajnom solo akcijom u kaznenom prostoru gostiju matira vratara za 2:0. Gosti se nisu predavali te su u završnici utakmice preko Davida Grgića smanjili zaostatak na 2:1, no do kraja nisu uspjeli ugroziti domaće, koji su borbenom igrom priveli susret kraju. Ovom pobjedom Mraclin je prekinuo negativan niz i vratio optimizam uoči nastavka prvenstva.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 25. kolo

MRACLIN – MOSLAVINA 2:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 80.
Sudac: Matijašec (Zaprešić). Pomoćnici: Žakman (Zagreb) i Rešetar (Samobor).

STRIJELCI: 1:0 – Hajduk (44), 2:0 – Borovac (64), 2:1 – Grgić (88).

MRACLIN: Zagorac, Đurašić, Strunje, Rajić, Ivanković, Borovac, Godinić (od 72. Grižić), Rakas, Lukavečki (od 77. I. Kos), Brdek, Hajduk. Trener: Marko Biljan.

MOSLAVINA: Kovačić, Crnoja, Grgić, Slekovac, Lilovac, Batarelo (od 87. Mlojo), Ćosić, Burić, Milinković (od 70. Marić), Zavoral (od 87. Muhammmed), Škurla. Trener: Siniša Grubišić.