Da je netko uoči gostovanja kod Lokomotive ponudio bod, vjerojatno bi ga mnogi u goričkom ekspediciji rado prihvatili. Gorica je putovala na Maksimir šest dana nakon poraza na Poljudu, u trećem gostovanju u sklopu ovog neobično gostujućeg otvaranja sezone, kod momčadi koja je skupila četiri boda u prva dva kola. Bod je djelovao kao dobar ulov, ali ulovili su Carević i njegovi igrači – sva tri!

Kad se sjetiš koliko se Gorica mučila na gostovanjima prošle sezone, koliko je dugo bila bez ijednoga boda, posebno je bilo slatko proslaviti prvu pobjedu već iz trećeg pokušaja. Kad shvatiš da je ta pobjeda došla u fazi kad Gorica nije do kraja posložena, i to uz partiju koja izaziva samo komplimente, cijeli doživljaj još je i bolji! Dugo već to nismo mogli reći, ali ovoga puta definitivno možemo:

Gorica je u gostima odigrala vrhunsku utakmicu, Gorica je u gostima i više nego zasluženo pobijedila!

S obzirom na izostanak Durakovića, trener Carević ovom je prilikom postavio Čabraju na lijevog stopera/beka, Leša centralno, a sjajnog Jakova Filipovića na poziciju desnog stopera. Lijevo je tako završio Vrzić, a desno je od prve minute priliku dobio novi igrač, Slovenac Žan Trontelj. Ako je suditi po ovih 90 minuta, veliko, ozbiljno pojačanje za Goricu… Sredinu su držali Pozo i Pršir, malo ofenzivnije operirali su Kavelj i Pavičić, a u vrhu napada Čuić.

Imala je Gorica priliku preko Vrzića već nakon 20-ak sekundi, od početka pokazala da želi igrati, zabiti gol, dobiti utakmicu, ali vrlo rano je krenulo po zlu. Nakon duela u kojem je klupa Gorice tražila prekršaj na Vrziću hitro su “lokosi” odjurili naprijed, a ubacivanje s desne strane zamalo je ulovio golman Davor Matijaš. Zamalo, ali nije. Lopta je izmigoljila iz ruku, napadač Vuković je naišao, Matijaš ga je zakažio… I to je treći penal protiv Gorice u dvije utakmice?! S bijele točke precizan je bio Domagoj Antolić.

Nije to previše pokolebalo Goričane, koji su se uspjeli nametnuti protivniku i dominirati u posjedu u ostatku poluvremena. Nije tu bilo velikih, izrađenih prilika, ali o vremenu provedenom u blizini protivničkoga gola puno će reći podatak da je Gorica imala čak deset kornera u prvom poluvremenu! Ali, vodstvo je imala Lokomotiva…

Tražeći novu energiju i novi impuls, Carević je na poluvremenu aktivirao Antu Ercega, prvi put ove sezone, a u svlačionici je ostao Čuić. Taj željeni impuls se i dogodio, a do eksplozije je došlo u 52. minuti. Pozo je poslao lijepu dugu loptu na Trontelja, koji je utrčao iz pozadine i iz prve vratio za Juricu Pršira na rub kaznenog prostora. Kapetan je iz prve “poklopio” loptu i jako lijepo pogodio za 1-1. Potez majstora, nema što…

Novi takav stigao je samo četiri minute poslije. Napala je Gorica po lijevoj strani, prvi pokušaj odbila je domaća obrana, no tad je lopta došla do Ikera Poza. Španjolac se stigao okrenuti oko svoje osi, namjestiti se na udarac i perfektno pogoditi u rašlje domaćega gola. Posavec je na vratima Lokomotive mogao samo ispratiti pogledom i eventualno zapljeskati. Sjajan, prelijep gol, prvi za Ikera Poza u HNL-u!

Uspjela je Gorica nakon toga “ubiti” utakmicu, umiriti je taman toliko da je riješi kad se ukaže prilika za to. Ukazala se u 85. minuti, kad se u dobrom svjetlu prvo predstavio debitant Ognjen Bakić, koji je presjekao loptu i dao za Ercega. A onda… Prethodna dva gola bila su prekrasna, ali potez utakmice ipak se dogodio u ovim trenucima. Ante je povukao, ušao u kazneni prostor, lažnjakom povaljao travu s protivničkim stoperom, pa vanjskom stranom kopačke plasirao loptu za konačnih 3-1.

– Mislim da smo stvarno zaslužili ovu pobjedu. Bili smo dobri i u prvom poluvremenu, iako malo nekonkretni u nekim situacijama. Imali smo deset kornera, ali imali smo i negativan rezultat. Međutim, nismo klonuli duhom, jer bili smo svjesni da smo dobri, da smo u utakmici. U drugom poluvremenu smo to i pokazali, a nagrada je stigla kroz ta tri prekrasna gola. Baš sam jako zadovoljan, baš smo bili dobri! – rekao je trener Mario Carević.

S ova tri boda, ali i s ovom dozom samopouzdanja, puno će lakše biti i putovati u Vinkovce sljedećeg vikenda, na noge novom prvoligašu Vukovaru… Gorica raste, Gorica je sve bolja!

Kad je 17-godišnji Nikica Jelavić, mladi napadač GOŠK-a iz Gabele, stigao na Poljud u ljeto 2002. godine, u svlačionici ga je dočekao i tri godine stariji Mario Carević. Kratko su igrali zajedno, već u siječnju 2004. Car je otišao u Saudijsku Arabiju i putevi im se nakon toga više nisu sretali. Carević je prošao Njemačku, Belgiju i Izrael, Jelavić svoju priču gradio preko Austrije i Škotske sve do elitnog svijeta Premiershipa, a putevi će im se opet spojiti – ove subote u Maksimiru!

– Poznajemo se, bili smo cimeri, igrali smo skupa… Dobri smo prijatelji – kaže Carević dvadeset i nešto godina poslije.

Gorica će u subotu od 18.15 sati gostovati kod Lokomotive, koju vodi prijatelj i bivši suigrač. Nije to posebno neobična situacija u svijetu HNL-a, često smo gledali te “prijateljske utakmice” na klupama, a to obično znači da jedan drugoga jako dobro poznaju.

– Vidi se njegova ideja u ova prva dva kola, dosta su organizirani defenzivno, kad stanu u ‘petorku’ otraga ne daju ti ni puno dubine ni međuprostora. Dobro se otvaraju, imaju puno dubine, a imaju i tog malog Krivaka, koji ti može napraviti probleme u situacijama jedan na jedan. Dosta su raznovrsni,Antolić, Pajač, Leovac dajustabilnost i iskustvo, a ostatak je dosta mlad i motiviran, imaju dobar balans i zbilja su me ugodno iznenadili – kaže Carević.

Gorica u treće kolo donosi jedan bod, osvojen u Varaždinu, dok se s Poljuda vratila praznih ruku.

– Rekao sam i odmah nakon utakmice da mogu biti djelomično zadovoljan izvedbom, ali ne i rezultatom. To je dosta dobro izgledalo, iako nam fale još neke stvari za nadogradnju, da smo još opasniji po dubini. Radimo na tome i mislim da će to u budućnosti biti bolje. Moramo nastaviti raditi i izvući pouke iz te utakmice. Nažalost, ostali smo s igračem manje, izgubili utakmicu, ali mislim da smo bili dosta dobri to prvo poluvrijeme – pronalazi Carević povod za optimizam.

Lokomotiva iz prva dva kola ima četiri boda, a protivnik tog tipa zahtijevat će i nešto drukčiji pristup.

– Čeka nas jedna drugačija utakmica, drugačiji protivnik, koji je u prva dva kola pokazao da je dobro organiziran u defenzivi i da su u kontranapadu odlični. Morat ćemo biti maksimalno koncentrirani i motivirani, moramo dobro pripremiti utakmicu da bi tu mogli uzeti nešto – kaže trener Gorice.

“Uzeti nešto” u prijevodu znači da ni jedan bod s trećeg uzastopnoga gostovanja ne bi bio loš.

– Svaku utakmicu pripremamo za pobjedu, ali pitanje je je li to svaki put i realnost ili nam nešto ipak fali. A ja mislim da nam u ovom trenutku fali nešto da bi pobjeđivali u kontinuitetu. Mislim da smo i na Poljudu hrabro izlazili, kad smo mogli, visoko, da smo stvarno tražili taj visoki presing i iz tih situacija smo bili opasni. Igrat ćemo i dalje svoju igru, ostavit ćemo te neke generalne principe, ali ćemo se i adaptirati na protivnika, u nekom manjem postotku. I to je kvaliteta, da limitiraš suparnika u njihovim dobrim stvarima i da pokušaš iskoristiti njihove nedostatke, jer svatko ima nedostataka. Mi smo se odmorili i osvježili, spremni smo – ističe Carević.

Od ove utakmice moći će računati i na novoga igrača, 25-godišnjeg Slovenca Žana Trontelja, koji će morati odmah u vatru.

– Hoće, konkurirat će za utakmicu, iako nije na 100 posto. Ta pozicija nam je zbilja bila gorući problem i doveli smo Trontelja, igrača koji je potentan, brz, dobro napada dubinu… Klasične karakteristike za beka. Mislim da će nam stvarno dobro doći, s obzirom na to da smo ostali samo na malom Kasumoviću – zaključio je Carević.

Neće biti na Poljudu isključenog Durakovića, neće biti ni ozlijeđenog Perića, a i dalje je upitan iskusni Erceg. Svi ostali su tu, željni prilike, a prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Josić, Filipović, Leš – Trontelj, Pozo, Pršir, Čabraja – Pavičić, Kavelj – Čuić

Dva mjeseca nakon što je redove HNK Gorice napustio Krešimir Krizmanić, igrač koji je simbolizirao sve ono što Gorica kao klub želi biti, na sceni su se pojavila – nova lica. Krizma je nakon sedam godina u prvoj momčadi, nakon ukupno 13 godina u dresu svoga kluba, odlučio otići za drugim izazovima, što je na kraju donijelo angažman u grčkoj OFI Kreti, a nasljednika je najmanje duplo više!

Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, ispričali smo već njihovu priču, domaći su dečki. Prijatelji od najranijeg djetinjstva, suigrači praktički cijeli život, u svim uzrastima HNK Gorice, u koju su stigli kao petogodišnji dječaci, jedan dva dana prije drugoga… Zajedno su i debitirali za seniore u utakmici protiv Varaždina, a tjedan dana poslije zajedno su nastupili i protiv Hajduka na Poljudu. U utakmici koja je donijela potvrdu onoga što smo već odavno znali: to je to!

Igrači koji su odrasli u omladinskog pogonu u seniorskoj momčad, ako je moguće i domaći dečki, a oba ta kriterija Josić i Kučiš ispunjavaju, ono je što se traži, ono što Velikogoričani žele od svoga kluba. U prvih sedam prvoligaških godina bilo je malo prostora za takvo što, Krešo Krizmanić bio je jedan od rijetkih takvih, zajedno s Matijom Dvornekovićem, ali od starta je bilo jasno kako su stabilizacija prve momčad i razvoj omladinske škole dva usporedna procesa.

Kažu da su za izgraditi ozbiljnog prvoligaškog igrača potrebna dva olimpijska ciklusa kvalitetnog rada kroz omladinsku školu, a to znači – osam godina. Ovo je osma prvoligaška godina HNK Gorice, prva bez Krizme, ali njegovi mladi nasljednici Joske i Štef pokazatelj su kako upravo započinje nova era. I dolazi vrijeme da u seniorskom nogometu vidimo sve dobro što se radilo u posljednjim godinama. Kučiš i Josić su prvi u tom nizu, u redu čekaju i Lovro Dukić i Fran Stunja, još od ranije prvotimac je Luka Vrzić, a u konkurenciji za momčad je i Fran Kasumović.

Svatko od njih imat će svoj put, svatko od njih morat će dokazati da ima kvalitetu potrebnu za igranje HNL-a, ali važno je da se nudi prilika. Danas za sve ove momke, sutra za momke iz “zlatne generacije”, koja je bila pionirski prvak Hrvatske, na koju se nadovezuje i sjajni mladi vratar Lovro Lojen, ali i još nekolicina igrača. Prilika, odnosno minute na terenu za ove danas izravna su poruka onima koji će doći sutra, a to je također važan detalj. Gorica dosad nije bila klub koji se “hrani” iz omladinskog pogona, nadamo se da će sad to postati.

Bude li doista tako, sve češće ćemo viđati scene poput one koja je zabilježena na Poljudu. Scene koja je istovremeno i simbolična i vrlo konkretna… Naime, na gostujućoj tribini splitskog stadiona bilo je ukupno 15 navijača Gorice. Njih točno trećina otpadaju na obitelj Zvonimira Josića, veselo i prigodno odjeveno društvo koje se okupilo na sudaru s Hajdukom. U prijevodu, matematički gledano, ulaskom jednog domaćeg mladog igrača u kadar seniora Gorica je dobila za trećinu više navijača nego što bi ih imala bez njega…

Simbolično je to zbog brojki o kojima govorimo, jer na ovako malom uzorku realno i nije problem biti trećina, ali zapravo puno govori. I objašnjava koliko je za klub dobro držati se postulata o kojima je ovdje riječ. Na domaćim utakmicama još će više rodbine, prijatelja i poznanika doći pogledati Zvonu, isto vrijedi i za Štefa, možda sutra i za Frana ili nekog četvrtog. I automatski je tu prisutna druga vrsta emocije, drukčija razina privrženosti klubu, jer dolje na terenu je netko tvoj, bio on sin, brat, unuk, nećak, prijatelj ili poznanik.

Nažalost, kad je Gorica u pitanju, brojke na tribinama najčešće nisu impresivne ni na domaćim utakmicama, pa bi se i u tom slučaju dogodio korak prema naprijed. Važan korak naprijed, onaj kojeg tako lijepo opisuje fotografija s Poljuda. Bobi, Dado, Danica i ekipa mogli bi dobiti sve brojnije društvo…

Jako sam zadovoljan mladim igračima, svi su pokazali kvalitetu, a neki od njih su se i nametnuli do mjere da ću inzistirati da ostanu s nama. Neki će, s druge strane, otići na posudbu, negdje gdje će dobiti više prostora, rekao je trener Gorice Mario Carević komentirajući mladu gardu koja se okupila na pripremama ovoga ljeta.

Uz već standardnog Luku Vrzića, najviše su, prema svemu sudeći, pokazali Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, koji su već i upisali po dva nastupa u prva dva kola, a u kadru je i dalje i desni bek Fran Kasumović, koji zasad nije dobio minute. Međutim, Fran je rođen 2007. godine, i dalje je junior, tako da će on svakako ostati u Gorici, bilo u prvoj momčadi, bilo u juniorskom HNL-u. Godinu stariji je Lovro Dukić, koji također dosad nije dobio priliku, pa je realno očekivati da će i on otići negdje na posudbu.

Posljednji u nizu onih koji su na posudbe već otišli je David Sim, 21-godišnji desni bek koji je ispao iz kadra prije odlaska na pripreme u Sloveniju. Nakon epizoda u slovenskoj Rogaškoj i trećeligašu Marsoniji, mladi Velikogoričanin odlazi u klub najzvučnijeg imena u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Naime, njegov novi klub zove se Arsenal, David se seli u crnogorski grad Tivat, igrat će najviši rang crnogorskog nogometa.

Na poznatoj adresi ostaje Patrik Jug, koji će i dalje igrati drugi rang u dresu Jaruna, u kojem je proveo i proljetni dio prošle sezone, nakon što je na jesen bio igrač Croatije iz Zmijavaca. Patriku su 23 godine, a ugovor s Goricom istječe mu sljedećeg ljeta.

U sličnoj situaciji je i 21-godišnji Splićanin Ino Vuko, lijevi bek koji je prošlu sezonu proveo na posudbi u Karlovcu. On je bio na pripremama u Sloveniji, da bi nakon njih pronašao rješenje u drugom rangu. Vuko će tako igrati za Dubravu Tim Kabel, u ligu više nego lani, u klub koji je stabilan drugoligaš, kod trenera Davora Mladine.

Drugu ligu, ali u Sloveniji, igrat će ove sezone i Vinko Skrbin te Fran Stunja. Skrbin se već udomaćio u drugom rangu slovenskog nogometa, nakon epizoda u Tolminu i ND Gorici, ovoga je puta otišao u Brinje iz Grosuplja. Skrbinu su 22 godine i također je u posljednjoj godini ugovora s Goricom.

Stunja je ugovor tek potpisao, trajat će do ljeta 2028. godine, a da je igrač za prvu momčad Gorice pokušat će dokazati Jadranu iz Dekana, gradića u blizini Kopra. Prije dvije godine stigao je iz Rudeša, a sad će privremeno opet promijeniti adresu…

Njegov vršnjak Georgi Stojanov, Bugarin koji je u Goricu došao u rujnu 2023. iz omladinske škole madridskog Atletica, još je jedan od onih koji su otišli u drugu slovensku ligu. Talentirani ofenzivac provest će ovu sezonu igrajući za NK Tolmin, pa se možda i izboriti za ozbiljniju šansu u našem klubu.

U Sloveniju je otišao i Luka Brlek, 21-godišnjak kojem su ostale još dvije godine ugovora s Goricom. Nastavit će Luka tamo gdje je stao prošle sezone, i dalje će igrati za Brežice, klub koji se natječe u trećem rangu slovenskog nogometa. U njegovu slučaju ključno je pitanje zdravlja, budući da su ozljede dosad već pošteno izmaltretirale talentiranog ofenzivnog veznjaka…

Ukupno su to sedmorica igrača, pa im možemo jedino sedam puta poželjeti uspješnu sezonu, ali pritom je teško pobjeći i od nekih drugih misli… Recimo, o onoj ideji da se NK Kurilovec “pogura” prema jedinstvenom trećem rangu hrvatskog nogometa, čime bi se dobio idealan poligon za razvoj svih ovih mladih igrača u kontroliranim uvjetima. Kad se tom nizu dodaju i Lovro Nezirović, koji je raskinuo ugovor i otišao u Hrvatski dragovoljac, pa onda i otpisani Senegalci Matar Sagna i Arona Fall, može se pronaći jako puno igrača koji bi u toj kombinaciji imali kudikamo više prostora.

Međutim, po pitanju suradnje Kurilovca i Gorice ništa se nije dogodilo prošle zime, kad se ukazala idealna prilika, a ništa se nije dogodilo ni ovog ljeta, kad se ukazala nova prilika… Šteta zbog toga, jer trećeligaš u svom gradu djeluje kao puno bolja opcija od Brežica, Grosuplja, Tolmina, Tivta ili Dekana…

Na onom starom travnjaku, koji je davao sve od sebe punih 38 godina, još otkad je velikogorički Gradski stadion izgrađen, posljednja utakmica odigrala se petoga dana srpnja. Oproštaj od njega nije bio osobito ekskluzivan, druga momčad Gorice tog je dana odigrala 2-2 sa selekcijom Nogometnog sindikata, a već dan kasnije na teren su “istrčali” – bageri.

Stiže novi, jedan od najmodernijih travnjaka u državi!, vrištale su najave u trenutku kad su krenula prva kopanja. Za uobičajeni početak sezone već je bilo prekasno, jer posao koji zahtjeva nešto više od dva mjeseca počeo je nepunih mjesec dana prije početka prvenstva, no u klubu su se snašli. Zamijenjena su domaćinstva s Hajdukom i Vukovarom, prva domaća utakmica tako je na rasporedu tek u sedmome kolu, a do toga 20. rujna sve bi trebalo biti spremno.

Na 35-36 dana udaljenosti od debija novoga travnjaka, u sudaru Gorice i Slaven Belupa, prošetali smo uz rub igrališta, provjerili kako napreduju radovi, hoće li sve biti po planu… Dobra je vijest da je odgovor na ovo posljednje pitanje potvrdan jer, da, sve ide po planu, ali i potpunom laiku jasno je da se ovdje provode opsežni i komplicirani radovi, vrlo zahtjevni u svakome smislu. I da je još puno toga za odraditi pred ekipom koja je preuzela posjed na mjestu gdje će uskoro biti prekrasan novi travnjak.

Kako doznajemo u razgovorima s upućenima, napravljena je drenaža, postavljene su cijevi koje će spriječavati da se teren natopi nakon obilnih kiša, kao što je dosad bio slučaj. U tijeku je precizno ravnanje terena, kako bi sve bilo spremno za postavljanje sustava grijanja terena, koji će spriječavati da se teren zaledi, kao što je također znao biti slučaj sa starim travnjakom. Kad i to bude gotovo, kad se postavi još jedan zaštitni sloj, na sve to dolazi zemljana podloga, a onda i već pripremljena trava, koja će stići u “rolama”…

Kad se to sve odradi, travnjaku će biti potrebna najmanje tri tjedna da “odleži”, odnosno da se trava primi za podlogu, a idealno bi bilo i koji dan duže od toga. U prijevodu, radovi bi trebali završiti najkasnije do kraja kolovoza, možda i koji dan ranije. Uključena je tu i izrada posebnih kanala za nakupljenu vodu, umjetnu travu koja će se postaviti oko igrališta i još poneki detalj.

U svakom slučaju, sve smo bliže vrhunskom travnjaku na Gradskom stadionu!